Select Page

Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikada povjereno ljudima. U slijedećih sat vremena istražit ćemo našu prednost i odgovornost da razvijemo karakter nalik na Krista. Sjedinimo se u ostvarenju duhovne obnove do koje će nas pastor Stephen Wallace voditi “Iz slave u slavu”.

Dobrodošli! Prednost je da nastavimo naše proučavanje. Pažljivo promatramo našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista, “koji je odsjev njegova sjaja i otisak njegove biti.” (Heb 1,3 – KS) To nas je potaknulo na pitanje: Kako … Kako je moguće da On to bude, premda je čovjek? To se ne može reći ni za kojeg čovjeka, čak ni bezgrešnog prije pada. “Svi naime sagriješiše i lišeni su Božje slave.” (Rim 3,23.) Bezgrešni čovjek prije pada u grijeh bio je stvoren samo “na sliku Božju” (Post. 1,26). A ovdje imamo Onoga koji je odsjev sjaja i otisak Očeve biti.

Kako to može biti? Vidjeli smo da na to imamo dvojaki odgovor. Prije svega, rekli smo da nije bio samo čovjek već i Bog. Ali odgovor na pitanje: “Kako, premda čovjek, može biti odsjev slave svog Oca?” nalazimo i u činjenici da je bio poseban čovjek. On nije bio kao mi ostali. Ovdje pokušavamo razumjeti da iako je poseban u tome što je samo “u obličju grešnoga tijela”, On nema isto grešno tijelo kao mi, pa ipak može biti u svemu kušan kao mi, a to nije mala stvar. Kako vidite, mi imamo sebičnu narav, sklonu zlu. Ima li On sebičnu narav, sklonu zlu? Ne. Mi imamo urođeni grijeh, urođeno zlo u našem prirodnom srcu. Je li On imao takvo što? Ne. On se nikad nije trebao nanovo roditi; nikad se nije trebao obratiti. Da je imao urođeni grijeh, On bi bio grešan i ne bi mogao biti naša bezgrešna zamjena. On je mogao biti na križu za naše grijehe samo ako ga uopće nije imao u svome biću. Posljednje proučavanje završili smo tvrdnjom o trostrukoj dimenziji Njegove bezgrešnosti.

Pismo kaže: “On grijeha ne učini.” (1 Pt 2,22.) To znači da je bio bezgrešan u ponašanju, riječima i djelu.

Pismo kaže: “… koji ne okusi grijeha.” (2 Kor 5,21.) To znači da je bio bezgrešan u karakteru – u mislima i osjećajima.

Ali Pismo isto tako kaže: “… grijeha nema u njemu.” (1 Iv 3,5.) To znači da je bio bezgrešan u naravi – u duhu i željama.

Potpuno bezgrešan i to je bezgrešnost o kojoj Pavao sažeto kaže: “… u svemu bio podložan kušnji kao i mi, osim u grijehu.” (Heb 4,15 – Šarić.) Bez ikakva grijeha.

Ali sada je vrijeme da se pozabavimo pitanjem: Kako je moguće da naš Spasitelj, potpuno bezgrešan, može biti kušan kao grešna ljudska bića? – i bio je. Vidite li problem? To je tajna, prijatelji moji, tajna. Ali znajte da tajne nisu nešto što ne možemo razumjeti. Ima stvari koje se ne mogu razumjeti bez pomoći Svetog Duha. Mi nismo u stanju potpuno objasniti kako je Krist, premda bezgrešan, mogao u svemu biti kušan kao mi. Ja to i neću pokušavati. Ali želim vam pokazati što nam je objavljeno, što je otkriveno nama i našoj djeci (Pnz 29,29). Postoje neke stvari koje su mi pomogle da razumijem kako Krist može biti savršeno bezgrešan – a to mora biti da bi bio naša Zamjena – a istodobno savršeno suosjećajan da bi nam mogao biti vjerodostojan primjer.

Kako vidite, pitanje je: Kako Krist može biti naša bezgrešna Zamjena, a istovremeno i naš suosjećajni Primjer?

Lako je ustvrditi, kad je riječ o Kristovoj ljudskoj naravi, da postaje naša bezgrešna zamjena. Možemo reći: “Imao je Adamovu prirodu prije pada.” Uostalom, mnogi to vjeruju, i lako je ustvrditi da je Krist naša suosjećajna Zamjena tvrdeći da je imao Adamovu prirodu prije pada. Upravo ovdje dolazi do razilaženja kod nas kao naroda. Teško je povjerovati koliko puta su mi pristupili i pitali me: “Što vjeruješ? Vjeruješ li da je Krist imao Adamovu prirodu prije pada ili njegovu prirodu poslije pada?” I onda čekaju na moj odgovor kako bi me prihvatili kao brata ili prezreli kao krivovjerca. To se, dragi prijatelji, događa, i u tome ne pretjerujem, u mnogim krugovima, navodni lakmusov test o vjerodostojnosti tvrdnje da si adventist sedmog dana. Ozbiljno kažem – u mnogim krugovima. Kad god mi postave ovo pitanje, uvijek sam sklon odgovoriti na jedan od dva načina. Prvi i najjednostavniji je: “Znaš da trebam i treću mogućnost.” Potrebna mi je treća mogućnost i hvala Bogu što postoji treća mogućnost. Ako ih stvarno želim zbuniti, onda kažem: “Hm, nijedno od toga … ili oboje, ovisno o tome o kojem gledištu o posljedici grijeha na ljudsku prirodu govoriš.” Vidite li kako se možete izvući?

