Select Page

Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikada povjereno ljudima. U slijedećih sat vremena istražit ćemo našu prednost i odgovornost da razvijemo karakter nalik na Krista. Sjedinimo se u ostvarenju duhovne obnove do koje će nas pastor Stephen Wallace voditi “Iz slave u slavu”.

Dobrodošli i hvala vam za mogućnost da nastavimo naše proučavanje. Prethodno proučavanje o otkrivenju Božje slave bilo je jako, jako važno. Jedini način na koji se čovjek može mijenjati iz slave u slavu jest da promatra tu slavu. Bog ju ne može obnoviti u ljudskom rodu dok ju ne otkrije čovječanstvu; a Božja slava je Njegov karakter. Htio sam s vama proučiti Postanak 3. poglavlje jer sam želio da vidite kako je od prvog dana pada u grijeh Bog otkrio svoju slavu, da bi se njenim promatranjem čovjek mogao mijenjati. U žrtvi Janjeta zaklanog od postanka svijeta (Otk 5,12), da ljudima osigura krznenu odjeću (Post 3,21), imamo prekrasan prikaz Božjeg karaktera. Amen? Upravo svjetlost koja zrači od Janjeta raspršuje tamu koja je došla na ljudski rod zbog Sotoninih laži. Tminu (Iz 60,2) u koju je ljudski rod zavijen, razgoni svjetlo koje svijetli od Janjeta … amen? … od samog početka.

Smatram da je posljednji tekst veoma značajan, na kraju sedmog predavanja, na početku 14. stranice, Što će svijetliti u Novom Jeruzalemu? Otkrivenje 21,23: “Gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava ga Božja obasjala.” Što ga je obasjalo? Slava. Što je Božja slava? Njegov karakter. Odakle potječe slava koja obasjava Nebo i Novi Jeruzalem? Sljedeća rečenica: “I svjetiljka mu Jaganjac!” Amen? Od samog početka Bog je otkrio svjetlo svoje slave u Janjetu onog dana kad je čovjek sagriješio, i On će to činiti kroz beskrajne vjekove vječnosti. Janje je svjetlo. Amen? Janje je svjetlo.

Gledajte Janje, dragi prijatelji, gledajte Janje! Ne mogu dovoljno naglasiti: Gledanjem se mijenjate.

Prošli put sam spomenuo nešto, na primjer, kako vjerujem da je bio petak. Bilo je veče i ja vjerujem da je Gospodin Bog dočekao subotu zajedno s njima. Ali možda je glavni razlog što vjerujem da je bio petak, zato što je ono što se dogodilo tada, u stvari bilo predslika onog što će se ostvariti. Kada? Bio je petak i u petak je Janje Božje smaknuto, u petak poslije podne

A što predstavlja krzno, što ono predstavlja … koje je janje smrću osiguralo? Odjeća nije vunena, nema ostrižene ovce. Na koji je jedini način moguće dobiti krznenu odjeću? Morate životinji oduzeti život. Vuna nije ostrižena. Naglašavam kako su ove životinje morale umrijeti kako bi osigurale ovu odjeću. Ovdje imamo uspostavljanje žrtvenog sustava. Ali ovi janjci su umrli da bi ljudski rod mogao biti obučen. Što predstavlja ova odjeća? Odjeću Kristove pravednosti (COL 315.2) (Isusove usporedbe, str. 214.) Čujem li koji “amen”? (Amen.) Zato smo stavili Izaija 61,10 dolje na 13. stranici: “Radošću silnom u Jahvi se radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu plaštem pravednosti.” To je jedina prihvatljiva odjeća da izgledamo pristojno kad stanemo pred Gospodina Boga. Čujem li koji “amen”? (Amen.) Kakva je sva naša pravednost? “… k’o haljine okaljane” (Iz 64,5), prijatelji moji. Jedina prikladna odjeća je ona koja je kupljena po neiskazano velikoj cijeni u životu i smrti Isusa Krista, koji je Gospodin pravda naša, naš Spasitelj. O tome će kasnije biti više riječi.

Uostalom, ima još nešto što bih vam samo napomenuo, a to je, nešto što je moralo umrijeti. Nešto je moralo umrijeti kad je čovjek sagriješio. Zašto? Što je Bog rekao? “U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!” (Post 2,17.) Što mislite, tko je pratio svaki pokret koji je Bog učinio, čekajući da se buni kako nije pošteno? Sotona. I da ništa nije umrlo onog dana kad je čovjek jeo zabranjeni plod, što mislite tko bi ustao i pred cijelim svemirom vikao iz sve snage: “Rekao sam vam, mi smo samo roboti. Nemamo mi slobodne volje. Dokaz: Adam i Eva su odlučili jesti od zabranjenog ploda i Bog je rekao da će umrijeti istog dana a Bog im nije dao ono što su izabrali. Meni je jasno. Mi smo roboti.” Tko bi to rekao? Sotona, naravno. Nemojte ni trenutak misliti da bi propustio ovakvu priliku. Ali to nije mogao reći. Zašto? Zašto? Jer je vidio da nešto umire i premda njegov sebični um nije mogao smisliti činjenicu da će zapravo Bog umrijeti da čovjek ne bi morao. Shvatio je da je Bog smislio način kako da poštuje čovjekov izbor, a da ga ipak pusti da živi. I to je razlog za križ. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Da, to je razlog za križ, dragi prijatelji.

