Select Page

Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikada povjereno ljudima. U slijedećih sat vremena istražit ćemo našu prednost i odgovornost da razvijemo karakter nalik na Krista. Sjedinimo se u ostvarenju duhovne obnove do koje će nas pastor Stephen Wallace voditi “Iz slave u slavu”.

Dobrodošli, prijatelji moji. Cijenim to što ste tu da nastavimo. Vrijeme brzo prolazi, a mi trebamo završiti ovo važno proučavanje o uračunavanju koje pravno djeluje i uvijek vodi davanju. Ovo je ključna misao … trebamo je razumjeti da ne bismo upali u koji jarak. No prije nego što bismo nastavili, što moramo učiniti? (Moliti se.) Zastanimo da se pomolimo. Molite za mene kao što se molite za sebe.

Moj nebeski Oče! Važno je da ispravno dijelimo Riječ Istine. Važno je da imamo uravnoteženo razumijevanje koje će nas održati na uskom putu. Jako smo skloni izgubiti ravnotežu i kliznuti u jedan ili drugi jarak. Ali hvala Ti od srca što smo snagom Svetog Duha shvatili istinu, i ne samo što smo izašli iz jaraka, već ostajemo na uskome putu. Molim Te da mi Duhom Istine pomogneš da objavim Istinu i ništa drugo. Osposobi me istim Duhom da je objavim i osposobi svakoga da ju razumije. Ovo molim u Isusovo ime. Amen.

Uračunavanje je, prijatelji moji, pravno moguće i uvijek vodi davanju. Kad su naši grijesi bili uračunani Kristu na križu, što je Njemu dano? Upravo smo rekli da je uračunavanje pravno moguće i da uvijek vodi u davanje. Ako su naši grijesi uračunani Kristu, onda je nešto dano Njemu. Što je dano Isusu na križu? Naša smrt. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Je li Krist umro na križu našom smrću? Jeste. Zašto je umro našom smrću? Zato što su mu uračunani naši grijesi. I na osnovi onog što mu je uračunano, naša smrt mu je dana. Je li stvarno u svojoj osobi doživio našu smrt? Je li ona postala dijelom Njegova iskustva? Jeste. Je li On stvarno umro? Jeste.

A sada pazite, da On nije uistinu umro, da mu nije bila dana naša smrt, bismo li bili sigurni da su mu naši grijesi stvarno uračunani? Ne, ne bismo imali razloga – pratimo to – ne bismo imali stvarnog razloga vjerovati da su mu naši grijesi uračunani ako nije umro našom smrću. Je li to logično? Kako vidite, mi znamo da su mu stvarno uračunani naši grijesi i Bog ga je doista smatrao grešnikom pa mu je dana naša smrt. Je li to značajno? Svakako. Zašto? Zbog druge polovice transakcije.

Molim vas, antinomianisti, dobro slušajte. Kad nam se uračuna Kristova pravednost, ona pravno omogućava i neminovno vodi do davanja nečega. Čega? Kristova života. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Pošto nam je uračunana Kristova pravednost, to pravno omogućuje i vodi do davanja Kristova života nama. Mi živimo Njegovim životom jer nam je uračunana Njegova pravednost. Ali što je uzrok, a što posljedica? Ovo je bitno; nemojte to zaboraviti. Nemojte zaboraviti. Jesam li opravdan zato što živim Njegovim životom? Ili živim Njegovim životom zato što sam opravdan? Odgovorite! Dobro ste rekli: ovo posljednje. Je li to važno? Značajno? Bolje je da vjerujete da je važno. Vidite, u trenutku kad počnemo misliti da smo opravdani zato što živimo Njegovim životom, u koji smo jarak skliznuli? U jarak legalizma. Ali u trenutku kad mislimo da se možemo opravdati bez da živimo Njegovim životom, u koji smo jarak skliznuli? U jarak jeftine milosti, u antinomianizam. Pratite me? Kako vidite, sve je to usko povezano s osnovnom istinom da je vjera bez djela – što? – mrtva (Jak 2,17). Ako stvarno vjerujem da se računam pravednim vjerom u Kristovu krv, istom vjera će prihvatiti drugu od dviju ponuda, vodu … vodu života. I ona će mi biti dana i ja ću živjeti Njegovim životom. Amen? Živjet ću Njegovim životom. Ali nisam opravdan zato što živim Njegovim životom. Živim Njegovim životom zato što sam opravdan. Ako imate neko pitanje o tome, dođite. Je li Krist osuđen zato što je umro mojom smrću? Ili je umro mojom smrću zato što je bio osuđen? Što je uzrok, a što posljedica? Niste