Select Page

Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikada povjereno ljudima. U slijedećih sat vremena istražit ćemo našu prednost i odgovornost da razvijemo karakter nalik na Krista. Sjedinimo se u ostvarenju duhovne obnove do koje će nas pastor Stephen Wallace voditi “Iz slave u slavu”.

Drugi dio Dobrodošli prijatelji! Hvala što niste otišli. Pošto nam je vrijeme isteklo, moramo ovaj predmet obraditi u 2 dijela. Naslov našeg proučavanja je “Jahve, Pravda naša.” (Jer 23,6.) Ne mogu se pomiriti s tim da ovaj materijal ostavimo neobrađen. Zato usredotočimo se ponovno na ovu važnu istinu, koja će nas sačuvati da ne upadnemo u smrtonosnu zamku legalizma, samopravednosti, u koju smo tako skloni upasti kao narod. Istina će vas osloboditi (Iv 8,32). Dragi prijatelji, mi ne možemo iskusiti oslobađajuću snagu istine ako je ne proučavamo i prihvatimo pod utjecajem Duha. Budimo svjesni toga. Niti ja ne mogu ispravno iznijeti istinu bez pomoći Duha Istine. Zato, kao što običavamo, počnimo ovo proučavanje na koljenima i molimo se za sebe i jedni za druge. Hajdemo!

Oče nebeski, opet dolazimo u Isusovo ime, Gospodina naše pravednosti, pred Tebe, zahvalni za Posrednika. Shvatili smo da naše molitve – premda Duhom i ljubavlju potaknute, prolaze kroz nečisti kanal ljudskosti – ne možeš primiti ako nisu krvlju očišćene. Od srca zahvaljujemo što si osigurao posredničku ulogu i službu našeg Spasitelja, svog Sina Isusa. Gospodine Isuse, hvala ti što uzimaš naše molitve pa ih čistiš svojom krvlju i dodaješ im svoju pravednost. Tako dolaze pred Boga svete i prihvatljive. On može uslišiti naše molbe zahvaljujući Tvojoj, a ne našoj dostojnosti. Oče, s pouzdanjem da nas gledaš kakvi smo u Kristu i postupaš s nama kao što On zaslužuje, molimo Te da nas blagosloviš izlijevanjem Svetoga Duha. Gospodine Bože, Ti znaš koliko mi je silno potreban Tvoj Duh. Ne mogu objaviti istinu jasno, točno, sa silom i ljepotom, ako ne učiniš čudo i ne odlučiš upotrijebiti me, ovu zemljanu posudu. Zaposjedni me čitavog: tijelo, um i duh. Pripadam Ti stvaranjem, otkupljenjem i vlastitom odlukom. Imaš pravo upotrijebiti me; molim Te učini to po svojoj volji. Dopusti da budem Tvoj poslanik. Pomozi mi da govorim istinu u prilog Tebi. A ono za što me osposobiš da kažeš preko mene, neka naiđe na prijemljiva srca i umove, skrušenu volju, da preobrazi živote. Ovo molimo u Isusovo ime. Amen.

U prošlom proučavanju stigli smo do 33. stranice. Iznijeli smo značajan tekst o nečistoći čak i naših Duhom potaknutih i ljubavlju učinjenih djela poslušnosti i bogoštovlja kao pravih vjernika. Što jedino čini naš dar prihvatljivim? Pranje od strane Posrednika. On nas čisti svojom krvlju i dodaje svoju pravednost. Tek onda ona postaju prihvatljiva Bogu. Ali ne zaboravimo da se ovo pranje ne događa da time djela postanu zaslužna. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Pranje čini da ona postanu prihvatljiva kao dar zahvalnosti. To smo utvrdili, nadam se, premda smo na brzinu pročitali biblijski tekst uz ovu istinu u Izlasku 28. Pogledajmo 38. redak.