Gledajte, ako govorite o izopačenosti, On je imao Adamovu narav prije njegova pada u grijeh.

Ako govorite o propadanju, onda je imao Adamovu prirodu nakon pada. Ako govorite o zarazi grijehom, imao je Adamovu prirodu prije pada.

Ako govorite o posljedicama grijeha, imao je Adamovu prirodu 4.000 godina nakon pada. Pratite me? Dragi prijatlelji, morate razmišljati malo dublje o ovom predmetu. Tvrdim da je “Adamova priroda prije pada” i “poslije pada” stvarno umjetno stvorena dihotomija (razdvajanje). Suvišna je – u stvari ne vidi cijelu sliku. A mi želimo razumjeti Kristovu narav koja omogućuje da bude naša bezgrešna Zamjena – i što se tiče bezgrešnosti imao je Adamovu narav prije pada – i naš suosjećajni Primjer. Što se tiče Njegove službe imao je Adamovu prirodu nakon pada. Ali moramo shvatiti da mu to dopušta da istodobno bude naša bezgrešna Zamjena i suosjećajni Primjer. Čujem li neki “amen”? (Amen.)

Vidite, ako pretjerate u tome da ga učinite svojom bezgrešnom Zamjenom pa ga proglasite tako svetim i različitim od sebe, onda se On ne može poistovjetiti s vama – niti vi s Njim – pa imate problem. I kako ćete završiti? Završit ćete s planom spasenja u kojemu je Isus sve učinio. Ogrćete se Njegovom pravednošću i više nemate što brinuti. Idete na Nebo besplatno – to je jeftina milost. Pratite me?

Ali ako se trudite učiniti ga svojim suosjećajnim Primjerom, pa pretjerate i ističete Njegovu sličnost s nama, tako da je kao mi, što nenamjerno činite? Razarate Njegovu sposobnost da bude naša bezgrešna Zamjena jer ga činite grešnim. I dragi prijatelji, ako ga učinite grešnim, za koga je On na križu? Za sebe – i evo vas u nevolji. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Nama je potreban bezgrešni Spasitelj. Ali, nužno je, naravno, da shvatimo kako nam je potrebno oboje, naša bezgrešna Zamjena i naš suosjećajni primjer, istodobno. A to želim razmotriti s vama u večerašnjem predavanju.

No prije nego što nastavimo, što moramo učiniti? Moramo zastati i moliti Božjeg Duha da nas vodi na poseban način. Molite se za sebe i za mene dok provodimo nekoliko minuta u molitvi.

Nebeski Oče, silno želim ispravno iznijeti Riječ Istine. Silno želim da u svemu što kažem, ispravno prikažem Njega koji je Istina. Molim Te, Oče, Duhom Istine vodi moje misli, daj mi riječi i učini da govorim istinu i samo istinu kakva je u Isusu. Istim Duhom koji će me osposobiti da govorim, osposobi svakoga da čuje. Daj nam duhovni “slušni aparat” i pomozi nam da ne samo čujemo istinu, nego da je i razumijemo; i ne samo da je razumijemo već i da je cijenimo. Pomozi nam da je primijenimo u svom životu, da bismo se mogli mijenjati u sliku Njega koji je Istina. Gledanjem se možemo mijenjati silom Duha Istine. Ovo molimo u Isusovo ime. Amen.

Nalazimo se na vrhu devetnaeste stranice. Govorili smo o savršenoj Kristovoj bezgrešnosti. Usporedimo to s našom situacijom. Signs of the Times, 17. ožujka 1887: “Mi možemo imati mir koji nadilazi razumijevanje, ali ćemo imati borbe sa silama tame, žestoke borbe protiv sebičnosti i urođenog grijeha.” Da, urođenog grijeha. Ovo je znakovita tvrdnja. Očito, prijatelji moji, postoji dublja dimenzija grijeha od ponašanja pa čak i od karaktera. Što je to? Ovaj urođeni grijeh.

Što je urođeni grijeh? Sebičnost. Što? Sebičnost. Sjećate se kako smo ranije čitali citat iz Historical Sketches, str. 138: “Sebičnost je utkana u samu srž našeg bića.” Kako je do nje došlo? “Dobili smo je u naslijeđe.” Dakle urođena je. Naša djeca su po zakonu naslijeđa – po naravi sebična.

Je li novorođenče Isus bio po naravi sebičan? Ne, nije. Da je po naravi bio sebičan, pokazao bi to sebičnim ponašanjem. Je li ikad trebao dobiti novo srce? Je li se ikad trebao obratiti? Je li ikad primio novo srce? Ne, nikada. On nije imao urođenoga grijeha. Review and Herald, 4. svibnja 1886: Ona govori o “urođenom zlu i prirodnom srcu”. Kao što vidite, svi mi, Adamovi potomci, imamo prirodnu sklonost, silu kojoj se bez pomoći ne možemo oduprijeti. Odgoj, str. 29: “Posljedica jedenja sa stabla spoznaje dobra i zla očituje se u životu svakog čovjeka.” Kod koliko njih? “… svakog čovjeka”, a to je generički i uključuje vas. Kod svakoga “postoji sklonost prema zlu, sila kojoj se čovjek sam ne može oduprijeti”. Svi pali Adamovi sinovi kćeri imaju – što? Što imamo kao posljedicu jedenja sa stabla spoznaje? Imamo sklonost prema zlu, sili kojoj se sami ne možemo oduprijeti.

