Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikada povjereno ljudima. U slijedećih sat vremena istražit ćemo našu prednost i odgovornost da razvijemo karakter nalik na Krista. Sjedinimo se u ostvarenju duhovne obnove do koje će nas pastor Stephen Wallace voditi “Iz slave u slavu”.

Drago mi je što smo ovdje, cijenim vašu prisutnost. Radovao sam se vremenu koje ću provesti s vama otkad smo počeli razgovarati o tome prije nekoliko tjedana. Prednost je biti ovdje. Drago mi je što smo se večeras ovdje okupili; nadam se i molim se da nastavite dolaziti. Večeras počinjemo s posebnim proučavanjem pod naslovom “Iz slave u slavu.” To možete vidjeti ako pred sobom imate svoju mapu s materijalom i papirom za bilješke. Proučavat ćemo zajedno najvažnije djelo ikada povjereno ljudima. A što će to biti? Najvažnije djelo ikada povjereno ljudima. Što pod tim podrazumijevamo? Koje je najvažnije djelo ikada povjereno ljudima? Na osnovi bilježaka odgovaram: “Izgradnja karaktera.” A to je dobar i logičan odgovor. Međutim, kada postavimo to pitanje ljudi obično odgovaraju: “Obraćenje duša.” Ili: najvažnija zadaća je propovijedanje, Pretpostavljam da ste na to mislii kad sam postavio to pitanje. No, je li to uistinu najvažnije djelo? Evo pitanja: Možemo li uspješno obraćati ljude ako pritom nemamo karakter sličan Kristovom? Možemo li? Ne, ne možemo. Dragi prijatelji, uspješni u zadobivanju drugih možemo biti samo ako smo kršćani koji vole i koje vole. Jesam li možda čuo neki “amen”? Kako je to rekao apostol Pavao? “Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.” (1 Kor 13,1)

Budimo svjesni, draga braćo i sestre, da nekome možemo iznijeti svih dvadeset sedam osnovnih doktrina … Sad ih ima dvadeset i osam, zar ne? Sve ove doktrine s ključnim tekstovima u svojemu pamćenju, a da ga u tijeku izlaganja otjeramo od Isusa Krista. Budite iskreni … priznajte! Je li to moguće? Bojim se da jest. Budimo svjesni da ljudi mogu uspostaviti spasonosnu zajednicu s Isusom Kristom više srcem nego osvjedočenje uma. Slažete se? Da, um treba biti osvjedočen o istini, ali naše srce treba osvojiti Krist, On je Istina. Slažete se? Samo u tom slučaju će volju, ovu vladajuću silu, moć izbora, savladati Gospodin koji je Ljubav. Tek to vodi pravom obraćenju. Dragi moji prijatelji, da nekome omogućimo takav doživljaj, bit će potrebno više od osvjedočenja da imamo istinu. Moramo dopustiti da ga On, koji je Istina, voli preko nas. Slažete se? Upravo zbog toga postoji mnogo važnije djelo od zadobivanja bližnjih. Upravo zato što je to bitan preduvjet za uspješno pridobivanje bližnjih.

Otvorimo prvu lekciju, kod vas ima naslov “Uvod”; Želim pročitati jedan odličan odgovor na postavljeno pitanje: Koje je najvažnije djelo ikada povjereno ljudima? Nalatimo ga u knjizi Odgoj, str. 203 prvi tekst na trećoj strani. Evo citata … Poslušajte! “Izgradnja karaktera je najvažnije djelo, ikada povjereno ljudskim bićima; i nikada ranije njegovo marljivo izučavanje nije bilo tako važno kao sada.” Što je, onda, najvažnije djelo? Što? … izgradnja karaktera. Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikada povjereno ljudskim bićima … obratite pozornost na posljednju rečenicu: “i nikada ranije njegovo marljivo izučavanje nije bilo tako važno kao sada.” Zašto je važno baš sada? Jer Kralj skoro dolazi. Čuo sam dva, čini mi se, vrlo tima: “Amen.” Dajem vam još jednu priliku da to potvrdite. Zašto je upravo sada tako važna marljiva izgradnja karaktera? U stvari nikad važnija nego sada, jer se trebamo pripremiti: Kralj uskoro dolazi. (Amen!) DA! Bio sam uvjeren da su večeras ovdje neki adventisti koji vjeruju da će se Isus Krist vrlo skoro vratiti. Dragi moji prijatelji, cijelim srcem vjerujem da će Isus skoro doći … da, cijelim srcem.