Što je bilo urezano na zlatnu ploču? “Jahvi posvećen”. Gdje se nosila? Na čelu. Kakav simbol i značenje vidimo u ovome? To je simbol beskrajno savršenog karaktera Velikog svećenika, Isusa Krista. Pratite me? Što je mogao učiniti noseći ovu pločicu? Redak 38: “Neka stoji na Aronovu čelu. Tako neka Aron na se preuzme nedostatke koji bi mogli okaljati sve svete prinose što ih Izraelci posvećuju.” Drugim riječima, gdje postoji grijeh i u našim posvećenim darovima potrebno ga je odbaciti. Samo ako se njime pozabavio Veliki svećenik, bio je prihvaćen. Zato je dalje rečeno: “Neka uvijek stoji na njegovu čelu da za njih stječe blagonaklonost Jahvinu.” Što stječe? Blagonaklonost Božju. Darovi postaju prihvatljivi zahvaljujući svetosti našeg Velikog svećenika. Je li to jasno? Stalo mi je do toga da bude jasno.

Ponovno tekst koji smo već čitali, ali želim da ga razmatramo u ovom kontekstu. Review and Herald, 16. lipnja 1896: “Tajanstvenim planom otkupljenja osigurana je milost kako bi nesavršeno djelo čovjeka moglo biti prihvaćeno u ime Isusa, našeg Zastupnika.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) Hvala Bogu za to, brate i sestro. To me posebno hrabri jer sam i te kako svjestan da je najbolje što činim pod utjecajem Duha i potaknuto ljubavlju, nesavršeno i nedovoljno. Pratite me? Kad ne bih znao da je Isus bio tamo čisteći to svojom krvlju i dodajući svoju pravednost, ne bih imao nade da će biti prihvaćeno od Boga kao dar ljubavi, dar zahvalnosti. Zahvalan sam što je On ovdje da to učini prihvatljivim. Ova će nas istina, ako je stalno držimo na umu, svakako sačuvati od pada u jarak legalizma.

No postoji još jedna istina koja je jednako važna da je držimo na umu kako ne bismo upali u jarak, u jeftinu milost, antinomianizam. Što je to? Review and Herald, 3. rujna 1901: “Bog neće prihvatiti samovoljnu nesavršenu službu.” Jeste li čuli? Što se događa kad učinimo najbolje što možemo? Još je uvijek nesavršeno, ali Bog to prima. Hoće li primiti ako nismo učinili najbolje što možemo? Ako je svjesno nesavršeno, može li primiti? Ne, ne može. Vidite li kako nas to čuva da ne upadnemo u ovaj jarak. Je li to jasno? Bog neće prihvatiti svjesno nesavršenu službu. A sad, vratimo se prevažnoj istini. Review and Herald, 3. rujna 1901: “Pravednost bez mane se može steći samo zahvaljujući Kristovoj danoj pravednosti.” Kristova dana pravednost bude uprljana jer prolazi kroz nečisti ljudski kanal, pa nije dostojna. Prema tome, gdje imamo pravednost koja je bez mrlje? Preko koga? Zahvaljujući uračunanoj Kristovoj pravdi. Uračunanoj Kristovoj pravdi. Vratimo se ilustraciji Sunca i Mjeseca. Kad milošću Božjom, zahvaljujući Kristovoj ljubavi, u sili Svetoga Duha postanemo puni Mjeseci, kad, drugim riječima, živimo prema cjelokupnom dobivenom svjetlu, i odražavamo ga u punini prema svojoj sposobnosti, da li nas Bog prihvaća zbog ovog blijedog odsjaja? Ne. Na osnovi čega nas prihvaća? Tako što se nalazimo iza Sunca pravednosti. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Kako? Tako što nas nadmašuje Sunce pravednosti. Hvala Bogu što ne gleda na blijedi odraz punog Mjeseca, već što gleda na svojega Sina, koji nas predstavlja pred Njim. Amen? I što vidi? Vidi li naš blijedi odsjaj? Ne. Što vidi? Vidi svjetlo svoje vlastite slave kako svijetli u Isusu, našem predstavniku pred Njim. Hvala Bogu za našeg Predstavnika. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Hvalimo Boga, brate i sestro, što imamo savršeno pravednoga i slavnog Predstavnika pred Ocem. 2. Korinćanima 5,21: “Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.” U Njemu; to je jedino mjesto gdje imate savršenu pravednost, pravednost Božju. Jako mi je drag citat iz Isusova života, str. 288: “Isus je nastavio: Kao što vi mene priznajete pred ljudima, tako ću ja vas priznati pred svetim anđelima. … Na taj način bit ću vaš predstavnik na Nebu. Otac ne gleda vaš grješni karakter, nego vas vidi odjevene u moje savršenstvo.” Dragi prijatelji, ovo bi nas trebalo oduševiti. Molim se da izazove oduševljenje u vašem srcu. Meni je ovaj citat vrlo drag. “Kao što vi mene priznajete pred ljudima, tako ću ja vas priznati pred svetim anđelima. … Na taj način bit ću vaš predstavnik na Nebu. Otac ne gleda vaš grješni karakter, nego vas vidi odjevene u moje savršenstvo.” Međutim, držite na umu: da bi nas Isus predstavljao pred Ocem, mi moramo Njega predstavljati pred ljudima. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Da bi nas Isus predstavljao pred Ocem, mi moramo Njega predstavljati pred ljudima. To je obaveza. Poslušajmo Njega: “Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem.” (Mt 10,32.) Prijatelji, moram vam ovdje iznijeti nešto što nisam namjeravao reći. Otvorimo Otkrivenje 3. poglavlje. Želim da zapazite nešto veoma značajno. Otkrivenje 3,14 – u poruci Laodiceji stoji: “I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja: Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, …'” – što onda? – “povratit ću te iz usta.” Što ću učiniti? “Povratit ću te iz usta.” Što On ovdje kaže? Ako ga i dalje pogrešno prikazujemo i ne priznamo ga pred ljudima, On nas više neće moći predstavljati i priznati pred Ocem. To znači da će nas povratiti iz svojih usta. Pogledajte sada peti redak. Što kaže kad se obraća crkvi u Sardu? “Tako će pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neću izbrisati imena njegova iz knjige života i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i anđelima njegovim.” Zašto može priznati crkvu u Sardu? Jer ga ona priznaje. Oni predstavljaju Njega, pa On može njih predstavljati. Dragi prijatelji, ono što nas treba otrijezniti jest svijest da samo promašili ako ga pravilno ne predstavimo i priznamo kako treba. Što će On učiniti ako se ne promijenimo? Povratit će nas iz svojih usta. On će prestati da nas priznaje pred Ocem i onda za nas nema nade. Čujete li što govorim? Molim vas, shvatite ovo ozbiljno i razmišljajte o tome. Vratimo se našem proučavanju. Ako ga priznamo, On će nas priznati. Ako ga prestavljamo, On će nas predstavljati. A Otac nas ne gleda kakvi jesmo, već kakvi smo u Njemu. A nas kao pune Mjesece nadmašuje svjetlost “Sunca”. Psalam 84,11: “Jahve, Bog, sunce je i štit: on daje milost i slavu.” Milost i slavu. On nam pred Ocem uračunava svoju slavu, a Duhom nam daje svoju slavu. Review and Herald, 4. srpnja 1912: “U Njemu nalazimo svu potrebnu izvrsnost za beskrajno savršen karakter.” Je li nama potreban beskrajno savršen karakter da bismo mogli zadovoljiti savršeno mjerilo pravednosti? Da, potreban je. Gdje ga nalazimo? U Njemu. Kološanima 2,9 i dalje: “Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva; … ” Zato