Je li Isus imao sklonost prema zlu? Ne, nikako. Poslušajte nadahnuti tekst iz knjige Vjera kojom živim, str. 52: “On je brat u našim slabostima, ali ne i u posjedovanju sličnih strasti. Budući da je bio bezgrešno biće, Njegova se narav grozila nad zlom.” Njegova narav, dragi prijatelji, se “grozila nad zlom”. “On je podnio borbu i mučenje duše u svijetu grijeha. … On je mogao sagriješiti; mogao je posrnuti, ali u Njemu nikada ni za trenutak nije bilo sklonosti k zlu.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) Ne samo što nije imao sklonosti zlu; Njegova narav se grozila nad grijehom, imao je prirodnu odbojnost prema grijehu, gnušanje prema zlu – bio je savršeno bezgrešan. Zlo je za Njega bilo izuzetno bolno i nevjerojatno uvredljivo. U Njemu nije nijednog trenutka bilo sklonosti prema zlu.

Prema tome, kako je, s naravi koja se zgražala od zla – a mi smo po prirodi skloni zlu – kako je mogao biti u svemu iskušan kao mi (Heb 4,15)? Vidite li problem? Dragi prijatelji, iznosim ovaj problem upravo zato što je primarna pobuda onih koji tvrde da je Krist u svemu imao narav identičnu našoj – sa svim sklonostima prema zlu kao mi – zato što misle da je bitno da ima takvu narav ako je bio iskušan u svemu kao mi. Ali ja vam želim iznijeti shvaćanje koje će dopustiti da vidimo kako je Krist bio iskušan u svemu kao mi ali je bio uvijek potpuno bezgrešan, bez sklonosti prema zlu. Eto, to pokušavamo.

Zapazite sada dobro što Pavao kaže. On je iskušan u svemu kao mi. Koliko je vrsti kušanja u to uključeno? Postoje samo tri. Što? – Postoje smao tri. Koje su to kušnje? Zapisane su u 1. Ivanovoj 2,16: “Jer što je god svjetovno – “

prvo, što je? “… požuda tijela”,

drugo, što je? “… požuda očiju”

i treće, što je? “… oholost života – nije od Oca, nego od svijeta.”

Nadahnuta spisateljica kaže da ovo troje obuhvaća sve kušnje; svaka naša kušnja dolazi pod jedno od ovo troje (RH, 5. srpnja 1892). Razmislimo o ova tri naslova. Prvi: “požuda tijela”, što je to? To možemo nazvati “putenošću”. To je idolopoklonička ljubav prema uživanjima. “Požuda očiju”, što je to? “Materijalizam”, ono što želite imati. To je idolopoklonička ljubav prema svijetu i svemu što nudi. “Oholost života”, što je to? “Egoizam”, to je idolopoklonička ljubav prema sebi. Shvaćate li? To su tri kategorije kušanja. Pozivam vas: sjednite ponekad i razmislite o svakoj kušnji kojoj ste bili izloženi i otkrit ćete da spada pod ova tri pojma: Putenost, materijalizam i egoizam – požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života.