U stvari osvjedočen sam … poslušajte me, molim vas! Osvjedočen sam da je nemoguće pravilno razumijevanje proročkih događaja posljetka, uz razumijevanje suvremenih događaja, a ne zaključiti da će Isus doći vrlo, vrlo skoro. Znaci vremena su glasni i jasni. Jeste li svjesni kako malo vremena preostaje? A toliko toga još treba učiniti. Mnogo toga treba učiniti. …Treba upozoriti svijet… Odnijeti Evanđelje svim narodima, plemenima, jezicima i puku (Otk 14,6) Naročitu vijest. Nazivamo je “vijest trojice anđela”. Ova Crkva je osnovana da objavi vijest kao posljednji milosrdni poziv na zasnivanje spasonosne zajednice s Isusom Kristom. To je posao koji treba obaviti. Ovu vijest treba objaviti cijelome svijetu. Moramo tako živjeti da budemo spremni poći sa Isusom kad dođe. To je u stvari djelo koje trebamo izvršiti. Trebamo odnijeti Evanđelje svim narodima, plemenima, jezicima i puku (Otk 14,6) i zato moramo pripremiti svoj život. (Otk 14,7) Ali poslušajte me, prijatelji dragi. Poslušajte me! Uspješno ostvarenje ovih dviju zadaća ovisi o istoj stvari. I što je to? Razvitak Kristu sličnog karaktera. Slažete se? Zašto? Zato što ne možemo biti uspješni svjedoci za Kralja niti osposobljeni za građane nebeskog kraljevstva, ako nemamo Kristu sličan karakter. To ću ponoviti i to ćete vjerojatno opet čuti tijekom naših proučavanja. Ne možemo biti uspješni svjedoci za Kralja niti osposobljeni za građane nebeskog kraljevstva, ako nemamo Kristu sličan karakter. A budući da Kralj uskoro dolazi, prijatelji dragi, i zato što je potrebno vrijeme za razvijanje Kristu sličnog karaktera, osvjedočen sam u istinitost onog citata u Odgoju, str. 203 “Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikada povjereno ljudskim bićima; i nikada ranije njegovo marljivo izučavanje nije bilo tako važno kao sada.” … tako važno kao sada. Upravo to ćemo raditi sljedećih nekoliko dana dok smo zajedno. Marljivo ćemo proučavati što je Gospodin rekao o ovom važnom predmetu. Želim vam reći od samog početka da nisam došao ovamo čak iz Montane da vam iznosim svoje teorije ili mišljenja o izgradnji karaktera. Bože sačuvaj! Prijatelji moji, kad imate posla s nečim tako važnim kao što je izgradnja karaktera, onda vam je potrebno nešto mnogo pouzdanije od mišljenja nekog smrtnika. Slažete se? (Amen.) Kad imate posla s predmetom morate shvatiti – da biste uspješno svjedočili za Kralja i osposobili se za građane nebeskog kraljevstva – vama je potrebno nešto mnogo više od nečije filozofije. Trebate znati što je Gospodin rekao o tom predmetu, i moram vam reći da smo uprvo zato došli da vam kažemo: Ono što je Gospodin rekao o tome predmetu. Kad ste pogledali u svoje mape mogli ste primijetiti da u njoj nema ništa od Steve Wallacea. U stvari, osim nekoliko manjih izuzetaka, kratke biljške, povremeno umetnute. ali gotovo sve je ono što nadahnuće ima za reći o ovom predmetu. Vidjet ćete da je to ono na čemu želimo zasnivati svoje proučavanje. Jednostavno želim, Božjom milošću, služiti kao vaš vodič, da s vama razmotrim što je Gospodin rekao o ovom prevažnom predmetu. Dopuštate li mi da to učinim? Ozbiljno se molim da me Sveti Duh vodi i usmjerava dok vas ja vodim i usmjeravam dok razmatramo što je Gospodin rekao o ovom predmetu. Služit ćemo se kao osnovnim udžbenikom Biblijom. Svetim pismom. Ja ću se služiti, i nadam se da time neću nikoga povrijediti, služit ću se novim prijevodom Biblije. Moram reći da cijenim prijevod King Jamesa to je narodna Biblija, to je Biblija s kojom se ova Crkva rodila i razvila, Biblija koju mnogi cijene, posebno sjedokosi sveci među nama. Ali engleski iz doba Elizabete sve teže razumije mlađi naraštaj i zato sam izabrao novi prijevod KJV. U stvari iza njega stoji baština iz doba kralja Jamesa. Toliko je slična da ako imate stari prijevod, vjerojatno nećete imati teškoća da me pratite dok čitam iz novog prijevoda kralja Jamesa. U stvari, u nekim slučajevima – a mi ćemo neke od njih istaknuti – novi prijevod se točnije izrazio nego izvorni jezik. Cijenim novi prijevod i preporučujem ga kao odličnu Bibliju za proučavanje. Osim toga, mroam na samom početku reći da ćemo dopunjavati – i ja naglašavam riječ “dopunjavati” – … dopunjavat ćemo naše proučavanje Pisma proučavanjem nadahnutog komentara