Bog umire da bi poštovao naš izbor i time sačuvao našu slobodnu volju i dao nam priliku da ponovno biramo. (Amen.) Takvog Boga svakako trebate voljeti. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Takvog Boga svakako trebate voljeti, dragi prijatelji. Čudesno je u svemu tome što je Bog bio voljan da učini upravo to, kako bi nam dao priliku da ponovno biramo. A u slučaju da se to ostvari i da na to računa, Sotona ga je pokušao uvjeriti da nitko neće promijeniti svoju odluku. Uostalom, to ga je pokušavao uvjeriti u Getsemaniji – o tome ćemo više kasnije. “Nema koristi od toga”, uporno je ponavljao Sotona. “Nitko neće promijeniti odluku. Što se mučiš oko toga? Oni su nepopravljivi buntovnici. Zaboravi na njih! Vrati se kući. Pa nećeš valjda proći svu ovu patnju. I onako ti se ne isplati. Zaboravi ih!” Znate li što je Isus rekao? “Spreman sam sve to pretrpjeti kako bih omogućio bar jednome da se vrati poslušan iz ljubavi prema meni i mojem Ocu. Pretrpjet ću sve to da spasim bar jednoga.” Takvog Boga svakako trebate voljeti. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Takvog Boga svakako trebate voljeti … Hvala Bogu za Janje. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Hvala Bogu za Janje. Posebno važno je što ga Biblija naziva “zaklanim Jaganjcem” – otkad? “… od postanka svijeta”. (Otk 13,8.) Od postanka svijeta bio je slika; a kad je došla punina vremena Ivan Krstitelj ga predstavlja: “Evo Jaganjca Božjega.” (Iv 1,29.) Što je Ivan zapravo rekao svima koji su ga slušali? “Evo ga! On je pravo Janje. to je Onaj na koga su svi oni janjci – uključujući i one koji su umrli da bi se naši roditelji obukli – na kojega su svi oni ukazivali. Evo ga! Gledajte Janje i gledanjem ćete se mijenjati.” Hvala Bogu za to Janje! Amen? (Amen.)

Gledanjem tog Janjeta, ljudi su se mijenjali. Žrtveni sustav razvijao se i doveo do uvođenja Svetišta i njegovih službi. Ali što je bila srž svega? Žrtveno janje. A onda je slika postala stvarnost. Slika nije bila dovoljno otkrivenje. “A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga.” (Gal 4,4.) I odavde ćemo krenuti dalje.

Ali prije nego što krenemo, moramo zastati da osobno pozovemo Svetoga Duha da bude s nama. Molim vas, molite se za mene kao i za sebe. Molite Boga da mi dade sposobnost izlaganja i točnost, dok govori o ovim dragocjenim istinama.

Oče koji si na Nebu, kako je dragocjena prilika da gledamo Janje. Molimo Te, otvori nam oči. Pomaži nam oči očnom pomasti. Pomozi nam da vidimo velike dubine istine kao nikad ranije. Pomozi nam da iz starih tekstova vidimo svjetlo koje nikad ranije nismo vidjeli. I u svjetlosti slave Tvoje ljubavi koja sija iz Pisma – a koja svijetli posebno od Riječi koja je postala tijelom – pomozi nam da se mijenjamo u ono što gledamo. Molim Te, Gospodine, pomaži moje usne; vladaj mojim jezikom. Vodi moje misli, oblikuj svaku moju riječ. Želim govoriti istinu i ništa drugo … istinu kakva je u Isusu. A onda, kad uspiješ progovoriti kroz mene, unatoč mojih slabosti, neka ona dosegne srca i umove, i zavlada voljom da može preobraziti živote. Ovo molim u Isusovo ime. Amen.