Pogledajte sada nešto veoma zanimljivo i značajno. Upravo je na ova tri područja Sotona kušao naše praroditelje u Edenu i doveo ih do pada. Poslušajte! Postanak 3,6: “Vidje žena da je stablo dobro za jelo” … Što je to? Požuda tijela. … i “za oči zamamljivo”, … Što je to? Požuda očiju. “a za mudrost poželjno …” Što je to? Oholost života. “… ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.” Razmislite malo. Kad su naši praroditelji bili kušani u ova tri područja, jesu li imali sklonosti prema zlu? Jesu li imali urođeni grijeh? Ne, nisu. Tek su izašli iz Stvoriteljevih ruku. Bili su savršeno bezgrešni. Pratite me? Što onda možemo zaključiti? Da ne morate biti grešni da biste bili kušani u ova tri područja. Zar nije tako? Kako to znamo? Je li Adam bio kušan u ovim područjima? Da. Je li bio grešan? Nije. Prema tome ne morate biti grešni da biste bili kušani u ova tri područja. Morate li biti grešni da biste popustili kušnji u ova tri područja? Ne. Kako to možete dokazati? Adamom i njegovom ženom. Jesu li popustili kušnji? Jesu. Popustili su dok su bili savršeno bezgrešni. Ovdje trebamo nešto razumjeti. Sotona se poslužio bezgrešnom verzijom prije pada, s onim što je sada postala požuda tijela, požuda očiju i oholost života. U svom stanju prije pada imali su želju da uživaju u osjetilnim zadovoljstvima sposobnošću koju im je Bog dao. Uživali su u okusu prekrasnog voća. Zar ne? Je li bilo nešto grešnoga u tome? Ne. Ali Sotona se poslužio ovom Bogom danom željom za osjetilnim uživanjem i pokušao ih navesti da je zadovolje na način koji je Bog zabranio, jedenjem ploda, zabranjenog ploda. I ako nastave zadovoljavati svetu želju na od Boga zabranjeni način, postat će nesveti. Upravo se to dogodilo, upravo to. Dakle, Bog im je dao želju da teže za onim što je lijepo i Eva je vidjela da je stablo bilo za oči zamamljivo – bilo je lijepo. Sotona se poslužio Bogom danom željom za stjecanjem lijepih stvari. Osim toga Bog je našim praroditeljima dao želju da napreduju. A sada im je bilo ponuđeno nešto što će ih učiniti mudrijima. U stvari oni će postati kao Bog, razlučujući između dobra i zla. Da, Sotona se poslužio Bogom danim željama prije pada. Ali kad su ih zadovoljili na zabranjen način, one su poslije pada postale požude tijela, požude očiju i oholost života. Jasno? Izopačene. Međutim, Krist je drugi Adam (1 Kor 15,45-47). Što je Krist? Drugi Adam. Što to znači? Poslušajte! Youth’s Instructor, 2. lipnja 1898: “Krist je nazvan drugim Adamom. U neporočnosti i svetosti, povezan s Bogom i u ljubavi s Bogom, On je počeo tamo gdje i prvi Adam. Dragovoljno je prošao tlom na kojemu je Adam pao i tako otkupio Adamov pad.” Pitanje: Je li Adam počeo s grešnom, izopačenom naravi? Da. Drugi Adam je počeo tamo gdje i prvi Adam i prošao tlom na kojemu je Adam pao. Pratite me? Da, drugi Adam je imao sve propadanje tijekom 4.000 godina. Morao je to imati jer ne samo što mora položiti ispit na kojemu je Adam pao, nego mora biti primjer jadnim palim smrtnicima i pokazati im kako, Njegovom milošću, mogu biti pobjednici u svakodnevnim ispitima i kušnjama. Pratite me? Zbog toga je morao ne samo biti, što se izopačenosti i bezgrešnosti tiče, sličan Adamu prije pada, već je trebao biti, što se tiče propadanja i slabosti, sličan Adamu poslije pada. Pratite me? Potrebna mi je vaša reakcija. U redu. A sada pogledajmo Signs of the Times, 9. lipnja 1898: “Krist je došao na Zemlju, uzeo na se ljudsku prirodu, i tako postao predstavnik čovjeka …” Zastanimo! To znači kao drugi Adam, glava nove rase. Došao je da učini ono što Adam nije učinio za ljudski rod. Nastavljamo čitati: “… da u velikom sukobu sa Sotonom pokaže da čovjek, kako ga je Bog stvorio, povezan s Ocem i Sinom, može poslušati svaki božanski zahtjev.” Kao što vidite, predmet velike borbe jest može li čovjek, kako ga je Bog stvorio, biti savršeno poslušan Božjem Zakonu. Adam je dokazao da ne može. Zato je drugi Adam došao da dokaže kako čovjek, stvoren od Boga, može biti savršeno poslušan; ovo je vrlo važno da razumijemo. Ali došao je i zato da dokaže kako čak i pali čovjek, u Njegovoj sili, može biti pobjednik. Amen? (Amen.) I ovo je važno da naglasimo, dragi prijatelji. To je razlog što je morao biti kušan na način koji će mu omogućiti da dokaže kako i pali čovjek može nadvladati kušnju, ali Njegovom snagom. Zato dolazi s nekoliko važnih preduvjeta. Prije svega, Duh proroštva veli da je na Njega položeno veliko breme krivnje dok je kušan u pustinji. (RH, 23. rujna 1890.) Zašto? Jer se vi i ja moramo boriti s krivnjom. Vi i ja se moramo boriti s osjećajem krivnje. Zato On nosi svijest o našoj krivnji; na Njega su položeni naši grijesi. Ali nešto je veoma važno kod ove kušnje kroz koju prolazi u pustinji. Koliko je puta Krist kušan u pustinji? Koliko puta, prijatelji moji? Triput. Je li to slučajnost? Koliko kušanja postoji? Tri … i On mora biti “iskušan