baš odvažni da odgovorite. Pitat ću ponovno. Je li Krist osuđen zato što je umro mojom smrću? Ili je umro mojom smrću zato što je bio osuđen? Ovo drugo: umro je mojom smrću zato što je bio osuđen. Ako mislite da nepotrebno cjepidlačim, molim vas, razmislite ponovno. Ranije sam rekao da ovdje raspravljamo o srži onoga što je pokrenulo veliku Reformaciju. Kako znate, rimokatolicizam uči da nas Bog posvećuje, a onda nas na toj osnovi opravdava. Teološki rečeno to je “ulivena milost”. Kako se zove? “Ulivena milost.” Prema tom učenju Bog nas posvećuje djelovanjem Svetog Duha u nama a onda na osnovi onoga što je učinio, On nas opravdava. Kao što znate, mnogi optužuju rimokatolicizam da uči opravdanje djelima, našim vlastitim trudom da vršimo Zakon, ali on to ne uči. On uči da je ono što Sveti Duh čini u nama da budemo pravedni, ulivena milost. Ali dragi prijatelji, shvatimo da nas ne opravdava ono što Sveti Duh čini u nama. Ono što Sveti Duh čini u nama jest da nas posvećuje. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Posvećeni život nas ne opravdava. Kristov život i smrt radi nas, stavljeni na naš račun, je ono što nas opravdava. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Posvećeni život je posljedica opravdanja, a ne njegov uzrok. Slažemo li se? U trenutku kad počnemo misliti o posvećenom životu kao uzroku opravdanja, mi upadamo u legalizam. I zato rimokatolicizam daje sve što možete učiniti da biste stekli zasluge. I onda možete, zahvaljujući onome što se događa u vašem životu zaraditi prihvaćanje, možete smanjiti vrijeme boravka u čistilištu, i tako dalje. Ali ono što ruši cjelokupni sustav je jednostavna istina da će pravednik živjeti od vjere (Rim 1,17). Kako? Živjet će vjerom. “A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo.” (Heb 11,1.) Možemo li vidjeti svoja djela? Da, mi možemo vidjeti svoja djela. Dragi prijatelji, ako mislite da se možete opravdati bilo čime što možete vidjeti, onda se opravdavate djelima a ne vjerom. Što nas opravdava? Ono što je Krist učinio za nas, što stavlja na naš račun. To nije nešto što vidimo kod sebe. To je samo ono što vidimo očima vjere u Isusu. Je li to jasno? Je li važno ono što se događa u nama? Jeste. Moramo li biti posvećeni? Da. Bez osposobljenosti, bez moralne podobnosti, nikad nećemo biti pušteni u Nebo. Ali, dragi prijatelji, naša podobnost nije nikakva zasluga. Njome ne zarađujemo vječni život; ona nas samo priprema da u njemu uživamo. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Ponavljam: Vaša moralna osposobljenost, moralna podobnost, nema veze sa zarađivanjem vječnog života. Bolje je da vjerujete kako je ona i te kako važna za pripremu da u njemu uživate. Tko je jedini zaradio vječni život? Isus Krist, svojim životom i smrću. Ali imam za vas pitanje. Hoće li tjelesan čovjek čiji je tjelesni um neprijatelj Bogu, biti moralno osposobljen za Nebo? Bi li tamo bio sretan kao stanovnik? Reći ću nešto što želim da … ako išta zapamtite od ovog predavanja. ako išta zapamtite od svih naših sastanaka, ne zaboravite ovo: Bog neće u Nebo uzeti nikoga tko tamo ne bi bio sretan. Jeste li čuli što sam rekao? Dobro zapamtite, ponovit ću: Bog neće u Nebo uzeti nikoga tko tamo ne bi bio sretan. Bi li grešni čovjek bio sretan u Nebu? Takav čovjek mrzi Boga. A što znači biti u Nebu? Živjeti u Božjoj prisutnosti. (Post 3,8; Ps 68,3;Lk 1,19.) Može li grešni čovjek biti sretan u Božjoj prisutnosti? Ne, bio bi jako nesretan. Što građanima Neba pruža radost i sreću? Poznavanje i spremnost vršenja onoga što je Bogu drago. Nalazi li grešnik u tome radost? Ne. “Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može.” (Rim 8,7.) Znate li da Duh proroštva kaže kako bi za neobraćenog čovjeka Nebo bilo mjesto mučenja? (Velika borba, str. 466.) Nebo bi za neobraćenog čovjeka bilo pakao. Bilo bi pakao. To je razlog, dragi moji, što Bog ne može uzeti u Nebo nikoga tko nije svet. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Zato je, kao što smo ranije rekli, sreća nusproizvod svetosti. Pratite me? Što je sreća? Nusproizvod svetosti. Mnogi čitav život provode u potrazi za srećom, a nikad je ne nalaze. Zašto? Zato što je nećete naći ako je tražite. Ako tražite sreću, nećete je naći. Ako nastojite da sebe usrećite, to je u biti sebično. A sebična osoba nije nikad sretna. Čujete li me? Bog nas je stvorio tako da svoju sreću nalazimo u davanju sebe drugima. Čini li vam se to razumnim? Zapravo sreću donosi svetost, živjeti potpuno za Boga i druge, a ne za sebe. Eto, to je svetost: živjeti za Boga i druge. To znači živjeti u skladu sa Zakonom. To znači živjeti u skladu s načelom samopožrtvovne, samoodricujuće ljubavi. Ako želite biti sretni, ako ja želim biti sretan, moramo naučiti da budemo sveti. Svetost je ono bitno što će nas osposobiti za Nebo. To je moralna podobnost koju moramo imati da bismo bili sretni u Nebu. Pratite me? Prema tome, posvećen život je proces u kome nas Bog priprema da budemo sretni u Nebu. To je način na koji nas Bog uči da budemo sveti kako bismo bili sretni u Nebu. Zato što je tamo sve sveto. Uostalom, kada moramo naučiti da se radujemo svetosti? Sada, ovdje, dragi prijatelji. Sada i ovdje, za vrijeme ovog probnog života. Posvećenje je bitno; ne postoji način da dođemo u Nebo a da nismo posvećeni. Ali to nema veze sa zarađivanjem vječnog života; ono nije zasluga. Svetost je bitna ako želimo biti sretni u Nebu. Ovo je veoma važno da razumijemo … Prijatelji, ako se Božjom milošću nađemo u Nebu … Ako se Božjom milošću nađemo u Nebu, hoćemo li imati išta čime smo ga zaslužili? Ako imate pitanja u vezi s tim ili vam nešto nije jasno pitajte se: je li Krist učinio išta da zasluži smrt? Poslušajmo sljedeću značajnu izjavu … dvije. Isusov život, str. 12: “S Kristom se postupalo onako kako mi zaslužujemo, da bi se s nama postupalo kako On zaslužuje. On je bio osuđen zbog naših grijeha, u kojima nije imao udjela, da bismo mi mogli biti opravdani Njegovom pravdom, u kojoj nemamo udjela. Pretrpio je smrt koja je bila naša, da bismo mogli primiti život koji je bio Njegov. Njegove nas rane iscijeliše.’“ (Iz 53,5.) A sad poslušajmo ovaj citat: Signs of the Times, 27. lipnja 1900: “‘Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.’ (2 Kor 5,21.) Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju.’ (Iz 53,6.) On živi da bi bio naš Odvjetnik. Nije učinio ništa što bi zahtijevalo smrt, a ipak je umro. Kad budemo čuli prekrasne riječi: Valjaš, slugo dobri i vjerni! … Uđi u radost gospodara svoga!’ (Mt 25,21.) mi nismo učinili ništa što bi zahtijevalo život.” Ne bi li sad bilo potrebno da čujem neki “amen”? “Bezgrešni Isus je umro, a nije učinio ništa što bi zaslužilo smrt. Grešnik je spašen, a da nije učinio ništa čime bi zaslužio spasenje. On nema nikakvih zasluga, ali obučena u neumrljanu odjeću Kristove pravednosti Bog ga prima.” Hvala Bogu! To je, prijatelji moji, Evanđelje, pravo Evanđelje. Ako to shvatite i toga se držite, sigurno ćete izbjeći oba jarka Molim Boga da to bude jasno. A sada želim da krenemo dalje i vidimo kako se posvećujemo. Naslov ovog proučavanja je: “Da je posveti” – čime? – “vodenom kupelju”. “Da je posveti … vodenom kupelju.” (Ef 5,26.) Prvo smo govorili o krvi, a onda u prethodnom proučavanju razmatrali smo nerazdvojivost krvi i vode, opravdanja i posvećenja, prava na Nebo i podobnost, uračunane i dane pravednosti, kako bismo se uvjerili da, premda ih razlikujemo, nikad ih ne smijemo razdvojiti. Sada ćemo se usredotočiti na vodu i što ona simbolizira. Možda ste već pogodili ili zaključili što ona simbolizira. Selected Messages, sv. 1, str. 215: “Jedinorođeni Božji Sin je umro da bismo mi mogli živjeti. Gospodin je prihvatio ovu žrtvu prinesenu za nas, kao zamjenu i jamstvo uz uvjet da prihvatimo Krista.” Ponuda je namijenjena svima, ali se primjenjuje individualno. Pratite me? U našem narodu vlada zbunjenost o ovom predmetu i zato ga moram ponavljati. Ponuda vječnog života, radi opravdanja, namijenjena je svima. Ona važi za svakoga tko je želi, ali se primjenjuje individualno jer moramo pristupiti križu i primiti osobno Isusa Krista kao svojeg Spasitelja. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Gospodin je prihvatio ovu žrtvu prinesenu za nas, kao zamjenu i jamstvo uz uvjet da prihvatimo Krista.” Grešnik mora vjerom doći Kristu i prihvatiti Njegove zasluge, položiti svoje grijehe na Nositelja grijeha i primiti Njegovo oproštenje.” Uostalom, sve je to prikazano u Svetištu i njegovim obredima. Nastavljam čitati: “To je bio razlog što je Krist došao na svijet. Tako se Kristova pravednost uračunava grešniku koji se kaje i vjeruje. On postaje članom kraljevske obitelji, dijete nebeskog Kralja, baštinik Božji, subaštinik s Kristom.” Na osnovi čega postajemo članovi kraljevske obitelji, … dijete nebeskog Kralja? Tako što osobno prihvaćamo Isusa Krista kao svog Spasitelja. A primiti Krista, dragi prijatelji, znači primiti Njegovog Duha. Moramo primiti Krista da bismo bili opravdani, moramo imati Krista u nama da bismo bili posvećeni. Ali, kako sam ranije rekao, ista vjera koja vas stavlja u Krista donosi Krista u vas. Mi ćemo ga primiti tako što ćemo primiti Duha. Zapazimo, što primamo kao članovi kraljevske obitelji? Galaćanima 4,6: “A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: ‘Abba! Oče!'” Kamo dolazi Duh Njegova Sina? U naša srca; On postaje dio nas; On je dan. Amen? (Amen.) Upravo ovaj Duh mijenja naše moralno stanje. Pratite me? Efežanima 1,13.14: “U njemu ste i vi, pošto ste čuli Riječ istine – evanđelje spasenja svoga – u njemu ste, prigrlivši vjeru, zapečaćeni Duhom obećanim, Svetim, koji je zalog naše baštine: otkupljenja, posvojenja – na hvalu Slave njegove.” Što je Sveti Duh? Zalog naše baštine. Dragi prijatelji, mi imamo pravo na vječni život, ali da bismo ga vi i ja mogli stvarno baštiniti da bismo stvarno dobili vječni život, moramo biti spremni za njega; moramo postati sveti. A tko nam jamči da možemo postati sveti i spremni, … postati sveti i spremni za vječni život? Jamči nam Sveti Duh. Duh, koji je dar nebeskog Oca, nas čini svetima. Ovaj dar moramo osobno primiti i moramo sami moliti da ga dobijemo. Luka 11,13: “Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!” Ovdje trebamo razumijeti nešto posebno važno: U odvijanju cijelog plana spasenja Bog nikad ne prelazi preko naše slobodne volje. Slažete li se sa mnom? Ovo je važna istina. Zbog toga kod svakog koraka moramo “iskati i dat će nam se” (Mt 7,7). Je li Otac spreman dati nam Duha? Više nego što smo mi spremni dobrim darima darivati svoju djecu. A može li nam Ga Otac dati ako ne tražimo? Ne. Zašto? Zato što bi to bilo kršenje naše vlastite volje, a On to nikad ne čini. To je razlog što Ga moramo, premda je besplatno dostupan, tražiti, moliti za Njega. Sve na Nebu djeluje prema tom jednostavnom načelu: “Ištite i dat će vam se!” Njegovim Duhom, kojeg primamo sve više svakog dana u svoj život, Krist sve više i više prebiva u nama. Mi rastemo zahvaljujući primanju Duha. Mi rastemo u poprimanju naravi Isusa Krista. Meni se u tom smislu posebno sviđa Izaija 57,15: “Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vječno stoluje i ime mu je Sveti: ‘U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih.'” Nije li to predivno? Nije li to radosna vijest? Bog ne stoluje samo u Nebu, već gdje? U našim srcima … On stoluje u našim srcima. Upravo Kristov Duh koji stoluje u nama vrši preobrazbu – ali čega? Našeg uma. Duh nas mijenja, sjetimo se našeg ključnog teksta – iz slave u slavu. Zato Pavao kaže u Kološanima 1,27: “Krist u vama, nada slave!” Vidite li kako se sve uklapa? Krist u vama, nada slave! Vratimo se malo i načinimo sažetak podsjećanjem na sljedeću tvrdnju Duha proroštva. Youth’s Instructor, 6. prosinca 1894. Ovdje nalazimo sažeto sve što smo govorili, ali ovo je rečeno po nadahnuću Svetoga Duha, pa možemo imati puno povjerenje da je mjerodavno. Citiram: “Krist je platio veliku cijenu za stanove koje je otišao