On ima Božju pravednost. “… u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva; …” Deseti redak: “… te ste i vi ispunjeni u njemu, koji je glava svakoga Vrhovništva i Vlasti.” Ako smo ispunjeni u Njemu, onda će On djelovati u nama. A što će činiti u nama? Jedanaesti redak: “U njemu ste i obrezani obrezanjem nerukotvorenim – svukoste tijelo puteno – obrezanjem Kristovim.” Pratite me, dragi prijatelji. Ovdje Biblija govori o obrezanju – čega? Srca. Ovo je duhovno obrezanje. Obrezanje koje je vršio Božji izabrani narod bilo je samo predslika. Mi sada moramo doživjeti pravo obrezanje, a to je – obrezanje srca. Što se podrazumijeva pod obrezanjem srca? To je uklanjanje čak i naših misli i osjećaja i posebno svega što nas vezuje uz puteno tijelo. Jesmo li to razumjeli? To je obrezanje srca. Vidite, ako njegujemo – što? Ako njegujemo grijeh, pa bio on samo u našim mislima, mašti, maštanju – onda prianjamo za grijeh. Ako prianjamo uz grijeh, ako ga njegujemo, onda nemamo pravo tražiti da budemo obučeni u Kristovu pravednost. Ovo je jako bitno da razumijemo. Ako njegujemo poznati grijeh, ako smo prionuli uza nj, onda nismo pod Kristovom vladavinom. A ako Krist ne vlada nama, onda nismo obučeni u Kristovu pravednost. Moram to jasno reći. To je razlog što ne mogu skratiti ovo proučavanje. Pratite me u ovome. Obrezanje srca vrši Sveti Duh, koristeći se mačem Duha, Riječju. (Heb 4:12) I zahvaljujući snazi Svetoga Duha mi smo osposobljeni da u ljubavi za Krista i snagom Svetoga Duha, odlučimo odbiti da gajimo grešne želje, apetite i strasti čak i u svojim mislima. To je razvitak karaktera. Što je karakter? Kombinacija naših misli i osjećaja (5T, str. 310.1). To zapravo znači da se preobražavamo obnovom svoga uma (Rim 12,1). Mi moramo prestati, čak i u svojim mislima, popuštati pogrešnim željama, mislima i osjećajima. To je obrezanje srca. Oni koji su potpuni u Kristu doživjet će u tom procesu obrezanje srca. Zato je, dragi prijatelji, od najveće važnosti – poslušajte me! Od najveće je važnosti da se ovaj proces dovrši, jer ako i dalje budemo prionuli za grijeh, on može i bude neutralizirao silu Evanđelja u našem životu. Morao sam vam o tome otvoreno govoriti. Ne možete njegovati grijeh i imati spasonosnu zajednicu s Isusom. To vam govorim zato što ste mi dragi. Ne možete njegovati grijeh i imati spasonosnu zajednicu s Isusom, dragi prijatelji. Morate, radi ljubavi prema Kristu, dopustiti mu da presiječe sve veze sa znanim grijesima. Selected Messages, sv 1, str 213: “Nema ni sigurnosti, ni mira ni opravdanja kod kršenja Zakona. Čovjek se ne može nadati da će stajati nevin pred Bogom i pomiren s Njime zahvaljujući Kristovim zaslugama, ako griješi. On mora prestati s prijestupima i postati vjeran i istinit.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) Pođimo u 1. Ivanovu 3. poglavlje. Upišite ovaj tekst u svoj radni list. 1. Ivanova 3; pogledajmo šesti redak. “Tko god u njemu ostaje, …” Stanimo! Ako želimo biti opravdani, gdje moramo biti? U Kristu, zar ne? Ako želimo biti stalno opravdani, što onda moramo? Moramo biti stalno u Kristu; moramo ostati u Kristu. Pratite me? A sad poslušajte što je u to uključeno: “Tko god u njemu ostaje, ne griješi. Tko god griješi, nije ga vidio niti upoznao.” Jako je važno da ovo pravilno