Select Page

Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikada povjereno ljudima. U slijedećih sat vremena istražit ćemo našu prednost i odgovornost da razvijemo karakter nalik na Krista. Sjedinimo se u ostvarenju duhovne obnove do koje će nas pastor Stephen Wallace voditi “Iz slave u slavu”.

Dobrodošli, prijatelji moj! Cijenim što ste ovdje da nastavimo s proučavanjem najvažnijeg djela ikad povjerenog ljudskim bićima, a to je, što? Izgradnja karaktera … izgradnja karaktera. Zajedno smo razmatrali čudesni cilj s kojim nas je Bog stvorio. A to je bio … Izaija 43,7. Što Bog kaže za ljudski rod? “… koje sam na svoju slavu stvorio, koje sam sazdao i načinio.” Zar smo proizvod vremena i slučaja? Ne, nikako! MI smo rukotvorina Boga Stvoritelja koji nas je stvorio s uzvišenim i svetim ciljem, a to je da ga otkrijemo onakvog kakav jest pred očima cijelog svemira. S ovim ciljem On nas je stvorio na svoju sliku (Post 1,26). I koliko je ona bila sveobuhvatna? Ona je obuhvaćala sve što jesmo: duhovno, umno, tjelesno i čak – društveno. Bog nas je stvorio na svoju sliku sa svim značajkama našeg bića, sa svim karakteristikama. Stvarno bismo mogli reći puno lijepoga o tome kakav je naš Stvoritelj. Da bismo mogli ostvariti zadani cilj, ne samo što nam je dao Bogu slične sposobnosti, nego je nastavio upisivati u svaki živac, svako vlakno i sposobnost svoj – što? Zakon. U našoj je prirodi bilo da koristimo, primjenjujemo i razvijamo sve ove sposobnosti u savršenom skladu s Njegovim Zakonom koji je izraz Njegovog karaktera {COL 305.3} (Isusove usporedbe, str. 207); a on je Njegova slava. Da smo ostali vjerni Bogu imali bismo neograničenu mogućnost da tijekom beskrajnih vjekova vječnosti napredujemo iz slave u slavu. To je bila Božja namjera. Međutim … došlo je do tragičnog remećenja Božjih planova. Kako to? Upravo je to loša vijest na koju ćemo danas obratiti pozornost. Naslov našeg proučavanja je: “Svi naime … lišeni su Božje slave.” (Rim 3,23 – Šarić) Kako možemo razumjeti duhovne stvari? Možemo ih “samo duhovno proniknuti” (1 Kor 2,14). Zato je ovaj tragični poremećaj, koji se zove grijeh, prvenstveno duhovni problem. Dragi prijatelji, nama je potrebna duhovna pronicljivost da bismo mogli razumjeti problem; a moramo ga razumijeti prije nego što budemo u stanju cijeniti rješenje. Možete li me pratiti? Neka nam Bog pomogne da razumijemo problem da bismo mogli cijeniti i prihvatiti rješenje i razumno ga primijeniti. Pozivam vas, kao što je naš običaj, da provedete nekoliko trenutaka sa mnom na koljenima i da osobno prizovete Božjeg Duha u svoje srce. Dok se molite, molim vas, ne zaboravite na mene. Oče koji si na nebesima, od srca Ti hvala za priliku da smo opet zajedno da proučavamo Tvoju Riječ. Ali, Oče, svi mi priznajemo da nemamo ono što je potrebno za pravilno razumijevanje Riječi, niti da je visoko cijenimo i prihvatimo. Potrebna nam je pomoć. U duhovne stvari može se samo duhovno proniknuti. Zahvalni smo Ti za dostupnu pomoć u Osobi i sili Tvojega Duha. Molimo za izlijevanje Duha na nas. Posebno molim da izliješ Duha na mene. Molim Te, vodi i upravljaj mojim mislima i osposobi me da iznosim samo istinu, onakvu kakva je u Isusu. Upravljaj mojim jezikom. Ne dopusti da kažem nešto što bi pogrešno predstavilo istinu. O, kako bih želio da imam jezik, bolji jezik da izrazim istinu! Da moje misli budu uzvišenije od ljudskih, da shvatimo istinu. Ali, Oče, unatoč manjkavosti ljudskih misli i riječi, molim Te, učini čudo da mogu uzvisiti Isusa. On je Istina. Pozivam se na obećanje: “A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.” Oče, dio uzdizanja Isusa je u tome da shvatimo koliko nam je On očajnički potreban, i da nam je potreban upravo sada. Moramo bolje razumjeti problem grijeha da bismo više cijenili i rješenje za njega. Isus je rješenje za grijeh. Pomozi nam da shvatimo koliko nam je potreban zbog pada u grijeh. Vodi ovo proučavanje i upravljaj njime. Molimo Te, usliši našu molitvu jer molimo u Isusovo ime. Amen. Nalazimo se na 11. stranici našeg gradiva. Usput rečeno, kad u nedjelju budete došli imat ćemo novi materijal s ispisanim tekstovima za vas. Nadam se da sada popunjavate svoj radni list. Zato imate tvrdi fascikl da vam bude lakše pisati. Želim pročitati značajnu tvrdnju o cilju koji je Bog odredio za ljudski rod, a onda želim da to pratite u sljedećem odsjeku knjige Odgoj, str. 12. (Ed – 15), “Kad je Adam izašao iz Stvoriteljevih ruku, bio je po svojoj fizičkoj, mentalnoj i duhovnoj prirodi sličan svome Tvorcu. Na svoju sliku stvori Bog čovjeka.’ (Post 1,27) Božja namjera je bila da što duže čovjek živi, potpunije odražava ovu sliku – potpunije odsjajuje Stvoriteljevu slavu. Svi njegovi talenti mogli su se razvijati; veličina i snaga tih talenata trebala se stalno povećavati …” “Da je ostao vjeran Bogu … Da je ostao vjeran Bogu …” sve više bi se približavao ispunjenju cilja svoga postojanja, sve potpunije bi odsjajivao slavu svog Stvoritelja.” Kako vidite, cilj stvaranja bio je odsjajivanje Stvoriteljeve slave. “… koje sam na svoju slavu stvorio.” (Iz 43,7.) To je bio Božji cilj s ljudskim rodom. Ali poslušajmo odsjek koji odmah slijedi; ovdje dolazi do tragičnog prekida. Ovdje dolazi loša vijest. Ali, ali … “Ali, zbog neposlušnosti sve je izgubljeno. Grijeh je u čovjeku pokvario Božju sliku, gotovo ju je izbrisao. Čovjekove su fizičke moći oslabile, njegova se mentalna sposobnost smanjila, i njegova duhovna vizija potamnjela.” Nema sumnje, “plaća je grijeha smrt” (Rim 6,23). Zapazimo što je grijeh učinio. Ne samo što je prouzrokovao čovjekovu smrt već ga je naveo da izgubi svoj čudesni, Bogom određeni cilj da otkrije slavu svojeg Stvoritelja, da otkrije slavu svojeg Stvoritelja. Pitanje glasi: Zašto se to dogodilo? Kako to da grijeh potpuno onesposobljuje čovjeka da ispuni zadani cilj, da otkrije Božju slavu? Što je, zapravo, grijeh? Klasičnu definiciju daje 1. Ivanova 3,4: “Grijeh je bezakonje.” A što je Zakon? On je izraz Božjeg karaktera, a što je karakter? Pogledajte kako je Pavao povezao strašan uzrok i neminovne posljedice tako jasno istaknute u Rimljanima 3,23. “Svi naime sagriješiše i lišeni su Božje slave.” Vidite li povezanost? Vidite li vezu između uzroka i posljedica? Što je grijeh? Prijestup Zakona. Što je Zakon? Izraz Njegovog karaktera {COL 305.3} (Isusove usporedbe, str. 207), Što je Božji karakter? Njegova slava. Prema tome, ako griješite, neminovno ste …lišeni (su) Božje slave.” (Rim 3,23.) Zato niste u stanju ostvariti vaš Bogom određeni cilj. I to se, prijatelji moji, dogodilo kad je čovjek sagriješio, kad je Adam sagriješio. Ono što želi da u ovom proučavanju učinimo jest da dobro razmotrimo što se dogodilo s ljudskim rodom kad je Adam sagriješio. Želim da vidite, da počnemo s tim, kako se ono što se dogodilo Adamu dogodilo nama. Budimo svjesni toga! Mi to teško možemo razumijeti zbog naše zapadnjačke kulture, zbog individualističke životne filozofije. Svatko od nas je otok i mi mislimo da na nas drugi ne utječu, posebno oni koji živjeli prije mnogo vremena. Ali, dragi prijatelji, moramo znati da to nije biblijsko shvaćanje čovjeka. Biblija nas vidi kao zajednicu, a ne kao pojedince; da bismo shvatili čovjekovu prirodu podsjetimo se imena koje Biblija daje prvom čovjeku … Adamu. Što znači riječ Adam na hebrejskom? Jeste li znali da znači “čovječanstvo”? Da, njegovo ime na hebrejskom je “čovječanstvo”, ali uglavnom, kad u hebrejskom dođete na to ime, ono je prevedeno kao “čovjek” jer je jasno da se odnosi na sve ljude. Međutim, u Postanku je ponekad prevedeno kao “Adam” jer prevodioci pokušavaju istaknuti razliku, kao sada, da se odnosi na prvog čovjeka koji se zvao Adam. Prijatelji, molim vas shvatite da se ono što se dogodilo Adamu dogodilo nama. Mi smo svi bili u njemu. Bili smo u njegovim slabinama, kako to kaže Biblija. Mi smo načinjeni i postojimo, pravno i genetički gledano, u njemu. Jeste li razumjeli? Mi smo načinjeni i postojimo, pravno i genetički gledano, u njemu. Zašto? Zato što je Adam bio predstavnik čitavog ljudskog roda, otac cijelog čovječanstva. Jesmo li se razumjeli? Kao zakoniti predstavnik cijelog ljudskog roda bio je u mogućnosti da odredi zakoniti položaj cijelog ljudskog roda. {PP 48.1} To je i učinio. Kao otac ljudskog roda bio je u položaju da odredi genetski kod za čovječanstvo. Uostalom, imao je mogućnost da stvara. Kako? Na svoju sliku. Uostalom, i to je pripadalo njegovoj sličnosti s Bogom. Bog može stvoriti na svoju sliku. Prema tome, ako smo slični Bogu, svakako trebamo biti u stanju da stvaramo na svoju sliku. Vidite li to? … Uostalom, upravo nas to razlikuje od anđeoskih vojski – koje su na Božju sliku – ali nemaju sposobnost prokreacije kao mi. To je dio našeg bića, nova i različita stvorenja. {1BC 1081.3} Međutim, shvatimo kako je ova Bogom dana sposobnost, da stvara na svoju sliku, bila veoma svečana i teška odgovornost položena na Adama. On je, po zakonu naslijeđivanja, trebao odrediti kakvo će biti čitavo njegovo potomstvo, uključujući svakoga tko dana ovdje sjedi, kao i 6.000 godina kasnije. I tko je, po vašem mišljenju, to znao? Sotona? To je bio razlog što je htio upropastiti Adama. Znao je, ako uspije učiniti Adama buntovnim u njegovom srcu, onda će i svi njegovi potomci prirodno biti buntovni u svom srcu. Udjeli su bili vrlo visoki … udjeli su bili vrlo visoki. Biblija znakovito ističe ovu misao u Rimljanima 5,19. Pogledajmo zajedno na strani 12. Tu piše: “Neposluhom jednoga čovjeka mnogi [su] postali grešnici.” O kojem to čovjeku Pavao govori? O Adamu u Edenu. A tko su “mnogi” koji su postali grešnici? Tko su mnogi? Svi mi koji smo njegovi prirodni potomci. Je li to jasno? Svi njegovi potomci. Neposluhom jednog čovjeka mnogi su postali grešnici. Zapazimo kako Pavao ne kaže da je svatko svojim neposluhom postao grešnik. Jasno? Neposluhom jednog čovjeka mnogi su postali grešnici. To je biblijski. Nisam to izmislio. Jednostavno citiram Pavla. Uostalom, kako na to reagira ljudska narav? To nije pošteno. Prigovaram! Nije pošteno što sam pretvoren u grešnika zbog nečega što je netko učinio prije 6000 godina. Zamjeram što je … Samo trenutak … pazite, pazite! Kako glasi nastavak ovog teksta? Nemate ga u materijalu, ali je u Bibliji. Nije napisan na vašem listu, ali je u Bibliji. “… kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.” Zar ni ovo nije pošteno? Nisam spreman žaliti se zbog druge polovice teksta. A vi? Ne želim se žaliti zbog ove polovice teksta. Prijatelji moji, shvatite, da biste bili dosljedni, ako se žalite zbog toga što ste neposluhom jednog čovjeka postali grešnik, onda se trebate žaliti i zbog činjenice da ćete posluhom Jednoga postati pravedni. Shvaćate li razmišljanje? To je prilično jasno. Ne znam kako vi, ali ja se ne želim žaliti za drugu polovicu teksta. Jasno je, nemam poslušnost koja bi bila dovoljna da me učini pravedna pred Bogom. Netko drugi me treba učiniti pravednim. Pratite me? (Amen.) Hvalimo onda Onoga koji ima pravednost koja će me učiniti pravednim u Božjim očima a to je Isus Krist – Pravda naša. Drugi Adam. Dragi prijatelji, upravo kao što je rečeno da smo neposluhom prvog Adama postali grešnici, tako je rečeno da smo poslušnošću drugog Adama postali pravedni. Kao što vidite, u ljudskome rodu su samo dva čovjeka, samo dvojica: Adam u Edenu i Adam u Getsimaniju: ovaj drugi je Isus Krist. Jasno? Prvi i posljednji Adam, samo ova dvojica. Svatko od nas postaje i prepoznaje se kao jedan ili drugi. Kojoj rasi pripadamo prirodnim rođenjem? Adamu u Edenu i zbog toga smo grešnici. Mi smo pod osudom, osuđeni na smrt zbog nečega što se dogodilo prije 6.000 godina. Možete li to prihvatiti? Jasno je da nemate drugog izbora. Jeste li vi odlučili da se rodite u rasi koja je sebična, buntovna, osuđena na smrt? Jeste li? Ne, niste. Niste imali izbora. Ali hvala Bogu, vi možete odlučiti da se nanovo rodite. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Zašto? Zato što postoji drugi Adam koji je uz nezamislivo visoku cijenu došao da stvori novu rasu i bude njezina Glava. Vjerom u Njega možete se nanovo roditi. A onda možete koristiti prednošću Njegove poslušnosti i od Njega primiti duhovnu baštinu. Zahvaljujući neposluhu prvog Adama dobivamo osudu i sebično, buntovno srce. Zahvaljujući poslušnosti drugog Adama dobivamo opravdanje i srce potaknuto ljubavlju da možemo živjeti u skladu s našim Stvoriteljem i Otkupiteljem. Što se prirodnog rođenja tiče, nemamo izbora. Ali svatko može odlučiti da se nanovo rodi. Držeći ovo na umu, morate razumjeti da se ono što se dogodilo Adamu prije 6.000 godina u Edenskom vrtu, zapravo dogodilo nama. Što se dogodilo Adamu prije 6.000 godina? Pogledajmo! (SC str. 17) – Put Kristu, str. 14 – izdanje 2005: (SC str. 17) – Put Kristu, str. 14: “Prigodom stvaranja čovjeku su darovane plemenite sposobnosti i uravnotežen um. Bio je savršeno biće, u savršenu skladu s Bogom. Misli su mu bile čiste, a ciljevi sveti. Ali …” Opet ova kratka riječ! “Ali neposlušnost je …” Što se dogodilo? “… izopačila njegove sposobnosti, …” Što još? “… pa se umjesto ljubavi pojavila sebičnost.” Ovo je značajna teološka misao. Razmislite zajedno sa mnom! Što se dogodilo kad je Adam sagriješio? Sjetimo se, kad je Adam sagriješio, sagriješio je ljudski rod. Adam je bio ljudski rod. Svi smo mi pali s njim, svatko od nas. Što se dogodilo s nama kad je Adam sagriješio? Umjesto ljubavi pojavila se sebičnost i sve naše sposobnosti su postale izopačene. Dajte da to zajedno razumijemo. Moramo to shvatiti. Kad kažemo da se umjesto ljubavi pojavila sebičnost, što želimo reći? Postavimo prvo pitanje sebi: Koje mjesto je imala ljubav u ljudskoj naravi prije pada? To moramo znati prije nego što možemo razumjeti što znači “umjesto ljubavi pojavila se sebičnost”. Koje mjesto je imala ljubav u ljudskoj naravi prije pada? Ona je bila vodeće načelo, duh, zakon koji je bio napisan ne samo na mesnim pločama čovjekova srca već na svakom – što? – svakom živcu, vlaknu i sposobnosti njegovog bića. Zakon, duh, načelo vladali su njegovim bićem. Tu se nalazila ljubav. Jasno? Što se dogodilo kad je čovjek sagriješio? Recite! Umjesto ljubavi pojavila se sebičnost. Čiji zakon, čiji duh, čije načelo je sebičnost? Sotonin zakon, Sotonin duh, načelo koje upravlja Sotoninim kraljevstvom. Kad je čovjek sagriješio, kad je Adam sagriješio, sebičnost je