Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikada povjereno ljudima. U slijedećih sat vremena istražit ćemo našu prednost i odgovornost da razvijemo karakter nalik na Krista. Sjedinimo se u ostvarenju duhovne obnove do koje će nas pastor Stephen Wallace voditi “Iz slave u slavu”.

Dobrodošli! Ovo je 11. predavanje pod naslovom “Opravdani krvlju Njegovom” (Rim 5,9). U našem proučavanju učinit ćemo prijelaz sa razmatranja faze otkrivenja Kristove dvostruke zadaće na razmatranje obnavljajuće faze Kristove dvostruke zadaće. Sjetimo se kako Otac nije poslao Sina samo zato da otkrije Božju slavu ljudima već da učini još nešto. Da obnovi Božju slavu u čovjeku. Nadam se da niste zaboravili kako je obnova ovisila o otkrivenju.

Zašto? Mi se možemo promijeniti samo gledanjem. On nam je trebao otkriti slavu zato da je možemo promatrati i na taj je način obnoviti u nama. Premda je ova slava otkrivena od trenutka kad je čovjek sagriješio, uspostavom žrtvenog sustava onih dvaju janjaca koji su dali svoj život da bi naši praroditelji dobili odjeću (Post 3,21), to otkrivenje nije bilo dovoljno. Ono je osnaženo i uljepšano u Svetištu i njegovim obredima (Izl 25,8), ali je i dalje bilo samo lik i stoga nedovoljno. A kada dođe punina vremena (Dan 9,24) lik se ostvario u praliku. Kad se to dogodilo, kako ga je Ivan predstavio? “Evo Jaganjca Božjega!” (Iv 1,29.) I upravo u tom Jaganjcu – zaklanome, koje visi na križu – mi promatramo slavu. (Velika borba, str. 559.) {GC 651.2} Ovome smo posvetili prošlo proučavanje i ono prije njega.

Sada ćemo razmatrati što je omogućilo ovo otkrivenje, a to je obnova. Hvala Bogu što nam je otkrio svoju slavu u Isusu Kristu. Ali, dragi prijatelji, hvala Bogu što na ovaj način sada može obnoviti svoju slavu u nama. Slažete se? Upravo to postaje posebno uzbudljivo.

Međutim, ne zaboravimo, duhovne stvari se trebaju duhovno prosuđivati. (1 Kor 2,13.14.) Prema tome, što trebamo učiniti prije nego što nastavimo? Osobna molitva – a to želim naglasiti – zajednička molitva je prikladna, vrijedna, ali ne može nadomjestiti osobnu molitvu. Zato pozovimo osobno Božjeg Duha u naše srce, a dok se molite, sjetite se i svojega brata.

Oče i Bože, ponovno izlazimo odvažno pred Tebe u Isusovo ime. Zahvaljujemo što na osnovi Njegove dostojnosti, imamo mogućnost izići pred Tebe. Hvala Ti što nam pomažeš da promatramo Njegovu slavu, posebno završne prizore Njegovog života na Zemlji. Ali Oče, pomozi nam da shvatimo kako je sve to učinio da nama otkrije Tvoju slavu, kako bi ju mogao obnoviti u nama. I Oče, pomozi nam da razumijemo uvjete pod kojima se to može ostvariti i kako trebamo postupati s ovim milostivim uvjetima. Oče, vodi me i usmjeravaj moje misli i riječi; želim govoriti samo istinu i to istinu kakva je u Isusu. Duhom Istine učini čudo i dopusti da večeras budem Tvoj vjesnik. Molim Te, učini da ovu istinu svi ovdje čujemo, razumijemo, cijenimo i primijenimo u svojem životu, da bismo snažnije no ikad ranije iskusili njezinu oslobađajuću i posvećujuću silu. Omogući to svojim Duhom Istine, molim Te u Isusovo ime. Amen.

Ima još jedna misao koju bih htio da brzo razmotrimo u Gospodnjoj molitvi. Gdje se nalazi Gospodnja molitva? U Ivanu 17. Čitali smo 4. i 5. redak, ali ne i šesti. Učinimo to brzo! On u četvrtom retku kaže: “Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti.” Zatim slijedi znakovita molba u petom retku: ” A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo.” Ovim riječima slijedi Nava u šestom retku: “Objavio sam ime tvoje …” Što? “Objavio sam ime tvoje …”

Sjećate li se našeg prvog proučavanja? Mislim da je to bilo prvo proučavanje. {L02, p. 4} Slušali smo onaj važan razgovor između Mojsija i Boga na Sinaju. “‘Pokaži mi svoju slavu’, zamoli Mojsije.” (Izl 33,18.) A što Bog kaže? “Pred tobom ću izustiti svoje ime.” (Redak 19.) I mi smo shvatili da smo objavom Njegovog imena dobili otkrivenje Njegove slave, koja je, ustanovili smo, Njegov karakter. Njegovo ime je jednostavno obavijest, izjava o vrlinama koje predstavljaju Njegov karakter. “Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja.” (Izl 34,5-7.) Ove vrline predstavljaju Božji karakter. Zanimljivo je što je Bog na Sinaju u najboljem slučaju mogao riječju objaviti svoje ime. Pratite me? Je li takvo otkrivenje bilo dovoljno? Nije.

Objavljeno ime moralo je postati opipljivo. “I Riječ tijelom postade.” (Iv 1,14.) Je li to jasno?