pripremiti onima koji će u njima prebivati.” Oprostite: “Oni koji će u njima prebivati moraju biti osposobljeni za nebesko društvo Kristovom pravednošću i djelovanjem Svetoga Duha. Priprema za Nebo se mora izvršiti u vrijeme probe …” Kad je to vrijeme? Sada, i ja sam ovdje da vam kažem, dragi prijatelji, da nije ostalo mnogo vremena – budimo toga svjesni. “Priprema za Nebo se mora izvršiti u vrijeme probe i sada se moramo pokoriti djelovanju Svetog Duha u našem srcu kako bi duša mogla uspostaviti zajednicu s Nebom i da …” – dobro poslušajte! – “… budemo odgojeni da uživamo u stvarnostima vječnog svijeta.” Što je cilj posvećenja? Djelovanja Svetoga Duha u nama? Da nas priprema kako bismo uživali u Nebu. Ono nas moralno osposobljava. Ono nam pomaže da nađemo radost u svetosti. Nastavljam čitati: “Kristova pravednost, koja će biti uračunana duši koja vjeruje, bit će pravo kojim nam je osiguran ulazak u Nebo. Pod utjecajem Božjeg Duha vjernik doživljava preobrazbu karaktera …” Kao što vidite mi govorimo o podobnosti. “… dolazi do promjene ukusa, posvećenja njegovog rasuđivanja i on postaje savršen u Kristu. Ljubav koju je Krist pokazao svojom smrću budi uzvraćanje zahvalne ljubavi, i u odgovoru na iskrenu molitvu vjernik ide iz milosti u milost, iz slave u slavu, dok se, gledajući Krista, ne promijeni u to isto obličje.” Vidite li kako se uklapa sve što smo proučavali? Meni je ovaj citat vrlo drag; morao sam ga iznijeti. Ova osposobljenost za Nebo, što je to u biti? Jednom riječju to je svetost, prijatelji moji. Što je to? Svetost. Hebrejima 12,14: “Nastojte oko mira sa svima! I oko posvećenja bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina!” Je li svetost stvar izbora ako namjeravamo ući na biserna vrata i vidjeti Boga? Je li ona stvar izbora? Ne, prijatelji, ona je i te kako bitna. Upravo zato je vama i meni tako potrebna voda kao i krv. Pratite me? Krv nam daje pravo na Nebo, a voda? Voda nas osposobljava. Krv čini da se računamo pravednima, a voda nas čini svetima. S obzirom da moramo imati ovu svetost, gdje ona mora biti? Gdje moramo biti sveti? Gdje je svijest o našem postojanju? Između desnog i lijevog uha. O tome smo već govorili. “Jer on je onakav kako u sebi misli.” (Izr 23,7.) Pratite me? Gdje moramo biti sveti, da bismo stvarno bili sveti? U umu. Moramo imati Kristov um. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Molim vas, ne gubite iz vida duhovnu narav svetosti. A kad kažem “duhovnu”, onda govorim o onome što se zbiva između desnog i lijevog uha. O onome što se događa u umu, u srcu, moramo naučiti da budemo sveti. Kao što je to Krist rekao u Propovijedi na Gori, u Mateju 5,8: “Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!” Bez svetosti nitko neće vidjeti Boga. A gdje trebate biti sveti, gdje trebate biti čisti? U srcu, čisti u srcu. Volim ovaj redak parafrazirati ovako: Blago svetima jer su spremni za Nebo. Blago svetima jer oni su spremni za Nebo. Je li ova svetost nešto usputno u završnim trenucima Zemljine povijesti? Možemo li si priuštiti da nam traganje za svetošću bude sporedno? Znajmo da to ne možemo. Review and Herald, 30. svibnja 1882: “Veliko je i svečano djelo postati moralno podoban za društvo neporočnih i blagoslovljenih. Božja Riječ izlaže mjerilo s kojim trebamo uskladiti svoj život i karakter. Mi možemo odlučiti da ćemo slijediti neko drugo mjerilo koje će biti više u skladu s našim srcem, ali time nikad ne možemo steći božansko odobravanje. Jedino kada se uskladimo s Božjom riječju, možemo se nadati da ćemo uzrasti do ‘punine veličine Kristove’. Ali mi to moramo postići, jer inače nikada nećemo ući u Nebo.” Prijatelji dragi, shvatite nezaobilaznu potrebu za moralnom podobnosti jer inače nećemo ući u Nebo. Kako možemo doći do ove moralne podobnosti, ovog čišćenja nazvanog svetost ili posvećenost? Kako? Pomoću “kupelji vode” (Ef 5,26). Pomoću pranja vodom; mi se posvećujemo pranjem vodom. Konačno smo stigli do vode. Što ona simbolizira? Jeste li