Select Page

Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikada povjereno ljudima. U slijedećih sat vremena istražit ćemo našu prednost i odgovornost da razvijemo karakter nalik na Krista. Sjedinimo se u ostvarenju duhovne obnove do koje će nas pastor Stephen Wallace voditi “Iz slave u slavu”.

Hvala vam što ste došli da usmjerite pogled na Isusa. Stvarno je prednost proučavati s vama. Hvalim Gospodina za ovu priliku. Napredovali smo polako, ali nadam se, stalno u proučavanju najvažnijeg djela ikad povjerenog ljudima. Proučavali smo nešto dvostruko …

Prije svega, da usredotočimo svoje misli prije nego što se budemo molili. Razmatrali smo dvostruku zadaću zbog koje je Otac poslao Krista na ovaj planet. Recite, koja je to bila dvostruka zadaća? Da čovjeku otkrije Božju slavu i – da Božju slavu obnovi u čovjeku. Ne zaboravimo da obnova ovisi o otkrivenju. Samo se gledanjem možemo promijeniti. Je li Krist uspješno završio svoju misiju? Ovu dvostruku zadaću? Da.

Što je svojim umirućim dahom rekao Ocu? “Dovršeno je! (Iv 19,30.) Zadaća je dovršena. Učinio sam sve za što si me poslao. Učinio sam sve bez oklijevanja.” A to je bila dvostruka zadaća. Mogli smo vidjeti kako je sve spremno ostvario u trenutku svoje smrti, što je bila faza otkrivenja. Međutim, malo je teže bilo shvatiti kako je ostvario drugu fazu. Osim toga, razumjeli smo da je na dva načina ostvario fazu obnove. Sjećamo li se ovih dvaju načina na koja je ostvario drugu fazu?

Prvo, on je u čovjeku potpuno obnovio Božju slavu time što je to učinio u sebi kao čovjekov predstavnik. Amen? (Amen.)

Drugo, On je u trenutku svoje smrti, zahvaljujući svojoj smrti, osigurao sve što je potrebno da bi se, zahvaljujući Njemu, u nama mogla obnoviti Njegova slava.

To su bila ova dva načina. On je u sebi radi nas obnovio Božju slavu i osigurao sve što je bilo potrebno da se, zahvaljujući Njemu, Njegova slava obnovi u nama. Eto, to su ova dva načina. Ali postoje još dvije dvostrukosti. Na koja dva načina, uz svu potrebnu milost, Krist može u nama obnoviti svoju slavu? Kako? Kako je to prikazano ubrzo nakon pobjedonosnog uzvika?

Prikazano je krvlju i vodom koja je potekla iz Njegove probodene slabine. Nadam se da to niste zaboravili. Moram se odmaknuti s vama da možemo vidjeti šumu. Ne želim da zbog stabala iz vida izgubite šumu. Razmatrali smo dvostrukost ponuđene milosti. Prošli put smo shvatili da smo krvlju – što? – opravdani. Trudili smo se da razumijemo što to znači; pitali smo se što se od nas očekuje da budemo opravdani. To je bilo veoma važno proučavanje. Vrijeme nam odmiče, a mi to moramo malo pojasniti pa ići dalje. Ali prije nego što nastavimo, zbog čega moramo zastati? Moramo stati i pozvati Božjeg Duha da bude s nama. Pozovimo svaki osobno Božjeg Duha u svoje srce i dok se molite za sebe, sjetite se i da su meni potrebne vaše molitve.

Nebeski Oče, dolazim u ime Isusa Krista, Gospodina moje pravednosti. Dolazim radostan što imamo pristup našem Posredniku. Hvala Ti što možemo slobodno izići pred Tebe, uzdajući se u Tvoju dostojnost. Iskreno priznajemo da nismo dostojni izići pred Tebe, ali Janje je dostojno. Oče, dolazimo da Ti zahvalimo za prednost što smo se opet mogli okupiti da proučavamo Tvoju Riječ. Oče, svjesni smo da se uzalud okupljamo ako na nas ne izliješ svojega Duha. Duhovne se stvari mogu samo duhovno prosuđivati. Oče, istinu ne želimo shvatiti samo razumom, već i osjećajima; želimo joj se pokoriti s voljom da u svom životu iskusimo njezinu oslobađajuću, posvećujuću silu, više nego ikad ranije. Želimo biti sličniji Isusu nakon ovog proučavanja Riječi. Zato molimo da nam to omogućiš Kristovim Duhom, Duhom istine. Prije svega omogući to tako da me natprirodno osposobiš da objavim istinu, samo istinu, istinu kakva je u Isusu. A onda osposobi svakoga ovdje da ne samo razumije istinu, već što je najvažnije, da odluči živjeti po istini, da joj se pokori, da joj omogući djelovanje u svom životu, kako bi njome mogli biti oblikovani i postanemo slični Njemu koji je Istina. Molim Te, Oče, daj da boravkom ovdje postanemo sličniji Isusu. Ovo molimo u Njegovo ime. Amen.

