Select Page

Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikada povjereno ljudima. U slijedećih sat vremena istražit ćemo našu prednost i odgovornost da razvijemo karakter nalik na Krista. Sjedinimo se u ostvarenju duhovne obnove do koje će nas pastor Stephen Wallace voditi “Iz slave u slavu”.

Ovdje proučavamo, ponavljamo za one koji su ovdje bili sinoć, o najvažnijem djelu ikad povjereno ljudskim bićima. O kojem je djelu riječ? Što je najvažnije djelo ikad povjereno ljudskim bićima? … izgradnja karaktera. (Odgoj, str. 203.) Prvi citat u vašoj mapi: “Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikada povjereno ljudskim bićima; i nikada ranije njegovo marljivo izučavanje nije bilo tako važno kao sada.” Zašto je sada važno? Zato što Kralj uskoro dolazi. (Amen.) Još uvijek adventički vjernici ne kažu dovoljno glasno “amen”. Zato što Kralj uskoro dolazi. (Amen.) Ja u to vjerujem, prijatelji moji. Vrijeme je kratko; toliko toga treba uraditi. Što treba uraditi? Trebamo Evanđelje odnijeti svakom narodu i plemenu, jeziku i puku, i pripremiti svoj život. Kao što smo već rekli, uspješno ostvarenje oba zadatka ovisi o istome – o čemu? … o razvoju Kristu sličnog karaktera. Zašto? Zato što ne možemo biti uspješni svjedoci za Kralja niti osposobljeni za građane Kraljevstva, ako nemamo Kristu sličan karakter. Nije čudo, s obzirom na kratkoću vremena, da “Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikada povjereno ljudskim bićima; i nikada ranije njegovo marljivo izučavanje nije bilo tako važno kao sada.” Cilj ovog seminara je da zajedno proučavamo što je Gospodin rekao o ovom izuzetno važnom predmetu. Uvjeravam vas da sam vam došao reći što Bog želi kazati. Nisam došao da iznosimo svoje ideje i teorije. Došao sam vam iznijeti nešto mnogo pouzdanije od mišljenja nekog smrtnika. U stvari volim ti reći ovako: Govorim s autoritetom o ovom predmetu, ali nisam ja autor svojih riječi već Isus. (Amen.) Možete li to prihvatiti? Vidite, došao sam da vam iznesem što Pismo i Duh proroštva govore o ovom izuzetno važnom predmetu; i to s punom vlašću. Amen? (Amen.) To je Isusovo svjedočanstvo i u njega možete imati povjerenja. Ja se ozbiljno molim za Gospodnju pomoć da budem pouzdani vodič u onome što Gospodin kaže o ovom predmetu. i da me sačuva od pogrešnog tumačenja onoga što Pismo ili Duh proroštva govore o ovome predmetu. Ali da bih to mogao učiniti potrebna mi je pomoć Svetog Duha; a da biste vi mogli ispravno prosuditi i razumjeti i odlučiti se te reagirati na istinu, i vama je potreban Sveti Duh. Zato što se u duhovno može samo duhovno proniknuti (1 Kor 2,14), a naš cilj nije samo razumom prihvatiti ova proučavanja; želimo da dovede do promjene života. Slažete li se? Pratite me? (Amen.) Jeste li zato danas ovdje? (Da.) Ali da bismo iskusili oslobađaju i posvećujuću moć istine, moramo je primiti pod utjecajem Duha Istine – moramo neminovno. Zbog toga, prije nego što nastavimo s proučavanjem, moramo zastati da … što? (Moliti se.) Molimo se, osobno pozovimo Božjeg Duha u svoja srca. Cijenim pastorovu molitvu za sve nas, ali, dragi moji, ništa se ne događa bez osobne molitve, osobnog poziva. On je ovdje u našoj sredini. PO čemu to znamo? “Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana radi mene, tu sam ja među njima.” (Mt 18,20) Dragi brate, sestro, ne zadovolji se time da On bude u sredini naše zajednice. Nastoj da bude u tebi kao pojedincu. Ima li u tome razlike? Nesumnjivo je da ima … Duh proroštva kaže da kasna kiša može padati svuda oko nas, a ne i na nas (LDE, str. 195.4) Zašto? Zato što osobno nismo pozvali Duha Božjeg da bude u nama. Učinimo to! Ustanimo od stola oko kojeg smo okupljeni; sudjelovat ćemo u duhovnoj gozbi, ali ostavimo otvorena vrata i pozovimo Gospodina u osobi Njegovog Duha da uđe i – večera s nama, da u nama izazove glad i žeđ koji nisu prirodni, i da nas osposobi za probavljanje i usvajanje Kruha života, što se također ne događa prirodno. Ako u ovoj gozbi sudjelujemo bez pomoći i sile Svetoga Duha, imat ćemo na kraju problema s duhovnom probavom. Bog želi da ovo bude obrok koji će nas nahraniti. Neka to i bude time što ćemo pozvati Svetog Duha da uđe u naša srca. I dok se molite, ne zaboravite se moliti i za svojega brata. I meni je danas potrebna molitva. Pozivam vas da kleknete sa mnom i provedete nekoliko trenutaka u molitvi, a na kraju ću se ja pomoliti. Nebeski naš Oče, u ime Isusa Krista, našega Gospodina izlazim pred Tvoje lice, vjerujući da me primaš, ne zbog onoga što jesam, već zato što je