pogodili? Što simbolizira voda? Ona prikazuje Svetoga Duha. Što simbolizira voda? Svetoga Duha. Poslušajmo što nalazimo u Ivanu 7,37: “U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika: Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije koji vjeruje u mene! Kao što reče Pismo: Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!'” I što slijedi nakon toga? Prema izvještaju Pisma, o čemu je On govorio? Redak 39: “To reče o Duhu.” Prema tome, voda koja je potekla iz probodene slabine dok je Isus Krist visio na križu – što simbolizira? Svetoga Duha. No možda će netko reći: “Čekaj malo, mislio sam da ulje simbolizira Svetog Duha.” Da, i vatra i vjetar – ali u ovom slučaju voda simbolizira Svetoga Duha. Ona je jasno prikazana kao simbol Svetoga Duha. Pogledajmo sada s ovom spoznajom neke od tekstova o pranju u Svetom pismu. Titu 3,5-7: “On nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom …” Kao što vidite, Sveti Duh nas pere. obnavlja i regenerira. I dalje: “… koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, da opravdani njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga.” Pogledajmo kojim se riječima Pavao ovdje služi, to je važno. Jesmo li oprani Svetim Duhom, posvećeni, da bismo tako bili opravdani? Ne! Nego? “… da opravdani njegovom milošću …” Kao što vidite, vjerom u krv smo opravdani. Budući opravdani Njegovom milošću, što je sada na redu? Trebamo se pripremiti za baštinike, u nadi za vječni život. Vidite, krv nam daje nadu u vječni život, a voda nas osposobljava da ga doživimo. Pratite me? Evo još jednog teksta o “pranju”. Efežanima 5,25 i dalje: “Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je …” – što? “… posveti, očistivši je u kupelji vode uz riječ .” Što predstavlja voda? Što voda simbolizira? Svetoga Duha. Čime se Sveti Duh služi u procesu čišćenja, u procesu posvećenja? Što Sveti Duh koristi? Riječ. Dobro zapazite: “… da je posveti, očistivši je u kupelji vode uz riječ.” Dakle Sveti Duh se uvijek služi Božjom Riječju da nas posvećuje. Ponovit ću to: Što čini Sveti Duh? Uvijek se služi Božjom Riječju da nas posvećuje. To obično prikazujem ovako: Duh ne djeluje bez Riječi, a Riječ ne djeluje bez Svetoga Duha. Oboje zajedno su posvećujuća sila u vjernikovu životu. Dopustite da ovdje dam malo upozorenje. Sotona sve krivotvori. U stvari, prije kraja on će čak imitirati Isusa Krista, bit će lažni Mesija. Koga on sada krivotvori u kršćanstvu? Svetoga Duha, da. U kršćanstvu danas ima mnogo crkava i sve su oduševljene onim što “Sveti Duh” čini u njima. Ima i nekih uzbudljivih natprirodnih pojava. U stvari bit će sve više uzbudljivih i natprirodnih pojava. Prije samoga kraja neprijatelj će “iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće, zavede i izabrane” (Mt 24,24). A mi se nećemo smjeti osloniti na svoja osjetila da odredimo djeluje li Sveti Duh ili ne. Kako ćemo raspoznati pravog od krivotvorine? Kako? Ako je pravi, slušajte me, oni koji su pod Njegovim utjecajem nesumnjivo će marljivo proučavati Božju Riječ i nastojati da razumiju, upoznaju i vrše volju svojega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. Da razumiju, upoznaju i vrše volju svojega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. Na to Sveti Duh uvijek vodi da to čine oni koji su pod Njegovim utjecajem. Dobro se sjećam, bilo je to prije nekoliko godina, sjećam se kao da se jučer dogodilo. Razgovarao sam s jednim mladićem koji je bio silno uzbuđen onim što je “Sveti Duh” radio u njegovu životu i u crkvi koju je pohađao. Rekao sam mu: “Brate, to je predivno. Vi se sigurno ozbiljno bavite Riječju i mnogo je proučavate i učite.” On me iznenađeno pogledao i rekao: “Čovječje, o čemu govorite? Nije mi potrebna Riječ; imam Svetoga Duha koji mi kaže što da radim.” Crveno svjetlo, prijatelji! Uvjeravam vas da je to bila krivotvorina. Morate paziti! Zapamtite to. Sveti Duh uvijek koristi Riječ da nas posvećuje. I što je cilj ovog čišćenja, pranja, posvećivanja? Pogledajte redak 27 i