Select Page

Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikada povjereno ljudima. U slijedećih sat vremena istražit ćemo našu prednost i odgovornost da razvijemo karakter nalik na Krista. Sjedinimo se u ostvarenju duhovne obnove do koje će nas pastor Stephen Wallace voditi “Iz slave u slavu”.

Dobro veče i dobrodošli! Drago mi je što možemo nastaviti s našim proučavanjem, ovim duhovnim buđenjem pod naslovom “Iz slave u slavu”, predavanjima o načelima razvoja kršćanskog karaktera. Mi ozbiljno proučavamo najvažnije djelo ikad povjereno ljudskim bićima. A to je? Izgradnja karaktera. Ako dosad niste mogli odgovoriti na pitanje, imate problem. Možete li iz sjećanja ponoviti ključnu rečenicu kojom smo počeli proučavanja, i na koju se stalno vraćamo? Možete je reći napamet? Vidim da brzo otvarate Radne liste da biste pogledali što tamo piše. Odgoj, str. 203. Pokušajmo se sjetiti: “Izgradnja karaktera je najvažnije djelo, ikada povjereno ljudskim bićima; i nikada ranije njegovo marljivo izučavanje nije bilo tako važno kao sada.” Zašto je sada tako važno? Jer Kralj uskoro dolazi. O, prijatelji moji, vjerujem u to cijelim srcem.

Ima toliko toga što trebamo učiniti, a tako je malo vremena. Kakva je naša zadaća? Dvostruka je. Trebamo objaviti Evanđelje svakom narodu i koljenu, jeziku i puku (Otk 14,6) a trebamo pripremiti i svoj život (Heb 12,14).

Međutim, znajmo da uspješno ostvarenje jedne i druge zadaće ovisi o istoj stvari, a to je razvoj Kristu sličnog karaktera. Zato što samo s Kristu sličnom karakteru možemo biti uspješni Kraljevi svjedoci i osposobljeni za Nebo. Budući da Kralj uskoro dolazi, smatram da nema važnijeg predmeta za marljivo proučavanje od ovoga s kojim se bavimo iz večeri u večer. Hvala vam što ste bili spremni utrošiti vrijeme koje ste posvetili ovom proučavanju. Moja je molitva da vam to pomogne u dobivanju vječnih kamata i da vam bude na veliki osobni blagoslov. A to može biti i bit će ako sa mnom proučavate Božju Riječ pod utjecajem i vodstvom Svetoga Duha. To je jedini način da proučavanje Božje Riječi može biti na blagoslov. A jedini način na koji mogu biti protočnik Božjih blagoslova jest ako On odluči da me upotrijebi i progovori preko mene slaboga. A vas molim da se večeras molite za mene, kao i da se molite za sebe. Pođimo, kao što smo to ranije činili, na koljena i provedimo neko vrijeme u tihoj molitvi.

Oče i Bože, u Isusovo ime, Gospodina naše pravde, večeras izlazimo pred Tebe da Ti prije svega zahvalimo za prednost što Te smijemo nazvati Ocem. Predivno je što smo Tvoji sinovi i kćeri. Mi ne cijenimo dovoljno ovu prednost, ali kad počinjemo bolje razumjeti cijenu koja je plaćena, onda to još više cijenimo. Mi smo Tvoja djeca, krvlju kupljena. Hvala Ti Oče, hvala Ti Isuse, što ste platili ovu cijenu. Hvala Ti, Oče, što zahvaljujući našem Starijem bratu i Njegovoj dostojnosti smijemo izaći pred Tebe s uvjerenjem da nas primaš onako srdačno kao što primaš svojega Sina, jer si odlučio da nas ne gledaš takve kakvi jesmo nego kakvi smo u Njemu. Mi smo prihvaćeni u Voljenome i to nas ohrabruje i daje sigurnost da Ti možemo pristupiti i moliti Te ono što nam je potrebno više od svega, a to je izlijevanje Svetoga Duha. Oče, mi smo se ovdje okupili da proučavamo Tvoju Riječ, ali ne možemo uspjeti zadovoljiti našu težnju za poznavanjem istine koja mijenja život, ako ovdje s nama nije Duh Istine. Ali ne samo u objavi istine, već i u njenom primanju neka Tvoj Duh bude prisutan u sili. Oče, molim Te uz to da ovdje za nas stvoriš duhovno sklonište, oslobođeno od ometanja neprijatelja istine. Sotona zna večeras bolje od nas snagu istine koja nas oslobađa, i nje se on boji više nego ičega drugog. On će učiniti sve što je u njegovoj moći da nas spriječi da ju čujemo, razumijemo, cijenimo i primijenimo u svojem životu. Ali Oče, pozivam se na Kristovu krv protiv tog neprijatelja i stavljam tu krv na vrata ove crkve, moleći da ovo mjesto bude utočište. Pošalji anđele jake u sili da zadrže sile zla. Stvori za nas ovdje duhovno sklonište u kojemu bez ometanja možemo čuti istinu. Molim Te, usliši ovu molitvu; to molimo u Isusovo ime. Amen.