U našem Radnom listu – zapravo nismo prošli 11. predavanje pa se vjerojatno nalazimo na strani 26. Što je osnova po kojoj smo opravdani? Što moramo biti? “Izvršitelji Zakona.” “Samo će izvršitelji Zakona biti opravdani.” (Rim 2,13.) Premda to pomalo zvuči kao legalizam, uvjeravam vas da nije – ne u ovom slučaju. Kada upadamo u legalizam? Kad sami pokušavamo zadovoljiti zahtjeve. Ali činjenica je da se zahtjevu mora udovoljiti da bismo bili opravdani. Bog ne opravdava nikoga na račun Zakona. Zato Pismo kaže da je pravedan (Zah 9,9) i da opravdava (Rim 3,26). Što god čini time časti Zakon. Zapravo je najveći kompliment Zakonu bio život i smrt Isusa Krista. On je živio životom poslušnosti a onda umro, prinio je savršenu žrtvu, kojom je uzdigao i proslavio Božji Zakon. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Samo na taj način je mogao poštovati Zakon i istovremeno nas spasiti. Najveći kompliment ikad dan Zakonu bio je Krist i to razapet.

Prema tome, kako smo opravdani? Vjerom u krv, Isusovu krv, koja se očitovala na dva načina. Koja su to načina? Kristova žrtvena smrt i Kristov zamjenički život. Jasno? U krvi je život; prolijevanje krvi predstavlja Kristovu smrt. Prema tome Kristova krv obuhvaća Njegovu žrtvenu smrt i Njegov zamjenički život, život savršene poslušnosti. Koliko je savršen bio taj život? Beskrajno savršen. Duh proroštva kaže da je Kristov život otkrio beskrajno savršen karakter. (6T, str. 59.3) Ovaj beskrajno savršen život zadovoljio je savršeno mjerilo Božjeg Zakona, koji je prijepis Božjeg karaktera. Božji Zakon – sjetite se njegovog sažetka – glasi: “Budite dakle savršeni …” – koliko? “… kao što je savršen Otac vaš nebeski!” (Mt 5,48.) To biste svakako očekivali od prijepisa Božjeg karaktera. Naravno, to bi bilo savršeno mjerilo. Zahtijevalo bi savršenstvo jednako Božjem. Možemo li sami ponuditi takvo savršenstvo? Ne, ne možemo. “Svi naime sagriješiše i lišeni su Božje slave.” “… i lišeni su Božje slave.” (Rim 3,23 – Šarić.)

Važi li to i za najvećeg sveca? Dragi prijatelji, svakako važi. A najveći svetac će to prvi priznati. Kao što znamo Duh proroštva kaže da što se više približavamo Kristu, to više vidimo da smo loši, nesavršeni i grešni. (Put Kristu, str. 67.) {SC 64.2} Amen? (Amen.) Da. Pogledajte one najpobožnije ljude u Pismu; sve su to osobe koje su imale veoma skromno mišljenje o sebi, svakako svjesne svojih nedostataka. Prema tome ne brinem o tome koliko posvećeni postajemo; mi po sebi nikad nemamo ono što je potrebno da zadovoljimo savršeno mjerilo pa da se opravdamo. Gdje ćemo to naći? Samo u Isusu Kristu. A to dobivamo kad vjerujemo u Kristovu krv. Amen? (Amen.)

A kad to učinimo, što Bog Otac čini za nas? To moramo ponovno pročitati. Mi smo to prošli na brzinu pri kraju našeg prethodnog proučavanja. Put Kristu, str. 64.65: Na dnu str. 26 radnog lista. “Mi nemamo neke svoje pravednosti kojom bismo mogli zadovoljiti zahtjeve Božjeg Zakona. Međutim, Krist nam je omogućio rješenje problema.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) Kako je to On učinio? Što je, prije svega učinio? “On je živio na Zemlji suočen s istim nevoljama i kušnjama s kojima se i mi suočavamo. Živio je bezgrješnim životom.” A za koga je živio bezgrješnim životom? Za tebe i mene. A što je onda učinio na kraju tog bezgrešnog života? Čitamo dalje: “Umro je za nas.” Dakle, prvo je živio bezgrešnim životom za nas, a onda? Umro je za nas – i što sada nudi? Evo: “Sad se nudi da uzme naše grijehe i da nam daruje svoju pravednost.” To je odlična ponuda, prijatelji! (Amen.) Bolje ne može biti Nudi da uzme naše grijehe i da nam daruje svoju pravednost. Međutim, postoji jedan uvjet. Koji? “Ako se predate Njemu i prihvatite Ga za svojega Spasitelja …” Traži li On previše? O, prijatelji moji, tisuću puta ne. “Ako se predate Njemu i prihvatite Ga za svojega Spasitelja, bit ćete zbog Njega proglašeni pravednima bez obzira na svu grješnost u starom životu.” Zašto “proglašeni pravednima”? Zato što u stvari niste pravedni. U stvari niste. Na osnovi čega ste proglašeni pravednima? Poslušajmo sljedeću rečenicu: “Kristov će karakter stati na mjesto vašega karaktera, i vi ćete biti prihvaćeni pred Bogom kao da nikada niste griješili.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) Hvala Bogu za ovo Evanđelje! Amen? (Amen.)