obratite pozornost na ključnu riječ. “… te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane.” Što je posao Svetoga Duha? Da nas mijenja iz slave u slavu. Da bismo postali slavna Crkva. A kako po vašem mišljenju izgleda slavna Crkva? Poslužite se vašim ključem. To je Crkva koja odražava karakter Isusa Krista. Čujem li neki “amen”? (Amen.) To je slavna Crkva. Cijelim svojim srcem želim da ova crkva bude slavna Crkva. Želio bih da ona jasno odražava svjetlost ljupkog karaktera Isusa Krista. Kad ova Crkva postane slavna Crkva, ona će biti djelotvorni Kraljev svjedok i osposobljena za građanina u Kraljevstvu. Kao što vidite to je posao Svetog Duha; ne samo da nam pomogne u pripremi, poslušajte, ne samo da nam pomogne pripremiti se za Nebo kad Isus dođe, već da nam u međuvremenu pomogne druge pripremiti. A to nećemo biti u stanju dok ne budemo imali karakter sličan Kristovom. Upravo ono što nas čini spremnima za Nebo i čini nas djelotvornima u spašavanju duša – hvala Bogu – jest Kristu sličan karakter. Ovaj Kristu sličan karakter. Ivan 17,17: “Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina.” Je li to proturječno? Pismo kaže da nas posvećuje Sveti Duh i kaže da smo posvećeni istinom. Ne, tu nema proturječnosti. Ne zaboravimo, Sveti Duh i Istina, Riječ, uvijek rade zajedno. Manuscript Release, sv. 4, str. 345: “Istina, dragocjena istina ima posvećujući utjecaj. Posvećenje duše djelovanjem Svetoga Duha je ukorjenjavanje Kristove naravi u čovjeku. Milost našega Gospodina Isusa Krista se otkriva u karakteru i milost Krista se aktivno odražava u dobrim djelima. Tako se karakter mijenja sve više usavršavajući se po Kristovu liku u pravednosti i istinskoj svetosti.” Sve više usavršavajući se. Upravo za tim čeznem, prijatelji moji … – Pratite me? – … da se mijenjam iz slave u slavu. Sve više usavršavajući se u beskrajnu slavnu sličnost našem Spasitelju i Otkupitelju. Isusov život, str. 557: “Sveti Duh čisti srce. Posredovanjem Duha vjernik postaje sudionikom u božanskoj naravi. Krist je podario svog Duha kao božansku silu u svladavanju svih naslijeđenih i stečenih sklonosti k zlu i stoga da Crkva primi pečat Njegova karaktera.” Nevjerojatno! Bog nam je dao svojega Duha da nam pomogne u savlađivanju svih naslijeđenih i stečenih sklonosti k zlu. I što još? Da Crkva primi pečat. Koja grčka riječ slijedi? “Utisnuti.” Sjećate li se našeg proučavanja riječi “karakter”? (Predavanje 8.) Evo, to je posao Svetoga Duha: da u nas utisne karakter Isusa Krista. Zato imamo Pavlovu molitvu. Efežanima 3,16 i dalje: “… neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojačati se po Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka.” Gdje se događa ova promjena? Gdje? Događa li se izvan domašaja našeg ponašanja? Gdje se događa? U unutarnjem čovjeku. Kad do promjene dođe u unutarnjem čovjeku, hoće li se ona očitovati izvana? Svakako da. A što izlazi, ako potječe iz obraćenog razuma i preobraženog srca, jest iskreno iskazivanje ljubavi, a ne licemjerstva. Amen? Neka nam Bog pomogne da se mijenjamo iznutra prema vani. Znati li što većina od nas pokušava učiniti? Promijeniti se izvana prema unutra. Ne znam kako je s vama, ali ja sam otkrio da to ne funkcionira. Pratite me? Godinama sam se, dragi prijatelji, trudio da postanem kršćanin mijenjanjem ponašanja. Ali to su uzaludni, da ne kažem bijedni pokušaji. U njima nema radosti. Stišćete zube i trudite se pokoravati se slovu Zakona. A jedino što uspijevate jeste da postajete okrečeni grob. A upravo je to strašno. Izgledate lijepo izvana, i možete prevariti sebe i druge, ali ne možete prevariti Boga. Jer On gleda drukčije od čovjeka. Čovjek gleda na vanjštinu, a Bog? Na srce (1 Sam 16,7). Neka nam Bog pomogne da se mijenjamo iznutra prema vani. Neka nam pomogne da se mijenjamo silom Svetoga Duha, da se preobražavamo “obnavljanjem svojega uma” (Rim 12,2 – Šarić). Činjenica je da pokušavamo biti kršćani promjenom ponašanja. Bog želi da budemo kršćani promjenom uma. On