u svemu” “osim u grijehu” (Heb 4,15). U čemu su se sastojala ova tri kušanja? Što mislite, u čemu? Luka ih je zabilježio – nemamo vremena da to čitamo, ali čitajte Luka 4,1-13. Požuda tijela (1 Iv 2,16) – kako je bio kušan u tome? Pretvoriti kamenje u kruh (Mt 4,3); zadovoljiti strahovitu glad. Je li to jasno? Gdje ga onda đavao vodi? Peti redak, na vrhu 20. stranice: “I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: ‘Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.'” Đavao mu pokazuje čitav svijet, sva kraljevstva zemlje. O čemu je ovdje riječ? O požudi očiju, da, požudi očiju. Zatim dolazi posljednje kušanje. Kamo vodi Krista? Na vrh hrama – deveti redak, “i reče mu: ‘Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju …'” Što je to? To je oholost koja vodi drskosti. Tri kušnje, upravo one kojima je bio kušan Adam u Edenu; i tri s kojima se vi i ja svakodnevno susrećemo. Je li Krist bio “iskušan u svemu kao i mi”? Je li bio? “U svemu kao i mi”? Da, bio je. Nastavite dalje sa mnom. Uostalom, prije nego što nastavimo, u Testimonies, sv. 3, str. 372, ona kaže: “On koji ne okusi grijeha učinjen je za nas grijehom. S ovim teškim teretom krivnje na sebi zbog naših grijeha othrvao se strahovitoj kušnji u obliku apetita, ljubavi prema svijetu i časti te oholosti koja vodi drskosti.” Evo, imate ih sve tri kako ih je opisao Luka. “Krist je prošao ove tri velike glavne kušnje i nadvladao na račun čovjeka, i tako mu osigurao pravedan karakter.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) Hvala Bogu što je to učinio! “Znao je da to čovjek ne može učiniti za sebe. Znao je da će Sotona napasti ljudski rod u ovim trima područjima. Nadvladao je Adama i sada je odlučio da nastavi svoj posao dok potpuno ne upropasti čovjeka. Krist je stupio na poprište kako bi na mjesto čovjeka nadvladao Sotonu, jer je vidio da to čovjek ne može sam učiniti. Krist je pripremio put za čovjekovo otkupljenje svojim stradanjem, samoodricanjem, samopožrtvovnošću, svojim poniženjem i na kraju smrću. Pružio je pomoć čovjeku da bi, slijedeći Kristov primjer, mogao nadvladati radi sebe, kao što je Krist nadvladao radi njega. To je toliko važno i duboko da sam vam to morao iznijeti. Hajde da se ukratko zadržimo na prvoj od triju kušnji. To će biti dovoljno za danas. Želim da shvatite, razumijete i cijenite duboko značenje onoga kroz što je Krist prošao prije nego što je bio kušan na području apetita. Vidite, Krist nije imao izopačen, grešan apetit. Slažete se? Da, nije imao. Nije imao grešne sklonosti na tom području. Njegov je apetit bio bezgrešan. Pri rođenju nije imao sklonosti prema zlu i uvijek je živio životom savršene poslušnosti. Dakle, On nema izopačenosti na tom području. Zato postavljamo pitanje: Kako je onda mogao biti kušan u tome i to na način da može suosjećati s nama, da bude vjerodostojan primjer onima koji imaju izopačen apetit? Pratite me? Kako će to izvesti? Dragi prijatelji, prije nego što je bio kušan na području apetita, što On radi? Što čini? oŽivi bez hrane; koliko dugo? Četrdeset dana i četrdeset noći. A onda Biblija kaže: “Napokon ogladnje.” (Mt 4,2.) Ovo je izuzetno preskromna izjava u Bibliji. Pokušajte me slijediti. Kad počnete postiti, jako ste gladni. Jeste li kad pokušali postiti? Prvi dan je stvarno teško. Što se drugog dana događa s apetitom? On slabi dok poslije nekog vremena ne osjećate glad. Zanimljivo, ali uopće ne osjećate glad. Do kada? Do pred samu smrt. Prije nego što ćete umrijeti, tijelo počne snažno vrištati. Ono vrišti za hranom. To je najsnažniji impuls koji ljudsko tijelo može proizvesti neposredno prije smrti. Pođite sada sa mnom u pustinju. Tko prati našeg Spasitelja, svaki Njegov pokret? Sotona. On je složio sve planove. Na njima je radio 4.000 godina. On je savršeno isplanirao svaki korak, ali želi napasti Krista s kušnjom apetita. Uostalom, u tome je uspio kad je doveo čovjeka do pada. Eva je vidjela da je stablo bilo dobro za hranu i on zna da je najbolja prilika doći s kušnjom na području apetita, ali to namjerava učiniti kad će najlakše navesti Krista da popusti. Zato pazi; poznata mu je ljudska psihologija. Zna da će se Kristovo tijelo početi mučiti od strašnih bolova koje uzrokuje glad, pa broji dane. Počinje se pitati kad će se to dogoditi. Kako to da On tako dugo preživljava? On tako dugo preživljava zato što je bio nevjerojatno zdrav kad je došao u pustinju. Ali Sotona zna da će On prije ili kasnije početi pokazivati znakove grčenja i čeka na taj trenutak; a kad četrdesetog dana vidi da se to događa on pristupa i – što kaže? “Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.” (Mt 4,3.) “Uostalom, ako to brzo ne učiniš, umrijet ćeš.” Prijatelji dragi, razmislite što se ovdje događa. Ovdje je kušnja koja nadilazi naše shvaćanje da bismo ju potpuno razumjeli, njezinu snagu. Krist se krstio neposredno prije odlaska u pustinju. Što