Gospodin Isus naša Pravda, naš Posrednik, koji moli za nas. Hvala Ti što si odlučio da nas vidiš, ne ovakve kakvi jesmo, već kakvi smo u Njemu. I prije svega zahvaljujemo Ti za ovu subotu, za ovo sveto vrijeme i ovo sveto mjesto. Ali Oče, svjesni smo da niti vrijeme niti prostor ne može biti svet ako ga Ti ne posvetiš prisutnošću Tvojeg Svetog Duha. Zato molimo, ispuni ovo vrijeme i ovo mjesto svojim Duhom. Ne samo da ispuniš ovu zgradu svojom prisutnošću, nego molimo da dođeš i ispuniš i hram našega tijela svojom prisutnošću. Otvaramo vrata svojega srca i kažemo: “Uđi, nebeski Gostu! Uđi i večeraj s nama, sudjeluj u ovoj duhovnoj gozbi. Izazovi u nama glad i žeđ, a onda omogući i da probavimo i usvojimo hranu, duhovnu hranu Kruha života. Oče, imam nezasluženu prednost da lomim i dijelim Kruh života. Molim Te, operi me! Prilazim podnožju križa da me opereš krvlju i vodom. Ne dopusti da uprljam ovaj Kruh. Ne dopusti da dobije trag moje ljudske prirode. Zaštiti me od mene samoga; upotrijebi me, unatoč svemu, da budem sredstvo preko kojega ćeš moju dragu, krvlju kupljenu braću i sestre, Tvoje sinove i kćeri, nahraniti Kruhom života. Oče, ako netko primi blagoslov, svi ćemo znati da je to zato što si ovu jadnu zemljanu posudu odlučio upotrijebiti, i mi ćemo Ti dati svu hvalu čast i slavu. Molim Te, Oče, usliši ovu molitvu. Znam da hoćeš, jer molim ono što je Tvoja volja i molim u Isusovo ime. Amen. Pozivam vas da uzmete svoju mapu i pogledate najvažniji materijal koji ćemo obraditi; što nadahnuti tekst kaže o ovom predmetu. Pogledajte šestu stranicu u trećoj lekciji. Na vrhu te stranice. Dođite ovdje naprijed; onda smo bliži. Naslov našeg proučavanja je “On je onakav kako misli u svom srcu”. Uzeli smo ga iz Izreka 23,7. Naš je cilj u ovom proučavanju da odredimo što je karakter. Što želimo učiniti? Odrediti što je karakter. Već smo ustanovili da je izgradnja karaktera najvažnije djelo ikad povjereno ljudskim bićima. Ali ako želimo biti uspješni u izgradnji karaktera, nalik Kristovom, moramo znati što karakter jest. Zar to nije razumno? Kako možete izgraditi nešto, a ne znate što je to? Ako pođem do građevinskog inženjera i kažem: ‘Htio bih da mi sagradite zgradu”, što će me on odmah pitati? “Imate li nacrt? Kakvu zgradu želite da vam sagradim?” Ako mu kažem: “Ne znam, ali počnite s gradnjom”, on vjerojatno neće preuzeti posao. Prijatelji, mi trebamo izgraditi Kristu sličan karakter, ali zato moramo i te kako dobro znati što je Kristu sličan karakter. Što je Kristu sličan karakter? Hajde da krenemo ispočetka. Uostalom, što je “karakter”? … jer možete imati Kristu sličan karakter ili karakter koji nije sličan Kristu. Što je onda karakter? Znam da vam je poznato, kad bih vas pozvao da date definiciju, vjerojatno bih dobio toliko definicija koliko vas ima. Karakter je jedan od onih maglovitih, neopipljivih, apstraktnih pojmova koje često koristimo, ali rijetko kad točno znamo što jest. Karakter, što je to? Sjećam se kako sam postavio to pitanje i netko otraga u crkvi je podigao ruku i rekao: “Karakter je ono što jesmo kad nas nitko ne vidi.” Čovjek je krenuo u dobrom pravcu. Što je želio reći ovom definicijom? Činjenica je da je karakter nešto temeljitije od onoga kako govorimo i postupamo. Nešto mnogo više od vanjskog ponašanja koje pokazujemo onima s kojima dolazimo u dodir. Je li moguće da govorite i postupate drukčije nego što osjećate? Budimo iskreni. (Da.) Vi znate da je tako. Moguće je čak govoriti i postupati kao kršćanin, a to uopće ne biti, zar ne? (Da.) Znate kako se to zove? – Licemjerstvo. Ima li uopće toga? Ono je postalo tako opći problem u crkvi posljetka da je postalo našom identificirajućom karakteristikom. O tome smo sinoć govorili. Mi smo laodicejska crkva. Što je karakteristika po kojoj se prepoznaje laodicijska crkva? Ona je mlaka … a i strašno samoobmanjena. Misli da je bogata, nagomilala je bogatstvo, da joj ništa ne treba, a ne zna da je nesretna, bijedna, siromašna, slijepa i gola. Očito se radi o ozbiljnoj samoobmani. Zašto je izložena takvoj samoobmani? Zato što ima vanjski oblik pobožnosti, ali se odrekla njezine sile. (2 Tim 3,5) Ima vanjski oblik pobožnosti. Što to znači? Govori, ali ne živi tako. Ponaša se u skladu sa slovom zakona. Okrečeni je grob, prekrasan izvana, ali unutra pun mrtvačkih kostiju i svakog truleža. (Mt 23,27) Jeste li čuli što sam rekao? Zato je mlaka, ni vruća ni studena. Studen znači činiti što je loše iz loših pobuda. Vruć je činiti što je dobro iz dobrih pobuda. A mlak? Činiti što je dobro