Svetog pisma, kojeg cijenimo kao narod, poznat kao “Duh prorotšva”. Od samog početka želim istaknuti da su na mene snažno i pozitivno utjecali i bili na blagoslov spisi Duha proroštva. Dragi prijatelji, ne bih bio ovdje da nije bilo tog dara, uvjeren sam. Gospodin me je obilno blagoslovio tijekom proučavanja ovih divnih knjiga i ja jako cijenim uvid koji pružaju pri proučavanju Pisma. Mi ćemo ih koristiti ne kao nadomejstak za Pismo, već kao dopunu proučavanju Svetog pisma. Citirat ćemo Duh proroštva kao nadahnuti komentar biblijskog teksta koji ćemo proučavati, da nam pomogne u boljem razumijevanju načela sadržana u Svetom pismu, i pomogne u praktičnoj primjeni tih načela na svakodnevni život. I to je područje u kojemu Duh proroštva doista sjaji; to je praktična primjena biblijskog načela, pa vam ne bi htio uskratiti ovu dragocjenu spoznaju. Zato ćemo ih često spominjati i vi to vidite u svojem materijalu kao nadahniti komentar Svego pisma. Smijem li tako postupiti? (Da.) Dobro, hvala vam! Ima još nešto što moramo posebno naglasiti u ovom uvodnom proučavanju, a to je, kako je to sažeto u našem naslovu: duhovne stvari valja … uz pomoć Duha prosuđivati. (1 Kor 2,13.14) Dragi prijatelji, što to znači? “Duhovne stvari valja duhovno prosuđivati.” To u biti znači da bez pomoći Svetog Duha mi jednostavno nismo u stanju razumjeti istinu kako bismo iskusili njezinu oslobađajuću, posvećujuću silu u svojem životu. Jeste li čuli što sam upravo rekao? To je tekst iz kojega smo uzeli naš naslov … Pročitajmo ga! Nalazimo ga u 1. Korinćanima 2,13.14: “To i govorimo, ne učenim riječima ljudske mudrosti, nego ono što uči Duh, tumačeći duhovno duhovnima.” (Šarić) Ali Pavao nas upozorava; “Naravni čovjek ne prima ono što je od Božjega Duha, jer mu je to ludost, i ne može razumjeti, jer treba duhovno prosuđivati.” A tko je taj naravni čovjek? To smo svi mi, ako nema nadnaravnog djelovanja Svetoga Duha u našem životu. To je ljudska narav be božanske pomoći, dakle narav prirodnog čovjeka. Zapazite, molim vas, za tog su naravnog čovjeka Božje stvari … kako piše? … ludost. One su ludost. Zašto? Jer se one mogu samo duhovno prosuđivati. Ova riječ “prosuđivati”, na grčkom je vrlo zanimljiva. Ne samo to znači “pravilno razumjeti” već znači i “pravilno vrednovati”, “pravilno cijeniti”. Kako vidite, potrebna je sila Svetoga Duha ne samo da nam omogući da razumom shvatimo istinu, nego nam je potrebna sila Svetoga Duha da pravilno vrednujemo istinu, i da je cijenimo u svojemu srcu i odlučimo primijeniti je u svojem životu. Vez pomoći Svetoga Duha ne možemo uopće iskusiti – ponavljam – oslobađajuću, posvećujuću silu istine. A vama je poznato da postoji oslobađajuća i posvećujuća sila u istini. Isus to kaže ovako: Ivan 8,32: “Upoznat ćete istinu, a istina će vas osloboditi.” Ima li u istini sile da nas oslobodi od prirodnog ropstva u kojemu se svi nalazimo? Od robovanja grijehu, sebi i Sotoni, tome nesvetom trojstvu koje tiranizira naravnog čovjeka? Da, u istini postoji sila koja nas oslobađa. Ali, dragi moji prijatelji, ne možemo iskusiti ovu oslobađajuću silu ako ne primimo istinu pod utjecajem Duha istine i u sili Duha istine ne odlučimo da ju usvojimo u svoj život. Postoji i posvećujuća sila u istini. Pogledajmo još jedan redak. Ivan 17,17. “Posveti ih istinom; tvoja je riječ istina.” Ima li istina moć da nas posveti? Da nas učini svetima? Da, ima. Ali dragi prijatelji, mi nikako ne možemo doživjeti posvećujuću silu istine, ako ju ne proučavamo, primamo i primjenjujemo silom Duha istine. To je jedini način, jedini način. Postoji velika razlika između poznavanje istine razumom i poznavati je toliko da iskusimo njezinu oslobađajuću i posvećujuću silu u svojem životu. Je li moguće poznavati istinu razumom a ne biti njome oslobođen ili posvećen? Je li to moguće? O, vi znate da je to moguće … znate da je to moguće. I te kako moguće! Opasno je poznavati puno istine, a ne iskusiti njezinu posvećujuću i oslobađajuću silu u životu. Prema tome, poznavati istinu znači mnogo više nego je razumom odobravati. Vi možete razumom odobravati istinu, a da vas ona ne preobrazi. Što onda znači poznavati istinu tako da doživimo njezinu oslobađajuću i posvećujuću silu? Spomenut ću samo tri nužna koraka Zapišite ih … Oni