Naslov osmog predavanja gdje se sada nalazimo je na 14. stranici: “Vidjesmo slavu njegovu.” Ovu rečenicu nalazimo u Ivanu 1,14: “I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu” – o kakvoj se slavi radi? – “… slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca, pun milosti i istine.” Jeste li ovdje čuli ključu riječ? “Slava.” Što je slava? “Karakter.” Ovdje je riječ o Kristovoj misiji da otkrije Božju slavu. Božja slava se otkrivala u slici od dana kad je čovjek sagriješio. Ali kad dođe punina vremena, došao je Krist kao pravo Janje da otkrije puninu Očeve slave. A da bi to ostvarila – Riječ je postala tijelom. Potrudimo se shvatiti ovu misao. Ovaj tekst je prepun istine. Prije svega, primijetimo tko je poslan Riječ. A tko je Riječ? Ivan 1,1.3 daje jasan odgovor na ovo pitanje. “U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. U njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo.” Tko je Riječ? Riječ je Bog, druga osoba Božanstva, Božji Sin. Signs of the Times, 13. veljače 1893. “Pri stvaranju Krist je bio s Bogom. On je bio jedno s Bogom, jednak Njemu, odsjaj Slave i otisak Bića njegova, predstavnik Oca. Samo je On, Stvoritelj čovjeka mogao biti njegov Spasitelj. Nitko od anđela nije mogao otkriti Oca grešniku i vratiti njegovu odanost Bogu. Ali Krist je mogao prikazati Očevu ljubav jer je Bog bio u Kristu i svijet sa sobom pomirio.” Kako vidite, jedini način da ljudski rod – sada izgubljen i u stanju pobune – bude vraćen jest pomoću otkrivenja Božjeg karaktera, Božje slave. A samo je jedno Biće to moglo primjereno učiniti i to ono koje je samo Bog. Nijedno drugo stvoreno biće nije moglo preuzeti zadaću da pokaže kakav je Bog u stvari; ona su u najboljem slučaju blijedi odraz. Ali ovdje je Jedan koji je odsjaj Očeve slave, neumanjen sjaj Očevog karaktera. Samo je On dorastao toj zadaći; i samo je Stvoritelj mogao biti čovjekov Spasitelj, jer spasiti čovjeka znači u njemu obnoviti Božju sliku. A Jedini koji u nama može obnoviti Božju sliku je Onaj koji nas je nekada stvorio na Božju sliku. Pratite li me? Zato naš Spasitelj mora biti naš Stvoritelj. Značajno je što David uzvikuje: “Čisto srce stvori mi, Bože.” (Ps 51,12) Hebrejski glagol ovdje je “bara”, u prijevodu “stvoriti”; to je posebna riječ. Ona se koristi isključivo kad je riječ o Bogu i označava stvaranje nečega iz ničega. Ista ova riječ upotrijebljena je u Postanku 1,1: “U početku stvori Bog?” – “bara”. Kao što vidite, bila je potrebna ista sila kojom se Riječ poslužila da iz ničega stvori dio svemira, svijeta kakvoga poznajemo. A ista sila, ista Riječ, treba stvaralačkom silom stvoriti naša srca, novo stvorenje. Amen? … preobraziti nas u novo stvorenje. Samo naš Stvoritelj može biti i naš Spasitelj, jer nanovo nas stvoriti zahtijeva stvaralačku silu, a ova sila je u Riječi – i samo u Riječi. Pratite li me? U redu. Što kaže Ivan za ovu Riječ? “Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa.” To Krista stavlja u sasvim drukčiju kategoriju od stvorenih bića. Zar ne? Zato što je sve stvoreno, sve načinjeno, bilo po Njemu. Zato On ne može biti stvorenje, načinjen, pa niti imati početka. Pratite li me? Ovo su značajne i važne teološke činjenice. Mnogi imaju potpuno pogrešno mišljenje o Kristovoj osobi. Čak i u ovoj našoj voljenoj Crkvi ima onih koji tvrde da je On morao imati neki početak. Dragi prijatelji, sve što je imalo početak, On je stvorio. Zato On nema početka – On je JA JESAM. On je oduvijek i zauvijek će biti. Pratite li me? JA JESAM stavlja ga u kategoriju s Bogom. Ovo je vrlo važno. (DoA 530) Isusov život, str. 435 “U Kristu je iskonski, nepozajmljeni, nestečeni život.” Ovo je jasno. Čujem li neki “amen”? (Amen.) “U Kristu je iskonski, nepozajmljeni, nestečeni život.” Tko ima Sina, ima život.’ (1 Iv 5,12.) Kristovo Božanstvo je vjernikovo čvrsto obećanje o vječnom životu.” Ako naš Spasitelj nema u sebi nepozajmljeni, nestečeni vječni život, onda doista nemamo sigurnost vječnog života. Ovo je jako važno. Ne dopustite da vas netko zbuni u ovome. Njegova zadaća da otkrije Božji karakter daje posebno značenje Njegovom jedinstvenom imenu. Riječ. Što je ona? … Riječ – sviđa mi se to. Što je njezina zadaća? Da otkrije Božji karakter. A što je karakter? Sjetimo se naše definicije. Karakter su misli i osjećaji zajedno. (5T, str. 310.1) Na koji način iznosimo svoje misli i osjećaje? Pomoću svojih riječi. Bog nam želi otkriti svoje prave misli i osjećaje. Kao što znate, Sotona je lagao o Božjem karakteru. Naveo nas je da mislimo kako su Božje misli i osjećaji sebični; to su gnjevne i osvetničke misli i osjećaji. On je grub i samovoljan i mi smo sada u velikoj nevolji; moramo ga se bojati. Vidite, sve su to neprijateljeve laži. Pratite li me? Dakle, Bog želi prenijeti svojem otuđenom i ustrašenom, a uz to i buntovnom čovječanstvu, svoje prave osjećaje. Što onda čini? Šalje svog Sina da nam kaže što osjeća prema nama. Je li to razumno? Poslušajmo tekst u Jeremiji 29,11: “Jer ja znam …” To govori Bog. “Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam, naume mira, a ne nesreće da vam dadnem budućnost i nadu.” Što Bog čini da izrazi svoje naume? On šalje svog Sina i naziva ga – Riječ. Nije li to prelijepo ime za Krista s obzirom na Njegovu zadaću? Youth’s Instructor, 28. lipnja 1894. Tko