Kako vidite, kad nešto objavite, kako to činite? Riječima, naravno. Kako nešto objavite opipljivo? Tako što to pokažete u svojem životu. Vidite li što Isus ovdje kaže? Kad kaže: “Objavio sam ime tvoje” na što misli? Isus kaže: “Personificirao sam Te, Oče, otkrio sam Tvoj karakter u čitavom svom životu. Pokazao sam sve vrline koje čine Tvoj karakter.” I gdje je to na kraju učinio? Dok je visio na križu. Promatrajte Krista i to raspetoga. (1 Kor 2,2.) Vi možete vidjeti, možete imati neoboriv, neosporiv dokaz da je Jahve, Gospodin Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, da iskazuje milost tisućama, da podnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja.” Nije li Njegova pravda savršeno otkrivena, kao i Njegova milostivost, u Kristu raspetome? Slažete se?

Kako Bog može oprostiti krivcu? Čini li to zanemarivanjem grijeha, pospremanjem pod tepih? Ne. Uzeo je naše grijehe i položio ih na nedužnu glavu svoga Sina. (Iz 53,6.) Ispunio je zahtjeve Zakona za svaki grijeh koji smo počinili. I sada, pošto je pravda izvršena na Janjetovoj glavi, milost može neiscrpno teći na naše glave kad dođemo u podnožje križa i prihvatimo Jaganjca vjerom kao našeg Spasitelja. Jasno? Božja pravda i milost su savršeno i potpuno otkriveni u Kristu raspetome, kao i svaka druga vrlina Njegovog karaktera.

Što je Krist svojim umirućim dahom mogao reći Ocu? “Dovršeno je!” O, kako volim ovaj pobjedonosni povik! Ivan 18,30. Na vrhu str. 25: “Čim Isus uze ocat, reče: ‘Dovršeno je!’ I prignuvši glavu, preda duh.” Drugim riječima, umro je. Dovršeno je! Kome je uputio ove riječi? Ocu. Na što su se one odnosile? Na sve što je bio poslan da ostvari na ovoj Zemlji. Što je u stvari rekao? “Zadaća je ispunjena. Oče, obavio sam sve. Sve što si tražio, učinio sam. Dovršeno je!”

Pozabavimo se malo ovim! Kao što smo to već rekli i zaključili iz Pisma Otac je poslao Sina na dvostruku misiju. Recite, u čemu se ona sastojala? Kažite: Zašto je bio poslan?

Da otkrije Božju slavu ljudima – i što još? Da obnovi Božju slavu u čovjeku.

Nadam se da svi mogu odmah znati, posebno nakon ovih posljednjih proučavanja, da je Isusova zadaća da čovjeku otkrije Božju slavu, bila u potpunosti ostvarena u trenutku Njegove smrti. U stvari, upravo je svojom smrću dodao beskonačno slavne završne poteze na prelijepoj slici koju je slikao čitavog života. Time što je prinio veliku žrtvu i strašno trpio da pridobije čovjekovu ljubav, On je bio savršeno otkrivenje Očeve slave. (Heb 1,3 – Šarić.) Otkrio je beskrajno savršeni karakter. Prema tome, povik: “Dovršeno je!” nesumnjivo obuhvaća prvu fazu otkrivenja.

Moje je pitanje: Obuhvaća li i drugu fazu? Fazu obnove? Nema sumnje da ste u tome podijeljeni, a neki su svjesne kukavice jer ništa ne kažu. Da, neki od vas kažu da, drugi ne, i to vrlo diskretno. Jeste li razumjeli pitanje? Svi znamo da ovaj pobjedonosni povik: “Dovršeno je!” obuhvaća fazu otkrivenja. Mislim, svi to možemo vidjeti. U trenutku Njegove smrti, zahvaljujući Njegovoj smrti, On je savršeno, potpuno i cjelovito otkrio Božju slavu, Božji karakter ljudskom rodu, kao i promatračima u svemiru.

Uostalom, ovdje se radi i o kozmičkoj dimenziji (Izraelski proroci, str. 437) {PK 684.3}.

Ali moje pitanje glasi: je li pobjedonosni povik: “Dovršeno je!” obuhvatio i fazu obnove? Krist je došao ne samo da otkrije Božju slavu čovjeku, već i da u čovjeku obnovi Božju slavu. Kako vidim, imamo dvije vrste odgovora. Dragi prijatelji, nadam se da ćemo svi vidjeti i složiti se da je odgovor: da. Vas, koji ste rekli ne, prije nego što me otpišete kao krivovjerca, pozivam da se sudimo (Iz 1,18 – Šarić). Slažete se? Razmotrimo to zajedno. Vjerujem cijelim srcem da je pobjedonosni povik: “Dovršeno je!” obuhvaćao ne samo fazu otkrivenja već i fazu obnove. Kako? U kojem smislu? U kom smislu je Krist potpuno obnovio Božju slavu u čovjeku u trenutku svoje smrti?

Na dva načina – razmislimo o tome! Prije svega On je u trenutku svoje smrti potpuno obnovio Božju slavu u čovjeku tako što je to učinio u sebi kao predstavnik čovjeka, za nas. Slažemo li se? Vidimo li to? Trebali biste se složiti s time jer ako se slažete da je Krist potpuno otkrio Božju slavu nama, onda morate priznati da ju je potpuno obnovio u sebi kako bi to mogao učiniti. Jasno? Je li On bio čovjek? Da, bio je. Bio je drugi Adam (1 Kor 15,45-47), glava nove rase, predstavnik čovjeka. Da, On je radi nas u potpunosti obnovio Božju slavu u sebi. Čujem li neki “amen”? (Amen.)

Potvrdimo to iskazom iz nadahnutog pera. Atlantic Union Gleaner, 26. kolovoza 1903: “On je došao” – On, Bog, Sin, Isus Krist – “On je došao na ovu zemlju i stao na čelo ljudskog roda …” Drugi Adam, nova glava nove rase. “On je došao na ovu zemlju i stao na čelo ljudskog roda da za tebe i mene izgradi bezgrešni karakter poslušnošću Božjem Zakonu.”