Kao što vidite Kristov karakter jedini zadovoljava savršeno mjerilo. Krist je otkrio beskrajno savršen karakter. Može li Njegov savršeni karakter zadovoljiti savršeno mjerilo? Može li? Naravno da može. Je li Njegov karakter sukladan s prijepisom Božjeg karaktera? Naravno da je. Pismo kaže da je On bio savršeno otkrivenje Očeve slave. (Heb 1,3 – Šarić.) On kaže: “Tko je vidio mene, vidio je i Oca.” (Iv 14,9.) Jedino Njegov savršeni karakter zadovoljava savršeno mjerilo. A jedini način na koji vi i ja možemo zadovoljiti ovo savršeno mjerilo, a to moramo da bismo bili opravdani, jest vjerovanje u Isusov krv. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Ovaj beskrajno savršeni karakter Isusa Krista nama se uračunava u nebeskoj knjizi. Na to je mislila kad je rekla da će Njegov karakter stati namjesto našega karaktera. On će biti stavljen na naš račun. Smatra se da je naš. I po toj osnovi mi smo proglašeni pravednima. Ne čudi što David kaže u Psalmu 3,4: “Ti si ipak štit moj, Jahve; slavo moja, ti mi glavu podižeš.” Što je Isus? On je naša slava. Amen? (Amen.) Vi nemate u sebi slavu dostatnu da zadovolji savršeno mjerilo, ali ju imate u Isusu. Radujte se tomu! Radujte se tomu! Review and Herald, 11. srpnja 1912: “Krist je došao na ovaj svijet da živi životom savršene poslušnosti Zakonu Božjeg kraljevstva. Došao je da podigne i oplemeni ljudska bića, da za njih stvori trajnu pravednost. … U Njemu …” U komu, prijatelji moji? “U Njemu se nalaze sve odlike potrebne za apsolutno savršeni karakter.” Što traži Zakon? Apsolutno savršeni karakter. Gdje ćete ga naći? U sebi? Gdje ćete ga naći? U Njemu. Naslov današnjeg proučavanja je: “Pravednost Božja …” U komu, prijatelji moji? “U njemu.” (2 Kor 5,21.) U Njemu imate pravednost koja će vas opravdati. Da, samo u Njemu. Na sljedećoj, 27. stranici radnog sveska, neposredno pred 12. proučavanje: Manuscript Releases, sv. 9, str. 319. Vidite li? “Ništa, ništa osim Kristove pravednosti nam ne može dati pravo na blagoslove sačuvane za otkupljene.” Što će nam jedino dati pravo na vječni život? Kristova pravednost, dragi prijatelji. Ali dobro pazite sada! Kristova pravednost nama uračunana daje nam pravo na Nebo. Ali, ako ikad budemo dospjeli u Nebo, potrebno nam je ne samo pravo, već – što? Osposobljenost. Oho, ovdje vršimo veoma značajan prijelaz. Molim vas, shvatite! Da bismo dospjeli u Nebo nije dovoljno da nam se uračunava pravednost, već trebamo dobiti Kristovu pravednost, moramo postati sveti pravednošću koju On daje. Upravo sam upotrijebio neke izraze s kojima možda niste upoznati, ali mi ćemo ih svakako objasniti. Kao što znate, kad je Krist stradao na Golgoti to nije bilo samo zato da nas učini pravednima, već i da nas učini svetima. Pratite me? Drugim riječima to možemo izraziti ovako: Uz beskrajno veliku cijenu osigurao je mogućnost da budemo ne samo opravdani već i posvećeni. Krvlju smo opravdani, a vodom posvećeni. Zato vidimo da iz probodenih Kristovih slabina teče ne samo krv već i voda. Prijatelji, ne samo što nam je potrebna krv da budemo opravdani, već nam je potrebna i voda da budemo posvećeni. Večeras moramo ovo dvoje nerazdvojivo spojiti. Želim s vama razmotriti vodu i što ona predstavlja, ali prije nego što dođemo do toga, moramo svi jasno razumjeti da premda to dvoje možemo i trebamo razlikovati, njih nikad ne smijemo razdvajati. Ponavljam: Premda ih možemo i moramo razlikovati, nikad ih ne smijemo razdvajati. Ovdje se radi o paketu. A ista ona vjera – dobro me poslušajte – ista vjera koja prihvaća krv za opravdanje, prihvatit će i vodu za posvećenje. Ista milost koja nam daje pravo na nebo, osposobit će nas za Nebo. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Ove dvije stvari ne možemo razdvajati. Ne možemo ih razdvajati. Naslov današnjeg proučavanja je: “Pravednost Božja u Njemu,” Ovaj je naslov uzet iz 2. Korinćanima 5,21: “Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.” Čija nam je pravednost potrebna da bismo bili opravdani? Božja pravednost. “Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” (Mt 5,48.) Ovo je zahtjev Zakona i “samo će izvršitelji Zakona biti opravdani” (Rim 2,13). Morate, dakle, doći do Božje pravednosti. Gdje je imate? U sebi? Ne, u Njemu. Amen? “Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.” Poslušajmo ovu značajnu izjavu! Selected Messages, sv. 1, str. 396: “Svojom savršenom poslušnošću posvetio je zahtjeve Zakona i jedina mi je nada da gledam u Njega kao Zamjenu i Jamca koji je za mene bio savršeno poslušan Zakonu. Vjerom u Njegove zasluge slobodna sam od osude Zakona. On me oblači u svoju pravednost koja zadovoljava sve zahtjeve Zakona. Ja sam ispunjena u Njemu koji donosi vječnu pravednost.” Kako je ovdje silno iznesena evanđeoska istina! Dragi prijatelji, ako kad čujete nekoga da Gospodnju sluškinju naziva legalistom, zanemarite optužbu. Možda možete iznijeti gore citiran tekst. Sve je samo ne legalist. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Ovdje nema ni traga o opravdanju djelima. U Kološanima 2,9 apostol ovako govori o našoj punini u Njemu: “Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva te ste i vi ispunjeni u njemu, koji je glava svakoga Vrhovništva i Vlasti.” Kao što vidite, u Kristu imamo Božju pravednost jer u Njemu prebiva sva punina božanstva. Kako? Tjelesno! I mi smo ispunjeni u Njemu, potpuno ispunjeni. Međutim, nešto trebamo razumjeti: ako smo u Kristu, Krist mora biti i u nama. Je li to jasno? Ovo je vrlo važno. Nije moguće da vjerom budemo u Kristu, ako vjerom ne dozvolimo Kristu da bude u nama. Eto, to je razlog što su opravdanje i posvećenje nerazdvojni. U Kristu smo opravdani. U Kristu smo isto tako posvećeni. “Krist u vama, nada slave!” (Kol 1,27.) Jesmo li već čuli ovu posljednju riječ? Poslužimo se ključem. Kako se preobražavamo iz slave u slavu? Kristovim Duhom koji prebiva u nama. I upravo to nas posvećuje. To je što nas priprema za nebesko građanstvo. Stječemo moralnu osposobljenost, prikladnost da tamo živimo zahvaljujući Svetom Duhu koji nas preobražava obnovom uma (Rim 12,2). Posvećenje je bitno ako želimo doći u Nebo, jednako kao i opravdanje. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Posvećenje je jednako bitno, ako želimo doći u Nebo, kao i opravdanje. Da biste mogli doći u Nebo, trebate za to biti moralno osposobljeni jednako kao što je potrebno da dobijete pravo na Nebo. Zato je ovo sve u paketu. Ne možete ih razdvajati. Pogledajte kako su povezani u citatu koji smo ranije čitali. Put Kristu (str. 64.65); pogledajmo sljedeću rečenicu, u sljedećem odsjeku. “Ako se predate Njemu i prihvatite Ga za svojega Spasitelja, bit ćete zbog Njega proglašeni pravednima bez obzira na svu grješnost u starom životu.” Zašto “proglašeni pravednima”? “Kristov će karakter stati na mjesto vašega karaktera, i vi ćete biti prihvaćeni pred Bogom kao da nikada niste griješili.” Dotle smo čitali, a sada zapazimo sljedeću rečenicu: “I više od toga, Krist mijenja srce.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) Kao što vidite, Bog je u Isusu Kristu zainteresiran ne samo za promjenu našeg pravnog statusa već i za promjenu našeg moralnog stanja. Pratite me? Drugim riječima, On nas ne samo proglašava pravednima već želi da nas učini svetima. Ne samo što nam želi dati pravo na Nebo, nego u nama želi razviti osposobljenost za Nebo. Slažemo li se svi? Zato imamo ovu značajnu malu rečenicu. “I više od toga, Krist mijenja srce.” Krist mijenja srce. Dragi prijatelji, porazgovarajmo sada o nerazdvojnoj naravi opravdanja i posvećenja. A izjava, s kojom želimo da se večeras pozabavimo tako je duboka, tako zaštitnička, tako uravnotežena da će nas sačuvati, ako je prihvatimo, da ne padnemo u jarak s jedne ili druge strane uskog puta istine koji vodi u Božje kraljevstvo. O čemu zapravo govorim? Vama je poznato da postoji uzan put istine koji vodi u Božje kraljevstvo. O njemu govori Biblija (Mt 7,14). No moramo biti svjesni da s obje strane puta postoje duboki jarci s vrlo klizavim stranama. I tako je lako, zapravo smo skloni, skliznuti na jednu ili drugu stranu. Mi se danas suočavamo s velikim izazovima, kao narod, da ostanemo na uskom putu. Koja su to dva jarka na koja vas upozoravam? Koji je to jarak na ovoj strani? Recite, koji jarak? Kako ga nazivamo? Ovaj s moje desne strane. Kako ga nazivamo? To je radikalna desnica; zovemo je legalizam. Pratite me? Legalizam. A ovaj jarak na drugoj strani? To je liberalna ljevica. Teološki se to zove antinomianizam. Ne bojte se. “Anti” je prefiks koji znači “protiv”. “Nomos” je grčka riječ za “zakon”. Prema tome, što je “antinomianizam”? “Antinomianist”? Čovjek koji je protiv zakona. “Antinomianizam” u biti naučava da je Krist ukinuo Zakon na križu, i da više ne trebamo razmišljati o poslušnosti jer je Zakon stvar prošlosti. To je jako slično onome: jednom spašen, zauvijek spašen. Legalizam; što je problem s legalizmom? Legalist želi zaraditi svoje spasenje pa želi da njegova poslušnost bude mjerodavna. Uostalom, tako je teško prisiliti se na poslušnost. Osim toga, ako niste poticani ljubavlju, poslušnost je prava