su vrlo važni. Da biste poznavali istinu tako da doživite njezinu oslobađajuću i posvećujuću silu u životu, morate ju, pod broj 1: prihvatiti razumom. Što morate? Prihvatiti ju razumom. Da, morate razumom prihvatiti da je istina. Morate ju razumjeti. Shvatiti. To je bitno. Ne kažem da nije bitno shvatiti istinu razumom, već kažem da nije dovoljno istinu prihvatiti samo razumom. Koji je drugi korak Prvi je bio: moramo ju prihvatiti razumom. Drugi je: moramo je prihvatiti sa srcem. Drugim riječima, moramo istinu zavoljeti, cijeniti istinu, smatrati je vrijednom, smatrati je najdragocjenijom stvari u svojem životu; prepoznati u njoj skupocjeni biser. Slažete li se sa mnom? (Da.) Ovdje moram naglasiti da nam je za to potrebna nadnaravna pomoć. Ali prije nego što to objasnim dopustite da spomenem treći korak koji moramo učiniti ako želimo iskusiti oslobađajuću i posvećujuću silu u svojem životu. Treći je: moramo se pokoriti istini svojom voljom. Jeste li zapisali sva tri koraka? Prvi: Moramo ju prihvatiti razumom. Drugi: Moramo je zavoljeti. Treći i najvažniji: Moramo joj se voljno pokoriti. Moramo se pokoriti istini, moramo biti poslušni istini. Moramo odlučiti da ćemo živjeti u skladu sa zahtjevima Onoga koji je Istina. Kada to učinimo, dragi prijatelji, a ne prije … kad to učinimo iskusit ćemo oslobađajuću i posvećujuću silu u svojem životu. Slažete li se sa mnom? (Da.) Htio bih to prikazati ovako: Nije dovoljno da razumijemo istinu, ona mora vladati nama. Postoji li razlika između poznavanja istine i biti pod njezinom vlašću? Da! Poznavati istinu znači prihvatiti ju razumom. Biti pod njezinom vlašću znači pokoriti joj se, pokoriti joj svoju volju, dopustiti da ona vlada vašim životom. Prijatelji, kako možete prijeći od razumijevanja istine do stanja kad ona vlada vama? Odgovor je srednji korak. A to je? Prihvatiti Istinu, voljeti Istinu. Slažete li se? Kad shvatimo da Istina nije apstraktni pojam već Osoba … Koja Osoba? Isus Krist; i kad ga zavolimo, tada ćemo odlučiti hoćemo li pokoriti svoju volju Njemu bez oklijevanja. Amen. (Amen.) Ali tek kad učinimo treći korak, dragi moj brate, sestro, onda ćemo u svojem životu iskusiti posvećujuću i oslobađajuću silu istine. Moramo svakako učiniti ovaj treći korak. Ali ovdje spominje ključnu misao … Nemojte ju zaboraviti … Mi možemo učiniti prvi korak, razumom prihvatiti istinu bez pomoći Svetog Duha u određenoj mjeri – možete shvatiti i razumjeti istinu … ne potpuno, ne duboko. ne u toj mjeri za koju vas Sveti Duh može osposobiti, ali u određenoj mjeri to možete učiniti bez pomoći Svetoga Duha. Možete razumom prihvatiti istinu. Ali, dragi prijatelji, vi i ja ne možemo učiniti drugi i treći korak bez pomoći Svetoga Duha. Zašto? Rimljanima 8,7. Rimljanima 8,7. Zapišite ovaj tekst na svoj list. Što stoji u Rimljanima 8,7? “Zato je težnja tijela” – Što? neprijateljstvo prema Bogu, jer se ne pokorava Božjem zakonu niti to može.” Što? “… niti to može.” Stvarno? Da, stvarno. Razmislimo o ovome što Pavao ovdje kaže. Prije svega kakva je “težnja tijela”? Kakav je tjelesni um? Znao sam razmišljati ovako: ako je težnja tijela neprijateljstvo prema Bogu, ono se ne pokorava Božjem zakonu niti to može. Onda to znači da je netko stvarno ozbiljno upao u grijeh. Takav je čovjek pravi pobunjenik. Je li to istina? To smo, dragi prijatelji, svi mi po naravi Doista? Da. Tko god je rođen od tijela jest tijelo (Iv 3,6), a mi smo tjelesni dokle god se ne rodimo Duhom, nanovo rodimo. Tek tada postajemo duhovni. Dok ne doživimo obraćenje svi po naravi imamo tjelesni um. Je li nam to jasno? Kao takvi mi smo, po naravi – što smo prema Bogu? Kakav se ponaša tjelesni um? Neprijatelj je prema Bogu. Što to znači? Svakako znate što znači riječ “neprijatelj”. Tjelesni um “ne podnosi”, “mrzi” Boga. Možda ćete reći: “Čekaj malo!” Ovo je dosta oštro rečeno, zar ne? Poznajem ljude koji ne tvrde da se obraćeni, rođeni Duhom, koji nikad neće reći da mrze Boga. Dragi prijatelji poslušajte me! Ako stvarno želite znati što čovjek po naravi misli o Bogu, onda morate poći na Golgotu. Što će čovjek po svojoj naravi učiniti Bogu, ako mu se pruži prilika? Ubit će ga. Kao što vidite Golgota ne samo što otkriva Božji karakter u osobi Isusa Krista; ona otkriva i karakter čovjeka