Pitam: Je li On to učinio u trenutku svoje smrti? Recite, čekam odgovor! Je li to On učinio u trenutku svoje smrti? Da, u to nema sumnje. On je za tebe i mene izgradio bezgrešni karakter poslušnošću Božjem Zakonu. On je potpuno obnovio Božju slavu u čovjeku tako što je to učinio u sebi kao predstavnik čovjeka, zbog nas. Pratite me? Dobro.

Međutim, postoji i drugi način. Drugi način na koji je faza obnove ostvarena u trenutku Njegove smrti. Ne zaboravimo to! Ostvarena je u trenutku Njegove smrti tako što je zahvaljujući njoj omogućio da svatko tko traži i primi besplatno dobije mogućnost da se u njemu, zahvaljujući Kristu, obnovi Božja slava. Ponovit ću ovo: Drugi način na koji je obnovio Božju slavu u čovjeku… Drugi način na koji je obnovio Božju slavu u čovjeku, bio je da je u trenutku svoje smrti, zahvaljujući upravo njoj, omogućio da svatko tko traži i primi besplatno dobije mogućnost da se u njemu, zahvaljujući Kristu, obnovi Božja slava.

Recimo to ovako: Krist je radi nas obnovio Božju slavu u sebi i time osigurao uvjet da se, zahvaljujući Njemu, u nama obnovi Božja slava.

Je li to jasno? Vidite li kako to funkcionira? Ponavljam: Krist je radi nas obnovio Božju slavu u sebi kao naš predstavnik, ali je isto tako osigurao savršenu mogućnost da se, zahvaljujući Njemu, u nama obnovi Božja slava.

Ova je savršena mogućnost nastala zahvaljujući Njegovoj smrti, i svatko može doći i iskoristiti je – Zašto je ona savršena? Dvostruka je. Što je? Recite! Dvostruka je. To će biti predmet naših sljedećih proučavanja. U čemu se sastoji ova dvostrukost milosti? Vjerujem cijelim srcem da je ona oslikana u onome što se dogodilo nekoliko trenutaka nakon pobjedonosnog povika “Dovršeno je!” Pođimo zajedno u Ivan 19,34. Otvaram svoju Bibliju jer želim spomenuti nešto više od onoga što sam vam pripremio. Ivan 19 – otvorite i vi svoju Bibliju. Da se možemo snaći uzmimo redak 30. Ivan 19,30: “Čim Isus uze ocat, reče: ‘Dovršeno je!’ I prignuvši glavu, preda duh.” Redak 31: “Kako bijaše Priprava …” Koji je to bio dan? Petak. “… da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote” – zastanimo.

Što čini neku subotu velikom? To je jedan od blagdana koji pada na određeni datum, pa svake godine pada na drugi dan tjedna – kao npr. Božić. Jedne godine je ponedjeljak, sljedeće je utorak, a sljedeće srijeda. Takva blagdanske subote bile su vezane uz određeni datum i zbog toga su padale u razne dane tjedna. Svakih sedam godina, one bi padale na sedmi dan. Zbog toga je to bila dvostruka ili velika subota. Razumijemo li to? Takva velika subota je posebna pa ju želite slaviti na poseban način. Zbog čega su profesionalni svetkovatelji subote postali nervozni i uznemireni? Što su tijela visjela na križu – to nije išlo uz svetkovanje subote.

I zato, poslušajmo: “Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu.” Zašto su htjeli da im slome noge? Tako da brže umru pa da mogu uzeti tijela i pokopati ih brzo prije dolaska subote. Kako vidite, nisu htjeli kršiti subotu, zato se žure da skinu s križa Gospodara subote (Mk 2,28) kojega su upravo raspeli, kako ne bi kršili subotu.

Prijatelji moji, ne mislite da je ova vrst licemjerstva prisutna samo kod književnika i farizeja. I mi smo u staju biti tako licemjerni. Priznajete li to? Takva je ljudska narav, kod svih nas. Obično je umiranje raspinjanjem dugo trajalo i bilo jako bolno. Ali kad žrtvi slomite noge, ona se više ne može s njima odupirati. Slomljene noge ne mogu ju uspravno držati. Težina čitavog tijela visi na rukama; prsa se stežu i žrtva se ubrzo uguši jer ne može disati. U slučaju razbojnika to je bio samilosni čin, jer su na taj način brzo umirali. Ali pogledajte što kaže redak 32: “Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni.”

Nisu mogli. Zašto? Jer je živa proročka riječ izjavila da mu se nijedna kost neće slomiti (Ps 34,21). Ne možete protiv Svetog pisma.

Ali da bi bio siguran da se možda nije onesvijestio ili pao u komu, što je učinio jedan od vojnika? Redak 34: “Nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah …” Što se dogodilo? “… poteče krv i voda.” Jako je važno da vidimo koliko je to važno bilo za Ivana; tako znamo da se to stvarno dogodilo. Pogledajmo sljedeći redak: “Onaj koji je vidio svjedoči …” U što nas ovdje uvjerava? “Svjedočim kao očevidac, to nije nešto što sam čuo” – i nastavlja: “… i istinito je svjedočanstvo njegovo.” “Govorim vam istinu, kažem vam što sam osobno vidio.” Njemu je jako važno da budemo sigurni da se to dogodilo. I u nastavku: “On zna da govori istinu.” “Uopće ne sumnjam; govorim vam istinu jer sam vidio svojim očima kako je iz Isusovih probodenih slabina potekla krv i voda.” Svakako je njemu važno da znamo što se dogodilo. Zašto? U nastavku čitamo: “Da i vi vjerujete.” Zašto je Ivanu tako važno da vjeruje bez trunke sumnje kako je iz Isusovih probodenih slabina potekla krv i voda? Zašto je to tako važno?