zauzela mjesto ljubavi. Sebičnost je postala zakon koji upravlja ljudskom naravi. Sebičnost je postala zakon upisan na mjesne ploče ljudskog srca. Sebičnost je postala zakon upisan na svakom živcu, svakom vlaknu, svakoj sposobnosti našeg bića. Kad kažemo da je sebičnost zauzela mjesto ljubavi, govorimo li samo o jednome od mnogih grijeha? Je li sebičnost samo jedan od mnogih grijeha? Poslušajmo što piše u (TS, VOL. 4. p. 384) Iz riznice svjedočanstava, sv. 1, str. 352: “Pod naslovom sebičnost dolazili su svi drugi grijesi.” Je li sebičnost samo jedan od mnogih grijeha? Ne, on je princip koji obuhvaća sve grijehe. Jesmo li svjesni toga? Gledajte, ono što je ljubav prema poslušnosti, to je sebičnost prema neposluhu. Je li to jasno? Kao što je ljubav ispunjenje Zakona, tako je sebičnost prijestup Zakona. Pod naslovom sebičnost dolaze svi drugi grijesi. Tako je, prijatelji moji. Sebičnost nije jedan od mnogih, već načelo koje obuhvaća sve grijehe; to je načelo koje je prigodom pada u grijeh zauzelo mjesto ljubavi u ljudskoj naravi. Ona je postala vladajuće, pobuđujuće načelo zapisano na mesnim pločama ljudskog srca, zapisano na svakom živcu, svakom vlaknu, svakoj sposobnosti našeg bića. Ne čudi onda što su sve čovjekove sile izopačene. A što se još dogodilo? Sjetimo se! Njegove sile su postale izopačene i sebičnost je zauzela mjesto. Kako vidimo, kad je ljudskim srcem upravljao zakon ljubavi, sve su čovjekove sposobnosti bile uključene da zadovolje i proslave – Boga! Da! Ali kad je sebičnost zauzela mjesto ljubavi, što se dogodilo? Sve su ove sile postale izopačene i sada, nakon pada, sve čovjekove sposobnosti su uključene da zadovolje i proslave – koga? sebe … sebe. To je moralna poremećenost koju nazivamo poročnošću. Nadahnuće naziva poročnost “moralnom poremećenošću” {Mar 153.4} – (MaranAtha, str. 151). Na drugom mjestu kaže da je sebičnost suština izopačenosti. Što je sebičnost? Suština izopačenosti. {ST, Dec 25, 1901 par. 9} (Signs, 25. prosinca 1901.) Kad sebičnost zauzme mjesto ljubavi, čovjekova narav postaje izopačena. U srži čovjekova bića došlo je do moralne poremećenosti i sve što je bilo slično Bogu doživjelo je strašnu promjenu. Zato nadahnuti pisac kaže: “Grijeh je uprljao i skoro izbrisao Božju sliku u čovjeku.” {PP 595.2} – (Patrijarsi i proroci, str. 502.) … skoro izbrisao. Sve Bogu slične sposobnosti koje su proslavljale Boga, jer su bile vođene ljubavlju, sada su proslavljale sebe i Sotonu jer njima je upravljala sebičnost. Jesmo li svjesni kako je pad u grijeh utjecao na nas? Prijatelji moji, ovo trebamo dobro razumjeti. Od toga ovisi naša sudbina. Budimo svjesni toga da je po zakonu naslijeđivanja ova strašna moralna poremećenost zvana izopačenost – odnosno sebičnost – prenesena rođenjem na Adamove potomke. Otvorimo Postanak 5. poglavlje. Imate ovaj tekst u vašem radnom listu, ali želim da ga vidite u širem kontekstu. Otvorimo, dakle, Postanak 5. poglavlje i obratimo pozornost na sljedeće značajne riječi: Postanak 5,1: “Ovo je popis potomaka Adamovih. Kad Bog stvori čovjeka, stvori ga na priliku” – čiju? “… Božju.” Redak 2: “Kao muško i žensko stvori ih, blagoslovi ih i dade im ime” – kako? – “čovjek”. Znate li koja je hebrejska riječ ovdje upotrijebljena? Da, Adam, Adam. Pogledajte … Dade im ime Adam … ista riječ. U ovoj riječi hebrejski ima veliku prednost jer misli na zajednicu. Vidite, kad je Biblija rekla da je Adam sagriješio, oni su znali da su sagriješili. Ljudski rod je sagriješio – po samom tom imenu. “Kao muško i žensko stvori ih, blagoslovi ih i dade im ime čovjek, kad su bili stvoreni.” Pogledajmo 3. redak: “Poživje Adam 130 godina i rodi sina, koji mu je bio po obličju sličan. Nazva ga Šet.” (Šarić) Zapazimo: Adam je stvoren na Božju sliku, ali Šet je stvoren Adamu sličan, na njegovu sliku. Evo što slijedi: između stvaranja Adama na Božju sliku i rađanja Šeta na Adamovu sliku – što se dogodilo? Zavladao je grijeh. Čovjek je postao sebičan – u svojoj naravi. Kakav je onda bio njegov sin koji se rodio? Sebičan po svojoj naravi … također sebičan po naravi. Patrijarsi i proroci, str. 57: “Dok je Adam stvoren bezgrešan, na sliku Božju, Šet je, popun Kajina, naslijedio palu prirodu svojih roditelja.” Što je naslijedio? “… palu prirodu svojih roditelja.” A taj Šet je bio pobožan čovjek. Kako to da se Šet razlikovao od Kajina? Ne na osnovi svojeg prirodnog rođenja već na osnovi odluke da se nanovo rodi. Čujem li neki “amen”? (Amen.) A to je jedini način za svakog od nas da krenemo drukčijim putem od Kajina. Jedini način. Mi moramo odlučiti da ćemo se nanovo roditi, ali to većina ljudskog roda ne želi. Koliko je naraštaja trebalo proći da ljudski rod postane tako izopačen, tako buntovan, tako beznadno pokvaren da ga je Bog morao uništiti? Koliko