Dobili ste nastavak Radnih lista, nadam se. Večera treba početi na strani 31. To je 14. predavanje pod naslovom: “Jahve, Pravda naša.” (Jer 23,6.) Volim to ime. To je jedno od mojih omiljenih imena za našega Gospodina i Spasitelja. Ono je veoma značajno; nadam se da ćemo to uskoro otkriti dok večeras budemo zajedno proučavali Božju Riječ. Dosad smo razumjeli kako se primanjem dvostruke ponude milosti koju nalazimo u podnožju križa, u nama može obnoviti Božja slava, odnosno Njegov karakter. Ovu dvostruku ponudu milosti simboliziraju krv i voda. Mi smo krvlju opravdani. Ona predstavlja temelj na kojemu možemo izgraditi karakter. Ona je živa stijena. Prijatelji, morate znati da karakter ne može opstati u nevoljama koje će doći u budućnosti, ako nije sagrađen na stijeni pravednosti vjerom u Isusovu krv. Ne može opstati. Svaki drugi temelj je pomični pijesak. Premda možete sagraditi lijepu, bijelo okrečenu grobnicu na pijesku … poslušajte me! Kada dođu kiše i bujice krenu (Mt 7,25), što će se dogoditi s tom građevinom karaktera? Ona će se srušiti. Ne znam da li se sjećate pjesmice koju smo svi znali pjevati u subotnjoj školi o mudrom i ludom čovjeku. Krv nam daje temelj na kome možemo graditi. A onda nam voda daje snagu da izgradimo karakter na slavu Isusa Krista. Voda simbolizira Svetoga Duha. A kad dobijemo Kristovog Duha – sjetite se da nam se daje Kristova pravednost – to je ono što nas posvećuje. Kristova uračunana pravednost – to je ono što nas opravdava. Ali kad primimo Kristovu pravednost, primanjem Njegovog Duha, to nam omogućava da se mijenjamo … iz nutarnjeg čovjeka prema vani. “Obnavljanjem svojega uma” (Rim 12,2 – Šarić), mi se mijenjamo “iz slave u slavu”, kako to kaže naš ključni tekst u ovim proučavanjima, “kao od Gospodnjega Duha” (2 Kor 3,18 – Šarić). A iz slave u slavu jednostavno je drugi način da kažemo iz jedne faze razvoja karaktera u drugu. Mi nastavljamo izgradnju hrama karaktera na slavu Bogu, silom Svetoga Duha. A sada, dragi prijatelji, moram vas upozoriti na jednu veoma opasnu zamku u koju možemo lako upasti kad se radi o razvoju karaktera. Upozoravam vas, dobro me slušajte! Posebno mi je stalo da budete svjesni toga, jer se bojim da su se mnogi od mojih dragih adventističkih vjernika spotaknuli i upali u ovu zamku. Ne usuđujem se to iznijeti svojim autoritetom; govorim to oslanjajući se na prosudbu Vjernog svjedoka o Crkvi posljetka. Koja je to zamka? Naš prvi citat pod 14. predavanjem: Signs of the Times, 27. ožujka 1893: “Pravi kršćanski život dovest će do razvoja Kristu sličnog karaktera.” Stanka. Do čega će dovesti pravi kršćanski život? Do razvoja Kristu sličnog karaktera. Prema tome, ako nema razvoja Kristu sličnog karaktera, što to govori o onome što doživljavamo? Taj život nije pravi. Pratite me? “Pravi kršćanski život dovest će do razvoja Kristu sličnog karaktera, ali, ali …” I tu je zamka, dobro pazite! “… ako se svakog časa …” Što? “ne oslanjamo na Krista, rastući u spoznaji i prednostima, rezultat će biti oslanjanje na sebe i samopravednost. Duša mora odbaciti sve zasluge i potpuno se pouzdati u zasluge Onoga koji je suviše mudar da bi pogriješio.” Koja je to zamka u koju možemo lako upasti? “… dok rastemo u posvećenom životu, mi napredujemo iz slave u slavu.” O čemu se radi? O pouzdanju u sebe i samopravednosti. Pouzdanje u sebe i samopravednost. A to je, dragi prijatelji, bio problem tijekom cijele povijesti kršćanstva. Apostol Pavao je često govorio o ovom predmetu. Primjer: Galaćanima 5,4: “Prekinuli ste s Kristom vi koji se u Zakonu mislite opravdati; iz milosti ste ispali.” Počeli su s pravednošću po vjeri, a kako su rasli i napredovali, i naučili hodati, pa govoriti, počeli su se uzdati u sebe i svoju pravednost. Drago moji, tako je lako da postupimo na isti način! To je u ljudskoj naravi, a mi je svi dijelimo. I na što nas to navodi? Navodi nas da se osjećamo superiornijima jer to je u našemu srcu. To se vidi u farizejevim riječima u Luka 18,11: “Farizej se uspravan ovako u sebi molio: Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi.'” Moramo biti svjesni da se to često događa i u našoj voljenoj Crkvi. Signs of the Times, 21. listopada 1897: “‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi.’ Ova molitva je prikaz molitava mnogih.” Jeste li čuli ovo? Ova molitva je prikaz molitava mnogih. Zar mnogih? “Oni misle da zbog toga što obavljaju vanjske vjerske dužnosti imaju pravo na Božje odobravanje. Oni kažu kao onaj farizej: Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi.’ Ali takvi su usredotočeni na sebe i samodostatni.” Drugim riječima, pali su u ovu smrtonosnu zamku. Pali su u ovu smrtonosnu zamku. Ja sam otkrio da što više znamo o onome što trebamo i onome što ne trebamo činiti, i što više uspijevamo svoje ponašanje uskladiti sa slovom Zakona, to smo skloniji pasti u ovu zamku. A samo kad se sjetimo koliko smo kao narod dobili svjetla i istine. Amen? (Amen.) Nama je dano puno svjetla i istine, i mi smo, neki od nas svjesno, drugi nesvjesno, razvili kompleks nadmoćnosti. S obzirom na sve što imamo, više od drugih, što smo zaključili o sebi? Da smo bogati i da nam ništa ne treba. Uostalom, u citatu koji sam pročitao Duh proroštva navodi Otkrivenje 3,17: “Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!” A tko to kaže? Crkva u Laodiceji. A koja je to crkva? Hajde, priznajmo! To je Crkva posljetka. Nalazimo li se u vremenu posljetka? Prema tome problem smo mi. Hoćete li to priznati? Očito smo i mi pali u ovu zamku. Signs of the Times, 9. svibnja 1892: “Velika opasnost za one koji tvrde da vjeruju u istinu za ovo vrijeme …” O kome ona govori? O nama. “Velika opasnost za one koji tvrde da vjeruju u istinu za ovo vrijeme je što osjećaju da imaju pravo na Božje blagoslove zato što su žrtvovali ovo ili ono, učinili ovo ili ono dobro djelo za Gospodina.” Stanimo! Što nam jedino daje pravo na Božje blagoslove? Kristova uračunana pravednost. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Kristova dana pravednost ne daje nam pravo ni na što. Ona nas samo osposobljava da uživamo u onome što je Krist pribavio za nas. Amen? Molim vas nemojte nikad pomisliti da je posvećen život na bilo koji način zaslužan i daje vam pravo na bilo što. Nije. Upravo je naša sklonost da tako mislimo uzrokom da upadnemo u ovu zamku; večeras vas pokušavam na to upozoriti. Čitamo ponovno: “Velika opasnost za one koji tvrde da vjeruju u istinu za ovo vrijeme je što osjećaju da imaju pravo na Božje blagoslove zato što su žrtvovali ovo ili ono, učinili ovo ili ono dobro djelo za Gospodina. Mislite li da Bog zato što ste odlučili svetkovati subotu ima ikakvu obavezu prema vama i da imate pravo na Njegove blagoslove?” Nevjerojatno kakvo ona pitanje postavlja. “Je li vam se čini da je žrtva koju ste učinili dovoljna zasluga koja vam daje pravo na bogate Božje darove? Ako stvarno cijenite ono što je Krist učinio za vas, shvatit ćete da u vama ili vašem radu nema nikakvih zasluga.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) “Vi ćete biti svjesni svojeg stanja izgubljenosti i postati krotki u duhu. Za onoga koji je skrušena duha postoji samo jedno: stalno gledati na Isusa, vjerovati u Onoga koga je Otac poslao.” Vidite li, dragi prijatelji, samo nas to može sačuvati da ne padnemo u ovu zamku. Stalno gledati i isključivo se oslanjati na pravednost Isusa Krista. (Amen.) Samo nas to može sačuvati od ove zamke. Kad počnemo odvraćati pogled od Isusa na sebe i diviti se onome što mi činimo, onda se nalazimo u velikoj nevolji. Evo, upozorio sam vas. Rimljanima 3,20 i dalje: “Zato se po djelima Zakona nitko neće opravdati pred njim. Uistinu, po Zakonu – samo spoznaja grijeha! Sada se pak izvan Zakona očitovala pravednost …” “pravednost” – Čija? – “Božja.” Kakva je to vrsta pravednosti? Savršene pravednosti. “Sada se pak izvan Zakona očitovala pravednost Božja …” Gdje se očitovala? U Isusu Kristu. Amen? (Amen.) “… posvjedočena Zakonom i Prorocima, pravednost Božja po vjeri Isusa Krista, prema svima koji vjeruju. Ne, nema razlike! Svi su zaista sagriješili …” I što onda, dragi prijatelji? “… i potrebna im je slava Božja; opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu.” Ovo se tiče sviju nas bez obzira tko smo, bez obzira koliko smo svjetla dobili, kako smo pobožno živjeli. “Svi su zaista sagriješili.” Zato svi mi, da bismo bili opravdani, da bismo zadovoljili savršeno mjerilo Božjeg Zakona, a što je potrebno da bismo bili opravdani, moramo imati pravednost bolju i veću od bilo čega što nalazimo u sebi. Moramo imati Božju pravednost; a gdje ćemo je naći? U Isusu Kristu – u Isusu Kristu, samo u Njemu. Pogledajmo kratku frazu: “Svi su zaista sagriješili …” Kako smo ranije rekli, a ja to moram ponoviti, grčki glagol u toj rečenici je u aktivnom sadašnjem obliku. Sjećate se da sam vam to ranije govorio? Aktivno sadašnje vrijeme – što ono prikazuje? Ono označava trajno djelovanje, bez obzira kakvo ono bilo. U ovom slučaju lišeni su Božje slave (Šarić). Pavao nam zapravo kaže da su svi sagriješili, prekršili Zakon pa su zato lišeni su Božje slave. Sjetimo se, Božja slava je Njegov karakter, a Zakon je njegov prijepis. On nam zapravo želi reći da smo svi prestupili Zakon i da nismo u skladu sa