Neki kažu da to jednostavno potvrđuje činjenicu da je Krist bio Mesija jer se ispunila svaka prorečena pojedinost. Da, to jest dio odgovora. Pogledajmo sljedeći redak: “Jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti.” A redak 37: “I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli.” (Zah 12,10.)

Međutim, gledajte kako Ivan želi da znamo kako su Isusa ne samo proboli, nego – što se dogodilo – potekla je krv i voda. Proročanstvo spominje samo da su Krista proboli. Očito je činjenica da je potekla krv i voda značajnija od samog ispunjenja proročanstva. Pratite me? Vidite li što se događa? Ivanu je očito važno da bez ikakve sumnje znamo kako je iz Isusove slabine potekla krv i voda.

Dobro, Ivane, zašto je to tako važno? Dragi prijatelji, to je jako, jako važno zato što u krvi i vodi imamo prekrasne simbole dvostruko osigurane milosti kojom se u nama može, zahvaljujući Kristu, obnoviti Božja slava. Čujem li neki “amen”? (Amen.) U krvi i vodi imamo simbole dvostruko osigurane milosti – potpuno dovoljno dvostruko osiguranu milost kojom se u nama može, zahvaljujući Kristu, obnoviti Božja slava.

Razmislimo malo o tome. Ovo je uzbudljiva, dragocjena istina. Krv i voda su, inače, dvije različite stvari, ali ih se ne može i ne smije nikad razdvojiti. Ne mogu se, niti se smiju razdvojiti. Jeste li čuli što sam upravo rekao? Krv i voda su, inače, dvije različite stvari, ali ih se ne može i ne smije nikad razdvojiti. One su potekle iz iste probodene slabine. One su dvostruka ponuda istog milosrdnog Spasitelja. Uostalom, ista vjera koja prihvaća krv, prihvatit će i vodu. Mi svoju pozornost usmjeravamo na krv i vodu u ovom proučavanju. Ova dvostruka ponuda omogućuje obnovu. Vidite li kamo smjeramo?

Govorimo o krvi; što ona čini?

Kako glasi naslov današnjeg proučavanja? “Opravdani krvlju Njegovom.” (Rim 5,9.) Što čini krv? Ona nas opravdava. Što mislite da čini voda? Ona nas posvećuje. Krv opravdava, a voda posvećuje.

Potrudimo se, prijatelji, da razumijemo ovu dvostruku ponudu. Moramo ići korak po korak. Priznajem da se donekle osjećam nelagodno što to činim, jer u određenom smislu ih rastavljam kad prvo proučavam jednu, a onda drugu. Pozivam vas najozbiljnije da svakako dođete na proučavanje nastavka kad bude riječ o vodi. Prvo ćemo se usredotočiti na krv kako bismo shvatili što čini krv, ali budimo svjesni da se kod krvi bavimo samo polovicom dvostruke ponude milosti. Trebamo razumjeti i cijeniti ono što čini voda. Pratite me? Time što ćete ostati kod proučavanja krvi, zaključujem da ćete doći i na proučavanje o vodi. Mogu li tako zaključiti? Naime, ako to ne mogu zaključiti, onda moram propovijedati čitavu noć i zadržati vas ovdje dok ne dobijete cijelu sliku.

U redu, počnimo onda s krvlju. Prije svega, što krv čini? To je važno pitanje. Hajde da se time malo više pozabavimo. Što predstavlja krv? Što ona predstavlja? Život – tako je! U Pismu piše: “Jer je život živoga bića u krvi.” (Lev 17,11.) Prema tome Kristov krv predstavlja Kristov zamjenički život. Život savršene poslušnosti. Je li to sve što predstavlja krv? Što predstavlja prolijevanje krvi? Smrt. Prema tome znajmo da Kristova krv… Ovo je važno; ne radi se o cjepidlačenju. Znajmo da Kristova krv predstavlja zamjenički život i žrtvenu smrt Isusa Krista. Pratite me?

Ako želite da se izrazim teološkim rječnikom, možemo reći: krv predstavlja Kristovu aktivnu i pasivnu poslušnost. Hajde da to objasnimo! Što je “aktivna Kristova poslušnost”? To je Njegov život namjerne, svjesne usklađenosti sa svim zahtjevima Zakona, nas radi.

Primjer: Kad je sišao na Jordan da se krsti, što mu je Ivan rekao? “Ne ja tebe već ti mene.” A Isus odgovara: “Ta dolikuje nam da tako …” – što? – “ispunimo svu pravednost!” (Mt 3,15.) Zanimljivo. Do čega je Isusu stalo? “Da ispuni svu pravednost.” Drugim riječima, stalo mu je da ispuni svaki zahtjev pravednog Zakona. Radi koga? Je li se On krštavao radi sebe? Je li se uopće trebao krstiti? Je li trebao proći obred koji predstavlja čišćenje od grijeha, umiranje svome ja? Je li to trebao učiniti radi sebe? Ne. Radi koga se onda krštavao? Radi nas. On je radi nas ispunio svaki zahtjev Zakona. Čitav Njegov život je bio život svjesne, namjerne poslušnosti svakom zahtjevu Zakona radi nas. To nazivamo “aktivnom poslušnošću”. Pratite me? To se podrazumijeva u Njegovoj krvi, jer je život u krvi – ovaj život savršene, aktivne poslušnosti simbolizira Kristova krv. Je li to jasno?