je Krist? On je jedinorođeni Sin živoga Boga. On je za Oca kao Riječ koja izražava misao. Kao čujna misao, Krist je Božja Riječ.” Uzmimo sljedeću rečenicu u našem ključnom tekstu Ivan 1,14. “Riječ tijelom postade.” Zašto je bilo potrebno da Riječ – kako bi nam mogla prenijeti Božje misli i osjećaje, da otkrije Božji karakter – zašto je bilo bitno da On postane tijelo? Dragi prijatelji, za to postoje dva razloga. Samo tako smo mogli preživjeti otkrivenje, pod broj jedan. I dva: razumjeti je. Jeste li čuli što sam upravo rekao? Riječ je postala tijelom da bismo mogli preživjeti otkrivenje, i drugo, da bismo je mogli shvatiti Što time mislim reći? Bog prebiva u neiskazanoj slavi. Pratite li me? A kad smo postali grešnici, više nismo bili u skladu sa slavom – s Božjim karakterom i Božja slava je za nas postala kao … ” … oganj što proždire.” (Heb 12,29.) Mi bismo u punini te slave doslovce izgorjeli. Upravo zato, kad je Mojsije na Sinaju zamolio: “Pokaži mi svoju slavu” (Izl 33,18), Bog ga je morao staviti u pukotinu pećine i zakloniti ga svojom rukom. Tek tada mu je Bog mogao dozvoliti da ga vidi s leđa dok je prošao. (Izl 33,20-23.) Čak i tada je Mojsijevo lice tako sjalo da se Izraelci “ne usudiše se k njemu pristupiti” (Izl 34,30). To je slava. Amen? … A Mojsije je bio pobožan, sveti čovjek. Dragi prijatelji, ista ova Osoba Božanstva, koja je prošla pored Mojsija na Sinaju, došla je, kretala se i govorila među nama. Ista ova Osoba. U čemu je bila razlika? “Riječ tijelom postade.” (Iv 1,14.) On je svoju božansku slavu sakrio ljudskim tijelom. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Sakrio je slavu, time pokoren, u ljudskom tijelu. Zato u Hebrejima 10,5 čitamo: “Zato On ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio.” “… nego si mi tijelo pripravio.” (DA 23) (Isusov život, str. 10.) “Krist je bio spreman doći na naš svijet i utjeloviti se. On kaže: ‘Ali si mi pripremio tijelo.’ Da se pojavio u slavi koju je imao zajedno s Ocem prije postanka svijeta, mi ne bismo mogli podnijeti svjetlost Njegove nazočnosti. Kako bismo je mogli promatrati a da ne poginemo, otkrivenje je Njegove slave bilo prigušeno. Njegova božanska priroda bila je obavijena ljudskom – nevidljiva slava bila je u vidljivom ljudskom obličju.” Amen? Hvala Bogu što je Riječ postala tijelom. Dragi prijatelji, ne podcjenjujte žrtvu Riječi kad je postala tijelom. Vidite, kad mislimo o Kristovoj žrtvi, mislimo isključivo na ono što je učinio na križu. Da, žrtva koju je učinio na križu bila je neprocjenjiva. Ali, moram vam reći, prijatelji moji, Krist je već učinio neprocjenjivu žrtvu da bi mogao otići na križ. Na križu je morao umrijeti. Bog ne može umrijeti. Zato je morao postati čovjek da bi mogao umrijeti. Pratite li me? A kad je postao čovjek, a to je bila beskonačna, bolna i vječna žrtva, On nije postao čovjekom samo da obavi posao pa se vrati na ono ranije; On je uzeo na sebe ljudsku prirodu i zadržava je kroz beskrajne vjekove vječnosti. To je bila vječna žrtva. Zapazimo to. Kad je ustao iz groba što je dopustio svojim učenicima? Da ga opipaju. I što je pred njima učinio? Jeo je. Što im je time želio reći? Da je još uvijek ljudsko biće. Još uvijek je bio čovjek … i kad se uznio na Nebo u onom oblaku – pri uzašašću – što su anđeli rekli? “Ovaj Isus … isto će tako doći.” (Dj 1,11.) Dragi prijatelji, On je zauvijek čovjek. Amen? (Amen.) On je jedno zauvijek s ljudskim rodom, i to je zapravo razlog da čovječanstvo može uzdići tako da bude moralno slično Bogu. Da bi nas spasio, Bog je postao jedan od nas. “Emanuel – što znači: S nama Bog!” (Mt 1,23.) Ne zaboravite! Ovo je gotovo neshvatljivo. Bog, suvereni Stvoritelj svemira – svih tih milijuna i milijardi zvijezda – Onaj koji ih je sve stvorio, došao je na ovu malu pjegu i postao jedna od nas mrvica na ovoj pjegi, da bi nas spasio. I On će zauvijek ostati s nama. Takvog Boga morate voljeti. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Takvog Boga morate voljeti. Riječ postala tijelom. To je bilo bolno. Poslušajte ovo! Bible Commentary, sv. 7, str. 915, na str. 15: “Krist je uz nezamislivu cijenu, bolnim postupkom” – kako? “… bolnim postupkom, tajanstven za anđele kao i za ljude, preuzeo ljudsku prirodu, sakrivši svoju božansku narav, odlažući svoju slavu, i rodio se kako malo dijete u Betlehemu.” Za Njega je bilo bolno da postane čovjek. Sljedeća fraza u našem tekstu. Rastavljamo i natrag sastavljamo Ivan 1,14: “I Riječ tijelom postade i nastani se među nama.” Na grčkom je to zapanjujući glagol. Bolje i doslovnije prevedena glasila bi: “… i ušatorila se među nama.” Jedan naš prijevod kaže slično: “I Riječ se otjelotvori i nastanila se među nama i mi smo vidjeli slavu njenu, tu slavu što, Sin jedinac pun milosti i istine, prima od Oca.” (T. Dretar.) Ima jedan moj omiljeni prijevod zato što je tako točan i doslovan. To je Rotherhamova studijska Biblija. Ova engleska Biblija daje tekst Ivan 1,14 ovako: “I Riječ tijelom postade i podiže svoj šator među nama.” “I Riječ tijelom postade i” – što? “… podiže svoj šator među nama.” Tako tekst doslovce glasi na grčkom: ušatorila se, podigla šator među nama. “… i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.” Na što nas podsjeća ovaj izraz? Izlazak 25,8: “Neka mi sagrade Svetište da mogu boraviti među