savršenim mjerilom. Zato se moramo osloniti na pravednost nekog drugog da nas opravda. Nije čudo što se “djelima Zakona nitko neće opravdati”. Je li to jasno? Tko jedini ima pravednost koja zadovoljava savršeno mjerilo? Tko jedini ima Božju pravednost? Samo Isus Krist. Hebrejima 1,3: “On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova …” Je li Isus bio lišen slave? Mi stalno ostajemo lišeni slave, dok je On njezin odsjaj. Je li to razlika? Jest. Isus je neoslabljeni odsjaj karaktera svojega Oca. On ima beskrajno savršen karakter. On je jedini koji nije lišen slave. Što smo svi mi u usporedbi s Njim? Poslušajmo Isusov govor na Gori, str. 72. “Božanska ljepota Kristova karaktera, kojega i najplemenitiji i najnježniji među ljudima samo blijedo odražavaju, … bio je živi prikaz karaktera Božjeg Zakona.” Oho! Jeste li čuli? Prije svega, što je bio Kristov karakter? Živi prikaz karaktera Božjeg Zakona. Bio je očitovanje božanske ljepote. Ali zapazimo: najplemenitiji i najnježniji među ljudima samo su – što? Što su oni u usporedbi s Kristom? Blijedi odraz. Ovo je dosta ponižavajuće. Najplemenitiji i najnježniji među ljudima … Tko večeras želi tvrditi da pripada ovoj dičnoj skupini? Ima li koga? Dobro! Drago mi je što nitko nema hrabrosti da podigne ruku. Tko bi mogli biti kandidati za ovu dičnu skupinu? Najplemenitiji i najnježniji među ljudima. Imenujte neke. Henok, Daniel, Mojsije, Ivan, Ilija – da, da … ovi najpobožniji ljudi iz prošlosti. Ali čak i ova skupina, dragi prijatelji, samo je blijedi odraz božanske ljepote karaktera Isusa Krista. Stoga ne čudi da posvećeni život neće nikad biti dovoljan da nas opravda. Bez obzira koliko ste posvećeni postali, što ste još uvijek? Još uvijek ste lišeni Božje slave. Čak i Daniel. Uostalom Daniel je jedini za kojeg znam, osim Isusa Krista, za kojega Pismo kaže da nije imao mane. On bi svakako bio kandidat za ovu skupinu, Najplemenitiji i najnježniji među ljudima. Pa ipak, u usporedbi s Kristom, on je bio samo blijedi odraz. Ovo izgleda jako ponižavajuće. Blijedi odraz. Ali ovo je samo stvar logike. Sjećate se Testimonies, sv. 6, str. 60? “Kristov život otkriva beskrajno savršen karakter.” Naravno da će najplemenitiji i najnježniji među ljudima biti samo blijedi odraz u usporedbi sa sjajem Očeve slave. U knjizi That I May Know Him, str. 44: “Njegov karakter je bio apsolutno savršen.” “Apsolutno savršen.” Dragi moji prijatelji, mjerilo koje moramo zadovoljiti da bismo bili opravdani je savršeno mjerilo Božjeg Zakona. Prema tome, jedini savršeni karakter koji će zadovoljiti to mjerilo je beskrajno savršen karakter Isusa Krista. Čujem li neki “amen”? (Amen.) To je jedini karakter koji će zadovoljiti mjerilo i time nas opravdati. Što će učiniti? Opravdati nas. Ali idemo dalje … Postoji mjerilo prema kojem nas Bog drži odgovornima, koje moramo zadovoljiti u okviru razvoja našeg karaktera. Koje je to mjerilo? Poslušajmo sljedeći navod; on je posebno značajan. Testimonies, sv. 2, str. 549: “On je naš Uzor. …” O kome govorimo? O Isusu Kristu. “On je savršen i svet primjer kojeg trebamo oponašati. Mi se ne možemo izjednačiti s Uzorom.” Jeste li čuli? Ponovit ću. “Mi se ne možemo izjednačiti s Uzorom.” Čini mi se da je to logični zaključak kad shvatimo da je Krist otkrio beskrajno savršen karakter. Ima li ikoga ovdje tko misli da može pokazati beskrajno savršen karakter? Nekoga tko može reći da je odsjaj Božje slave? Čak je i bezgrešni Adam bio samo obličje. Jasno? “Mi se ne možemo izjednačiti s Uzorom.” Uostalom, svi oni koji su u ovom jarku … Tko je u tom jarku? Antinomianisti, ljudi koji se oslanjaju na jeftinu milost. Svi oni vole ono što sam rekao. Skloni su reći: “Samo kaži, brate!” Usput rečeno, legalisti počinju osjećati nelagodu s obzirom na ono što ovdje kažem. Poslušajte! Moram nastaviti s čitanjem. “Mi se ne možemo izjednačiti s Uzorom, ali nećemo naići na Božje odobravanje ako ga ne oponašamo i ako mu, ovisno o sposobnosti koju nam Bog daje, ne nalikujemo.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) Kako vidite, to je mjerilo prema kojemu nas Bog smatra odgovornima u razvoju našeg vlastitog karaktera. On od nas traži da nalikujemo, koliko god bili sposobni, beskrajno savršenom uzoru. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Je li to pošteno? Da. Je li nerazumno? Nije. On želi da zbog Kristove ljubavi svijetlimo što jače odražavanjem svjetla Njegovog karaktera. On ne očekuje da svijetlimo kao Sunce, ali očekujemo da budemo puni Mjesec za Isusa. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Prijatelji, moram to ponoviti! Bog od nas ne očekuje da svijetlimo kao Sunce, ali očekuje da svijetlimo što jače možemo. On od nas očekuje da budemo puni Mjesec. Sjećate se kako smo u našem prvom proučavanju potražili Izaiju 60? Sunce simbolizira Isusa. A što simbolizira Crkvu? Mjesec. Na koji jedini način Mjesec svijetli? Odražavajući sunčevo svjetlo. Mi moramo naučiti da svijetlimo “iz slave u slavu”, od mlađaka do četvrti, “iz slave” – polovice Mjeseca, “u slavu” – tričetvrti, pa sve do punog Mjeseca. Ali čak i pun Mjesec je samo – blijedi odraz božanske ljepote Sunca pravednosti. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Bog očekuje da, Kristove ljubavi radi, svijetlimo što jače možemo. Prema dvjema stvarima – potrudimo se to razumjeti. Svim svjetlom koje imamo, i sposobnošću, trebamo odražavati to svjetlo. Postoje dvije stvari. Za koje dvije stvari nas Bog smatra odgovornima? Svjetlost koju imamo i sposobnost da tim svjetlom svijetlimo. Varira li to od osobe do osobe? Recite, varira li? Naravno da varira. Smatra li nas Bog sve odgovornima prema istome mjerilu? Ne. Ali nas smatra odgovornima za svjetlo koje smo primili i sposobnost da ga odražavamo. Uostalom, upravo je to razlog da nemamo pravo hodati okolo i osuđivati. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Pošto imamo različito svjetlo i različitu sposobnost da hodimo u tom svjetlu i da ga odražavamo. Uz to zapazimo da se i svjetlo i sposobnost trebaju uvijek povećavati. Amen? Zato, ono što za nas danas može biti savršen karakter … A savršenstvo karaktera znači hoditi u čitavoj svjetlosti koju imamo i prema sposobnosti koju imamo odražavati to svjetlo. Ali savršenstvo karaktera danas nije dovoljno sutra, jer sutra dobivamo više svjetla. A kad to svjetlo odražavamo, naš kapacitet odražavanja se povećava. I tako rastemo – iz slave u slavu. A u svakoj fazi možemo biti puni Mjesec. Je li to ima smisla? Je li razumljivo? U svakoj fazi možemo biti savršeni, u svakoj fazi. Ali naše savršenstvo nije statično već dinamično; mi rastemo u savršenosti. Evo kako Duh proroštva govori o tome. Review and Herald, 1. studenoga 1892: “Ali oni koji misle da će doživjeti čarobnu promjenu karaktera bez uloženog napora da nadvladaju grijeh, bit će razočarani. … Svojim ograničenim snagama …” Obratimo pozornost na rječnik. “Svojim ograničenim snagama trebamo biti sveti u svojoj sferi kao što je Bog u svojoj. U granicama svojih sposobnosti trebamo pokazati istinu, ljubav i savršenstvo božanskog karaktera. Zbog toga moramo crpiti iz izvora žive vode.” A što teče iz izvora žive vode? Voda – i što je ona? Sveti Duh koji može mijenjati iz slave u slavu. Vidite li kako se sve slaže? “Svojim ograničenim snagama trebamo biti sveti u svojoj sferi kao što je Bog u svojoj.” Puni Mjesec. Biti sveti u svojoj sferi kao što je Bog, Sunce pravednosti, u svojoj. Pratite me? Ali što je to? Blijedi odraz. Vidite li kako to funkcionira? Uzmimo Selected Messages, sv. 3, str. 195. Poslušajmo ovu značajnu tvrdnju i budimo skrušeni. Ovo iznosimo zato jer se pokušavamo ovom istinom sačuvati od ove smrtonosne zamke u koju smo kao narod skloni upasti – u zamku samopravednosti. Selected Messages, sv. 3, str. 195. “Isus voli svoju djecu i onda kad zablude.” Znam za mnoge da to pogrešno izgovaraju. “Isus voli svoj narod i onda kad pogrešuje. Njegovo oko bdije nad njim, i kad učine najbolje što mogu …” “… kad učine najbolje što mogu i pozovu Boga u pomoć, budimo sigurni da će prihvatiti njihovu službu, premda je nesavršena.” Osjećamo li skrušenost? Kad učinimo najbolje što možemo i pozovemo Boga u pomoć, kakva je naša služba? Kakva je? Priznajmo! Još uvijek nesavršena. I svi koji ste iskreni, znate da je to tako. Pružiti najbolje Božjom snagom. Ovdje uopće ne govorimo o vašoj snazi. Najbolje što pružate osnaženi Duhom još uvijek je nesavršeno. Ne čudi što se ne možemo osloniti na posvećeni život, pa ni na Duhom osnaženu poslušnost, da bi nas oni opravdali. Pretite me? Jer čak ni Duhom snažena poslušnost najposvećenijeg života je – priznajmo, što? Još uvijek nesavršena. Pa što je onda rješenje? Sljedeća rečenica: “Isus je savršen.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) Na ovo bi svatko trebao reći “amen”. “Isus je savršen.” (Amen.) “Njima je uračunana Kristova pravednost …” Kako dolaze do Kristove pravednosti? Ona je uračunana. “Njima je uračunana Kristova pravednost i On će reći: Skinite s njega prljave haljine i obucite mu dragocjenu haljinu!’ Isus nadoknađuje naše neizbježne nedostatke.” Nije li ovo izvanredna misao? Razmislite! Što Isus nadoknađuje? “Neizbježne nedostatke.” To je tako zaštitnički rečeno. Ako to razumijemo, to će nam i te kako pomoći da ne upadnemo u koji od jaraka. Razmislite malo sa mnom! Kako nas rečenica “neizbježne nedostatke” može sačuvati od ovog jarka, jarka legalizma? Kad učinimo najbolje što možemo, što još uvijek imamo? Nedostatke, još uvijek nesavršenost. “Zato se po djelima Zakona nitko neće opravdati.” (Rim 3,20.) Vaša Duhom osnažena, posvećena poslušnost i dalje je nedostatna; zato se nikad ne možete osloniti na nju da će vas ona opravdati. Pratite me? Koja će vam rečenica pomoći da izađete iz jarka? Kakve nedostatke Isus nadoknađuje? Kakve? Neizbježne. Kakve nedostatke Isus nadoknađuje? “Neizbježne nedostatke.” A kakvi su to neizbježni nedostaci? Pozabavit ćemo se time. Shvatite ovu dragocjenu istinu i ohrabrite se. Kakav je Isus? Savršen. U Conflict And Courage, str. 111, A nalazi se i u Patrijarsi i proroci, str. 399. (p. 480) ako vam je ova knjiga pri ruci, dakle Patrijarsi i proroci, str. 399 (p. 480): “Naš Otkupitelj nije pokazao nikakve ljudske slabosti ili nesavršenstvo.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) Je li kod Isusa bilo neke nesavršenosti? Ne. Je li On bio lišen nečega? Hvala Bogu nije. Dakle On je svojom savršenošću zadovoljio savršeno mjerilo. Hvala Bogu! Poslušajmo ovo: Review and Herald, 16. lipnja 1896: “Tajanstvenim planom otkupljenja osigurana je milost kako bi nesavršeno djelo čovjeka moglo biti prihvaćeno u ime Isusa, našeg Zastupnika.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) To bi vas trebalo oduševiti do srži vašeg bića. I ako ste stvarno iskreni prema sebi, onda znate da je i najbolje što činite nedovoljno, i to vas treba obradovati. A znate li koga to ne raduje? To ne raduje one koji su dugo bili uvjereni da čine sve što Zakon zahtijeva i da su pravedni na osnovi svoje poslušnosti. Njih ne raduje ova istina jer ruši njihovu slavu u prah. Prirodno je da oholo srce nije sretno činjenicom da ne može s nikakvim zaslugama izići pred Boga. “Tajanstvenim planom otkupljenja osigurana je milost kako bi nesavršeno djelo čovjeka moglo biti prihvaćeno u ime Isusa, našeg Zastupnika.” Hvalim Boga za ime Isusa, našeg Zastupnika. A kako ono glasi? Jahve, Pravda naša. Kako volim to ime! Više o tome kasnije; moram se oduprijeti da ne nastavim. Hebrejima 13,20.21: “A Bog mira, koji po krvi vječnoga Saveza od mrtvih izvede velikoga Pastira ovaca, Gospodina našega Isusa, osposobio vas za svako dobro djelo da vršite volju njegovu, činio u nama što je njemu milo, po Isusu Kristu, komu slava u vijeke vjekova. Amen.” Što je milo Bogu i po kome? Po Isusu Kristu. Čujem li neki “amen”? (Amen.) To je jedini način na koji možemo činiti što je milo i ugoditi Bogu. Mi to dajemo Bogu po Isusu Kristu. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Nema drugog načina da ugodite Bogu. On vam kaže: “Ovo je moj ljubljeni Sin koji mi se dopada” (Mt 3,17 – Šarić) samo ako ne vidi vas nego Njega. Hvala Bogu za ono što želi učiniti kad smo u Kristu. A kad smo u Kristu, gdje je Krist? U nama. Onda živimo puninom svoje sposobnosti da svijetlimo svjetlom koje nas obasjava jer ljubimo Isusa. Vidite li kako se sve uklapa? Međutim, postoje neizbježni nedostaci. Koji? Budimo jako pažljivi pri tome što stavljamo pod naslov “neizbježni nedostaci”. Kad ste stvarno umorni i padne vam šećer u krvi pa se otresete na svojeg bračnog druga, je li to neizbježni nedostatak? Ne, žao mi je, nije. Naime, mogli ste i trebali ste se naspavati, mogli ste i trebali ste se pravilno hraniti, mogli ste i trebali ste, uz Božju milost, vladati svojom ćudi. To nije neizbježni nedostatak. Što je onda neizbježni nedostatak? Neizbježni nedostatak je posljedica dvaju razloga. Jedan je naše razumijevanje Božje volje, a drugi je naša sposobnost da provedemo ono što razumijemo. Prvo, naš problem nedovoljnog razumijevanja. Što nam Pavao govori u 1. Korinćanima 13,12? “… sada gledamo kroza zrcalo …” ili u Dretarovu prijevodu: “… nejasno”. Moramo shvatiti da zbog grijehom oštećenog stanja imamo vrlo malu sposobnost da razumijemo Božju volju. Kao što vidite, ona je savršeno mjerilo pravednosti, a grijehom oštećeni um nije ga u stanju potpuno shvatiti bez obzira koliko se naprezao. Zbog toga naše shvaćanje Božje volje nije dovoljno. Ali hvala Bogu, mi možemo svakog dana rasti u spoznaji. Sama činjenica što svakodnevno rastemo jasan je dokaz da u bilo čemu ne znamo sve. Što više napredujemo u posvećenom životu to bolje spoznajemo Božju volju. Ne zaboravimo, Bog nas ne smatra odgovornima za ono što ne znamo. Ali nas smatra odgovornima za ono što znamo. Hajde da dodamo: I za ono što smo mogli znati da smo se ozbiljno potrudili. Po