iz loših pobuda. Sebične pobude dovele su mnoge u ovu našu dragu Crkvu da pokažu lijepu vanjštinu, da vrše slovo zakona – a to možete i neobraćena srca. Kako to znam? Iz vlastitog iskustva i na osnovi Pisma – iz iskustva drugoga: Savla iz Tarza, prije obraćenja, prije susreta s Isusom na putu za Damask. Što je mogao reći o sebi Filipljanima 3,6: “Po pravednosti koja dolazi od Zakona, besprijekoran.” Neobraćen čovjek; a što se tiče pokoravanja slovu zakona, kakav je bio njegov život? Besprijekoran; sve je dobro odglumio. Nije čudo što se prevario; bio je vrhunski Laodicejac, bogat, nagomilanog bogatstva, bez ikakve potrebe (Otk 3,17), kad je ustao tog jutra u Jeruzalemu. Ali kad je sreo Isusa na putu u Damask, došlo je do radikalne promjene u procjeni samoga sebe. Njegove su tjelesne oči oslijepile, ali su po prvi put progledale njegove duhovne oči. Kakvim je vidio samog sebe? Kao prvog grešnika (1 Tim 1,15). Moji dragi Laodicejci, nama je očajnički potreban susret s Isusom. Čujem li koji “amen”? (Amen.) … očajnički potreban susret s Isusom da se slobodimo samopravednosti, samoobmaneos Tražio sam definiciju karaktera, a onaj brat je rekao: “Karakter je ono što jesmo kad nas nitko ne vidi.” Pokušao nam je reći da je karakter nešto mnogo dublje, temeljitije i u nama nego ono što izlazi da ljudi vide. Vidite, karakter je ono što smo u stvari. Karakter je ono što jesmo, a ne što glumimo da jesmo. Što o tome kaže Sveto pismo? Neka nam to Websterov rječnik kaže prije čitanja iz Pisma. Ponekad je ovaj rječnik vrlo koristan. Govorimo o definiciji karaktera. No Webster nije konačni autoritet; ali ako tražite definiciju pojmova, onda može biti koristan. Karakter “su posebne osobine nastale prirodno ili navikom, a koje razlikuju jednu osobu od drugih”. Zanimljivo! … “Posebne osobine” – nije li to malo čudno? Ne, to znači jedinstvene, naročite … “Posebne osobine nastale …” Meni se to sviđa, a kasnije ćete shvatiti zašto. “Posebne osobine nastale prirodno ili navikom …” Kako? … prirodno ili navikom. Ako bi to reklo Isusovo svjedočanstvo (Otk 19,10), što bismo mogli čuti? “Naslijeđene ili stečene.” (COL 330.2 – Isusove usporedbe, str. 221.) Oni koji su dosta čitali spise Duha proroštva mnogo puta su sreli ove izraze. “Naslijeđene” je priroda; “stečene” je navika. Jasno? “Posebne osobine nastale prirodno ili navikom …” su naklonosti, navike koje čine ono što jesmo. To nas čini posebnima, to nas razlikuje od drugih – i to je karakter. No potražimo autoritativniju i, nadajmo se, razumljiviju definiciju karaktera. Obratimo se Svetom pismu. Mudri čovjek nam jasno kaže što nas čini onim što jesmo u Izrekama 23,7. Uzimamo naslov našeg proučavanja iz tog retka. Što nas čini onim što jesmo? “On je onakav kako u sebi misli.” Što čini vas i mene onim što smo stvarno? Ono što mislimo u našem srcu. Kažem “srce”, a u biti mislim na um jer “srce” zapravo označava um. Ovdje nije riječ o organu koji pumpa krv. Mi ne razmišljamo u tom organu. Riječ na hebrejskom bi se mogla bolje i točnije prevesti kao “duša”; i ona se odnosi, i obuhvaća, zapazite, obuhvaća razum i osjećaje. Što podrazumijeva riječ “duša”? Oboje, razum i čuvstva, razmišljanja i osjećaje, rečeno na drugi način. Kako nazivamo aktivnost razuma? Svojim mislima. Aktivnost čuvstava su – naši osjećaji. Prema tome, sada smo spremni, dragi prijatelji. Sad možemo koristiti radnu definiciju na ovom seminaru za karakter. Što je karakter? Možemo imati puno povjerenje u nju jer je nadahnuta. Nalazimo je u Testimonies, sv. 5, str. 310. Testimonies, sv. 5, str. 310. Poslušajmo: Uostalom, to je vrijedno težine knjige u zlatu. Ova kratka rečenica je vrijedna težine knjige u zlatu. Kako glasi rečenica? “Misli i osjećaji zajedno čine” – što? “… moralni karakter.” Hvala Gospodinu što je to tako jednostavna, sažeta, točna i razumljiva definicija karaktera. Kako glasi? “Misli i osjećaji zajedno…” Sad, odjednom svi znamo točno što je karakter. Zašto? Jer svi znamo što su misli i svi znamo što su osjećaji. Što je, onda, karakter? Misli i osjećaji zajedno. Shvaćamo li to? Dragi prijatelji, molim vas, budimo svjesni da postati Kristu sličan u karakteru uključuje ono što se događa prvenstveno između desnog i lijevog uha. Čujem li koji “amen”? (Amen.) To uključuje ono što se događa u unutrašnjosti čovjeka, gdje samo vi i Bog znate što se događa. Kako vidite, sasvim je moguće da glumite kako ste nešto drugo nego što zapravo jeste. Vi to znate. Prilazite nekome sa širokim osmijehom i pružate ruku govoreći: “Tako mi je drago što te