patnja. Čujete li me, legalisti? Morate stisnuti zube i prisiliti se da udovoljite zahtjevima pa makar vas to ubilo, jer “moram doći u Nebo”. U takvom životu nema radosti; oni to čine zato da dobiju dovoljno bodova. Kako vidite, to je stvar ponosa. Dopustite da to pojednostavnim. Legalizam je u biti to da Legalist želi dospjeti u Nebo svojom poslušnošću. Da, legalist želi doći u Nebo svojom poslušnošću. Pratite me? S druge strane antinomianist želi doći u Nebo bez poslušnosti. Je li to jasno? Antinomianist želi doći u Nebo bez poslušnosti. Legalist želi doći u Nebo svojom poslušnošću. I stvarno je zapanjujuće promatrati ove dvije skupine. Uostalom, u ovoj našoj dragoj Crkvi, naši najžešći sukobi događaju se neminovno između legalista i antinomianista. Svaki ovdje prisutni pastor zna o čemu govorim. Oni se oštro razilaze i u nastojanju da drugoga sruše, sve dublje se ukopavaju u svoj jarak. Strašno! Ali to možete vidjeti sve vrijeme. Premda među njima postoji žučno neslaganje, činjenica je da među njima postoji velika sličnost. Stvarno postoji. Kako to mislim? Ono ja je obično istaknuto kod obojice. Što je problem s “ja” kod legaliste? Njemu je stalo do samoproslavljanja. Takvi žele da dobiju zaslugu za svoje spasenje pa su izmislili lažno evanđelje koje im dopušta da zarade spasenje da bi onda za njega bili zaslužni. To je sebičnost, samoproslavljanje. Što je problem s “ja” kod antinomianiste? … kod vas dragi moji u drugom jarku. Naravno, znate da ne sudim; samo uzimam kao primjer. Što je problem s “ja” kod ovih drugih? Zadovoljavanje samog sebe. Što? – Zadovoljavanje. Takvi žele i dalje popuštati svojim omiljenim grijesima. Pratite me? Ne žele ih se osloboditi; što onda rade? Izmislili su lažno evanđelje koje im dopušta da misle kako su spašeni, a nastavljaju griješiti. Jeste li čuli? To je istina. Još nešto je oboma zajedničko: oholost. Ovi ljudi se ponose onim što su učinili da dođu u Nebo. Istina. Da, istina je. Dragi prijatelji, ovdje sam danas da vam kažem kako je đavlu svejedno u kojem ste jarku. Jedino što ga brine jest zadržati vas da ne dođete na uzan put. A ovdje sam i da vam kaže kako nema mnogo ljudi na uskom putu. A i tu sam da vam kažem kako je vrijeme da izađemo iz naših jaraka i stanemo na uzan put. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Brate i sestro, mi se približavamo cilju; ne možemo se duže zadržavati u jarku. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Moramo izići iz jaraka, stupiti na uzani put i slijediti Isusa, ako želimo doći u Božje kraljevstvo. Naročito je važno da iz tih jaraka izađemo kako se približavamo cilju. Zašto? Zato što ćemo ponovno vidjeti da se događa ono što se već dogodilo u Kristovo vrijeme. Jeste li kad čuli za saduceje i farizeje? U Kristovo vrijeme oni su bili kao pas i mačka. Saduceji i farizeji. Među njima dolazilo je do najžešćih sukoba. U stvari radilo se o staroj verziji legalista i antinomianista. Uostalom, kad bismo imali vremena bilo bi zanimljivo pokazati kako je današnji antinomianizam prava suvremena verzija saduceja. Zanimljivo je … Ali nemamo vremena. Oni su se oštro razlikovali dok nije došao trenutak da se oslobode Isusa Krista, čiji je hod uskim putem osuđivao jedne i druge. Čujete li me? Zbog toga su ga mrzili. I ova zajednička mržnja prema Isusu Kristu pomogla im da se ujedine u zavjeri. Odbacili su svoje razlike da bi se oslobodili Isusa. Čujete li me? Da, dragi prijatelji, to ćemo ponovno vidjeti. U stvari mi to već vidimo. Jeste li ikad čuli kako će rimokatolicizam i protestantizam pružiti ruke jedan drugome preko ponora koji ih je razdvajao? Zbog čega? Da se ovaj put oslobode Kristove zaručnice. Čujem li neki “amen”? (Amen.) To gledamo upravo sada, dragi prijatelji. To je jedan od sigurnih znakova vremena. Duboka podijeljenost sada se premošćuje između katolicizma i protestantizma. Uostalom, koja je treća komponenta? Spiritizam. Ovo nesveto trojstvo žestoko će se protiviti Kristovoj zaručnici i pokušati da je razapne, kao što su saduceji i farizeji pod utjecajem demonskih sila zla razapeli Krista. Ništa novo pod suncem. Upravo je to razlog da izađemo iz bilo kojeg jarka i pazimo da ne upadnemo u koji. Amen? (Amen.) Izađimo i pazimo da ne upadnemo u koji od ova dva jarka. Zastrašujuće je, ali moram to reći, dragi prijatelji. Oklijevam to reći jer ne želim dati ni najmanjeg povoda za pomisao da imam išta protiv voljene Crkve, ali koliko je god volim, moram biti i otvoren kad se radi o njezinom stanju. Mnogi su u ovoj našoj voljenoj Crkvi i nehotice istog duha bilo rimokatolicizma ili otpalog protestantizma … jer se nalaze ili u jarku legalizma ili u jarku jeftine milosti. Brate i sestro, moramo izaći iz tih jaraka. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Moramo izaći iz tih jaraka. Zbog toga se trebamo ozbiljnije pozabaviti ovim značajnim tekstom. On djeluje zaštitnički, uravnoteženo i sačuvat će nas na uskom putu ako ga budemo razumjeli. Krenimo dakle! Nalazimo ga u knjizi Vjera kojom živim, str. 120. Na Radnom listu je na vrhu str. 28. A nalazimo ga i u Poruci mladim kršćanima, str. 16. Ako imate jednu od ovih knjiga, naći ćete ga. Ili ga možete čitati s vašeg Radnog lista. Pročitat ću ga, a onda ćemo se vratiti da ga obradimo. “Pravednost kojom smo opravdani pripisana je, a pravednost kojom se posvećujemo je dana. Prva nam daje pravo na Nebo, a druga nas osposobljava za Nebo.” Ovo je duboko rečeno. Ovo je izvanredno uravnoteženo. A i djeluje zaštitnički. Ako vi i ja možemo razumjeti ovu istinu, ona će nam i te kako pomoći da ostanemo na uskom putu i pazimo da ne padnemo u koji jarak. Razmislite malo, pokušajte shvatiti. Ne zaboravimo da se naše pravo na Nebo i naša podobnost nalaze u Kristovoj pravednosti. Isusov život, str. 237: “Gordo srce teži da zasluži spasenje; ali naše pravo na Nebo i naša podobnost za njega temelji se na Kristovoj pravednosti.” Obratimo posebnu pozornost na ovo: Kristovu pravednost dobivamo na drukčiji način da nam dade pravo na Nebo, nego što nas osposobljava za Nebo. Primjećujete li to? Kako se zove Kristova pravednost koja nas opravdava i koja nam daje pravo na Nebo? Uračunana pravednost. A kako se zove Kristova pravednost koja nas posvećuje i osposobljava za Nebo? Dana pravednost. Je li to jasno? Da bismo bili opravdani moramo imati Kristovu uračunanu pravednost; njom dobivamo pravo na Nebo. A što moramo imati da bismo bili posvećeni? Kristovu danu pravednost koja nas osposobljava za Nebo. Ova dva milosna dara treba jasno razlikovati, ali ih nikad ne smijemo … razdvajati – nikada. Hajde da vidimo je li to razumijemo. Prvo, sva pravednost kojom smo opravdani je uračunana. Što znači biti opravdan? Nadam se da to razumijemo jer smo to već proučavali. Dajem vam nekoliko definicija, vrlo određenih: Opravdati: oprostiti, proglasiti ili smatrati pravednim. Jasno? Evo, to znači biti opravdan. Čime će pravednici biti posvećeni? Danom pravednošću. Što znači biti posvećen? Posvećen znači biti načinjen svet, obnovljen u Božju sliku. Jasno? Hajde da pobliže pogledamo ove dvije riječi: uračunana i dana. Kad nešto nekome uračunate, kako mu to dajete? Kad nešto nekome uračunate, kako mu to dajete? Definicija: Staviti nekome na račun nešto što s pravom pripada drugome. Uostalom, uzeo sam to iz rječnika koji je Ellen White imala u svojoj knjižnici. Htio sam vidjeti kako je ona vidjela ovu definiciju i našao sam sljedeće. “Staviti nekome na račun nešto što s pravom pripada drugome.” To je značenje uračunavanja. Pratite me? Uračunavanje je nešto objektivno, nešto izvan nas. Nešto stavljeno na naš račun. O uračunavanju je Ellen White pisala u Put Kristu, str. 65 kad je rekla: “Njegov karakter će stati namjesto našega karaktera.” Gdje je to učinjeno? To je učinjeno u nebeskoj knjizi. Nama je uračunano, kao da je naše. To nam daje pravo na Nebo – opravdanje. Uračunana pravednost nam daje pravo na Nebo. O kakvom pravu govorimo? To je legalno pravo posjedovanja, pravedni zahtjev ili pravo. Ono jamči zakonito pravo posjedovanja. To vam je poznato: ako u trenutku slabosti poželite kupiti novi automobil, a nemate novca, odlazite u banku i uzimate kredit. Oni će vam ga rado dati uz unaprijed određene kamate, a da bi bili sigurni da će vratiti izdani novac, što rade? Zadržavaju založno pravo. Nekada su ga stvarno i držali. Oni uzimaju mjenicu. Nekad su založeno stvarno držali. A dokument o vlasništvu dobivate, dokument da ste vlasnik tog automobila, tek kad isplatite kredit. Onda vam banka vraća mjenicu a vi imate dokument prema kojemu je taj automobil vaš. Dakle opravdanje, uračunana Kristova pravednost, daje nam pravo na vječni život, na Nebo. Ali tko je za to platio punu cijenu? Mi? Ne, već život i smrt Isusa Krista kupili su za nas vječni život. Amen? (Amen.) Upravo zato, unatoč tome što je plaća grijeha smrt, dar Božji je – što? Vječni život. (Rim 6,23.) Jedino što smo vi i ja stvarno zaradili jest vječna smrt – jer smo svi sagriješili. (Rim 3,23.) I ono što čekamo kao oni koji su sagriješili jest vječna smrt. Zato pazimo! Pazite da ne tražite da dobijete što zaslužujete, ili što ste zaradili. Ako