njima.” Vidite kako je Svetište u pustinji, u podnožju Sinaja, ukazivalo na utjelovljenog Krista! Jeste li čuli što sam rekao? Što je Svetište bilo Slika utjelovljenog Krista. Mi smo kao narod dugo proučavali Svetište kao sliku plana spasenja – s pravom. Ali mi smo previdjeli činjenicu da je Svetište prije svega slika utjelovljenog Krista. Kao što vidite čitav plan spasenja utjelovljen je u Osobi. Kojoj Osobi? U Isusu Kristu. Dragi prijatelji, Svetište u Sinajskoj pustinji je prvenstveno slika utjelovljenog Krista. To je razlog što se Ivan služi naročitim rječnikom. Njime kaže da ovdje ne samo da imamo pravo janje već i pravo Svetište i i imamo pravog Velikog svećenika. Isus je praizvor tog cijelog sustava. “I Riječ tijelom postade i nastani se među nama.” Poslušajmo Isusov život, str. 11 (DoA 23): “Tako je Krist postavio svoj šator usred našeg ljudskog tabora.” Ona očito vidi Krista kao izvorno Svetište. On je razapeo svoj šator kraj naših šatora, da bi mogao prebivati među nama i upoznati nas sa svojim božanskim karakterom i životom.” Upravo nam to Ivan govori u 14. poglavlju 1. retku. Vidite li? Prema tome Krist je izvorno Svetište. Volio bih da podrobnije istražimo … Razmotrimo to ukratko; toliko da izazove vaše zanimanje; pozivam vas da ozbiljnije proučite Svetište kao utjelovljenog Krista. Uostalom, puno se raspravlja u našoj dragoj Crkvi o ljudskoj naravi Isusa Krista. Dođe mi da zaplačem kad vidim kako nas je ovaj predmet podijelio na mnogo načina, u mnogo mjesta. … Najozbiljnije mi dođe da zaplačem kad vidim koliko nekršćanskoga možemo dobiti kad govorimo o Kristovoj naravi. Prijatelji moji, nemam namjeru ući u raspravu, ali vas želim uputiti na nekoliko važnih stvari koje će vam pomoći da se snađete ako se time bavite ili se namjeravate baviti, ako još dosad niste; vjerojatno će doći do toga. Shvatimo da je jedan od najboljih načina za razumijevanje Kristove ljudske prirode, razmatranje funkcije Svetišta. Pratite me? Razmotrimo to ukratko. Pođimo do podnožja Sinaja. Sve je uredno. Prolazimo kroz red šatora – stotine, tisuće njih iz različitih plemena – svi utaboreni oko prostranog mjesta u sredini. Kad konačno dođemo do tog prostora što vidimo na sredini? Veliki šator. Pitanje: Je li izvana lijep? Ne, sličan je svim drugim šatorima. Pokriven je jazavčijim kožama, slično drugim šatorima – smeđe i crno, šareno. izvana gledano sasvim jednostavno. I što je tu važno? Što nam to govori o Kristovoj ljudskoj naravi? Je li ovaj ljudski šator – ljudsko tijelo koje je Krist uzeo – bio posebno privlačan? Je li Njegov fizički izgled privlačio ljude? Ne, naprotiv. U stvari poslušajmo što kaže Izaija u 53,2: “Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio.” Zanimljivo! Vidite li kako je savršeno šator bio sjena njegovog pralika? Izvana ništa privlačno. Ali, čekajte malo. Kako je s unutrašnjosti? Što možemo reći o unutrašnjosti šatora usred tabora pod Sinajem? Je li bio sličan svakom drugom šatoru? Sami recite! Prijatelji dragi, i te kako se razlikovao po unutrašnjosti od drugih šatora – Bio je prekrasan, najbolje što su spretni umjetnici mogli načiniti pod vodstvom Svetoga Duha. Sve je bilo izvedeno savršeno, obučeno u najčišće zlato i osvijetljeno šekinom, prisutnošću samoga Boga. U zavjese utkane najbogatije boje odsjajivale su od zlatnih zidova. Unutra je sve bilo neiskazano lijepo. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Zašto? Jer je ovo bila slika utjelovljenog Krista u kojemu “tjelesno prebiva sva punina božanstva” (Kol 2,9). U Njemu imamo odsjaj slave karaktera Njegova Oca, istina, zastrtu, ali ipak u Njemu. Ova slava je bila u Njemu. On je imao beskrajno skupocjen i lijep karakter. Nemojmo to zaboraviti, prijatelji moji. Biblijski komentar, sv. 7, str. 904: “Da se pojavio među ljudima u svom plemenitom, nebeskom obliku, Njegov vanjski izgled bi misli naroda privukao k Njemu i On bi bio prihvaćen bez uključenja vjere. Vjera ljudi u Krista kao Mesiju nije se smjela zasnivati na izgledu niti da vjeruju u Njega zbog fizičke privlačnosti već zbog …” – čega, prijatelji? – “… izvrsnosti karaktera u Njemu, koji nikad nije bio niti može biti nađen u drugome.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) Jeste li mogli naći istu ljepotu koju ste vidjeli u Svetištu u sredini tabora pod Sinajem? Jeste li mogli vidjeti istu ljepotu u bilo čijem šatoru u čitavom taboru? Ne, niste mogli. Kao što vidite, izvrsnost Njegovog karaktera nije se nikad mogla naći niti će se naći u drugome. Možemo li to pratiti? Vidite li što možemo naučiti gledanjem u Svetište kao sliku utjelovljenog Krista? Razumijete li to? To će nam pomoći da krenemo pravim putem prema istini kad budemo proučavali Kristovu ljudsku narav. Uostalom, krenimo korak dalje. … Ima toga puno, ali za to nemamo vremena. Koji je zakon … Molim vas, pratite me. Koji je zakon bio napisan na kamenim pločama u Svetinji nad svetinjama Svetišta koje se nalazilo u podnožju Sinaja? Koji zakon? Je li to bio zakon sebičnosti? No, je li to bio taj zakon? Ne! To je bio … zakon ljubavi, Zakon Božji. Dragi prijatelji, utjelovljeni Krist imao je zakon ljubavi upisan u svoje srce, i to od samog početka. I mi ćemo to jasno pokazati u nastavku naših proučavanja. Učimo od Svetišta, toj slici utjelovljenog Krista. Knjiga In Heavenly