vidim”, a u sebi mislite: “O bijedni nevaljalče!” To možete učiniti, a kakvi ste stvarno, nije ono što vaše lice pokazuje s tim širokim osmijehom, već ono što se zbiva u vašem srcu. Sjetite se da premda čovjek gleda vanjštinu, gdje Gospodin gleda? No, gdje Gospodin gleda? – na srce (1 Sam 16,7). Njega ne možete prevariti glumom. Fasada koju smo podigli da druge prevarimo pa misle da smo nešto što nismo, ne može prevariti Boga. I dragi prijatelji, mene brine što su mnogi do nas prevarili sebe tom fasadom. To je razlog što mislimo da smo bogati, nakupili smo bogatstvo i ništa nam ne treba (Otk 3,17) jer se tako lijepo ponašamo. To me uznemiruje. A vas? Uostalom to je zamka u koju adventisti vrlo lako upadaju. Zašto? Zato što imamo toliko svjetla, toliko istine, i zato što se ponašamo relativno bolje od gotovo svih drugih. I zahvaljujući svoj istini koju imamo, mi mislimo da smo bogati, nakupili smo bogatstvo i ništa nam ne treba (Otk 3,17). Ostatak Božjeg naroda, spreman i čeka da Isus dođe. Dragi moj, shvatite, možda niste ono što mislite, ali ste onakvi kako u sebi mislite. On je onakav kako u sebi misli. (Izr 23,7) Ono što nas čini onim što jesmo nije naše ponašanje već ono što se zbiva ovdje gore gdje samo vi i Bog znate što se događa. Čujem li koji “amen”? (Amen.) On je onakav kako u sebi misli. (Izr 23,7) Misli i osjećaji zajedno čine moralni karakter. (5T, str. 310.1) Pogledajmo naš sljedeći citat: Signs of the Times, 30. lipnja 1881.: “On je onakav kako u sebi misli.’ Misli i osjećaji koje gajimo”, “Misli i osjećaji koje” – što je s njima? – “gajimo usmjeravaju ponašanje i tako određuju karakter.” Tako je, na naše ponašanje utječu naše misli i osjećaji. Prijatelji moji, budimo svjesni da se ono što određuje čovjekovo djelovanje ne odvija na razini ponašanja već na razini misaonog života. To je što stvarno određuje naše ponašanje. Ta, usta govore onim čega je srce prepuno. (Mt 12,34) A svrh svega, čuvaj svoje srce jer iz njega izvire život. (Izr 4,23) Kako vidite, sve što kažemo i učinimo izvire – gdje? Što se događa ovdje gore? Ponavljam, sve što kažemo i učinimo, može i ne mora biti iskreni, pošten prikaz onoga što se događa ovdje gore. DA, tako je. Što će biti uključeno, s obzirom na našu definiciju karaktera, “misli i osjećaji zajedno” (5T, str. 310.1), što će biti uključeno da u karakteru postanemo slični Kristu? Cilj je svakog kršćanina da ostane Kristu sličan u karakteru. Što će, onda, biti uključeno da u karakteru postanemo slični Kristu? Učiti da razmišljamo i osjećamo kao Isus. Je li to jasno? Svakako. Kažimo to ovako; i ja sam to ovdje zapisao. Ovo nije iz nadahnutih spisa već je sažetak kao rezultat proučavanja Duha proroštva. “Razviti Kristu sličan karakter znači naučiti da mislimo i osjećamo prema Bogu i Njegovom zakonu, prema Sotoni i grijehu, prema sebi i drugima, i prema svim okolnostima i situacijama u životu, kao Isus.” Amen? (Amen.) Drugim riječima, kakvi trebamo biti? “… kao što je Krist Isus.” (Fil 2,5 – Šarić.) “Budite jedni prema drugima kao što je Krist Isus.” To je, dragi moj brate i sestro, bit onoga što znači biti kršćanin. To znači biti ono što je Isus Krist. On je onakav kako u sebi misli. (Izr 23,7) Ako samo vjerujemo kao kršćani, a ne mislimo i osjećamo kao Krist, onda uopće nismo kršćani; samo smo licemjeri. Je li nam to jasno? (Da.) Je li za nas prirodno da mislimo i osjećamo kao Isus? Je li prirodno? Dragi prijatelji, reći ću nešto vrlo ozbiljno. Kasnije ću to potkrijepiti, a sada to pokušajte primiti vjerom. Ne samo što za nas nije prirodno da mislimo i osjećamo kao Isus, već je prirodno da mislimo i osjećamo kao Sotona. Jesam li pretjera? Ne, nisam, i to ćemo kasnije jasno utvrditi. Kako vidite, od pada u grijeh ljudskom naravi upravlja isti zakon, isti duh, koji upravlja Sotoninim umom i srcem. To je sebičnost. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Po prirodi mislimo i osjećamo u skladu s načelom sebičnosti. I to je razlog što je jedini karakter koji možemo prirodno razviti karakter nalik Sotoninom. Molim vas, nemojte me pogrešno razumjeti. Mislim li time reći da je jedino što po prirodi možemo učiniti zlo, opako i odvratno? Ne, ne! Sam Sotona se može pojaviti kao – anđeo svjetla (2 Kor 11,14). A prije samoga kraja, koga će Sotona oponašati? Isusa Krist – tako kaže Sveto pismo. A kad se bude prikazao kao Krist, hoće li biti zao, opak i odvratan? On će biti najljepše, najljubaznije, izgledom najljupkije biće koje smo ikad vidjeli na našem planetu. Ali sve će to biti pokretano – čime? – sebičnošću. Da, dragi prijatelji, sasvim je moguće da sebičnost prikrijemo nečim privlačnim, budite uvjereni. To je okrečeni grob, izvana lijep. (Mt 23,27) Izgleda stvarno dobro, ljudi se dive, čak iskazuju poštovanje i to je ono što plaši, ono što čini da se tako varamo. Jako smo dobri u tome da činimo što je ispravno, ali iz pogrešnih razloga, jer mislimo da smo bogati, da smo nagomilali bogatstvo, i ništa nam nije potrebno (Otk 3,17). Dao Bog da se oslobodimo samopravednosti, samoobmane! Čujem li koji “amen”? (Amen.) Znajte da ne optužujem sve nas, sve vas da ste licemjeri, ali ozbiljno uzimam prosudbu Vjernog Svjedoka (Otk 3,14) o primarnom problemu Crkve posljednjeg vremena. To je očito prevladajuća karakteristika koja nas opisuje. Hoćete li je prihvatiti? (Amen.) Očito je da je prisutno mnogo licemjerstva. Vi niste ono što mislite da jeste, već ono što u sebi mislite. Vi ste ono što mislite. Budući da za nas nije prirodno da mislimo i osjećamo kao Isus, i budući da je prirodno da mislimo i osjećamo kao Sotona, što se mora dogoditi da imamo Kristu sličan karakter? Moramo se preobličavati “obnovom svoga uma”. Amen? (Amen.) Rimljanima 12,2: “Nemojte se prilagođavati ovomu svijetu!” već se “preobličavajte” – kako? – promjenom svojega ponašanja? Zar se tako preobličavamo? Zar se preobličavamo promjenom ponašanja? Ne, mi se preobličavamo transplantacijom srca. Mi se preobličavamo tako da naše razmišljanje i osjećaji budu radikalno reprogramirani. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Vidite, evanđelje po računalima, za vas zaljubljenike u računala, glasi: Hardware koje smo dobili rođenjem ima operativni sustav nazvan sebičnost. Čujete li me? … i jedini software kojim računalo koje imamo kao prirodno nasljeđe može raditi jest onaj koji skrbi za želju tijela, želju očiju i ponos života – svega što zadovoljava našu sebičnost. Pratite me? Ako pokušate instalirati duhovni program u takvo računalo – on će pasti. Čujete li što vam govorim? Ono ga ne može prihvatiti. Software koji promiče vjeru, nadu i ljubav, ne može funkcionirati s našim prirodnim operativnim sustavom – a to je sebičnost. Zato kod nas mora doći do radikalne promjene. Mora doći do promjene operacijskog sustava. Amen? Moramo dobiti novo srce s novim zakonom napisanim na njemu, operacijski sustav ljubavi. Amen? (Amen.) Novi operacijski sustav može prihvatiti Božji software i računalo neće pasti. Jeste li doživjelo ovu promjenu? Ili jednostavno pokušavate poboljšati svoju grafiku. To je računalni pojam. To je ono što vidite na monitoru. Najgore kod toga je, dragi prijatelji, da sebičan čovjek može prikazati lijepu sliku na monitoru. Slušate li me? Sebičan čovjek može prikazati lijepu grafiku i prevariti druge da misle kako je ono što nije. Put u bolji život, str. 313: “Mi trebamo u sebi stalno osjećati silu” – čega? “čistih misli.” Jedina sigurnost za dušu je ispravno razmišljanje. Jesmo li ovdje usredotočeni na ponašanje? Ne, već na ono što se zbiva ovdje gore, između oba uha. “Mi trebamo u sebi stalno osjećati silu čistih misli. Za svaku dušu jedina sigurnost je pravilan rad misli. Jer on je onakav kako u sebi misli.”‘ Znajte: “Moć obuzdavanja svoja ‘ja’ jačat će stalnom primjenom. Ono što je s početka teško, stalnim ponavljanjem postaje sve lakše, sve dok pravilne misli i postupci ne prerastu u običaj.” Meni se to jako sviđa. Uostalom, kad su ispravni postupci posljedica ispravnih misli, oni su istinska objava Božje ljubavi, Božjeg karaktera. Kad nisu motivirani ispravnim mislima, onda su samo licemjerstvo, gluma. Što je naš cilj u upravljanju umom, u preobrazbi obnove našeg uma, da steknemo Kristov um? Što trebamo stalno imati pred očima? Molim vas, ne ističite nijedan niži cilj od onoga kojeg daje Biblija. Koji je to cilj? Nalazimo ga u 2. Korinćanima 10,5; neke od vas će uplašiti, neke od vas može uznemiriti, ali ja ću ga ipak istaknuti. Koji je to cilj? “… zarobljujemo svaki razum da se pokorava Kristu.” Ovo je visoki cilj. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Molim vas, nemojte se zadovoljiti s nekim nižim ciljem. Ovo je Božji cilj. Zarobiti – što? “… svaki razum da se pokorava Kristu.” To je cilj. Želim biti potpuno iskren i pošten prema vama. Nisam još dostigao niti sam savršen (Fil 3,12), ali vas uvjeravam da trčim prema cilju (Fil 3,14). Pratite me? (Amen.) Dragi prijatelji, shvatite, ne pitam vas jeste li ostvarili cilj. U stvari ako itko ovdje tvrdi da je ostvario cilj, stvarno bih se zabrinuo za njega ili nju, prije ili kasnije. Doista želi, Kristove ljubavi radi, da trčite k cilju. Čujem li koji “amen”? (Amen.) Je li Krist svaku misao zarobio da bude poslušna Njegovom Ocu i zakonu Njegovog Oca? Svakako! Nikad nije sagriješio;ni u svoje misaonom životu. On je svaku misao zarobio da bude poslušna Ocu i ja vam ovdje govorim da Njegovom milošću i silom Svetog Duha, vi i ja možemo naučiti kako zarobiti razum u poslušnosti Kristu. Čujem li koji “amen”? (Amen.) Sama činjenica da to Bog zapovijeda sadrži u sebi jamstvo da to možemo ostvariti Njegovom milošću. Njegove zapovijedi osposobljavaju. (COL 333.1) Nemamo Boga koji nam kaže da nešto trebamo učiniti, a da nije spreman osposobiti nas da to i učinimo. To je vaš cilj; da se potpuno preobrazite obnovom svojega uma i da svaku misao zarobljavate za Kneza ljubavi i života, pravednosti i mira, svetosti i pobožnosti. To znači opasati “svoje bokove, to jest svoj um” (1 Pt 1,13), svaku misao vezati uz Isusa tako da On postane naša najveća opsesija. Prijatelji moji, to možemo doživjeti. Čujem li koji “amen”? (Amen.) To se može ostvariti. Ali samo ozbiljnim trudom povezanim s božanskom silom. To se neće dogoditi samo po sebi, automatski. Ovo je duhovni predmet koji zahtijeva ustrajan trud povezan s božanskom silom. Kako to ostvariti je predmet ovog seminara. Mi ćemo sistematski, korak po korak, dolaziti da proučavamo Božju Riječ i saznati kako možemo svaku misao zarobljavati u poslušnost Kristu – da, svaku misao. Želite li to? (Amen.) Morate željeti prije nego što to dobijete. Molim se da to želite radi Kristove ljubavi. Dragi prijatelji, mi to moramo imati da bismo mogli biti uspješni svjedoci za Kralja i osposobljeni za građane nebeskog kraljevstva. Podsjećam one koji su sinoć bili ovdje, da smo proučavati Izaiju 60. poglavlje. Otvorimo ga brzo zajedno. Neki od vas možda niste bili ovdje. Izaija 60. Saznali smo iz Pisma što je biblijska riječ za karakter. Hajde, kažite! Biblijska riječ za karakter je “slava”, a definicija karaktera je “misli i osjećaji zajedno” (5T, str. 310.1). U Izaiji 60,1 piše: “Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina.” Kako da ustanemo i zasvijetlimo? Da biste svijetlili potrebno vam je svjetlo. Odakle dolazi to svjetlo? Ono dolazi od sjaja Božje slave, od Sunca Pravde, od Isusa Krista. On nas obasjava. A kako onda mi svijetlimo? Drugi redak: “A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode! A tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad tobom.” Kako možemo svijetliti? Odsjajivanjem ove slave, karaktera Isusa Krista. Amen? (Amen.) Mi trebamo zrcaliti ovu slavu i odsjajivati ju na one s kojima se družimo. Ne zaboravimo, Isus je Sunce Pravde. Kojim simbolom je prikazana Crkva? Ženom. Na čemu ona stoji? Na Mjesecu (Otk 12,1) Na koji način Mjesec svijetli? Odsjajivanjem sunčeva svjetla. Mjesec nema vlastitog svjetla. Kada on sjaji? – Noću. Nije li to savršen simbol za Crkvu? Jedini način na koji možemo svijetliti u ovom grijehom zamračenom svijetu jest održavati prekrasni karakter Isusa Krista, koji je savršen odraz – čijeg karaktera? Boga Oca. Amen? Vidite li ovdje ogledala? Isus nama odsjajuje Božju slavu, a mi je odsjajujemo drugima. Ponovno moram naglasiti: da bismo bili uspješni u zadobivanju duša, u svjedočenju za Kralja, moramo u cijelosti odražavati Njegov karakter. Amen? (Amen.) Kada će doći narodi? Izaija 60,2: “… i Slava se njegova javlja nad tobom.” Što se događa kad se Njegova slava vidi na tebi? Treći redak: “K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja.” Pod “narodima” Sveto pismo misli na nevjernike. Kad će nevjernici biti privućeni u spasonosnu zajednicu s Isusom Kristom? Samo kad vide karakter Isusa Krista kako se održava u kršćanima. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Prijatelji moji, ako želimo biti uspješni u zadobivanju duša, moramo biti kršćani koji vole i koje se može voljeti. Mi moramo odražavati Kristov karakter. Samo tada će doći narodi. Nismo li zato kao narod i pozvani u život, da objavimo Evanđelje svakom narodu i plemenu, jeziku i puku? (Otk 14,6) Ali dragi prijatelji, naviještanje Evanđelja osvjedočavajućom silom ne vrši se toliko ustima, koliko životom. Amen? (Amen.) Uostalom, možete jako rječito objaviti Evanđelje ustima, ali ako nije potvrđeno životom, zaboravite, ono nema sile. I vi to znate. Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao – što sam onda? – Mjed što ječi ili cimbal što zveči; samo podižem buku. (1 Kor 13,1) Dragi prijatelji, da bismo Evanđelje – to vječno Evanđelje koje ova Crkva treba naviještati svakom narodu i plemenu, jeziku i puku, s posebnom viješću za posljednje vrijeme, poznatom kao vijesti trojice anđela … Da bismo ovu vijest naviještali velikom silom, imamo – moramo imati – veliku slavu. Zar tako ne govori Otkrivenje? Pogledajmo Otkrivenje 18,1: “Poslije toga opazih nekoga drugog anđela gdje silazi s neba. Imao je veliku moć.” Anđeli su zapravo vjesnici; Bog ih milostivo koristi da simboliziraju Njegov narod i vijest koju trebaju objaviti. Zašto ovaj anđeo ima veliku moć? U nastavku: “… i zemlja se rasvijetli od njegova sjaja.” Što daje moć poruci? Sličnost karaktera onih koji ju objavljuju, karaktera koji je sličan Isusu Kristu. To joj daje moć. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Vidite li istinu? Dragi prijatelji, nikad nećemo imati silu da objavimo vijesti trojice anđela, dok karakterom ne budemo bili slični Isusu Kristu. Zato smo još uvijek ovdje gdje jesmo. Jeste li čuli što sam rekao, dragi moji adventistički kršćani? Molim vas, nemojte me krivo razumjeti. Ja vam otvoreno govorim o našem stanju kao naroda, ali ne želim da itko zaključi kako ne volim ovu Crkvu. Ovu Crkvu volim svom dušom. Rođen sam i odrastao u ovoj Crkvi. Ja pripadam četvrtom naraštaju adventista s obje strane moje obitelji; moji su adventistički korijeni duboki. Volim ocu Crkvu, volim njezinu vijest, volim njezin narod. Cijeli svoj život sam posvetio službi duhovnog buđenja da ovoj Crkvi pomognem da ustane i zasine, da shvati svoju zadaću. Ali koliko god volio ovu Crkvu, svjestan sam da smo lišeni te slave, potpuno lišeni. (Rim 3,23) Mi nismo spremni objaviti ovu vijest uvjerljivom silom. Što je Evanđelje? Ono je sila Božja za spasenje (Rim 1,16). Ali dragi prijatelji, ako vaš život ne pokazuje spasiteljsku, preobražavajuću silu Evanđelja, vaša usta ne mogu nikoga stvarno osvjedočiti, i vi to znate. Ako ono nije promijenilo vaš život, akov as nije pretvorilo u ljubaznu, dragu osobu, kako očekujete da povjeruju da će ono promijeniti i njihov život? Vi znate da govorim istinu; naša vijest nikad neće imati moć dok naš život ne bude potvrdio da smo iskusili njezinu silu. Mi smo zahvaljujući natprirodnoj, preobražavajućoj sili Svetog Duha pretvoreni u ljubazne i drage ljude, koji se slažu, koji se stvarno međusobno vole, koji se ne bore i svađaju, ne traže greške i ne kritiziraju. MI moramo postati ovakav narod. Moramo postati jedno u Kristovoj ljubavi, pa ćemo tek onda moći objaviti vijest sa silom. Čujete li me? (Amen.) Bog nam pomogao u tome! Od najveće je važnosti da otkrijemo Kristov karakter s obzirom na posebnu vijest koju trebamo objaviti. Kako ona glasi? Otkrivenje 14,6.7: “Vidjeh drugoga anđela gdje leti posred neba. On je imao propovijedati vječno evanđelje onima koji prebivaju na zemlji, i svakome narodu, plemenu, jeziku i puku. Govoraše jakim glasom: Bojte se Boga i” – pazite sad – “dajte mu slavu, jer dođe čas njegova suda.” (Šarić) “Dajte mu slavu.” Što znači dati slavu Bogu? Učinit ću vam uslugu; možete na rub svoje Biblije napisati uz Otkrivenje 14,7 7BC 979. To znači Biblijski komentar, sv. 7, str. 979. Tu jasno i razumljivo piše što znači dati Bogu slavu. Citiram: “Dati Bogu slavu znači otkriti Njegov karakter u nama i tako Ga objaviti. Kad god objavljujemo Oca ili Sina, mi proslavljamo Boga.” Što znači dati slavu Bogu? To znači otkriti Njegov karakter u nama i objaviti Ga na bilo koji način. Recite, možemo li uspješno pozvati ljude da daju slavu Bogu, ako mi to sami ne činimo? Možemo li? Recite, možemo li? Ne, ne možemo. Dopustite da to sažmem. Ne samo što je to bitno – ako želimo uspješno svjedočiti za Kralj moramo imati Kristu sličan karakter – već je također bitno da imamo Kristu sličan karakter kako bismo se osposobili za građane kraljevstva. Osposobljeni da budemo građani nebeskog kraljevstva. No zapamtimo da nam razvoj našeg karaktera ne osigurava vječni život. Ali razvoj našeg karaktera je bitan ako se želimo pripremiti da uživamo vječni život. Shvaćate li to? U tome je razlika, važna razlika. On nam ne daje pravo na nebo, kao da ga zarađujemo, ali nas osposobljava da tamo živimo i priprema nas za njega. To ćemo još bolje proučiti u našim budućim predavanjima. Ovdje sam da naglasim: ako želimo biti osposobljeni za građane tog kraljevstva, i spremni stupiti u to sveto mjesto, moramo sada, tijekom vremena probe, Božjom milošću i radi Kristove ljubavi, biti sveti narod. Bez posvećenja nitko neće vidjeti Boga (Heb 12,14). Sada, za vrijeme probe, mi se trebamo pripremiti da živimo na nebu. Čujem li