inzistirate na tome da ste nešto zaradili, što će se dogoditi? Umrijet ćete – vječnom smrću. Samo je Isus Krist, svojim životom i smrću, sam samcat, za nas zaradio vječni život. Čujem li neki “amen”? (Amen.) A njega možemo dobiti samo kao dar, vjerom u Isusovu krv. Slažemo li se s tim? … samo vjerom u Isusovu krv. Prijeđimo sada na danu pravednost. To je osnova po kojoj primamo … Tako primamo pravednost koja nas posvećuje. Pomoću dane pravde. Kad nešto dajete, kako to činite? Dati znači darivati, davati, učiniti drugoga dionikom. Kad nešto dajete, onda to dobiva druga osoba; ona to prima i sudjeluje u tome. Postaje dio nje. Evo radi boljeg razumijevanja ovih riječi: Uračunati: u toj riječi nalazimo riječ RAČUN; ona nam pomaže da shvatimo što znači uračunati. To znači staviti na vaš račun. Tako vam i riječ dati pomaže da shvatite kako se radi o nečemu što vam je dano, što postaje vaše. Jasno? To postaje vaše, u vama je. Ono što vam je uračunano mijenja vaš pravni položaj. Ovo je posebno važno. Što se mijenja uračunavanjem? Pravni položaj. Što se mijenja davanjem? Vaše moralno stanje. Pratite me? Promjena pravnog položaja pomoću uračunane Kristove pravednosti znači da ste opravdani. Promjena vašeg moralnog stanja putem … Oprostite, jesam li rekao dobivanja? Promjena pravnog položaja pomoću uračunane Kristove pravednosti znači da ste opravdani. Promjena moralnog stanja pomoću dane Kristove pravednosti čini – što? Posvećuje vas. Pratite me? Znajmo da je uračunavanje Kristove pravednosti nama moguće samo zahvaljujući onome što se već dogodilo na križu. A sada idemo dalje, dragi prijatelji. Da to pitam ovako: Što daje Bogu pravo da mi uračuna ono što je Krist učinio i time me opravdao? Što mu daje pravo da to učini? Da me opravda za vječni život? Što mu daje pravo da to učini? Zbog onoga što je učinio na križu. A što je učinio na križu? Uzeo je sve naše grijehe i uračunao ih Kristu i time ga osudio. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Ovo je povijesna činjenica; to se već dogodilo. Što se dogodilo na križu? Svi su naši grijesi bili uračunani. Što je bilo s njima? Oni su uračunani Isusu Kristu. I On je zbog naših Njemu uračunanih grijeha bio osuđen na smrt. Pošto je to Bog učinio, tko god sada dođe u podnožje križa i prihvati Krista vjerom, On može dovršiti promjenu. A što je s drugom polovicom? Sada može one koji vjerom prihvate Kristovu krv … sada može uzeti svu svoju pravednost, Kristovu pravednost, i uračunati je vjerniku i njome ga opravdati. Vidite li kako to funkcionira? Radi se o uračunavanju na obje strane. Pogledajmo kako to Duh proroštva jasno kaže. Signs of the Times, 14. travnja 1898: “Premda nevin, s Kristom se postupalo kao s grešnikom, da bi se, zahvaljujući Njegovim zaslugama s grešnicima, premda su krivi, postupalo kao s odanom i poslušnom Božjom djecom. Krist je umro s grijesima svijeta Njemu uračunanim, da bi Njegova pravednost bila uračunana grešniku.” Kako vidite, u oba postupka radi se o uračunavanju. Pratite me? Uračunavanje: Naši su grijesi uračunani Kristu kako bi Njegova pravednost bila uračunana nama. Prijatelji moji, ovo je veoma važno da razumijemo. Svakako me pratite. Molim vas, nemojte misliti da nepotrebno idem u sitnice i pojedinosti. Mi govorimo o temeljnim, vitalnim istinama. Možda niste toga svjesni, ali mi govorimo o srži onoga što je pokrenulo veliku reformaciju. Govorimo o srži koja razlikuje pravi protestantizam od rimokatolicizma. Prema tome mi ne govorimo o sporednim stvarima. Ne govorimo o sporednim stvarima. Pratite me pažljivo. Uračunavanje! Što ono mijenja? Mijenja li pravni položaj ili moralno stanje? Točno, uračunavanje mijenja pravni položaj čovjeka. Uračunavanje pak, dobro pazite, ne mijenja čovjekovo moralno stanje. Ono omogućuje promjenu moralnog stanja i vodi promjeni moralnog stanja, ali ono ne mijenja čovjekovo moralno stanje. Po čemu to znam? Kad su naši grijesi bili uračunani Kristu na križu je li to promijenilo Njegov pravni položaj pred Bogom? Je li ga Bog smatrao grešnikom? Da, smatrao je. Ali kad su naši grijesi uračunani Kristu na križu jesu li ga oni učinili grešnim u sebi? Ne, nikako. To ne kažem svojom vlašću. Ne usuđujem se ništa kazati svojom vlašću. Evo u Signs of the Times, 30. svibnja 1895: “Naši su grijesi položeni na Krista.” Na koga su položeni naši grijesi? Na Krista. Koja je riječ ovdje upotrijebljena? Ona koja označava uračunavanje. Je li to jasno? To je sinonim za “uračunati”. “Naši su grijesi položeni na Krista, kažnjeni u Kristu, uklonjeni zahvaljujući Kristu da bi Njegova pravednost bila uračunana nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu.” Poslušajmo sljedeću rečenicu: “Premda je grijeh stavljen na Njegov račun” – opet rječnik uračunavanja. Čujete li? “Premda je grijeh stavljen na Njegov račun, on je ostao savršeno bezgrešan.