ovom pitanju nemojmo igrati nikakve igre. Možete li biti odgovorni za slabije mjerilo ako ostavljate da Biblija skuplja prašinu na polici? I one knjige Duha proroštva koje skupljaju prašinu. Možete li se igrati s Bogom i na dan suda reći: “Nisam znao jer nisam mogao naći vremena za čitanje”? Možete li tako postupiti? Ne, ne možete. Mi smo odgovorni pred Bogom ne samo za ono što znamo, već i što smo mogli znati da smo se ozbiljno potrudili razumijeti što je Njegova volja za nas. Ali i onda kad marljivo nastojimo spoznati Njegovu volju, mi još uvijek gledamo kao kroz zatamnjeno staklo pa je to neizbježni nedostatak. Kad je riječ o vršenju onoga što znamo da je Božja volja također postoji nedostatak, neizbježni nedostatak. Koji? Pročitat ću značajan tekst iz pera Duha proroštva koji to jako dobro opisuje. Nalazimo ga u Selected Messages, sv. 1, str. 344: “Bogoslužja, molitve, proslavljanje, iskrena priznanja grijeha dižu se od pravih vjernika kao tamjan do nebeskog Svetišta.” Stanimo! Pratite me? O čemu govorimo? O Duhom potaknutim djelima poslušnosti koja pravi vjernik pruža Bogu. A u prethodnom odsjeku ona kaže da je sve to osnaženo i potaknuto Svetim Duhom. Vratimo se pročitanoj rečenici: “Bogoslužja, molitve, proslavljanje, iskrena priznanja grijeha dižu se od pravih vjernika kao tamjan do nebeskog Svetišta, ali …” Poslušajmo: “… ali prolazeći kroz nečiste ljudske kanale oni su toliko uprljani da, ako nisu očišćeni krvlju, nikad ne mogu imati vrijednosti pred Bogom.” Oho, jeste li to čuli? Naša najbolja Duhom potaknuta bogoslužja i djela poslušnosti kao pravih vjernika, uzlaze na Nebo tako prljava da ako nisu očišćena krvlju, nikad neće imati vrijednosti pred Bogom. Zašto? “… prolazeći kroz nečiste ljudske kanale.” Ova umrljanost je posljedica našeg grešnog, palog stanja. Usput rečeno, koliko dugo ćemo biti nečisti ljudski kanali? Dok se ovo raspadljivo ne obuče u neraspadljivost i ovo smrtno u besmrtnost. (1 Kor 15,53.) Dokle god imamo ovu nečistu narav mi smo kanali koji prljaju i ono što Sveti Duh radi preko nas. Razumijete li to? Ja to nisam izmislio; jednostavno vam čitam. Nastavljam s čitanjem: “Oni …” Što? Bogoslužja, molitve, proslavljanje … “… se ne dižu u besprijekornoj čistoći, i ako ih Posrednik, koji je s desna Bogu, ne prikaže i očisti svojom pravednošću, oni nisu prihvatljivi Bogu.” Nisu prihvatljivi. “Sav kâd iz zemaljskih svetišta mora biti ovlažen kapima Kristove krvi koja očišćava. On diže pred Ocem kadionik svojih zasluga u kojima nema ni trunke zemaljske nečistoće.” Stanimo! Ova rečenica puno govori o ljudskoj naravi Isusa Krista. Zar ni Kristove molitve, Njegova hvala Ocu, da nisu bile očišćene krvlju, ne bi bile prihvaćene? Dragi prijatelji, odlučno kažem da se to ne može dogoditi. Zašto? Zato što nije bio nečisti ljudski kanal kao mi. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Hvala Bogu da ima pravednost koja zadovoljava savršeno mjerilo umjesto nas. Čujem li neki “amen”? (Amen.) “On diže pred Ocem kadionik svojih zasluga u kojima nema ni trunke zemaljske nečistoće. On u svoj kadionik skuplja molitve, hvale i priznanja svoga naroda i uz njih stavlja svoju besprijekornu pravednost. A onda, namirisan zaslugama Kristove žrtve kâd se uzdiže Bogu potpuno prihvatljiv, a milostivi odgovori budu uzvraćeni.” Hvalim Boga za Posrednika. A vi? Hvala Bogu za Posrednika. Bez Njega bili bismo u velikoj nevolji. I evo posljednji odsjek. “O kad bi svi shvatili …” Ona uzvikuje: “O kad bi svi shvatili da svu poslušnost …” Ponavljam: “… poslušnost, kajanje, hvalu i zahvaljivanje moramo staviti na rasplamsalu vatru Kristove pravednosti. Miomiris ove pravednosti izdiže se kao oblak do prijestolja milosti.” Svu svoju poslušnost, Duhom potaknutu i ljubavlju pokrenutu poslušnost posvećeni vjernik treba staviti – gdje? Na rasplamsalu vatru Kristove pravednosti. Zašto? Što čini vatra? Ona čisti. Shvaćate li bolje zašto posvećeni život nikad ne može proizvesti poslušnost koja će vas opravdati? Poslušnost mora biti očišćena Kristovom krvlju i njoj treba biti dodana Kristova pravednost prije nego što može biti prihvatljiv dar zahvalnosti. I znajte da ono što Krist čini za nas kao naš Posrednik, čišćenje koje vrši svojom krvlju i dodavanje Njegove pravednosti nije učinjeno zato da postane zaslugom – tisuću puta ne. To je učinjeno zato da postane prihvatljiv dar zahvalnosti. Pratite me? Ovo čišćenje se mora obaviti prije nego što naša poslušnost uopće postane prihvatljiva kao dar zahvalnosti. Razumijete li bolje zašto nemamo ono što bi nas opravdalo kad je riječ o poslušnosti? Čak i Duhom potaknuta, ljubavlju pokrenuta