razumijemo. Poslušajte me, molim vas! Ovo je važno da razumijemo. Znači li to, ako se spotaknemo i padnemo, ako nismo budni pa smo učinili grijeh, da ne stojimo u Kristu? U grčkom je riječ “griješiti” u sadašnjem aktivnom vremenu. Jeste li čuli što sam rekao? Ovo je vrlo važno znati. U kojem je vremenu u grčkome riječ “griješiti”? Sadašnjem aktivnom. Drugim riječima apostol Ivan kaže da tko ostaje u Kristu, ne nastavlja griješiti; on ne čini voljno nijedan znani grijeh. Pratite me? To ne znači da nikad nećemo biti nespremni, spotaknuti se i pasti. To ne znači. Postoji li zato lijek? Postoji. Pođimo u 1. Ivanovu, 1. poglavlje. 1. Ivanova 1,8: “Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo grijehe svoje, …” – Što onda? “… vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde.” A 1. Ivanova 2,1: “Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite.” U grčkome je to vrijeme koje nazivamo aoristom. Aorist je vremenski određen; događa se u određenom trenutku. Ovdje nije riječ o stalnom griješenju kao u aktivnom prezentu. Ovdje je riječ o neoprezu, o spoticanju i padanju zbog nedostatka budnosti i molitve. Hvala Bogu što kad sagriješimo, ako nismo oprezni i padnemo, “zagovornika imamo kod Oca – Isusa Krista, Pravednika.” Amen? “On je pomirnica za grijeha naše, i ne samo naše, nego i svega svijeta.” Želim da ovdje vidite razliku koja u našem jeziku nije jasna, jer su aorist za grijeh i sadašnje aktivno vrijeme prevedeni jednako – griješiti. Ali vratimo se u 1. Ivanovu 3,6. Ako smo u Kristu, ako ostanemo u Kristu mi više ne griješimo. Je li to jasno? “Tko god u njemu ostaje, ne griješi. Tko god griješi, nije ga vidio niti upoznao.” Ovo ovdje je u sadašnjem aktivnom vremenu. To nazivamo aktivni particip prezenta. Ovdje se jasno radi o stalnoj naravi prestupanja. Pravi kršćanin to ne čini. Vidite, ako njegujemo ijedan znani grijeh, onda nismo pod vladavinom Isusa Krista, onda vlada grijeh. A nitko ne može služiti dvojicu gospodara (Mt 6,24). Zato, ako dopustimo da vlada grijeh, onda ne dopuštamo da vlada Isus Krist. On nije naš Gospodar, a ako nije naš Gospodin, onda On ne može biti ni naša pravednost. Zašto? To nas dovodi do naslova našeg proučavanja. Kako glasi? “Jahve, Pravda naša.” Amen? (Amen.) Razmislimo o ovom imenu. Nalazimo ga u Jeremiji 23,6. “U njegove će dane Judeja biti spašena i Izrael će živjeti spokojno. I evo imena kojim će ga nazivati: …” Kojim imenom? “Jahve, Pravda naša.” Shvatimo duboko značenje ovog imena. Prepoznajmo dva podatka u ovom imenu. Posebno je važno da shvatimo kako su nerazdvojni. Koja su to dva podatka? On je Jahve, Gospodin, i On je naša pravda. Kao pravda On nas opravdava. A kao Gospodin, što čini? Posvećuje nas. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Ako mu dopustimo da snagom Svetog Duha vlada u našem srcu, On nam daje snagu da nadvladamo grijeh. Amen? (Amen.) On obrezuje naše srce. a to čini i u području naših misli, da možemo pobijediti kušnju. A gdje se mora izvojevati pobjeda? Između desnog i lijevog uha. No o tome kasnije. Ali kad smo pod Kristovom vladavinom On nas može posvetiti i dati nam pobjedu nad grijehom. A oni kojima je On Gospodin, mogu ga smatrati svojom pravednošću. Pratite me? Ali pitam vas, tamo u jarku jeftine milosti … U redu … Evo što žele učiniti antinomianisti. Žele ga smatrati svojom pravednošću, a ne žele se pokoriti Njegovoj vladavini. To se zove jeftina milost. Oni žele i dalje dopustiti grijehu da vlada, a još uvijek vjeruju kako su pravedni pred Bogom. Možete li tako postupati? Možete li podijeliti Krista? Možete li reći: “Meni je stalo do toga da budeš moja pravednost, ali ne gnjavi me svojim gospodarenjem, ne tjeraj me da Ti budem poslušan.” Možete li tako postupati? Ne možete, jer jedno ide s drugim. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Razumijete li svi ovo? Večeras nešto šutite! Treba mi vaša reakcija. Ako Isus postaje naša pravednost, onda mora postati i naš Gospodin; ne varajte se po ovom pitanju. Nemojte se s tim igrati. Puno je adventista sedmog dana koji se nalaze u jarku samopravednosti, ali isto tako ima i mnogo adventista koji se nalaze u jarku jeftine milosti. Oni su izopačili razumjevanje Evanđelja pa prevareni misle da mogu nastaviti griješiti i biti pravedni u Božjim očima. Dragi prijatelji, to tako ne ide. Ovdje sam da tvrdim kako to ne funkcionira. Ako će Isus biti naša pravednost, On će biti i naš Gospodar. Bible Commentary, sv. 7, str. 931: “Krist je moćan da potpuno spasi one koji mu prilaze vjerom. On će ih očistiti od svake prljavštine, ako mu to dopuste.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) Od čega će nas očistiti? Od svake prljavštine, ako mu dopustimo. Nastavljam čitati: “Ali ako prionu uz svoje grijehe, ne može ih spasiti, jer Kristova pravednost ne pokriva ni jedan nepokajani grijeh.” Ovo je svečana istina pred Bogom i ja sam dužan da vam je iznesem. Nemojte se zbog toga ljutiti na mene. Suviše ste mi dragi da bi vas ostavio u mraku po ovom pitanju. Ako prionemo za svoje grijehe, ne možemo biti spašeni, jer Kristova pravednost ne pokriva ni jedan nepokajani i čuvani grijeh. Pratite me svi? Isusove usporedbe, str. 215. “Kristova pravednost neće pokriti nijedan svjesno gajeni grijeh.” Je li to jasno? “… neće pokriti nijedan svjesno gajeni grijeh.” To je znani grijeh, ali odlučujemo prionuti uz njega i odbijamo ga ostaviti. Hvala Bogu za obećanje u Judi 24.25. “Onomu koji vas može očuvati od pada …” Neki prijevodi kažu “spoticanja”. Ono što je lijepo u Kristovoj vladavini jeste da će svojim Duhom, koji nas snaži, osposobljava i jača, biti u stanju ne samo da nas zaustavi da ne griješimo, stalno, nego je u stanju da nas sačuva od pada i spoticanja, da ne budemo uhvaćeni nespremni. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Hvala Bogu za ovakvu pomoć! “Onomu koji vas može očuvati od pada i besprijekorne postaviti pred svoju Slavu u klicanju …” Tko nas je u stanju postaviti besprijekorne? Isus Krist. “… jedinomu Bogu, Spasitelju našemu, po Isusu Kristu, Gospodinu našemu: slava, veličanstvo, vlast i moć i prije svakoga vijeka, i sada, i u sve vijeke. Amen.” Volim ovu molitvu … prelijepa je. Još ću navesti jedan tekst koji nas štiti kao što to čini ime “Jahve, Pravda naša” i čuva nas od oba jarka na uskom putu. Drugi tekst, na početku 34. stranice. Hebrejima 10,14. Dobro bi bilo da otvorite Biblije i da ga podcrtate, ako već nije podcrtan. To je posebno značajna i zaštitnička istina. Hebrejima 10,14: Ovaj tekst u prijevodu Jeruzalemske Biblije glasi: “Jednim uistinu prinosom … Stanimo! O čemu govorimo? Isus Krist, Njegova krv, Njegov zamjenički život ostvario