Places, str. 201: “Gospodin je svoju prirodu sjedinio s ljudskom da bi mogao postati prepoznatljiviji i jasan cilj našeg razmišljanja i ljubavi.” Volim ovo, poslušajte: “On nas poziva da se približimo i razmišljamo o velikom svjetlu, o nevidljivom Bogu obučenog u ljudsku odjeću kako zrači slavom tako umanjenom i oslabljenom da ju naše oči mogu podnijeti. Krist je svjetlost Neba. U Njegovom licu vidjet ćemo Boga.” Amen? (Amen.) Što je Bog milostivo učinio s tim svjetlom? Prekrivajući ga ljudskom naravi, umanjio ga je i oslabio da ju naše oči mogu podnijeti. Kaže: “Hvala Bogu za utjelovljenje.” A vi? (Amen.) Uostalom, pomaže li nam to da bolje razumijemo frazu u našem ključnom tekstu, koji sam samo usput spomenuo, prvi koji smo danas pročitali: 2. Korinćanima 3,18? “A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku – iz slave u slavu.” Je li Mojsije mogao gledati tu slavu nezastrta lica? Ne. Kako mi možemo gledati ovu slavu nezastrta lica? Zato što je Isus imao veo. Amen? On je svoju božansku slavu zastro ljudskom prirodom, da bismo ju mogli gledati nezastrta lica. (Amen.) Hvala Bogu za utjelovljenje! Čujem li neki “amen”? (Amen.) Hvala Bogu za utjelovljenje dragi prijatelji! Signs of the Times, 4. travnja 1895: “Krist je došao u obličju grešnoga tijela; obukao je svoje božansko u ljudsko da da svijetu iznese Božje savršenstvo u svojem karakteru. Došao je predstaviti Boga, ne kao strogog suca, već kao” – što? – “… Oca ljubavi … Bog je ljubav. To je bila velika istina koju je Krist došao otkriti svijetu. Sotona je svijetu tako pogrešno prikazao Božji karakter da je čovjek stajao po strani od Boga. Ali krist je došao da svijetu pokaže Očeve značajke, da pokaže kakav je Njegov Otac. Cilj Kristove misije svijetu bio je “da otkrije Oca.” O, da. Je li u tome uspio? Savršeno. … U stvari što je mogao reći Filipu kad ga je ovaj tražio: “Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je”? Ivan 14,9: Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaješ?” “Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’?” Vidite, dragi prijatelji, Isus je bio savršeno otkrivenje svoga Oca; u stvari mogao je reći: “Tko je vidio mene, vidio je i Oca.” Evo važnog citata! Poslušajte. “Da je Bog Otac došao na naš svijet i nastanio se među nama, ponizivši se, zastirajući svoju slavu da bi ga ljudski rod mogao gledati, zapisi koje imamo o Kristovu životu ne bi se promijenili. …” (Amen.) Nije li ovo značajna tvrdnja? “U svakom Isusovom djelu, u svakoj pouci Njegova učenja, trebamo vidjeti, čuti i prepoznati Boga. U onome što se vidi, čuje i doživljuje jeste Božji glas i Njegovo djelovanje.” Drugim riječima, Isus je bio tako savršeno otkrivenje svog Oca, da bi – da je Njegov Otac došao i sebe otkrio – izvještaj, do najmanje pojedinosti i svake riječi, bio identičan onome što imamo zapisano u Novom zavjetu. Kakav je savršeni posao obavio u ispunjavanju zadaće da Božju slavu otkrije čovjeku! Poslušajmo kako to Pavao kaže! I to je važan tekst. Usredotočimo se sada na ovaj tekst. Nalazimo ga u Hebrejima 1,3. Ovdje Pavao govori kako je Krist savršeno ispunio svoju zadaću; i to čini na jedinstven i prekrasan način. Pritom se služi hebrejskom poezijom. Činjenica je da se njegov stil pisanja ove knjige jako razlikuje od stila kojim je pisao svoja pisma neznabožačkim Galaćanima, Efežanima, Filipljanima, Kološanima i drugima. U stvari, ovaj stil je toliko različit u Poslanici Hebrejima da mnogi teolozi tvrde kako ju Pavao nije mogao nikako napisati. Postoji rasprava oko toga tko je pisac ove poslanice, a i o samom njenom sadržaju, koji je poseban. On govori o Svetištu. Ali ovo se lako dade objasniti činjenicom da Pavao piše svom narodu. On ne može poganima govoriti o Svetištu jer ga ne bi razumjeli. Razumiju li Židovi kad je riječ o Svetištu? Svakako. On se služi ovim posebnim stilom židovskog komuniciranja, koji je Židovima bio dobro poznat. To vam govorim zato što želim da vidite kako ovdje, u trećem retku, imamo hebrejsku pjesmu. Što sam rekao? Hebrejsku pjesmu. Moramo znati da u hebrejskoj poeziji ne dolazi do rimovanja s posljednjom riječi; svojom poezijom kazali su istu stvar, ali na drukčiji način. To se naziva “paralelizmom”. Stari zavjet je pun toga, posebno Knjiga Izreka i Psalmi, i još neke knjige. Paralelizam je reći isto ali na drukčiji način; to su kupleti, male usporedbe Ovdje imamo hebrejsku pjesmu koja prekrasno opisuje Isusovo savršeno ispunjavanje zadaće da otkrije Očev karakter. Poslušajmo! Prva fraza glasi: “On, koji je odsjaj Slave.” Riječ je o Kristu i Pavao nam kaže da je On odsjaj Slave, Očeve slave. Razmislite malo! Ovdje se ne radi o umanjenoj slavi. To nije samo odraz slave već neumanjeni odsjaj Očeve slave, a to je Njegov karakter. Pavao kaže da je Isus savršeno otkrio karakternu savršenost svoga Oca. Zastanimo i razmislimo! Bog je prema definiciji beskrajno slavan. Amen? (Amen.) On ima beskonačno savršen karakter. Prema tome, ako Isus otkriva puninu Božje slave, onda i Krist mora otkrivati beskrajno savršen karakter. Pratite me? Ima li to smisla. Pitanje je: Je li to čini? Pogledajmo Testimonies, sv. 6, str. 60. Poslušajmo! “Kristov život otkriva beskonačno savršen karakter.