u osobi onih koji su ga razapeli na križ. Prilično je ružno ono što tamo vidimo o sebi, zar ne? Mi po naravi mrzimo Boga toliko da bismo ga ubili kad bi nam se pružila prilika. Upravo je potrebno, dragi prijatelji, da bismo mogli učiniti drugi korak: zavoljeti Istinu – ne zaboravite tko je Istina, Isus – da bismo ga mogli zavoljeti, a ne razapeti, s nama se mora dogoditi nešto natprirodno. Slažete li se? (Da.) Moramo dobiti novo srce, srce koje će ga poznavati, s natprirodnom sposobnošću da voli Onoga koga po naravi mrzimo. Razumijemo li to? Ako ne možemo učiniti drugi korak… ako ga ne možemo učiniti silom Svetoga Duha, i zavoljeti Istinu, nikad nećemo moći učiniti treći korak. Ljubav Kristova potpuno ovladava nama. (2 Kor 5,14) Kad svoju volju pokorim Isusu, ako mu se stvarno pokorim, to je zato što ga volim i što znam da On mene voli. Što se nas tiče, mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije. (1 Iv 4,19) Slažete se? (Da.) A gdje saznajem koliko me je prije ljubio? Opet, na križu, na Golgoti. Da, puno toga otkrit ćete ne samo o sebi već i o Isusu na križu, i o Ocu na križu. Mi ćemo na ovim proučavanjima puno vremena vremena uzeti da vas vodimo križu, dragi prijatelji. Opsjednut sam istom mišlju kao apostol Pavao, odlučan da među vama išta drugo znam osim Krista, i to razapetoga. (1 Kor 2,2) U Njemu je ova preobražavajuća sila. Gledati u Janje – zaklano. (Otk 5,4) U Njemu je ova sila. On je osvojio srce, On je volju pobijedio. Slažete se? (Da.) Mnogo toga se događa kod križa … Svijest se osvjedočuje, um se osvjedočuje, srce je osvojeno, volja pobijeđena, život se promijenio. I sve se to događa – gdje? Kod kirža, kod križa. Dopustite da vas često vodim, dok proučavamo, podnožju križa. Tamo se to događa, prijatelji moji. Neka nam Bog pomogne da shvatimo činjenicu: ako želimo upoznati istinu tako da doživimo oslobađajuću, posvećujuću silu u životu, onda nam je potrebna natprirodna pomoć. Zato što nisu samo želje tijela neprijateljske prema Bogu. Što nalazimo u nastavku ovoga teksta? Tjelesni um zbog neprijateljstva prema Bogu zadržava nas da učinimo drugi korak. Prirodno. A što nalazimo u nastavku ovog teksta? “Jer se ne pokorava Božjem zakonu niti to može.” Što? “… niti to može.” (Rim 8,7) Ovo nas sprečava da ne učinimo treći korak. Pokoriti svoju volju … odlučiti poslušati Istinu. Ni vi ni ja to ne možemo učiniti bez sile Svetoga Duha. Ne možemo! Nemoguće je! Ovdje moram nešto dodati, i nemojte to zaboraviti, o tome ćemo češće govoriti na našim proučavanjima. Budimo svjesni, premda se tjelesni um ne može pokoriti duhu zakona, tjelesni um može izvršiti značajni posao da ponašanje pokori slovu zakona. Jeste li to čuli? Je li ovo važno? Vjerujte da je važno. Ponovit ću to. Premda tjelesni um ne može pokoriti sebe, svoje vlastite procese, vaše misli i osjećaje, vaše pobude i želje duhu zakona – Što može tjelesni um učiniti u značajno zastrašujućem stupnju ako je ego dovoljno snažan pokretač? Što može učiniti tjelesni um? Može pokoriti vaše ponašanje slovu zakona, i upravo u tome leži njegova značajna sposobnost da nas prevari pa mislimo da smo nešto što nismo. Jeste li me dobro čuli? Kao što vidite, upravo je to licemjerno: pokoriti se slovu zakona i dobro glumiti; lijepo se ponašati, i prevariti druge, a možda čak i sebe, da pomisle da si – što? … kršćanin. Uostalom, ponašate se bolje od većine drugih. A što Pismo kaže o ovom tjelesnom srcu? Da je podmuklije više od svega i jedva popravljivo. (Jr 17,9) Ali najgore od svega je to što zlu unutrašnjost može sakriti lijepom vanjštinom. Isus je to nazvao “okrečeni grob”. (Mt 23,27) Pratite me? Okrečeni grob. A što je onda rekao za okrečene grobove? Rekao je da su lijepi – gdje? – izvana. Stvarno, izvana izgledaju lijepi A unutra – Što se zbiva? … mrtvačke kosti i svakojaka nečistoća. Zao, mrtav, sebičan stari čovjek iza je svega tog kreča; čini sve što je ispravno, ali iz pogrešnih razloga. Je li moguće da se nešto od toga događa čak i danas u Božjoj crkvi? Jesu li samo pismoznanci i farizeji imali isključivo iskustvo s licemjerjem ili je u čovjekovoj naravi da bude licemjeran? Ovdje sam da vam kaže da je to u ljudkoj naravi, i molim vas, prihvatite to. Koristim ovu priliku da vam kažem kako ću vas