je vrhunac u žrtvenoj smrti. To je rečeno izrazom “jednim prinosom”. Pratite me? “Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene.” Razmišljajte sa mnom. “Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene.” Što nas usavršava u Božjim očima tijekom beskrajnih vjekova, u punom smislu savršenstva? Uračunana pravednost Isusa Krista. Vidite, koliko je savršen karakter koji nam Isus uračunava? Koliko je savršen? On je beskrajno savršen. Što je? Beskrajno savršen. Koliko dugo ćemo rasti u ovom beskrajno savršenom karakteru? Koliko dugo? Zasvagda. A ipak će kroz beskrajne vjekove Bog smatrati, zahvaljujući uračunanoj Kristovo pravednosti, da smo beskrajno savršeni. Ne samo savršeni već beskrajno savršeni. Shvatimo to! Kako vidite, uračunana Kristova pravednost povećava našu moralnu vrijednost pred Bogom. Jeste li čuli što sam rekao? (Amen.) Upravo to čini da smo kraljevi i svećenici, sinovi i kćeri Božji pred cijelim svemirom kroz sve beskrajne vjekove. To čini uračunana, beskrajno savršena Božja pravednost koju smo primili kad smo došli u podnožje križa i prihvatili ga kao svojeg Spasitelja. Poslušajte! U knjizi In Heavenly Places, str. 39. “On koji nije poznavao grijeha, postao je grijehom za ljudski rod, da bi Njegova pravednost bila uračunana čovjeku. Zahvaljujući savršenstvu Kristova karaktera, čovjek je uzdignut u mjeri moralne vrijednosti zahvaljujući Bogu, a zahvaljujući Kristovim zaslugama smrtni čovjek je povezan s Besmrtnim.” Razmislite o tome! To bi vas trebalo oduševiti do srži vašeg bića. I kako dugo će nas pokrivati ovaj savršeni karakter? Za vječnost! Upravo ovaj beskrajno savršen karakter podiže našu moralnu vrijednost pred Bogom i cijelim svemirom tijekom beskrajnih vjekova. To je beskrajno vrijedna i vječna pravednost. Kako dugo ćemo moći rasti da po karakteru budemo slični? Poslušajte! Sons and Daughters of God, str. 327: “Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” Ovo je zahtjev Zakona, sjećate se! Nastavljamo: “Naše životno djelo treba biti stalno nastojanje da dostignemo savršenstvo kršćanskog karaktera, uvijek se truditi da se uskladimo s Božjom voljom.” A sad poslušajte ovu neobičnu rečenicu: “Ovdje započeti napori nastavit će se u vječnosti.” Jeste li čuli? “Ovdje započeti napori nastavit će se u vječnosti. Ovdašnji napredak ostat će s nama kad uđemo u vječnost.” Razmislite o tome! Ponovit ćemo; Koliko će vam dugo trebati da postignete beskrajno savršenstvo? Kako dugo? Zauvijek, zauvijek. A ipak, za sve to vrijeme Bog će nas smatrati Beskrajno savršenima, savršenima kao što je Njegov Sin. U pravom smislu riječi mi ćemo rasti u onome što nas Bog smatra da jesmo tijekom beskrajnih vjekova vječnosti. Razumijete li što vam pokušavam prenijeti? Možete li mi odgovoriti? Glave klimaju, dakle nekakvi je odgovor. Neki u mene gledaju kao da zure u televizor; to me plaši. Znate li kako to izgleda? To vam je … Gledate u mene, ali nema znaka spoznajne aktivnosti i to me brine, plaši me. Ovo su uzbudljive istine, brate i sestro. Istine koje oduševljavaju i trebaju nas oduševiti u srž našeg bića. Ali zapazite posljednju rečenicu prije nego što krenemo dalje. “Ovdašnji napredak ostat će s nama kad uđemo u vječnost.” Hoćemo li imati neku polaznu točku kad budemo proslavljeni ušli u Nebo? Hoćemo li svi imati polazne