želi da se mijenjamo u srži svoga bića. S kojim ciljem? Redak 17: “Da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni mognete shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve Punine Božje.” O brate i sestro, kakva čudesna budućnost! Kakva čudesna prednost kad priđemo križu i primimo krv i vodu. Ova krv nas čini baštinicima Kraljevstva, a voda koja ulazi priprema nas da ga baštinimo … mijenja nas iznutra prema van. Redak 20: “Onomu pak koji snagom u nama djelatnom može učiniti mnogo izobilnije nego li mi moliti ili zamisliti – Njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu za sva pokoljenja vijeka vjekovječnoga! Amen.” Brate, sestro, zahvaljujem Bogu za krv i vodu. Zahvaljujem Bogu za dostatnu, dvostruku ponudu milosti koja nam je osigurana po ovako velikoj cijeni. Pozivam vas, molim vas, priđite podnožju križa i primiti ovu dvostruku milost. Ne dao Bog da ju je On po tako velikoj cijeni uzalud omogućio svakome tko se ovdje nalazi. Ne dao Bog, prijatelji moji. Hoćete li dopustiti da vas privuče Kristova ljubav? “A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.” (Iv 12,32.) Vidite li svoju potrebu za krvlju i vodom da biste bili opravdani i posvećeni? Ako ju vidite, hoćete li primiti ovu ponudu koja jedino može zadovoljiti potrebu? Hoćete li prići križu? Ako to želite, biste li ustali za završnu molitvu? Nebeski Oče, mnogo Ti hvala za krv i vodu. Hvala Ti što u ovoj dvostrukoj ponudi imamo sve što je potrebno. Molim da svatko od nas kao odgovor na beskrajnu ljubav koja se otkrila u razapetom Kristu, sada dođemo u podnožje križa i primimo ovu dvostruku ponudu. Braćo i sestre, s pognutim glavama i zaklopljenim očima, u privatnosti prijema kojeg uživate s vašim Gospodinom i Spasiteljem Isusom Kristom, priđite križu. Priđite križu i u molitvi svome Gospodinu i Spasitelju, svome nebeskom Ocu, molite za ovu dvostruku mogućnost. Ona je besplatna za svakoga tko dođe i primi je, ali moramo je primiti osobno. Moramo je osobno zatražiti. Primanjem Isusa, primate sve što vam može dati, a čak ako ste već ranije tražili i primili ove ponude milosti kao ja, čak ako ste to već ranije učinili, priznat ćete, kao što i ja moram, da trebamo svakog dana iznova doći križu i primiti ovu dvostruku ponudu. Samo ako to učinimo i stalno se na to oslanjamo, moći ćemo ostati na uskom putu, da ne upadnemo u koji od jaraka. Svjesni toga, bez obzira jeste li to ranije učinili ili ne, hoće li svatko od vas u osobnoj molitvenoj zajednici koju uživate s Kristom, moliti za ovu dostatnu, dvostruku ponudu koju vam je nebeski Otac spreman dati i to ovog trenutka? Hoćete li ga moliti za to? Obratite mu se sada. Nebeski Oče, hvala Ti što uživaš u tome da nam daš sve što je potrebno; zahvaljujem Ti što se večeras raduješ kada molimo za krv i vodu. Molim Te da ovaj dostatni dar izliješ na svako srce i um koji je molio. I molimo Te da nam pomogneš da potpunije nego ikad shvatimo njegovu dovoljnost ne samo što nam daješ pravo na Nebo, nego nam pomažeš da se osposobimo za Nebo, tako da kad Isus dođe, budemo spremni živjeti s Njim i zauvijek uživati u Njegovom društvu. Gospodine, pomozi nam da primimo krv i vodu i ne samo da sami uđemo u Nebo, već nam pomozi da budemo uspješni zadobivači duša, da bismo silom Svetoga Duha mogli i druge dovesti u spasiteljsku vezu s Tobom. Učini da to doživimo. Molimo u Isusovo ime. Amen. Neka vas Bog blagoslovi, prijatelji moji. Hvala vam!

Ako želite, možete pratiti prijepis dok gledate video predavanja. Ako ste prekinuli čitanje i ne možete naći dio teksta u prijepisu, kombinacijom tipki CTRL-F (JABUKA-F) unesite riječi koje ste upravo čuli. Pretraga teksta će vas postaviti tamo gdje ste stali. Ukoliko vam se sviđaju ova predavanja i želite nam pomoći da napravimo pdf file koji bi bio dostupan za download, molimo kontaktirajte nas za upute kako to napraviti. Hvala vam unaprijed! Neka vas Bog obilno blagoslovi.

Email, Print, Bookmark, or Share
  •  
  •   
  •  
  •  
  •  
0

Your Cart