Osim toga krv predstavlja i Kristovu žrtvenu smrt, a to je “Njegova pasivna poslušnost”. Što podrazumijevamo pod pasivnom poslušnošću? Njegovu smrt. Pavao piše u Filipljanima da je Krist bio poslušan do smrti, smrti na križu. (Fil 2,8.) Je li se On sam razapeo? Ne, On je dopustio da ga razapnu. Zato to nazivamo pasivnom poslušnošću; to su s Njim učinili. On je ispunio zahtjev Zakona time što je bio poslušan i dopustio da ga razapnu, ubiju. Pratite li? To nazivamo “pasivnom poslušnošću”.

Što onda predstavlja krv? Isusov zamjenički život i žrtvenu smrt, Njegovu aktivnu i pasivnu poslušnost. Je li nam ovo jasno? Dakle, što ova krv čini za nas? Što ova krv čini za nas? Ona nas opravdava. Čujem li neki “amen”? (Amen.) U Rimljanima 5,9 imamo tekst koji je naslov ovog proučavanja: “Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju Njegovom, spasiti po Njemu od srdžbe?” “Spasiti [se] po Njemu od srdžbe?” Kao što vidite, prolijevanjem svoje krvi Krist je gnjev protiv grijeha uzeo na sebe, da mi, kad prihvatimo tu krv, ne bismo morali primiti ovaj gnjev. To je bilo sadržano u ovoj čaši (Mk 10,38.39.) Mi je ne moramo piti jer ju ispio Isus i to do dna. On je na sebe uzeo gnjev, Božju pravdu protiv grijeha, radi nas. (5BC, str. 1108.3)

Opravdani: Biti opravdan znači biti oslobođen osude. Pismo u Hebrejima 9,22 kaže: “… bez prolijevanja krvi nema oproštenja.” Dopustite vas nešto ovdje pitam. Postoji stvarno natezanje u nekim krajevima i institucijama Crkve oko shvaćanja ovih riječi: “… bez prolijevanja krvi nema oproštenja.” Znači li to da imamo krvožednog Boga? Razlog što neki imaju problem s idejom da se mora proliti krv prije nego što Bog može oprostiti, jest što ju povezuju s poganskom idejom prema kojoj morate ugušiti životinju, morate je zaklati da biste zadovoljili gnjevno božanstvo i oslobodili se njegove srdžbe, Bog mora vidjeti kako teče nešto krvi da bi vam oprostio. Je li se ovdje radi o tome? Prijatelji dragi, budimo svjesni da razlog što nema oproštenja grijeha bez prolijevanja krvi nije što imamo osvetoljubivog, krvožednog Boga. Koji je onda razlog?