poslušnost još uvijek nije dovoljna. Još uvijek je nesavršena. Prema riječima Duha proroštva ona je tako prljava da mora biti očišćena Kristovom krvlju, uz dodatak Njegove pravednosti. Ovo stvarno izaziva u nama poniznost. Međutim, činjenica je da to pomaže uklanjanju suptilnog oblika legalizma koji muči našu voljenu Crkvu. A kakav je to oblik legalizma? To nije tvrdnja da sam pravedan što vlastitim trudom vršim Zakon. Ne, ne! Ne poznajem nijednog adventistu koji to uči i vjeruje. Ali mnogo je nas koji smo upali u lukavi oblik legalizma koji kaže: “Ne, nisam pravedan zahvaljujući svojoj poslušnosti, nego sam pravedan zahvaljujući Svetom Duhu koji je poslušan u meni.” Dragi prijatelji, jesmo li na osnovi toga pravedni pred Bogom? Jesmo li? Opravdava li nas poslušnost? Čak i Duhom potaknuta poslušnost? Ne. Zašto? Jer dok prolazi kroz nečiste kanale ljudskog roda, ona se tako uprlja, da je Bog može primiti samo ako je očišćena krvlju. Naravno, to nije dovoljno da nas opravda. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Ako razumijete ovu istinu, sačuvat ćete se od zamke na koju vas stalno upozoravam. I dok napredujete u posvećenju, držite uvijek na umu da i onda kad učinite najbolje što možete, to je još uvijek nesavršeno (Rim 3,23). U stvari, to je tako uprljano da ga Bog može primiti samo ako je očišćeno krvlju i ako mu je dodana pravednost Posrednika; tada je prihvatljivo kao dar zahvalnosti. Pratite me? I dragi prijatelji, upravo je to razlog … Upravo je to razlog da vi i ja nikad ne možemo biti tako posvećeni da se više ne moramo moliti: “U Isusovo ime.” Amen. Pratite me? Kad se molio Ocu, je li Isus mogao moliti u nečije ime? Ne. Ima li razlike između Njega i nas? Ima. Hvala Bogu što je ima. Hvala Bogu što postoji Jedan koji nije uprljani kanal, čija poslušnost nije umrljana, nije problematična, tko je bio savršeno poslušan, oslobođen ljudske nesavršenosti. Hvala Bogu za Onoga koji je zadovoljio savršeno mjerilo i hvala Bogu što je to učinio za nas. Čujem li neki “amen”? (Amen.) To je naša pravednost; nemojmo to nikad zaboraviti! Nikad ne računajte i ne oslanjajte se na ono što Duh i vi činite da biste postali pravedni u Božjim očima. To vas ne opravdava niti ne posvećuje. A morate biti posvećeni. Morate biti osposobljeni za Nebo, inače nećete ući u njega. Pratite me? Moja je žarka molitva da to bude jasno. Je li i biblijski? Da, čitava Biblija stoji iza toga. Izlazak 28,36-38: “Napravi potom jednu ploču od čistoga zlata i na njoj ureži, kao što se urezuje na pečatnom prstenu: ‘Jahvi posvećen’. Za mitru je priveži modrom vrpcom da stoji s pročelja mitre. Neka stoji na Aronovu čelu. Tako neka Aron na se preuzme nedostatke …” Kakve je trebao preuzeti nedostatke? “… koji bi mogli okaljati sve svete prinose što ih Izraelci posvećuju. Neka uvijek stoji na njegovu čelu da za njih stječe blagonaklonost Jahvinu.” Vidite li da se i ovdje nalazi ova istina? Što stoji na Aronovu čelu? “Jahvi posvećen.” Što je Aron bio? Veliki svećenik. Što znači natpis na čelu “Jahvi posvećen”? Beskrajno savršen karakter Isusa Krista. I zbog tog beskrajno savršenog karaktera Bog prihvaća naše darove. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Hvala Bogu za Posrednika! Ustanimo na završnu molitvu. Nebeski Oče, hvala Ti što si nam pomogao da shvatimo kako smo potpuno ovisni o Kristovoj pravednosti. I dok rastemo iz slave u slavu, od milosti do milosti do karaktera sličnog Kristovom, mi smo još uvijek nedostojni. Sve najbolje kod nas je nesavršeno. Čak su i naša Duhom potaknuta djela ljubavi i poslušnosti uprljana prolazom kroz nečisti kanal pa moraju biti očišćena krvlju i imati Kristovu pravednost koja im je dodana prije nego budu prihvatljiva kao dar zahvalnosti. Oče, pomozi nam da ne zaboravimo na ove istine, da nas one mogu sačuvati da ne upadnemo u smrtonosnu zamku u koju smo toliki uhvaćeni. Pomozi nam da upremo pogled u Jahvu, našu pravdu, jer On jedini ima pravednost koja beskrajno savršena može opstati pred Tobom. Hvala Ti za Isusa. Hvalimo Te u Njegovo ime. Amen.

Ako želite, možete pratiti prijepis dok gledate video predavanja. Ako ste prekinuli čitanje i ne možete naći dio teksta u prijepisu, kombinacijom tipki CTRL-F (JABUKA-F) unesite riječi koje ste upravo čuli. Pretraga teksta će vas postaviti tamo gdje ste stali. Ukoliko vam se sviđaju ova predavanja i želite nam pomoći da napravimo pdf file koji bi bio dostupan za download, molimo kontaktirajte nas za upute kako to napraviti. Hvala vam unaprijed! Neka vas Bog obilno blagoslovi.

Email, Print, Bookmark, or Share
  •  
  •   
  •  
  •  
  •  
0

Your Cart