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) Je li Krist otkrio samo savršen karakter? Hajde, recite, što znači biti savršen? Ne, što znači biti beskonačno savršen? Ne mogu dovoljno naglasiti važnost ovog koncepta. On će postati veoma značajan u jednom kasnijem proučavanju. Zato, pripazite sada! Kakvu vrst savršenosti karaktera je Krist otkrio? Beskonačno savršen karakter. On je bio odsjaj Očeve slave, a ne blijedi odraz. On nije bio lišen Božje slave (Rim 3,23). Pratite me? On je otkrio beskonačno savršen karakter. To kaže Pavao kad se služi riječima: “… odsjaj Slave.” Drugi red pjesme je veoma, veoma zanimljiv. On govori isto, ali na drukčiji način. Naravno, mi to ne možemo primijetiti ukoliko ne pogledamo izvornik. Dozvolite mi da to uradim s vama. Postoji jedinstvena grčka riječ koju pisac koristi u drugoj frazi ove pjesme. A kako ta fraza glasi? “… i otisak Bića njegova.” Prva fraza glasi: “On, koji je odsjaj Slave.” Druga fraza: “… i otisak Bića njegova.” U grčkom je riječ “otisak”, samo jedna riječ Iznenadit ćete se kako ona glasi. Riječ je “khar-ak-tare”. {Strong’s G5481} Kako je čujete? Karakter. Upotrijebljena je u cijelom Novom zavjetu samo jedno i to u ovoj pjesmi. Koja je to riječ? “khar-ak-tare”. Usput rečeno, nevjerojatno je što se ova riječ koristi u mnogim jezicima: španjolskom, francuskom, svim mogućim, čak i ruskom. Bio sam u Rusiji i održavao predavanja kao ovdje, i moj prevodilac, kad sam rekao “khar-ak-tare”, pogledao me iznenađeno. Oni imaju istu riječ. To je zanimljivo. Neke su riječi toliko važne da ih je Bog očito sačuvao od uobičajenih promjena iz jednog jezika u drugi. Koja je još jedna takva riječ? Subota. Druga je karakter i mi smo je dobili iz grčke riječi “khar-ak-tare”. Zanimljivo je da se debatira o mogućnosti da je ova riječ došla iz hebrejskog u grčki. “Khar-ak-tare.” Što ova grčka riječ znači? To je zanimljivo. Proučimo malo etimologiju ove riječi. Jeste li spremni za to? Potražimo najstarije dostupne rukopise. Znate da možemo proučavati grčke rukopise koji su dosta stariji od novozavjetnih spisa; poznato vam je da su stariji od novozavjetnih spisa. Dakle, uzimamo ove stare grčke rukopise i pregledamo ih – tražimo riječ “khar-ak-tare”. Želimo shvatiti njeno značenje i definiciju. I u tim starim rukopisima otkrivamo da se riječ “khar-ak-tare” odnosi na onoga koji izrađuje kovanice ili na gravera. Zanimljivo. Odnosi se na kovača ili gravera. Tijekom vremena smisao riječi se mijenja i u nastavku našeg proučavanja dolazimo do manje starih, ali još uvijek prije novozavjetnih rukopisa, manje starih grčkih rukopisa i otkrivamo riječ “khar-ak-tare”. Ona se malo promijenila, i sada opisuje alatke kojima se graver koristi. “khar-ak-tare” se odnosi na boju ili otisak, čak i željezo za žigosanje. I dok nastavljamo proučavanje i dolazimo to Novog zavjeta, otkrivamo da je ova riječ još malo evoluirala i sada se odnosi na samu gravuru urađenu alatima gravera, na gravuru, pečat ili žig izrađen od gravera. Najbliže ovome su, recimo, kineska slova. Što su kineska slova? To su sličice, male gravure urađene alatkom. Pratite me? U novozavjetno doba riječ se odnosila na gravuru, na pečat ili žig izrađen od gravera. Pečat ili žig … Podsjećaju li vas ove riječi na nešto? Dragi prijatelji, razmišljajte sa mnom. Što određuje našu sudbinu? Što? Naš “khar-ak-tare”. Pratite me? Radi se o pečatu ili žigu. A gdje se oni nalaze? Gdje? Na čelu. To je neka vrst vidljivog znaka. 666, žao mi je brate. 777, važi za tebe. Je li to nešto što možemo vidjeti? Što je to? To je naš karakter, naše misli i osjećaji (5T, str. 310.1). A naše misli i osjećaji pokoravaju se ili zakonu ljubavi ili zakonu sebičnosti. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Znate li što se nalazi ispod čela? Kako ga nazivamo? Veliki mozak; u njemu počiva naša svijest. Pratite me? Tu je upisan Božji Zakon. Vi i ja, radi Kristove ljubavi u sili Svetog Duha trebamo naučiti da svoje misli i osjećaje, ponavljam: misli i osjećaje zajedno – o čemu mi to govorimo? O karakteru. Moramo naučiti da svoje misli i osjećaje uskladimo s duhom Zakona, koji je ljubav. Čujem li neki “amen”? Onda je naš karakter zapečaćen za vječnost. Jeste li čuli što sam upravo rekao? No, neki od vas će reći: “Čekaj malo, ja sam mislio da pečat i žig imaju veze s danom u koji odlazimo u crkvu.” Pa, svakako ima veze s tim, ali, dragi suvjernici adventisti … Sve se više brinem da se mnogi adventisti tapšu po leđima, uvjereni da će sve biti dobro kad Isus dođe zato što su znali kojeg dana treba ići u crkvu pa će se naći obilježeni pečatom. Dragi prijatelji, razmislite malo! Razmislite, ali mnogo dublje. Pečat govori da imate vrhunsku ljubav, a vi i ja moramo doći do faze kad ljubimo Boga toliko da bismo radije umrli nego mu bili neposlušni (5T, str. 53.2). Takav je karakter osposobljen za Nebo. To je pečat. Ali postojat će ispit. Radi se o četvrtoj zapovijedi. Svatko do nas imat će priliku da dokaže ima li tu vrstu ljubavi ili ne. Nemojte misliti da je pečat ako znate koji dan trebate ići u crkvu. Čujem li neki “amen”? (Amen.) I nemojte misliti da ćete biti spremni radije umrijeti neko prekršiti četvrtu zapovijed ako Isusa ne ljubite toliko da biste radije umrli nego prekršili ostalih devet. (Amen.) Čujete li što vam govorim? (Da.) Ovaj pečat obuhvaća mnogo više nego što većina od nas misli. Radi se o tome da budete ukorijenjeni