Odgovorite brzo: što je grijeh? Odluka da odbacimo Boga. Kad odlučite da odbacite Božju vlast, odlučili ste odbaciti samoga Boga. Zašto? Pošto je Bog vlast. Grijeh je odbacivanje Božje vlasti, prijestup Božjeg Zakona (1 Iv 3,4). Kad odlučite odbaciti Božju vlast, budući da ste odlučili odbaciti Boga, za što ste se opredijelili? Za smrt. Zašto? Zato što je Bog jedini izvor života. Pratite li? Prema tome, kad griješite, odlučili ste umrijeti. Je li to jasno? Bog je pokušao da nas sačuva od toga kad je našim praroditeljima rekao: “U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!” (Post 2,17.) Kad su odlučili da okuse, odlučili su – umrijeti. Razlog zbog kojeg Bog ne može samo tako prijeći preko našeg izbora jest što bi, kad bi tako postupio, poništio našu slobodnu volju. Sjetite se, pravda zahtijeva da poštuje našu odluku. Prema tome, kad netko odluči griješiti, time vezuje Boga. Kad bi Bog olako prešao preko grijeha i rekao: “Ja ću ti to oprostiti; nećeš morati umrijeti”, tko bi stao pred čitav svemir i iz sve snage vikao: “Rekao sam vam! Mi smo skupina robova. Oni biraju smrt, a Bog neda da umru”? Tko bi to učinio? Sotona. Nemojte misliti da ne bi iskoristio priliku. Upravo zato, dragi prijatelji, bez prolijevanja krvi nema oproštenja grijeha; nešto, netko je morao umrijeti da poštuje naš izbor… Pratite me? …da nam se može oprostiti, a istodobno sačuvati našu slobodnu volju. Je li to jasno? Zato dolazi Isus Krist i nosi posljedice našeg izbora, i prolijeva svoju krv da ispuni zahtjeve Zakona koji kaže: “Onaj koji zgriješi, taj će umrijeti.” (Ez 18,4.20.) Na ovaj način poštuje naš izbor i daje priliku da ponovno biramo. Vrlo je važno da to shvatimo. Vratimo se natrag – što čini krv? Ona nas opravdava. Ja zahvaljujem Bogu za krv. A vi? (Amen.) Mi smo opravdani krvlju. Ali, prijatelji dragi, nije moguće reći “amen” s potrebnim oduševljenjem, ako ne razumijemo nekoliko bitnih stvari. Da to zorno prikažem. Ako biste izišli na ulicu nakon ovog predavanja i naišli na neznanca, prišli mu i rekli: “Prijatelju, želim da znaš da si Kristovom krvlju opravdan”, možete li očekivati da će vam reći: “Baš vam hvala. Dobro je to znati. Duboko sam vam zahvalan što ste mi to rekli”? Možete li očekivati ovakav odgovor? Ne. Zašto? Zato što bi prije toga trebao razumjeti nekoliko stvari. Što bi to trebao razumjeti? Prije svega trebao bi razumjeti da je izložen osudi, osuđen na smrtnu kaznu. I da treba biti opravdan. Drugo, treba razumjeti što se od njega očekuje da bude opravdan. Ako to nije puno, onda neće ni jako cijeniti činjenicu da krv zadovoljava zahtjev. Vidite li logiku? Dakle, ne samo što treba razumjeti što je potrebno da bude opravdan, već mora shvatiti da nije u stanju zadovoljiti ovaj zahtjev. Je li to logično? Kad to sve shvati tek onda može istinski cijeniti činjenicu da krv zadovoljava zahtjev koji on ne može ispuniti i da je opravdan i oslobođen smrtne kazne koju su mu njegovi grijesi natovarili na glavu. Ono što važi za neznanca u gradu, nesumnjivo važi i za svakoga od nas u ovoj prostoriji. I, dragi prijatelji, razlog što su mnogi od nas zbunjeni kad se radi o radosnoj vijesti da smo opravdani Kristovom krvlju, jest što to sami ne razumijemo. Pratite me? Mi to trebamo razumjeti. Nastavimo dalje. Prije svega, jesmo li svi svjesni da smo pod osudom? Nadam se da jesmo. Zašto smo svi pod osudom? “Svi su zaista sagriješili” i “plaća je grijeha smrt” (Rim 3,23; 6,23). “Onaj koji zgriješi, taj će umrijeti.” (Ez 18,4.20.) Znate li što se od vas očekuje da biste bili opravdani? Jeste li svjesni svoje apsolutne nesposobnosti da zadovoljite ovaj zahtjev? Razmislimo! Što se od nas očekuje da bismo bili opravdani? Što se od nas očekuje da bismo bili opravdani? Čujem tu i tamo neku riječ, dijelove ispravnog odgovora. Da pročitamo što se od nas očekuje da bismo bili opravdani. Možda će to neke od vas zabrinuti, ali to je u redu. Rimljanima 2,13. Apostol Pavao piše: “Ne, pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona, nego – izvršitelji će Zakona biti opravdani.” Što se očekuje od nas da bismo bili opravdani? Što? Moramo biti izvršitelji Zakona. Je li nam to jasno? To ne kažem ja, to kaže Sveto pismo. Izvršitelji Zakona će biti opravdani. U redu? Ako to za vas predstavlja problem, tome nisam kriv ja već Pavao. Kako to zvuči? “Izvršitelji će Zakona biti opravdani.” Kako to zvuči? Kao opravdanje djelima, zar ne? Je li Pavao ovdje bacio kost za gloženje? Zar se vratio na svoj farizejski način razmišljanja pa sve pobrkao …i postao legalist? U Rimljanima 3,20… Je li se zapetljao u Rimljanima 2,13? Ne, dragi prijatelji. “Sve je Pismo Bogom nadahnuto” (2 Tim 3,16), uključujući i Rimljanima 2,13. Hajde, onda, da nešto shvatimo. Ovdje se ne radi o legalizmu. Mi upadamo u legalizam kad sami pokušavamo zadovoljiti zahtjeve i tako se opravdati. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Bog je pravedan i On opravdava (Rim 3,26). Što to znači? To znači da Bog nikoga ne opravdava zanemarujući Zakon. On poštuje zahtjeve Zakona u postupku našeg opravdanja. Upravo je to svrha Isusovog života i smrti. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Upravo zato što On vrši Zakon umjesto nas mi smo opravdani Njegovim djelom i Njegovom smrću. Je li nam to jasno? Bog nikoga ne opravdava zanemarujući Zakon. Ljepota plana spasenja je u tome što je osigurao savršeno ispunjenje Zakona radi nas, vjerom u Isusa Krista. Zato se to naziva pravednošću – po čemu? – po vjeri. To se zove pravednost po vjeri. Dragi prijatelji, shvatite to! Samo će izvršitelji Zakona biti opravdani. Hajde da to razložimo! Što je zahtjev Zakona, što moramo biti da bismo bili opravdani? Prije svega, što Zakon zahtijeva od svakoga tko je sagriješio? Ezekiel 18,4: “Onaj koji zgriješi, taj će umrijeti.” Je li netko od nas sagriješio? Hvala brate, drago mi je što smo nas dvojica. Vi ostali ste večeras prerušeni anđeli. Je li netko od nas sagriješio? Da, svi smo sagriješili (Rim 3,23). Dobro, svi smo sagriješili. Koja je plaća grijeha? Rimljanima 6,23: “Smrt.” Budući da smo svi sagriješili, a Zakon zahtijeva smrt, ako ste sagriješili, a želite biti izvršitelji Zakona, što svakako morate biti da biste bili opravdani, što morate učiniti? Morate umrijeti za svoje grijehe. Pratite me? Samo će izvršitelji Zakona biti opravdani. Zakon kaže da morate umrijeti za svoje grijehe. Da biste kao grešnici bili izvršitelji Zakona, što morate učiniti? Morate umrijeti za svoje grijehe. O tome ne možete raspravljati. zahvalimo Bogu što postoji nekoliko načina da možemo zadovoljiti zahtjeve Zakona. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Prije svega, možete odlučiti da ćete to učiniti sami. I kako znate, zapanjujuće je što će velika većina čovječanstva upravo to učiniti. Oni odlučuju da sami zadovolje zahtjeve Zakona protiv grijeha. Kakva ludost, kakva nevjerojatna ludost! I što će Bog Otac morati učiniti ako uporno zahtijevamo da umremo za svoje grijehe? Što će morati učiniti? Morat će dopustiti da za svoje grijehe umremo vječnom smrću. Molim vas, ne donosite takvu odluku! Ne donosite takvu odluku! On je po neiskazano veliku cijenu po sebe i svog Sina dao prekrasnu alternativu, mogućnost: Možete odlučiti da vjerom prihvatite Isusovu krv, koja predstavlja Njegovu žrtvenu smrt; vjerom u Njegovu krv možete zadovoljiti zahtjeve Zakona protiv vaših grijeha – zato što Isus umire, što je umro za vas. Čujem li neki “amen”? (Amen.) On nije umro za svoje grijehe. Svi su grijesi Njemu uračunani i On je umro za njih da bi udovoljio zahtjevima Zakona umjesto nas. Prihvatite vjerom Njegovu krv koja predstavlja Njegovu žrtvenu smrt da bi se zahtjevi Zakona zbog vaših grijeha mogli zadovoljiti u prilog vama vjerom u Isusovu krv. Je li to jasno? Međutim, ovdje nije kraj, još nije kraj. Sjetimo se kako krv ne predstavlja samo žrtvenu smrt. Što ona još predstavlja? Zamjenički život. Kako se to uklapa? Nastavimo dalje. Kao što vidite zahtjev Zakona nije samo plaćanje punom mjerom za svu neposlušnost; Zakon zahtijeva i savršenu poslušnost. Pratite me? Koliko savršenu? Kad je Isus na Gori govorio o Zakonu, sažeo je ovo značajno proučavanje riječima u retku 48, Mateju 5: “Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” Oho! Ali to biste očekivali, zar ne? Uostalom što je Zakon? Prijepis Božjeg karaktera (RH, 4. veljače 1890). Koliko je Bog savršen? Beskrajno. Prema tome, kako je savršeno mjerilo? – Beskrajno. Čujete li kojim se riječima služim? I to namjerno. Poslušajmo, Isusove usporedbe, str. 214. “Bog od svoje djece zahtijeva savršenstvo. Njegov Zakon je izraz Njegovog karaktera i mjerilo svih karaktera. ” Beskrajno mjerilo. Kakvo mjerilo? “To beskrajno mjerilo pokazano je svima tako da nitko ne može biti u zabludi kakve ljude Bog želi imati u svojem kraljevstvu.” Zakon je beskrajno mjerilo. Poslušajmo što David kaže u Psalmu 119,96: “Svakom savršenstvu vidim granicu, a zapovijed tvoja nema granica.” Ona nema granica, beskrajna je. Poslušajmo Manuscript Release, sv. 21, str. 409: “Kao Božji izabrani narod trebamo u svemu biti ono što On želi da budemo. Trebamo biti potpuno poslušni Zakonu kojeg je Krist objavio sa Sinaja. Ovaj Zakon je mjerilo Božjeg karaktera, i on se ne može uspoređivati ni sa čime što je proizvod ljudskog uma. On je nepromjenljivo mjerilo potpunog savršenstva koje je postavio beskonačni Bog. Ljudski um ga ne može shvatiti bez pomoći. On je izraz Božjeg karaktera, visok kao nebo i neizmjeran. …” Kakvo je on mjerilo? Neizmjerno, beskrajno. Evo još jednog navoda da to razumijemo: Selected Messages, sv. 1, str. 198: “Božja pravednost je apsolutna. Njegova pravednost obilježava sva Njegova djela, sve Njegove zakone. Kakav je Bog, takav mora biti i Njegov narod.” Na što vas to podsjeća? Na Isusove riječi: “Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” Čujete li, dragi prijatelji, što su zahtjevi Zakona? Čujete li? On zahtijeva savršenstvo jednako Bogu. Je li dovoljno slušati ga? Ne, ne, ne. Neće se opravdati slušatelji Zakona, već izvršitelji (Rim 2,13). Večeras imam jedno pitanje za vas. Kako vam ide? Kako vam ide sa zadovoljavanjem ovog savršenog mjerila? Imate li poslušnost koju ste spremni ponuditi Bogu, a dovoljnu da zadovolji zahtjeve savršenog mjerila pravednosti? Imate li? Ima li je netko ovdje? Hajde… Što kaže tekst koji počinje sa “svi sagriješiše”? “Svi naime sagriješiše i lišeni su Božje slave.” (Rim 3,23 – Šarić.) Što predstavlja slava? Karakter. Što je njegov prijepis? Zakon. Uostalom, u grčkome je upotrijebljeno aktivno sadašnje vrijeme. Kad budete imali priliku, provjerite. Sadašnje aktivno vrijeme označava trajno djelovanje bez obzira o čemu se radi. U ovom slučaju to je lišavanje Božje slave. Drugim riječima, Pavao kaže da su svi sagriješili, odnosno prestupili Zakon, i svi smo lišeni slave beskrajno važećeg mjerila. Koliko nas? Svi. Je li to i najveći svetac? Da. Čak i najveći svetac je lišen Božje slave. Uostalom, najveći svetac je prvi koji će to priznati. Prijatelji dragi, što je naš problem? Pali smo u grijeh i u tom stanju je sva naša pravednost k’o haljine okaljane. Izaija 64,6: “Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša k’o haljine okaljane.” Uostalom, ovaj izraz je jako blagi prijevod s