mu je Bog rekao kad je izišao iz vode? “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!” (Mt 3,17.) Sada se Krist mora oslanjati samo na Božju Riječ. Svojom se vjerom mora uhvatiti nje kad se radi o Njegovom identitetu. Ali Sotona ne popušta. On mu kaže – a to potvrđuje Duh proroštva (Isusov život, str. 82) {DA 119.2}: “Ti si, po svemu sudeći, onaj pali anđeo. Na Nebu je došlo do pobune i ti si očito prognan, odbačen od Boga i čovjeka. Mora da si taj pali anđeo. Ali ako si Božji Sin, dokaži to time što ćeš učiniti nešto što samo Bog može: pretvori kamenje u kruh.” No, da smo vi i ja kušani da pretvorimo kamenje u kruh, bi li to bilo za nas kušnja? Ne bi. Zašto? Mi to ne možemo učiniti. Je li to bilo kušanje za Krista? Svakako. Zašto? Jer je to mogao učiniti. Znate, … oni koji tvrde da je Krist bio kušan kao mi … čini mi se, kad bi pogledali Kristovo kušanje, shvatili bi da se kod Njegovog kušanja radi o nečemu sasvim drugom. Nikad nisam bio kušan da pretvorim kamenje u kruh. A vi? Ali Krist jest. To za nas ne bi bila kušnja jer to ne bismo mogli učiniti. Je li to bila kušnja za Krista? Jest. Zašto? Jer je to mogao učiniti. Samo jednom riječju – istom onom kojom je stvorio naš svijet – mogao je svaki kamen u toj pustinji pretvoriti u kruh. Svaki kamen u svježe pečen kruh, bez problema … pa da zadovolji glad i dokaže kako nije ono što njegov neprijatelj sugerira da je bio, u stvari da dokaže da je Sin Božji. Ako smatrate da to nije bilo kušanje, onda pokušajte razmisliti. Ovo je stvarno bilo gotovo nesavladivo kušanje, i upravo je ovo kušanje omogućilo da suosjeća i da se poistovjeti s nama u svakoj kušnji kojoj je izložen čovjek na području požude tijela. Shvatite, premda je Krist iskušan na području apetita, kušanje nije bilo usmjereno na grešni apetit. Je li bio grijeh što je Krist bio gladan poslije četrdeset dana i četrdeset noći? Ne, to nije bio grijeh. A da li se radilo o snažnom porivu apetita? I te kako. Je li bio isto tako jak kao izopačen apetit s kojim se vi i ja moramo boriti? Da, bio je. Može li itko tko se bori s izopačenom željom u nekom području požude reći: “Krist ne zna kako je to. Ne može suosjećati sa mnom”? Možete li vi to reći? Ne možete. Zašto Krist ipak može suosjećati s vama? Zato što je kušan upravo u tome? Ne. Ali zato što je bio kušan na području požude tijela, to je sasvim jednako sa svime s čime se morate boriti na području požude tijela. Razumijete li što vam pokušavam objasniti? Dragi prijatelji, moram to potpuno objasniti. Ima onih koji tvrde da “iskušan u svemu kao mi” (Heb 4,15 – KS) znači da je Krist prošao kroz svako kušanje kojemu smo mi izloženi. U stvari, idu tako daleko da tvrde, na primjer, da je Krist bio kušan na području homoseksualnosti. Uostalom, to možete naći u tisku. Oni koji to kažu dobronamjerni su jer smatraju da homoseksualac treba znati kako Krist razumije kroz što on prolazi; treba shvatiti da je Krist stvarno prošao tu kušnju. Shvatite, dragi prijatelji, da to ne moramo činiti. Ne moramo dotle ići; Bože sačuvaj da idemo dotle. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Naime, ako je Krist imao svaku kušnju koju mi imamo, onda ne samo što tvrdimo da je imao izopačenu narav, već mu pridajemo izopačenu narav kakvu je svatko već imao ili je mogao imati. Pratite me? Ja ne moram biti kušan na području homoseksualnosti, a ipak sam grešnik. Ja tako nešto ne razumijem. Svjestan sam da ima onih koji su izloženi takvim kušnjama, ali ja nisam. Sposobnost da suosjeća sa mnom ne ovisi o tome da je Krist morao proći svaku pojedinu od naših kušnji. Na primjer, postoje kušnje koje se odnose samo na žene. Zašto? Ako ona misli da je Krist bio kušan u svim njeznim kušnjama, a bio je muškarac, onda će ona zaključiti da se ne može poistovjetiti s njom. Pratite li ovo razmišljanje? No može li se Krist poistovjetiti sa svačijim kušanjem u ova tri područja? Može! Zašto? Zato što je prošao kroz naročito kušanje? Ne, već zato što je bio kušan tako da može suosjećati sa svakim čovjekom u ova tri područja i to s takvim intenzitetom koji se ne može usporediti ni sa čime čemu ćemo ikada biti izloženi. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Može li ovisnik o heroinu reći da Krist ne zna kako to izgleda? Ne. Zašto? Zato jer to spada pod opći naslov “požuda tijela”, a Krist se suočio s kušnjom na području požude tijela koja je bila tako snažna kao kod ovisnika o heroinu. Je li trebao postati ovisnik o heroinu da bi mogao suosjećati s takvim ovisnikom? Ne. Je li trebao postati ovisnik o heroinu da bi mogao biti valjan primjer ovisniku o heroinu? Ne. Vidite li kako sada razumijemo da Krist može savršeno suosjećati premda je istodobno savršeno bezgrešan? Je li to jasno, dragi prijatelji? Trebali bismo shvatiti da je Krist bio takav. On je istodobno bio savršeno bezgrešan i savršeno suosjećajan. Hvala Bogu za takvog Spasitelja! Amen? (Amen.) Hvala Bogu za takvog Spasitelja! In Heavenly Places, str. 194; pogledajte što znamo o ovoj prvoj kušnji. “Neumjerenost je temelj svim moralnim zlima poznatima čovjeku. Krist je počeo djelo otkupljenja gdje je propadanje počelo. Pad naših praroditelja uzrokovan je popuštanjem apetitu. U otkupljenju odricanje od apetita je prvo što je Krist učinio.” Zastanimo ovdje, dragi prijatelji. Poznato vam je da Duh proroštva kaže kako pobjedom nad apetitom možemo pobijediti svaki drugi grijeh. (CD, str. 59.3). Zato je neophodno da – s Kristom – izvojujemo pobjedu nad apetitom. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Požuda tijela je jako velika i ako nad njom možemo izvojevati pobjedu onda možemo pobijediti i druge dvije. Zato je Krist prvo izvojevao pobjedu nad apetitom, i ova pobjeda mu je pomogla da pobijedi i one koje su slijedile. Signs of the Times,3. prosinca 1902: “Ovdje je nagoviješteno nepovjerenje. U glasu kušača izražena je čista nevjerica. Zar bi Bog tako postupao sa svojim Sinom? Zar bi ga pustio u pustinji sa zvijerima, bez hrane, bez društva, bez utjehe? Sotona je dao na znanje da Bog nikad ne bi tako postupao sa svojim Sinom. Ako si Sin Božji’, kaže mu, pokaži svoju moć oslobađanjem od strašne gladi. Zapovijedi da se ovo kamenje pretvori u kruh.'” Pazite sada dobro! Je li Krist imao moć da pretvori kamenje u kruh? Imao je. Zašto? Jer je bio božanstvo; bio je božanski Stvoritelj. Imao je u sebi stvaralačku moć. Kako vidite, Sotona nije bio glup pa da ga kuša u nečemu što On ne bi mogao učiniti. On je vrlo dobro znao da ovdje ima posla ne samo s čovjekom već sa Stvoriteljem, Bogom i čovjekom. Sada ga je pokušavao iskušati na dva načina: računao je na intenzivnu ljudsku glad i na božansku silu u Njemu da zadovolji ovu glad. Vidite li što radi? (Da.) Krist je cijelog svog života bio kušan na ovaj način. Duh proroštva kaže da se Kristova najveća kušnja sastojala u tome da svoju božansku moć koristi za sebe. (RH, 1. travnja 1875.) Za što? … da svoju božansku moć koristi za sebe. Moje je mišljenje da mi uopće ne možemo razumjeti koliko je snažna morala biti ta kušnja. Uvjeren sam … dopustite da to kažem ovako: Uvjeren sam da su Kristove kušnje bile mnogo jače od vaših i mojih, ovisno o tome koliko je od nas bila jača priroda izložena iskušenju da se na nju osloni. Možemo li to razumjeti? Koja priroda je izložena kušnji kad se radi o nama? Pala, grešna priroda. Koja priroda je bila izložena kušnji u Kristovu slučaju? Beskrajno moćna priroda, da kamenje pretvori u kruhove. Zašto je bilo potrebno da Krist božansku prirodu ne koristi za sebe? Da je to učinio – pokušajte to zamisliti – Da je to učinio i svaki put zadovoljio svoje osobne potrebe, On ne bi mogao biti Primjer nama (RH, 1. travnja 1875). Činjenica je da nitko od nas nema u sebi božansku moć na koju bi se oslanjao. Da bismo nadvladali u kušnji i zadovoljili svoje potrebe, moramo se osloniti na božansku silu. Amen? Ne na unutarnju božansku silu. Što se tiče Njegovih vlastitih potreba, Krist se morao stalno oslanjati na Oca, i ako ga Otac nije naumio hraniti, On je bio spreman radije umrijeti nego se poslužiti svojom božanskom moći, što čovjek ne može, jer je želio da bude u stanju poistovjetiti se s nama. Ovakvog Gospodina stvarno moraš voljeti. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Ovakvog Gospodina stvarno moraš voljeti. Svjestan sve vrijeme da to može učiniti. Po čemu je to znao? Zar nije svakog dana činio čuda; sva je učinio božanskom silom. Ali samo kad mu je to Otac odobrio. Zato kaže: “Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa.” (Iv 5,19.30.) U stvari je rekao: “Na svoju ruku ne mogu ništa učiniti.” “Došao sam kao čovjek i zato moram živjeti kao čovjek. Ako se poslužim božanskom silom, to nikad ne mogu učiniti za sebe. Nju mogu koristiti samo za druge, ali i u tom slučaju samo ako mi Otac odobri.” Pratite me? Koje je posljednje čudo Krist učinio? Uskrisio je Lazara. To je bilo najzapanjujuće od svih čuda. Što je rekao dok je stajao pred grobom? “Lazare, u Očevo ime, iziđi”? Ne. Što je rekao? “Lazare, izlazi!” (Iv 11,43.) Nakon što je Mariji i Marti rekao: “Ja sam uskrsnuće i život.” (Iv 11,25.) Amen? (Amen.) Duh proroštva kaže da je ovo posljednje čudo bilo krunski dokaz Kristove božanske moći. On je uskrisio Lazara svojom božanskom silom (Isusov život, str. 434) {DA 529.1} i toga je bio potpuno svjestan jer ju je mogao upotrijebiti za druge kako mu je to Otac odobrio. Bio je potpuno svjestan da posjeduje ovu silu. Ovdje spominje naviku – razmislite sa mnom. Kako dugo se Krist koristio božanskom silom da bilo što učini? Kako dugo? Čitavu vječnost. Je li On trebao nadvladati neku naviku? Čujete li što vam govorim? On je imao vječnu naviku koju je trebao nadvladati. Oduvijek je imao božansku moć da učini sve što želi, a sada, tijekom nekog vremena, ne može ju koristiti ako želi biti vjerodostojan primjer za vas i mene, ako želi suosjećati s vama i sa mnom. Nije li to čudesno? Poslušajmo tvrdnju u Review and Herald, 14. svibnja 1908: “Pristupajući Božjem Sinu veliki varalica je tvrdio da ga je poslao Otac s porukom za Spasitelja. Nije potrebno da dalje gladuje. Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.’ Ali takvim činom bi Krist prekršio obećanje da nikad neće upotrijebiti svoju božansku silu kako bi izbjegao teškoću ili patnju s kojom se čovjek mora susretati.” Je li to jasno? To je bio dio sporazuma s Ocem. Otići će na Zemlju i nikad neće koristiti svoju božansku moć da bi zadovoljio bilo koju svoju potrebu, jer je u svojem životu trebao biti samo čovjek. Pogledajte citat iz Isusov život, str. 83 – na vrhu 21. stranice: “Krist nije trebao upotrijebiti svoju božansku silu za osobnu korist. On je došao podnijeti kušnju kao što i mi to moramo činiti, ostavljajući nam primjer vjere i poniznosti. Ni ovdje ni u jednom kasnijem vremenu u svom zemaljskom životu, On nije učinio čudo u svoju korist. Sva Njegova veličanstvena djela učinjena su za dobro drugih.” Vidite li nesebičnost, samoodricanje i samopožrtvovnost ovdje otkrivenog Božjeg karaktera? Vidite li? Temperance, str. 20: “Sotona je doživio poraz u namjeri da Krista kuša u pogledu apetita. Ovdje u pustinji Krist je pobijedio na račun čovjeka kušnju vezanu uz apetit i tako omogućio da čovjek u budućnosti, u Njegovo ime može nadvladati moć apetita.” Dragi prijatelji, postoji li bilo kakva isprika da ostanemo robovi požude tijela? Ne. Zašto? Zato što je Isus Krist dokazao da ima moć, dovoljno veliku da nadvlada najsnažnije kušanje na tom području, s kojim će se bilo koje ljudsko biće ikad morati suočiti. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Nema razloga da ostanemo robovi apetita, požude tijela – koja uključuje i strast – apetita i strasti. Nema izgovora. Shvatimo, time što je nadvladao u ovom iskušenju – prvome i svakome – Krist se nije oslonio ni na što što nije i nama dostupno. Jeste li čuli što sam upravo rekao? U nadvlađivanju ovog, i svakog drugog kušanja, Krist se nije oslanjao ni na što drugo što nije nama dostupno Njegovom milošću. Isusov život, str. 11: “On nije upotrijebio nikakvu silu u svoju korist koja nije darežljivo ponuđena i nama.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) Nikakvu silu. Kako je, na primjer, pobijedio kušnju popuštanja apetitu? Što je rekao? “Pisano je …” (Mt 4,4.6.7.10.) Je li ovo oružje i nama dostupno, prijatelji moji? Je li dostupno za nadvlađivanje kušnje? Da, jeste. No mi imamo Novi zavjet, a On je imao samo Stari; uz to imamo i Njegov primjer pobjede. Krist nije imao nijedan primjer pobjede jer prvi Adam i svi njegovi potomci nisu pobijedili. Hvala Bogu što imamo Sveto pismo i sjajan, slavan, pobjednički primjer Riječi koja je postala tijelom, Isusa Krista. Review and Herald, 28. studenoga 1882: “Krist je nadvladao Sotonu i pokazao nam kako i mi možemo nadvladati. Krist se odupro Sotoni citirajući Pismo. Na raspolaganju mu je bila Njegova božanska sila i mogao je koristiti svoje riječi, ali je rekao: ‘Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.'” Zastanimo malo … Koga Isus ovdje citira? Sebe. On citira sebe iz Pisma. On je to rekao, ali kaže li On nešto o svojoj vlasti kad preuzima ulogu čovjeka? Ne, On citira Bibliju, zapis nečega što je On sam nekad izgovorio. Neobično! Čitamo dalje: “Na drugo kušanje On kaže: Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!’ Krist nam je primjer. Kad bi proučavao i slijedio sveta Pisma, kršćanin bi bio spreman suočiti se s podmuklim neprijateljem; ali Božja Riječ je zanemarena, i posljedica su katastrofa i poraz.” O, brate moj, sestro moja, Promatrajte Krista u pustinji i gledanjem se mijenjajte. Postanite slični Njemu, čuvajte Božju Riječ u srcu, kako to David kaže: “U srce pohranih riječ tvoju da protiv tebe ne sagriješim.” (Ps 119,11.) Imate sažaljivog Spasitelja. Amen? (Amen.) “Jednoga koji je iskušan u svemu, kao i mi, samo što nije sagriješio.” (Heb 4,15 – KS.) On je savršeno bezgrešan, hvala Bogu, a istodobno je savršeno suosjećajan. Hvala Bogu za takvog Spasitelja. Ustanimo za molitvu! Oče nebeski, hvala Ti za Isusa! Pomozi nam da ga gledamo i da gledanjem postanemo slični Njemu. Ovo molimo u Njegovo ime. Amen.

Ako želite, možete pratiti prijepis dok gledate video predavanja. Ako ste prekinuli čitanje i ne možete naći dio teksta u prijepisu, kombinacijom tipki CTRL-F (JABUKA-F) unesite riječi koje ste upravo čuli. Pretraga teksta će vas postaviti tamo gdje ste stali. Ukoliko vam se sviđaju ova predavanja i želite nam pomoći da napravimo pdf file koji bi bio dostupan za download, molimo kontaktirajte nas za upute kako to napraviti. Hvala vam unaprijed! Neka vas Bog obilno blagoslovi.

Email, Print, Bookmark, or Share
  •  
  •   
  •  
  •  
  •  
0

Your Cart