neki “amen”? (Amen.) U Biblijskom komentaru, sv. 7, str. 970 čitamo: “Pečat živoga Boga primit će samo oni koji karakterom sliče Kristu.” Kako vidite, prije izbavljenja moramo biti zapečaćeni. Označeni, moramo primiti Kristovo ime. A koje je to ime? Na Sinaju je objavio: “Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću.” (Izl 34,6) To je obnova Božjeg karaktera u nama. Biti zapečaćen znači biti utvrđen u istini tako da bismo prije umrli nego prestupili Božji zakon, jer volimo Isusa. (5T, str. 53.2) Kad to ostvarimo, bit ćemo izbavljeni, izbavljeni za nebesko kraljevstvo. Ali sada, u vrijeme probe, moramo dobiti potpis Božjeg imena i biti zapečaćeni u karakteru sličnom Božjem. Mi se pripremamo – da promijenim analogiju – mi se pripremamo da budemo dio tog živog hrama, da Sveti Duh živi u nama u punini, na nebu, u vječnosti. DA bismo bili dio tog hrama, moramo postati živo kamenje, mali hramovi sada, u kojima prebiva Sveti Duh. Pratite li me? 1. Petrova 2,5 glasi: “Dopustite da se od vas samih kao živog kamenja sagradi duhovna kuća, sveto svećeništvo, da prinosi duhovne i Bogu ugodne žrtve po Isusu Kristu!” Molim vas, zapazite još nešto važno ovdje. 1. o kraljevima 6,7. Pri gradnji ovozemaljskog hrama gdje se kamenje klesalo i glačalo? Na licu mjesta? Ne, ono se klesalo i glačalo u kamenolomu. Nije li to značajno? 1. o kraljevima 6,7: “Hram je građen od kamena koji je već u kamenolomu bio oklesan, tako da se za gradnje nije čuo ni čekić ni dlijeto, ni ikakvo željezno oruđe. ni ikakvo željezno oruđe.” Koju pouku imamo? Poslušajte: Spirit of Prophecy, sv.3, str. 40: “Kamenje nije pripremljeno za odgovarajuće mjesto, kako ga je trebalo ugraditi u zid hrama. Svako usklađivanje i planiranje obavljeno je prije nego što je doneseno na gradilište. Tako i sve klesanje, usklađivanje i poliranje karaktera mora biti obavljeno tijekom čovjekove probe.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) ‘Kad Krist ponovno dođe na zemlju On neće čistiti i oplemeniti karakter ljudi da ih osposobi za nebo. Ono što će učiniti bit će samo promijeniti njihova raspadljiva tijela i oblikovati ih da budu slična Kristovom proslavljenom tijelu. Samo će simetričan i savršen karakter tog dana omogućiti da ljudi dobiju završni dodir besmrtnosti.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) Vidite, dragi prijatelji, Bog nam u Izaiji (60,7) kaže: ‘Proslavit ću Dom Slave svoje!” Što to znači? Kandidati za proslavljanje su samo oni koji su se silom Svetog Duha mijenjali iz slave u slavu, i postali dom Njegove slave. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Durgim riječima, naučili smo da već ovdje treba odražavati Njegov karakter i time se pripremiti za završni dodir besmrtnosti, odnosno za “proslavljanje”. Međutim, nemojte se varati misleći da će se vaš karakter promijeniti u jednom trenutku, u treptaju oka. (1 Kor 15,52) Da se vaš karakter promijeni, kad se to treba dogoditi? Sada, a za to je ostalo malo vremena. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Dragi prijatelji, mi nemamo vremena za gubljenje. Pomogao nam Bog da ozbiljno surađujemo s preobražavajućom silom Svetoga Duha, i da se mijenjamo iz slave u slavu; i uspješno svjedočimo za Kralja i osposobimo za kraljevstvo. Ustanimo za završnu molitvu. Oče i Bože, hvala Ti za sveobuhvatni plan spasenja, smišljen u prošloj vječnosti i primijenjen po neiskazanu cijenu za Tebe i Tvojega Sina, ali dovoljan da nas promijeni, od po naravi sebičnih, opakih, odvratnih i buntovnih ljudi kakvi jesmo, u ljubazni i dragi, ujedinjeni narod koji možemo postati zahvaljujući milosti. Oče, molim Te, pomozi nam da doživimo ovu promjenu u svojim srcima, u svojim domovima, u svojim crkvama, da bismo mogli odsjajivati ljupki Isusov karakter, i time postati uspješni svjedoci za Kralja i osposobljeni za nebesko kraljevstvo. A onda dođi i povedi nas kući i učini dijelom hrama koji će Te slaviti kroz beskraj vječnih vremena. To molimo u Isusovo ime. Amen.

Ako želite, možete pratiti prijepis dok gledate video predavanja. Ako ste prekinuli čitanje i ne možete naći dio teksta u prijepisu, kombinacijom tipki CTRL-F (JABUKA-F) unesite riječi koje ste upravo čuli. Pretraga teksta će vas postaviti tamo gdje ste stali. Ukoliko vam se sviđaju ova predavanja i želite nam pomoći da napravimo pdf file koji bi bio dostupan za download, molimo kontaktirajte nas za upute kako to napraviti. Hvala vam unaprijed! Neka vas Bog obilno blagoslovi.

Email, Print, Bookmark, or Share
  •  
  •   
  •  
  •  
  •  
0

Your Cart