hebrejskog. Ne osjećam se ugodno da vam kažem što je zapravo rečeno na hebrejskom. Možda ćemo to kasnije spomenuti. Eto, to je dobro koje činimo: naša pravednost slična okaljanim haljinama. Možete li zamisliti čemu onda zlo mora biti slično? Zašto je tako? Zato što smo svi nečisti, u ovom nečistom stanju i najbolje što činimo je ukaljano. Čime smo to ukaljani? Okaljani smo muljem sebičnosti koji prlja i naša najbolja djela. Put Kristu, str. 64: “Adam je, prije pada u grijeh …” – zapazimo koje je to glagolsko vrijeme. Prošlo, nešto što je nekad bilo, a sada više nije. “Adam je, prije pada u grijeh, poslušnošću Božjem Zakonu mogao oblikovati pravedan karakter. Ali on to nije uspio učiniti, i zbog njegovoga je grijeha i naša narav postala grješna te i mi ne možemo učiniti sebe pravednima.” Zbog čijega grijeha? – “Njegovoga grijeha.” Kakva je naša narav? “… postala grješna te i mi ne možemo učiniti sebe pravednima.” “Budući da smo grješni …” – Zapazimo da ne kaže: otkad smo postali grešni. Rečeno je: “Budući da smo grješni, nesveti, mi ne možemo biti savršeno poslušni svetom Zakonu.” Ne možemo biti poslušni? Ne. “… ne možemo”– što? “… biti savršeno poslušni svetom Zakonu.” “Mi nemamo neke svoje pravednosti kojom bismo mogli zadovoljiti zahtjeve Božjeg Zakona.” Je li to jasno? Možemo li se svi s tim složiti? (Da.) Je li to svi priznajemo? U našem palom stanju “nemamo neke svoje pravednosti kojom bismo mogli zadovoljiti zahtjeve Božjeg Zakona.” Važi li to i za najvećeg sveca? Ovdje je zamka u koju mnogi upadaju. Oni kažu: “Istina, to je stanje, takva je situacija, u kojoj se nalaze neobraćeni. Ali kad se obratim i imam silu Svetoga Duha, onda mogu pokazati poslušnost koja zadovoljava zahtjeve savršene pravednosti.” O, dragi prijatelji, čak i najveći svetac to ne uspijeva. Poslušajmo Sanctified Life, str. 81: “Oni koji iskreno ljube Boga pokazat će ozbiljnu želju da upoznaju i vrše Njegovu volju. Ali onaj tko istinski teži za svetošću srca i života, uživa u Božjem Zakonu i žali samo što nije u stanju zadovoljiti njegove zahtjeve.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) Oni koji istinski teže za svetošću srca i života – što čine? Žale što nisu u stanju zadovoljiti zahtjeve. I upravo me to plaši kod Laodiceje. Ona misli da – što? “Govoriš: ‘Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!’ A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol.” (Otk 3,17.) Pa kako ćemo, onda, steći pravednost, poslušnost koja će zadovoljiti savršeno mjerilo? Dobit ćemo ju ako budemo opravdani. Samo će izvršitelji Zakona biti opravdani. (Rim 2,13.) Samo oni čija poslušnost zadovoljava mjerilo koje kaže: “Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” (Mt 5,48.) Samo oni čija poslušnost zadovoljava mjerilo bit će opravdani. Gdje da nađemo ovu poslušnost? Možemo li je naći u sebi? Ne možemo. Gdje je onda možemo naći? Moramo ju negdje naći. Hvala Bogu što je nalazimo u Isusu Kristu. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Možemo je imati zahvaljujući Njegovoj krvi, a u njoj je ovaj put prikazan Njegov zamjenički život, Njegova aktivna poslušnost. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Je li Njegov život zadovoljio savršeno mjerilo? Jeste. Ta On je bio savršeno otkrivenje Očeve slave. (Heb 1,3 – Šarić.) “Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva.” (Kol 2,9.) Isus Krist je imao poslušnost koja je zadovoljila savršeno mjerilo. Evo što piše u Testimonies, sv. 6, str. 60: “Kristov život otkriva beskrajno savršen karakter.” Bi li beskrajno savršen karakter zadovoljio savršeno mjerilo? Bi. Je li Isus bio savršen kao što je savršen Bog Otac? Jest. On je rekao: “Tko je vidio mene, vidio je i Oca.” (Iv 14,9.) Sveto pismo kaže da je On bio savršeno otkrivenje Očeve slave. (Heb 1,3 – Šarić.) Isus je imao sve savršenstvo koje Zakon traži. I Isus ima sve savršenstvo koje je nama potrebno da bismo bili izvršitelji Zakona vjerom u Njegovu krv. Čujem li neki “amen”? (Amen.) To je Evanđelje, dragi prijatelji, Poslušajmo što piše u Put Kristu, str. 64.65: Mi nemamo neke svoje pravednosti kojom bismo mogli zadovoljiti zahtjeve Božjeg Zakona. Međutim, Krist nam je omogućio rješenje problema. On je živio na Zemlji suočen s istim nevoljama i kušnjama s kojima se i mi suočavamo. Živio je bezgrješnim životom. Umro je za nas i sad se nudi da uzme naše grijehe i da nam daruje svoju pravednost.” Je li to dobar posao? “Ako se predate Njemu i prihvatite Ga za svojega Spasitelja, bit ćete zbog Njega proglašeni pravednima, bez obzira na svu grješnost u starom životu.” Na osnovi čega ćete biti “proglašeni pravednima”? Poslušajte: “Kristov će karakter stati na mjesto vašega karaktera, i vi ćete biti prihvaćeni pred Bogom kao da nikada niste griješili.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) Ovaj beskrajno savršen karakter, kad dođete u podnožje križa i vjerom prihvatite Isusovu krv, vama se uračunava. Njegov karakter će stati na mjesto vašega karaktera. Zato vas se smatra pravednim, jer ste to, premda ne po sebi, već po vjeri u Njega. Tako ste opravdani, ne prema onome što ste vi učinili, niti na osnovi vaših djela, kao ni na osnovi vaše vlastite smrti, već ste opravdani na osnovi djela i smrti vašeg Spasitelja Isusa Krista. Hvala Bogu za krv! Čujem li neki “amen”? (Amen.) Ustanimo na molitvu! Nebeski Oče, hvala Ti za krv kojom smo opravdani. A hvala Ti i za vodu, jer da bismo se pripremili za život u Nebu, ne samo što trebamo biti opravdani, već i posvećeni. Zato Te molimo da nas vratiš na ova proučavanja. Ovo molimo u Isusovo ime. Amen. Neka vas Bog blagoslovi, prijatelji moji!