uznemiriti, ali i da vas toliko volim da ću to ipak učiniti. U redu? Stalno ću se iznova vraćati u ovim proučavanjima na pitanje ovog licemjerstva. Zašto? Jer prema nalazu Vjernog Svjedoka to će biti veoma veliki problem u Crkvi pri kraju vremena. Hajde da to pojasnimo! Kako se naziva crkva posljednjeg vremena? Posljednja jest Laodiceja. Živimo li u posljednje vrijeme? (Da.) To znači da smo … laodicejska crkva. Činjenica jest da su elementi svih sedam crkava živjeli u svim razdobljima. Ali ima prevladajućih karakteristika koje postoje u određenim razdobljima. Prevladajuća karakteristika crkve posljednjeg vremena prema Vjernom Svjedoku jest – što? Kakvi smo? … mlaki! Kakvi smo? … mlaki. Što znači biti mlak? Prema riječima Vjernog Svjedoka niste ni vrući ni studeni. Otvorimo ovaj tekst zajedno. Nalazimo ga u Otkrivenju 13, zar ne? Dakle, Otkrivenje 13. poglavlje. Ne, ispravljam … Otkrivenje 3. poglavlje šesnaesti redak. A mogli bismo pogledati i malo ranije četrnaesti redak: “Anđelu crkve u Laodiceji napiši: Ovo govori Amen, Vjerni i Istiniti Svjedok, početak Božjega stvorenja: Poznam tvoja djela: niti si studen niti vruć! , Oh, kad bi bio studen ili vruć!” Zastanimo tu! Nijeli ovo značajna izjava? Vjerni Svjedok bi radije da smo čak i studeni nego – što? – mlaki! Više o tome kasnije … Šesnaesti redak: “Ali, jer si mlak – ni vruć ni studen – izbacit ću te iz svojkih usta. Ti tvrdiš: Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo; ništa mi ne treba”, a ne znaš da si upravo ti nesretan, i bijedan, i siromašan, i slijep, i go.” Ovdje se očito radi o zastrašujućoj samoobmani, zar ne? Zašto se laodicejska crkva tako strašno samoobmanjuje? Zašto misli da je bogata, da ima nagomilano bogatstvo i da joj ništa ne treba? Zar ne zna da je u biti nesretna, siromašna, slijepa, bijedna i gola? Zašto? Zato što ima vanjski oblik pobožnosti. (2 Tim 3,5) Jeste li čuli što sam rekao? Što ima? Vanjski oblik pobožnosti. Oni imaju tjelesno srce koje je svoje ponašanje uskladilo sa slovom zakona. Jeste li čuli što sam upravo rekao? Jesu li se istinski obratili? Ne! Vjeruju li da su stvarno obraćeni? Da! Oni misle da su bogati, s nagomilanim bogatstvom i da im ništa ne treba. Zašto žive u takvoj samoobmani? Zato što su obavili značajan posao okrečivši grob. Slažete se? (Da.) Večeras nešto ovdje vlada tišina. Oni su tako lijepi izvana da su sebe i druge obmanuli pa misle da su – što ono? … kršćani. Dragi moji prijatelji, molim vas, shvatite da je sasvim moguće da su neki među nama upali u ovu zamku; i ako mi zamjerate što to kažem, žao mi je, ali moram to reći zato što to govori Vjerni Svjedok. Ne osuđujem vas; jednostavno vam prenosim Njegov zaključak. Sudi li nam On pravo? Sudi! Da, zašto? Zato što ne gleda kao što čovjek gleda. Čovjek gleda na vanjštinu, a On … recite, na što On gleda? On gleda na srce! (1 Sam 16,7) Kao što vidite, On ne gleda samo na ono što činimo i što ne činimo, već gleda na ono što je važnije, zašto to činimo i zašto to nismo učinili. On gleda na duh koji stoji zia ponašanja. Mi obično promatramo samo ponašanje, ali On traži pobude. I dragi prijatelji, upravo to naziva mlakošću. Pokušajte me pratiti. Biti studen znači činiti loše iz loših razloga. Shvaćate li? Vi ste izvana bezbožni zato što ste to iznutra. A vruć? Činite dobro iz dobrih razloga. Izvana živite u skladu sa slovom zakona zato što vam je srce u skladu s duhom zakona. Činite dobro iz dobrih razloga. Pratite me? Što bi onda označavala mlakost? Činiti dobro iz pogrešnih razloga. Čujem li koji “amen”? (Amen.) To znači imati vanjski oblik pobožnosti, a odreći se njezine sile. (2 Tim 3,5) A kako se očituje sila Evanđelja? Ona nas preobražava obnovom našega uma. (Rim 1,16; 12,2) Slažete se? (Da.) Kao što vidite pravo kršćanstvo obuhvaća više od promjene ponašanja. Pravo kršćanstvo uključuje preobrazbu srca. Ali puno je licemjerja prisutno kad pokušavamo “glumiti crkvu”. Zamislite da smo kršćani koji su svoje ponašanje uskladili sa slovom zakona. Najgore u tome jest što smo u tome tako uspješni da smo obmanuli sebe i obmanuli druge. Ali koga nikad ne možemo obmanuti? Recite … koga se ne može nikad obmanuti? Bog se nikad ne vara. Brate i sestro, ispitajmo tijekom ovih tjedana svoje srce. Je li vam duša dobro? Eto, to