naraštaja? Deset … deset; i kakvo je bilo stanje tog desetog naraštaja? Postanak 6,5: “Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća.” Oho! Ovo je prilično ozbiljna izopačenost. Možete li me slijediti? Je li vam jasno kakvo je bilo stanje tog svijeta? Dostigli su stanje u kojemu su bili nepopravljivo buntovni, tako da su svi, osim osmero ljudi, počinili neoprostivi grijeh. Čak i svaka pomisao u njihovoj pameti bila je čista zloća. Time su dostigli stanje kad za njih više nije bilo nade u spasenje. Kad je ljudski rod došao u takvo stanje što je milostivi Bog ljubavi mogao učiniti? Samo to da ukloni ljudski rod sa Zemlje i da ga uništi općim Potopom. Zašto je ovo toliko značajno? “Kao u dane Noine, tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega.” (Matej 24,37.) Moram vam ovdje pred Bogom reći da se ljudski rod nalazi vrlo blizu da ponovno postigne ovo stanje. A kad ljudski rod dostigne stanje u kojemu je svaka misao na pameti stalno samo zloća, što će biti s milošću? … ona će proći. {DA 122.2, DA 633.2} (Isusov život, str. 86.524.) Zašto? Budući da daljnje odlaganje neće nikoga promijeniti, ostat će samo dvije skupine: Oni kojima je svaka misao na pameti stalno posvećenje i oni kojima je svaka misao na pameti samo zloća. Samo ove dvije skupine. To pokazuje što znači biti zapečaćen ili imati žig. Čujete li što kažem? Bog će dati znak i vrijeme milosti će završiti jer daljnje čekanje neće nikoga promijeniti. Dragu prijatelji, jedini razlog što Bog Bog odlaže jest što neće “da tko propadne nego hoće da svi prispiju k obraćenju” (2 Pt 3,9). On je drag, milostiv, strpljiv Bog, jer još uvijek ima kandidata među ljudima koji mogu promijeniti svoje misli. Zato još uvijek odlaže … čeka. Ali, dragi prijatelji, kad svi dođu u stanje u kojemu više nitko ne mijenja misli, daljnje čekanje je besmisleno. Čujete li me? Tada vrijeme milosti prestaje i Bog milostivo intervenira i eliminira sve koji su svoju volju nepopravljivo uskladili sa Sotoninom. On ih uklanja iz milosti prema njima, kao i iz milosti prema cijelom svemiru. Više o tome kasnije. Kako su strašne posljedice onog pada! Mi nismo svjesni što on znači. Ne vidimo što se dogodilo s ljudskim rodom, zar ne? Deset naraštaja i svi osim osmero ljudi uklonjeni. A što je bila srž problema? Uzvismo Isusa, str. 430. Poslušajmo i prihvatimo! Kako vidim, teško prihvaćate ovo što vam iznosim, ali budite uvjereni da to nisu moje misli. Nekad nisam tako vjerovao, ali svoje misli morao sam prilagoditi onome što je Gospodin rekao, a ne obrnuto. Neka nam Bog oprosti što u svojoj ponositosti nastojimo primorati nadahnuti tekst da podrži ono što mi vjerujemo. (HS, p. 138) – Uzvismo Isusa, str. 430. Poslušajmo pažljivo! Tu je srž problema. “Sebičnost je utkana u samu srž našeg bića.” Čekajte, što? “Sebičnost je … utkana.” Što znači “utkana”? “Upletena.” Napisana na svakom živcu, vlaknu, sposobnosti … Drugim riječima, sjetimo se da je tako bilo s ljubavlju; ali je padom u grijeh sebičnost zauzela mjesto ljubavi. I što je sada utkano? Što se nalazi u svakom živcu, vlaknu, sposobnosti? Što? Sebičnost. A sljedeća rečenica: Kako je došlo do toga? Pročitajmo je! “Dobili smo je u naslijeđe.” Kako smo je dobili? “… u naslijeđe.” Dragi prijatelji, to znači rođenjem. Bog blagoslovio njihova relativno … njihova relativno nedužna mala srca … ove male ružičaste, ili smeđe, ili žute, ili crne zavežljaje koje donosimo na svijet zakonom prokreacije, zakonom naslijeđa. Kakvi su po prirodi? Recite, kakvi su po prirodi? Sebični, to zna svaki roditelj. Dijete ne morate učiti da bude sebično. Jeste li ih vi, koji imate djecu, trebali učiti sebičnosti? Jeste li imali djecu kojoj ste morali reći: “Ne, ne, nemoj stalno davati svoje igračke drugima. Nauči da nešto zadržiš i za sebe”? Jeste li imali takvu djecu? Ne, niste! Zašto? Jer su po prirodi sebična. Uostalom, prije nego što se rasrdite zbog te sebičnosti, trebate se pitati odakle su je dobili. Ne mogu reći za vas, ali ja sam kao otac ustanovio da je veliki izazov biti strpljiv s tom vrstom sebičnosti koja me proganjala čitavog mog života i koju sam vidio kako se odrazuje u mojoj djeci. Možete li se složiti sa mnom? (Da.) Sebičnost je utkana u samo naše biće; dobili smo ju u nasljedstvo. Je li sebičnost grijeh? Recite, je li grijeh? Pod naslovom sebičnost dolazili su svi drugi grijesi. Sebičnost je grijeh u svojoj biti, a mi je imamo kao naslijeđe, upisanu u svaki živac, vlakno i sposobnost našeg bića. Shvatimo to, prijatelji moji. Činjenica je da dok ne shvatimo da prirodnim srcem upravlja sebičnost, nećemo biti u stanju pravilno cijeniti da možemo dobiti novo srce u kojemu će biti upisan novi zakon. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Morate prvo razumjeti lošu vijest da biste tek onda bili u stanju cijeniti dobru vijest. Morate shvatiti koliko ste beznadni i bespomoćni prirodnim rođenjem, prije nego što možete cijeniti nadu i pomoć koju pruža duhovno novorođenje. (Amen.) Morate shvatiti koliko ste pokvareni zbog prvog Adama, prije nego što možete cijeniti što je drugi Adam učinio da to popravi. Radosna vijest je samo toliko radosna koliko je loša vijest loša. Što David govori o ovom stanju? Psalam 51,7: “Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja.” To je biblijski, dragi prijatelji. To je biblijska istina. Grešan sam već rođen. Rođen sam u stanju grijeha. Zašto? Zašto? Što je tomu razlog? U grijehu me zače majka moja. Ima onih koji, zato što ne mogu prihvatiti ovu ponižavajuću istinu o svojem prirodnom rođenju, žele da povjerujemo kako David ovdje priznaje da je vanbračno dijete. Budite sigurni da to David ovdje ne kaže. Duh proroštva kaže da je Psalam 51 model molitva pokajanja za svakog grešnika. Ne znam kako stoji s vama, ali ja nisam vanbračno dijete. Ne moram to priznati. Ali nesumnjivo moram priznati da sam začet od sebičnih, buntovnih roditelja koji su mi po zakonu naslijeđa dali sebičnu, buntovnu prirodu. Tek kad to priznam onda ću se, kao što je učinio David nekoliko stihova dalje, spustiti na koljena i reći: “Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!” Zato što je srce koje sam primio prirodnim naslijeđem uprljano duhom sebičnosti, i zato je cijela moja pravednost kao – što? “… haljine okaljane” (Izaija 64,5); takvo je dobro koje činim. Budući da je moje prirodno srce sebično, one su … ukaljane. Dragi prijatelji, ni ja ni vi ne možemo istinski biti poslušni Božjem Zakonu dok ne dobijemo novo srce. A novo srce nećemo dobiti dok ga ne tražimo, a nećemo ga tražiti dok ne osjetimo potrebu za njim. Zato je bitno da shvatimo kakvo smo strašno naslijeđe dobili rođenjem. Bogu hvala, postoji duhovno naslijeđe po drugome Adamu. Pavao o tome govori u Efežanima 2,1-3: “I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha u kojima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnima. Među njima smo i mi nekoć živjeli u požudama tijela svoga, udovoljavajući prohtjevima tijela i ćudi, te po naravi bijasmo” – što? “… po naravi bijasmo djeca gnjeva kao i drugi.” Pavao je u to uključio i sebe. “Po naravi djeca gnjeva.” Pogledajmo Review and Herald, 6. siječnja 1891. “Ljudi su po prirodi sebični.” Što su ljudi? Po prirodi sebični. Mi smo po prirodi grešni jer je sebičnost grijeh, a mi griješimo jer smo grešni. Mi ne postajemo grešni zato što griješimo. Čujete li me? Mi griješimo zato što imamo sebično srce. Mi umujemo tjelesno, a to je – što? “… neprijateljstvo prema Bogu zato što se ne pokorava Božjemu Zakonu, a i ne može.” (Rim 8,7 – Šarić) Što tjelesni um jedino može? Griješiti. To je jedino što može činiti, dragi prijatelji. Podsjećam vas, već smo ranije istaknuli kako tjelesni um može glumiti poslušnost. On može dovesti vaše ponašanje u sklad sa slovom Zakona pa ćete izgledati dobro; drugi će vam se diviti, cijeniti vas i uzdizati … Ali to nije poslušnost; to je licemjerje. Još uvijek me pratite? Razlog što tjelesni um ne može biti poslušan jest što on ne može voljeti. On je sebičan. Ne možete ni početi poslušati ako niste dobili novo srce, jer samo novo srce može voljeti. A ljubav je ispunjenje Zakona. Nadam se da to vidite. “Stoga je ljubav punina Zakona.” (Rim 13,10 – Šarić.) Uopće me ne zanima koliko se držite slova Zakona; ako to nije proizašlo iz ljubavi, to nije poslušnost. Tako je – to nije poslušnost. Ljudi su po prirodi sebični. Oni djeluju nagonski, bez veze s Božjom voljom. “Njihova volja je mjerilo.” (Review and Herald, 6. siječnja 1891.) Kako je žalostan ovaj komentar o grešnoj čovjekovoj prirodi. Pavao to kaže na drugi način. Filipljanima 2,21: “Jer svi traže svoje, …” Koliko njih? “Jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista.” Poslušajmo nadahnuti komentar ovog retka u: Signs of the Times, 2. lipnja 1887. “Na neobnovljenom srcu i grešnome svijetu jasno je napisano: ‘Svi traže svoje.'” Što to znači? Nastavimo čitati: “Sebičnost je veliki zakon naše izopačene prirode. Sebičnost zauzima u duši mjesto na kojemu bi trebao biti ustoličen Krist.” A kad se to dogodilo? Prije 6.000 godina u Edenskom vrtu kad je Adam sagriješio i sebičnost zauzela mjesto ljubavi, pa je po zakonu naslijeđa svatko od nas rođen sa sebišnošću ustoličenom u svojem srcu. Međutim, hvala Bogu, imamo mogućnost da Isusa stavimo na prijestolje u našem srcu. Mi se možemo ponovno roditi. Hvala Bogu za to! Prijatelji moji, jako me brine kad vidim da mnogi među nama, u ovoj voljenoj crkvi, nisu razumjeli ovu strašnu, radikalnu posljedicu čovjekova pada u grijeh. Jasno je, ako ne vidite strašne, radikalne posljedice čovjekova pada, nećete moći, kao