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) Premda su mu uračunani svi naši grijesi, On je i dalje ostao savršeno bezgrešan. Očito je da uračunavanje ne mijenja moralno stanje. Ali sad pitam: Kad su naši grijesi bili uračunani Kristu, je li On u Božjim očima postao grešnik? I da li je Bog s Njim postupao kao da je grešnik? Jeste. Jeste, premda je On sam bio – što? – savršeno bezgrešan. Je li to značajno? Je li značajno? Da, a zašto? Zbog druge polovice transakcije. Hajde, pratite me. I sve je to učinjeno zato da bi Bog mogao Kristovu pravednost nama uračunati. I kad nam se uračuna Kristova pravednost, čini li nas ona u nama samima savršenima? Mijenja li to naše moralno stanje? Ne. Ali što mijenja? Naš pravni položaj. To mijenja način na koji nas Bog gleda, i prema tome kako postupa s nama. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Zato Pavao kaže da Bog opravdava bezbožnika (Rim 4,5). Bog opravdava bezbožnika zbog toga što je na križu osudio Pravednika. Pratite me? Kako Bog može opravdati bezbožnika? Zato što je na križu osudio Pravednika. Na koji način? Tako što mu je uračunao naše grijehe. Sada može opravdati bezbožnika tako da mu uračuna Kristovu pravednost. Pratite me? Ali, prijatelji moji, evo važne činjenice – ne propustite je! Reći ću to ovako da razumijete. Pravednost koja opravdava nije moja pravednost, kao što ni grijeh koji je osudio Krista nije Njegov grijeh. Vidite li to? Ponovit ću. Pravednost koja opravdava nije moja pravednost, kao što ni grijeh koji je osudio Krista nije Njegov grijeh. Čiji grijeh je osudio Krista? Vaš i moj. Je li On bar djelomično sudjelovao u njemu? Ne. Krista je isključivo i potpuno osudio naš grijeh. Pratite me? Prijeđimo na drugu stranu transakcije. Čija nas pravednost opravdava? Čija pravednost mene opravdava? Kristova. Imam li ja kakvog udjela u njoj? Recimo, 50-50; pristao bih na pedeset posto mojeg, pedeset Njegovog. Ne? Hej, pa ja ipak držim nešto do sebe. Reći ću vam, pristajemo na deset posto. Samo desetina, ne više. Deset posto mojeg udjela, devedeset posto Njegovog. Ne? Teško je s vama raditi. Evo moje posljednje ponude. Moja posljedja ponuda: jedan posto mojeg, devedeset devet Njegovog. Čovjek treba dobiti bar jedan posto zasluga, pa dajte mi ih. Ne usuđujte se dati ih ni meni ni sebi. Blaženi bili. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Pravednost koja opravdava je uvijek i samo isključivo pravednost Isusa Krista. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Nemojmo to zaboraviti. Od kojeg će vas to jarka uvijek sačuvati? Od kojeg će vas to jarka sačuvati? Od jarka legalizma pa ćete ostati i dalje na uskom putu kamo pripadate, ako se držite ove istine. Pratite me? A sada moram ukazati na još jednu stvar. Obratite pozornost! Premda uračunavanje ne mijenja, samo po sebi, naše moralno stanje, ono uvijek pravno gledano omogućuje, pravno omogućuje i uvijek će voditi promjeni našeg moralnog stanja. Ovo je istina koju moramo dobro utvrditi ali njome ćemo se pozabaviti drugi put. Molim vas, ustanite za završnu molitvu. Nebeski Oče, od srca Ti zahvaljujem što si nam pomogao da razumijemo ove važne istine. One su važne zato što smo skloni kliznuti u jedan ili drugi jarak. Gospodine, Isus je rekao: “Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.” Oče, mi se moramo osloboditi jaraka u koje smo zapali. Trebamo se vratiti na uski put istine. Molimo Te, pomozi nam da jasno razumijemo stvari i da ih prihvatimo ne samo razumom nego nam pomozi da ih prihvatimo svojim srcem i svojom voljom se složimo s njima da bismo mogli živjeti u skladu s tim istinama. Molimo Te da nas u nastavku proučavanja blagosloviš svojim Duhom. Ovo molimo u Isusovo ime. Amen.

Ako želite, možete pratiti prijepis dok gledate video predavanja. Ako ste prekinuli čitanje i ne možete naći dio teksta u prijepisu, kombinacijom tipki CTRL-F (JABUKA-F) unesite riječi koje ste upravo čuli. Pretraga teksta će vas postaviti tamo gdje ste stali. Ukoliko vam se sviđaju ova predavanja i želite nam pomoći da napravimo pdf file koji bi bio dostupan za download, molimo kontaktirajte nas za upute kako to napraviti. Hvala vam unaprijed! Neka vas Bog obilno blagoslovi.

Email, Print, Bookmark, or Share
  •  
  •   
  •  
  •  
  •  
0

Your Cart