je pitanje. Je li sve u redu s vašom dušom? Jeste li pravi kršćanin/kršćanka? Ili samo glumite da jeste? I ako vas vrijeđa to što ću vas pitati … znate, neki od vas sjedokosih svetaca u crkvi ste niz godina, i, znate, možda ćete se uvrijediti što se usuđujem postaviti vam ovo pitanje. Ali možda ste u crkvi cijelog svojeg života, a niste doživjeli obraćenje. To se može dogoditi … niste doživjeli obraćenje. Možete sve dobro obavljati … i odlično glumiti … i biti cijenjeni i poštovani od ostalih vjernika u crkvi. Možete imati i službe u crkvi, a da niste doživjeli obraćenje. Vraćam se onome o čemu smo govorili: kad kažem da tjelesni um ne može učiniti treći korak – pokoriti se Istini – Ne kažem da tjelesni um ne može obaviti značajan posao da svoje ponašanje uskladi sa slovom zakon, već kažem da tjelesni um ne može misli i osjećaje, vaše želje i pobude uskladiti s duhom zakona. To želim reći. Je li to jasno? (Da.) Zbog toga, ako želimo upoznati Istinu, tako da doživimo njezinu oslobađajuću i posvećujuću silu u svojem životu, dragi prijatelji, što nam je onda potrebno? Potrebna nam je pomoć i sila Svetog Duha u našem proučavanju. Čujem li koji “amen”? (Amen.) Znajte da cijelim svojim srcem, cijelim srcem, dušom i umom želim da to dovede do promjene života kod svakoga od vas. Neka nas Bog sačuva od toga da proučavamo samo razumom. O, da, mi ćemo se i te kako služiti razumom. Pozabavit ćemo se velikim i dubokim istinama. Zasukat ćemo rukave i marljivo proučavati Božju Riječ. Jeste li spremni na to? (Amen. Da.) Moram ponoviti pitanje. Očekujem ozbiljniji odgovor. Jeste li spremni na to? (Amen!) Želite li to? (Da.) Moram vam reći, prijatelji, da nisam ovdje da vas zabavljam. Nisam ovdje da vam iznesem neke senzacionalne misli ljudskog podrijetla. Došao sam, Božjom milošću, da zasučem rukave i duboko zaronim u rudnik istine zajedno s vama. Težim za promjenom života koju pruža spoznaja Istine. Je li to i vaša želja? (Amen.) Dobro Dobro. Dolazite i dalje da zajedno marljivo proučavamo. Dopustite da pročitam citat koji govori o velikoj razlici između imati istinu i dopustiti da Istina nas ima. U čemu je razlika? Imamo li kao narod istinu? (Da.) Prijatelji moji, uopće ne sumnjam da ju imamo. Bog nam je povjerio istinu. Ali postoji problem? Koji? Nismo dopustiti da nas Istina usvoji. Što mi daje pravo da to kažem? Eto … još smo uvijek ovdje. A ne bismo uopće trebali biti. Volio bih čuti više od jednoga “amen”. Ne bismo trebali biti ovdje. (Amen.) Dosad smo već trebali biti u Božjem kraljevstvu. (Amen.) Već smo odavno trebali biti uspješni svjedoci za Kralja i osposobljeni za nebesko kraljevstvo. Čujem li koji “amen”? (Amen.) Odavno! Ali još uvijek smo ovdje. Zašto? Zato što nemamo istinu? Ne, mi ju imamo. U čemu je onda problem? Nismo dopustitli da Istina osvoji nas. Zato smo još uvijek ovdje i tu ćemo ostati dok ne dopustimo da nas Istina osvoji. Ako izgleda kao da se srdim, ne srdim se. Samo sam ozbiljan. U tome je razlika. Moja draga supruga jednom mi je rekla: “Steve, ljudima se čini kao da se srdiš.” Ne srdim se, volim vas. Bez Božje milosti to ne mogu prirodno; želim vas vidjeti u nebeskom kraljevstvu. Ali iz osobnog iskustva znam, ako samo imate istinu, to vas neće dovesti tamo. Morate dopustiti da istina osvoji vas. Istina vas mora preobraziti iznutra prema vani. Morate se pretvoriti u potpuno novu osobu. Ne možete samo tako otići na Nebo glumeći. Isus Krist je osigurao vječni život za svakoga od nas. Vječni život ne možemo zaraditi. Ali, prijatelji dragi, moram vam reći da se morate pripremiti, ako želite uživati vječni život. Čujem li koji “amen”? (Amen.) Nebo ne možete kupiti, ali možete naučiti da u njemu budete sretni. A nitko neće na Nebu biti sretan. ako nije naučio da bude svet. jer sreća je nuzproizvod svetosti. Jeste li čuli što sam rekao? Sreća je nuzproizvod svetosti i upravo je to razlog zašto je tako malo ljudi istinski sretno u ovome svijetu. Zašto? Jer traže sreću, a ako tražite sreću, onda je nikad nećete naći. Nije li tako? Jeste. Ako se trudite da budete sretni, nikad nećete naći pravu sreću. Možete naći časovito grešno uživanje. (Heb 11,25) Ali budite uvjereni da je to zbilja samo časovito, i da ćete se na kraju osjećati još jadnije zato što ste se