što biste trebali, cijeniti ili potražiti, kao što biste morali, uvjete plana spasenja. Kako vidite, nije slučajno, nije … da ovdje činimo nešto kako bismo vas zabavili, jer zajednički ispitujemo kakve su posljedice pada. Dragi prijatelji, moramo to shvatiti prije nego vidimo pravu veličinu naše grešnosti – a vi da vidite pravu veličinu svoje grešnosti – prije nego što cijelim srcem potražite Spasitelja. Pratite me? (Amen.) Ako mislite da je grijeh samo naš samovoljni izbor da budemo neposlušni Božjem Zakonu, onda će sve što budete tražili biti oproštenje za svoje grijehe. Ali, prijatelji moji, postoji mnogo dublja dimenzija problema grijeha. Prijestolnica grijeha. To je ono sebično, buntovno srce. Da, Isus vam želi oprostiti grijehe, ali On se ne želi baviti samo plodom već korijenom. (Amen.) On vam želi dati novo srce (Ez 36,26.) kojim upravlja zakon ljubavi. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Može li vam ga dati ako ga ne tražite od Njega? Ne! A hoćete li ga tražiti ako ne vidite potrebu za njim? Ne! Nije li onda važno prepoznati ovu potrebu? Jeste! Na ovo ćemo se kasnije vratiti. Prema tome ovo nije neka studija samo radi toga da dobijete nešto zanimljivo o čemu ćete razmišljati. Ovdje se radi o spasenju, o vašem vlastitom spasenju. Shvatiti istinu koja se tiče problema grijeha bitno je ako se budemo pripremili da tražimo, cijenimo i željno prihvatimo rješenje za grijeh u njegovoj cijelosti. O, kakve su po ljudski rod strašne bile posljedice uzimanje ploda sa stabla spoznaje dobra i zla! Evo kako to opisuje nadahnuti pisac. Nalazimo u knjizi (Ed. p. 25) – Odgoj, str. 21. (Ed. p. 25) – Odgoj, str. 21. “Tamo gdje je nekada bio napisan samo karakter Božji – poznavanje dobra, sada je bio napisan i Sotonin karakter, poznavanje zla.” Zanimljivo! Prije uzimanja ploda sa stabla spoznaje dobra i zla kakvu je jedinu spoznaju čovjek imao? Poznavanje dobra, a to je bio karakter – čiji? (Božji) … Božji. Ali kad je čovjek uzeo plod sa stabla spoznaje dobra i zla koju je spoznaju stekao? Poznavanje zla, a ono je karakter Sotone. Sad je imao oboje, poznanje dobra i poznanje zla. Oboje, tragovi Božjeg karaktera i Sotoninog karaktera sada su bili prisutni u njegovom životu. Međutim, od njih dvoje, koji je dominantan? Koji njime upravlja? Koji vlada? Poznavanje zla, dragi prijatelji. To je poznavanje čega? poznavanje zla. Premda čovjek još uvijek, nakon pada, ima, na primjer, savjest koja je dio poznavanja dobra, koja ga uznemiruje kad čini zlo, koja ga potiče da želi činiti dobro, da bude bolji nego što jest; premda još uvijek ima tragove Božjeg karaktera, ima li snagu da sam postane bolji? Bolji u svom palom stanju? Ne! “Bez mene ne možete učiniti ništa.” (Iv 15,5.) Ništa. Sotona je likovao kad je uspio nadomjestiti izraz Božjeg karaktera – zakon ljubavi – izrazom svog vlastitog karaktera – zakona sebičnosti – i uspjeti da bude dominantno, motivirajuće načelo u čovjekovoj prirodi. Bio je oduševljen. Ali pazite sada! On nije bio zadovoljan što je ostvario ovaj cilj. Odlučio je da će čak i tragove Božjeg karaktera ukloniti iz ljudske naravi. Odlučio je potpuno izbrisati slavu i to je otad bio njegov plan. U deset naraštaja uspio je to ostvariti kod cijelog ljudskog roda, osim osmero njih. To je nastavio ostvarivati od tog vremena, s izuzetkom … nadam se svakoga ovdje. I kako je to vršio? Kako je brisao tragove Božjeg obličja u ljudima? Tako što je brisao tragove Božjeg Zakona u čovjekovu srcu. Čujete li me? Kako briše tragove Božje slike u čovjeku? Tako što briše tragove Božjeg Zakona u čovjekovu srcu. A kako to čini? Poslušajte! Manuscript Release, sv. 9, str. 229. “Božji Zakon je nekad bio upisan u srce muškaraca i žena. Ali njihovi omiljeni grijesi gotovo su izbrisali taj zapis. Otisci grijeha postupno su izlizali otiske Zakona.” Kako je uspio izbrisati čak i tragove Božjeg Zakona iz naše savjesti? Time što nas je naveo da samovoljno biramo grijeh. Svaki put kad to učinimo protivno svojoj savjesti … što se događa? Recite, što se događa? Ona bude žigosana, ušutkana … dok na kraju – što? Dok je na kraju više ne možemo čuti. I to je, dragi prijatelji, neoprostivi grijeh. (Mt 12,31.) Razumijete li što sam upravo objasnio? To je neoprostivi grijeh (5T, str. 634.1), a to je njegov cilj za svakoga od nas. To pokušava učiniti. Molim vas, nemojte u tome surađivati s njim. Molim vas, nemojte u tome surađivati s njim. To vas molim radi vas samih, a naročito radi Krista. … koji je platio beskonačno veliku cijenu da može u vama obnoviti svoju sliku. Dopustite mu to, molim vas! Završit ću s poznatim događajem. Nalazimo ga u 1. Samuelovoj 4,21. Neposlušni Elijevi sinovi su ponijeli Kovčeg Saveza u bitku protiv Filisteja. Nadali su se da će im on osigurati pobjedu; kao da je neka vrst