u istini i da ljubite Isusa (2 Kor 5,14) toliko da biste radije dali svoj život nego bili neposlušni, da ga razočarate ili pogrešno predstavite {GC 619.1} (Velika borba, str. 533). Taj pečat želim imati kad Isus dođe; želim ga imati kad Isus dođe. Ali dragi prijatelji, to se neće dogoditi preko noći. Čujete li me? To je nešto u čemu trebamo rasti, iz slave u slavu. Trebamo početi rasti u našoj ljubavi prema Isusu, tako da ćemo postati spremni radije umrijeti za Njega nego biti neposlušni Njemu. A to trebamo početi odmah. Vratimo se natrag našem tekstu. Isus je “khar-ak-tare” svog Oca. Jeste li vidjeli kako je savršena riječ kojom se Pavao služi u ovoj maloj pjesmi? Što je Isus? On je graver, zar ne? Nije li On nas prve gravirao? Na svoju sliku? Nije li On Onaj koji nas je stvorio sa svojim Zakonom napisanim na nama? Utisnuo u nas svoje obličje? Da. I što je učinio kad smo postali izgubljeni novac (Lk 15,8-10)? Otac ga je poslao da bude alatka kojom će nas opet gravirati. Što On zapravo čini? On sebe ugravira da postanemo slični Njemu. On je “khar-ak-tare” Očev. Kakva prekrasna riječ za Isusa. Amen? Vidite li to, prijatelji moji? Molim se za to. Brate, sestro, poslušajte kako je Moffat preveo ovaj redak: “On, odsjajujući Božju sjajnu slavu, otisak Božjeg karaktera …” (Heb 1,3.) Tako doslovce glasi grčki tekst. Što je Isus? On je otisak Božjg karaktera. Dopustite mi da završim jednom prekrasnom usporedbom. Luka 15,8: “Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.’ Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.” Neki od vas će se možda pitati: “Zašto ovo čitamo?” Dragi prijatelji, s čime nas je Gospodin usporedio u ovoj prispodobi? S novcem. Sjećate se što je prastaro značenje riječi “khar-ak-tare”? Onaj koji kuje kovanice. Kad nas je božanski “khar-ak-tare” prvi put iskovao, kad nas je stvorio, što je učinio? Upisao je u naše srce svoj Zakon i ugravirao u naše biće … svoju sliku (Post 1,26). Iskovani smo kao svaki novčić da pokaže lik Vladara područja kojim vlada. Amen? On nas je iskovao s namjerom da budemo valuta svemira, tako da razumna bića mogu pogledati ovu kovanicu i dolaziti do točnih i prekrasnih zaključaka; da vide kako izgleda područje kojim Suveren vlada. Zato nas je iskovao na svoju sliku. A mi smo postali – što? … izgubljeni novčići, izgubljene kovanice. I tijekom 6.000 godina puzali po prljavštini ove Zemlje, a samoproglašeni knez ovog svijeta nas je nemilosrdno gazio, nastojeći da izbriše tragove Zakona i sličnosti Bogu s naše kovanice. Ali hvala Bogu, Njemu je još uvijek stalo do nas. On vidi u nama vrijednost, pa što je učinio? Tvorac kovanica postao je jedan od nas da nas traži i spasi (Lk 19,10) pa osvjetljava svijet kao što je to učinila domaćica. Osvjetljava ga objavom svoje ljubavi i ona najjače svijetli – gdje? … dok visi na križu. U svjetlosti koja zrači iz Krista razapeta nađene su izgubljene kovanice. Amen? A što mi trebamo učiniti, dragi prijatelji? Moramo se prepustiti spretnim rukama gravera. A što On radi? On ponovno upisuje, ispunjavajući svoje obećanje novog Saveza – svoj Zakon – na mesne ploče naših srca (2 Kor 3,3). A onda, radi Kristove ljubavi u u sili Svetog Duha učimo da svoje misli i osjećaje uskladimo s Duhom Zakona. Amen? Mi se preobražavamo obnovom svog uma (Rim 12,2). Tako se preobražavamo iz slave u slavu i u nama se obnavlja Njegova slika. Ali, dragi prijatelji, to se mora dogoditi. U protivnom nećemo biti spremni da nas skupe i uzmu u nebesku banku kad Tvorac kovanica dođe da prikupi svoje kovanice. Kad On dođe, uvijek će pitati … Što će pitati? Marko 12,16: “Čija je ovo slika i natpis?” Čije obličje, čiji natpis? Čiji je zakon napisan na mesnim pločama ovog srca? Čiju sliku pokazuje u ovom životu? A odgovor na ovo pitanje odredit će našu sudbinu. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Ako je na ovom natpisu zakon ljubavi, sličnost Bogu A što će Onaj koji izrađuje kovanice moći reći? “Podajte Bogu Božje!” Ali ako je na natpisu zakon sebičnosti kome će biti slična ova kovanica? Sotoni; a što će On morati reći? “Podajte Sotoni ono što je njegovo! ” Dragi prijatelji, dopustite Tvorcu kovanica da vas ponovno iskuje; Krista radi i sebe radi naučite surađivati u procesu kovanja. Želio bih da za svakoga ovdje može reći: “Podajte Bogu Božje!” Ustanimo za završnu molitvu! Nebeski Oče, zahvaljujemo Ti što si poslao Isusa da nam otkrije Tvoju slavu. Hvala Ti za Onoga koji izrađuje kovanice, i što je On u stanju da u nama obnovi Tvoju slavu. Nauči nas da surađujemo s Njim, kako bi kada On dođe bili spremni poći kući i ponovo postati, “kovanice” i “valuta” svemira koja će ti odati slavu kroz beskrajne vjekove vječnosti. Usliši našu molitvu jer molimo u Njegovo ime. Amen.

Ako želite, možete pratiti prijepis dok gledate video predavanja. Ako ste prekinuli čitanje i ne možete naći dio teksta u prijepisu, kombinacijom tipki CTRL-F (JABUKA-F) unesite riječi koje ste upravo čuli. Pretraga teksta će vas postaviti tamo gdje ste stali. Ukoliko vam se sviđaju ova predavanja i želite nam pomoći da napravimo pdf file koji bi bio dostupan za download, molimo kontaktirajte nas za upute kako to napraviti. Hvala vam unaprijed! Neka vas Bog obilno blagoslovi.

Email, Print, Bookmark, or Share
  •  
  •   
  •  
  •  
  •  
0

Your Cart