upustili u njega. Čujem li koji “amen”? Ja vam govorim otvoreno. Ako stvarno želite biti sretni onda naučite biti sveti. Naučite živjeti svoj život potpuno za Boga i druge. U tome je sreća i to će vas pripremiti da budete sretni na Nebu jer tako postupaju na Nebu. Oni ne žive za sebe već za sve druge. Uostalom očekujem da živim u mjestu u kojemu svatko moju sreću stavlja ispred svoje vlastite. Razmislite! Razmislite kako će to biti prekrasno mjesto! Kako je ovdje? Potpuno suprotno. Kome je doista stalo do vaše sreće? Vama, naravno. Tražite nekoga tko bi bio prvi, a svatko vodi računa samo o sebi; ali ako mi se ispriječiš i zaprijetiš mojoj sreći, onda te moram ukloniti – tako funkcionira svijet. Slušate li me? Zato je svijet tako jadno mjesto. Ali mi ćemo, Božjom milošću, jednog dana živjeti u mjestu u kojemu svatko, bez izuzetka, stavlja vašu – moju sreću ispred svoje. Možete li zamisliti kako će to biti divno mjesto za živjeti? Ali, dragi prijatelji, ako se vi i ja trebamo pripremiti da živimo na takvome mjestu, moramo naučiti da tako živimo već ovdje. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Ovdje se osposobljavamo za to kraljevstvo. Ovdje učimo kako da budemo sveti, da živimo potpuno za Boga i druge, a ne za sebe. Nek nam Bog pomogne da doživimo ovu preobrazbu, tako radikalnu, da ju Biblija naziva “novorođenjem”, stvaranjem novog stvora. Poslušajte tekst iz časopisa Review and Herald, od 25. rujna 1888: “… Ako oni koji kažu da vjeruju u istinu nisu njome posvećeni niti je oplemenila njihove misli karakter, u nepovoljnijem su polažju pred Bogom od grešnika koji nisu nikad čuli za njezine zahtjeve.” Oho! Stvarno? Da. Bog bi radije da smo studeni nego mlaki. Vidite, ako imate istinu, vi mislite da ste – što ono? – bogati, nagomilanog bogatstva i da vam ništa ne treba, onda postoji mala vjerojatnoća da vas istina dosegne – ako mislite da je imate. Nastavljamo s čitanjem: “Mi se naglo približavamo kraju povijesti ovoga svijeta. Svaki trenutak je od najveće važnosti za Božje dijete. Svatko bi si trebao postaviti pitanje: ‘Jesam li kršćanin?'” “‘Jesam li kršćanin/kršćanka? Proučavam li Božju Riječ? Prebiva li Krist vjerom u mojem srcu? Ravnam li se u svojem životu po Božjem zakonu? Je li u istine u koje kažem da vjerujem prodiru u najtajnija mjesta u mojem životu? Provodim li njihova načela u svojem poslovnom životu? Je li moj utjecaj djeluje kao spasiteljska sila na one s kojima se družim?’ Ako istina nije ostavila značajan i odlučan utjecaj ne karakter i život njezina primatelja, ona ne obavlja svoj posao u životu kako bi trebala, pa se oni koji nisu posvećeni poslušnošću istini moraju obratiti ili će biti izgubljeni.” Brate, sestro, mi imamo istinu. Neka Bog učini da nas Istina osvoji, da nas ona obrati. Kako će se to dogoditi? Silom Duha Istine. Zato ćemo svaki put, prije nego što nastavimo s našim proučavanjima, ozbiljno, osobno pozvati Božjeg Duha u svoje srce. To ćemo učiniti sada, završavajući ovo uvodno proučavanje; a onda ćemo, poslije kratke stanke, nastaviti. Želim, dragi moji prijatelji, da iskoristimo ovaj trenutak i ustanemo od stola oko kojeg smo se okupili, i pođemo do vrata. Što ono kaže Vjerni Svjedok laodicejskoj crkvi? “Evo stojim na vratima i kucam.” (Otk 3,19) On želi ući i večerati s nama. Mi smo se okupili oko stola da otvorimo Kruh Života (Iv 6,48) i njime se nahranimo. Ali što moramo učiniti da se nahranimo i osnažimo ovim obrokom? Što moramo učiniti? Moramo pozvati Svetog Duha da uđe i večera s nama. Da, večera s nama. Biste li sa mnom kleknuli na nekoliko trenutaka u tihoj molitvi i osobno pozvati Božjeg Duha da dođe i večera s vama? Oče koji si na nebesima, ovo je dragocjena prilika i mi je želimo što bolje iskoristiti. Drago nam je što smo večeras oko Tvojega stola sa ciljem da se nahranimo Kruhom Života; ali moramo imati Svetog Duha da nam se sada pridruži. Čujemo kucanje na vratima našega srca i odlučujemo otvoriti vrata i reći: “Uđi, nebeski Gostu. Uđi i večeraj s nama Daj nam oni glad i žeđ koju prirodno nemamo. Daj nam apetit za duhovnu hranu, a onda, najvažnije, daj nam natprirodnu sposobnost da primimo i usvojimo Kruh Života kako bismo se njime nahranili.” Molimo te za uslišenje ove molitve jer molimo u Isusovo ime. Amen.