amajlije. Čuli su priče o tome što je Božji Kovčeg učinio u prošlosti i nadali se da će se to ponoviti. Međutim, postojao je jedan veliki problem. Zakon se nalazio samo u Kovčegu; nije bio u njihovom srcu pa se Bog nije mogao boriti s njima i za njih. Što se tog dana dogodilo na bojištu? Što se dogodilo? Bili su poraženi. Uz to su izgubili život. Je li to sve što su izgubili? Izgubili su Kovčeg, dragi prijatelji, i mi ne možemo shvatiti kako je to poražavajuće djelovalo na Izraelce. Ne možemo. Zašto? Zato što ne možemo shvatiti da je cijeli njihov identitet, čitava njihova samosvijest bila povezana s činjenicom da im je Bog povjerio svoj Zakon. On ih je, prema njihovu mišljenju, učinio nadmoćnim nad svima drugima. A sad su njihovi najveći neprijatelji zarobili Zakon u bitci. To je bila strašna vijest. Eliju dolazi glasnik s novostima, i on dolazi k Eliju, i kad ovaj čuje … … pada i umire. Toliko ga je ta vijest pogodila. Ali glasnikov posao nije gotov. On treba obavijestiti supruge dvojice poginulih. Uvijek sam se jako loše osjećao, posebno zbog jedne od njih jer je bila trudnica. Trebala je Eliju roditi unuka, potomka jednog od njegovih sinova. Čeka li glasnik na bolju priliku? Ne, on upada u šator i prenosi vijest jadnoj ženi koja je upravo rađala. Vijest ju je toliko pogodila da umire pri porodu. A što radi prije nego što je umrla? Što radi? Daje sinu ime u skladu s okolnostima njegova rođenja … na tipično hebrejski način. Hebreji su to često činili. Koje mu je ime dala? Pogledajmo u 1. Samuelovoj 4,21: “Djetetu nadjenu ime Ikabod govoreći: Otišla je slava od Izraela.'” Jeste li čuli ključnu riječ u ovoj rečenici? “Slava.” Što ova riječ znači? “Karakter.” Zapazimo nešto što je veoma važno! Kad je Mojsije na Sinaju rekao: “Pokaži mi svoju slavu.” (Izl 33,18.) znate li koja je hebrejska riječ prevedena sa “slava”? Riječ je “kabod”. Da, “kabod.” Čujete li je u imenu “Ikabod”? Ovaj “i” je u hebrejskom jeziku negacija i znači “ne” ili “ništa”. Dječak je dobio ime “Nema slave”. Zato nam je rečeno odmah nakon što je dječaku dala ime Ikabod: “Otišla je slava od Izraela.” Zašto? “Time je mislila na oteti Kovčeg Božji i na svoga svekra i svoga muža.” Obojica su bili mrtvi. Ali pogledajmo što ponavlja sljedeći redak. Ovaj put se spominje samo najvažniji razlog da je slava napustila Izrael. Koji je to razlog bio? “Zato reče: ‘Otišla je slava od Izraela’ jer je otet Kovčeg Božji.” Ovdje imamo ponavljanje, a kad god Pismo nešto ponavlja, to je zato što je važno. Vidite li ovdje duboku duhovnu istinu? Vidite li lekciju? Zašto je slava otišla? Zato što je bio otet Kovčeg. A što je bilo u Kovčegu? Božji Zakon, izraz Njegovog karaktera, a on je Njegova slava. Prirodno, kad je neprijatelj uspio oteti Božji Zakon iz Svetinje nad svetinjama, rezultat je bio ikabod. Slava je otišla. A brate i sestro, upravo se to dogodilo kad je neprijatelj naše duše oteo Božji Zakon iz Svetinje nad svetinjama hrama našeg tijela i nadomjestio ga zakonom sebičnosti. Što se dogodilo? Dogodilo se “ikabod”. Otišla je slava, i tijekom 6.000 godina ljudski rod se moralno spuštao sve niže i niže i bivao sve sličniji Sotoninom karakteru. To je ova loša vijest. Njoj će slijediti radosna vijest. Zato morate sutra uvečer opet doći. Moji dragi prijatelji, suština radosne vijesti nalazi se u obećanju. Kako ono glasi? To je obećanje novog Saveza. Kako ono glasi? “Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce.” (Jer 31,33.) Bog je imao plan kojim se Zakon može ponovno uspostaviti u Svetinji nad svetinjama i postati vladajuća sila, načelo, duh, koji vlada ljudskom prirodom. (Amen.) A mi se možemo mijenjati iz slave u slavu zahvaljujući tom planu spasenja. I opet možemo ostvariti naš Bogom određeni, grijehom upropašteni, a krvlju spašen cilj. (Amen.) Dođimo sutra da zajedno proučavamo ovaj plan. Ustanimo za završnu molitvu! Nebeski Oče! Zahvaljujem Ti što si nam pomogao da razumijemo lošu vijest. Ona nas je pripremila da više cijenimo i željno prihvatimo radosnu vijest. Dovedi nas ponovno sutra da nastavimo proučavati kako se možemo mijenjati unatoč pada, uz pomoć plana spasenja, iz slave u slavu. Ovo molimo u Isusovo ime. Amen. Bog vas blagoslovio, dragi prijatelji!

Ako želite, možete pratiti prijepis dok gledate video predavanja. Ako ste prekinuli čitanje i ne možete naći dio teksta u prijepisu, kombinacijom tipki CTRL-F (JABUKA-F) unesite riječi koje ste upravo čuli. Pretraga teksta će vas postaviti tamo gdje ste stali. Ukoliko vam se sviđaju ova predavanja i želite nam pomoći da napravimo pdf file koji bi bio dostupan za download, molimo kontaktirajte nas za upute kako to napraviti. Hvala vam unaprijed! Neka vas Bog obilno blagoslovi.

Email, Print, Bookmark, or Share
  •  
  •   
  •  
  •  
  •  
0

Your Cart