točke? Da, hoćemo. Tko će odrediti ovu polaznu točku? Mi sami. Što nosimo u Nebo? Svoj karakter; to jedino nosimo. I što taj karakter bude zreliji, razvijeniji i Kristu sličniji, to ćemo imati više prednosti da od tog trenutka kroz vječnost sve više razvijamo beskrajno slavan Božji karakter. To je još jedan razlog da se trudimo trčati k cilju već ovdje. Kao što vidite, apostol Pavao i razbojnik na križu bit će obojica u Nebu. Ali Pavlovo polazište će se jako razlikovati od razbojnikova polazišta. Razbojnikovo polazište bit će drukčije, potpuno drukčije. Hoće li razbojnik biti u Nebu? Hoće. Stvarno? Bit će, svakako. Isus je rekao: “Zaista ti kažem danas, biti ćeš sa mnom u raju!” Samo trenutak! Da bismo bili u raju, nije dovoljno samo da imamo pravo na njega, već i da budemo osposobljeni. Je li razbojnik bio podoban? Svakako jest. Kakva je bila njegova podobnost? Živio je prema svjetlosti koju je imao, i prema svoj svojoj sposobnosti on ju je odsjajivao. Istina? Zahvaljujući Kristovoj ljubavi. Takva je i naša podobnost. Budući da mu je život skraćen, nije mogao nastaviti rasti. Ali, uvjeravam vas, da je mogao sići s križa, on bi, zahvaljujući Kristovoj ljubavi i sili Svetoga Duha napredovao – kako? Iz slave u slavu. On bi nadoknadio ono što je ukrao i promijenio svoj karakter. Ali vas uvjeravam da je imao podobnost. Nitko neće doći u Nebo bez podobnosti. “Nastojte … oko posvećenja bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina!” (Heb 12,14.) Što je posvećenje? To je potpuna posvećenost Bogu. To je, zahvaljujući Kristovoj ljubavi, potpuna pokornost Gospodinu. Takav je bio i razbojnik. U stvari on je jedini na križu u Isusu vidio Gospodina. Nitko, čak ni Njegovi učenici, to nisu vidjeli. Ali razbojnik je vidio. Što je rekao? “Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.” (LK 23,42.) On je u Isusu vidio Gospodina. Zato je Isus njegova pravednost. Zato on ima podobnost i pravo na Nebo. Je li to jasno? Pa ipak, kad razbojnik bude došao u Nebo, zar neće imati veoma nezreo karakter? I za čitavu vječnost on će biti dosta iza apostola Pavla. Uvjeravam vas da će obojica zajedno uživati u Nebu. Shvaćate li što pokušavam objasniti? Obojica će rasti od svojeg polazišta, i kako dugo? Za svu vječnost do beskrajno savršenog slavnog Božjeg karaktera koji im je uračunan vjerom u Isusa Krista. Molim Boga da to bude jasno. Vratimo se na naš tekst u Hebrejima 10,14. Toplo želim da razumijete ovu ključnu misao. Nemojte je zanemariti. Tko je usavršen prinosom? Tko? To su posvećeni, ali pogledajte svoj prijevod. U prijevodu Jeruzalemske Biblije piše “… usavrši posvećene”. Međutim, to nije u skladu s izvornim tekstom. Što mislite, koje je glagolsko vrijeme uporabljeno u grčkom? Aktivno sadašnje. Dosad ste već upoznali aktivno sadašnje vrijeme. Što ono znači u grčkom jeziku? Stalno, trajno djelovanje. Zato je Kršćanska sadašnjost mnogo bliža grčkome: “koje posvećuje”. To pokazuje da se radi o stalnom procesu. Ali grčki jezik to još snažnije ističe. Najbliži mu je Šarićev prijevod: “On je jednim prinosom usavršio zauvijek one koji bivaju posvećeni.” (Heb 10,14.) Tako kaže grčki. Je li to razumljivo? Pogledajte kako su posvećenje i opravdanje doista nerazdvojni, međusobno povezani.

Ako želite, možete pratiti prijepis dok gledate video predavanja. Ako ste prekinuli čitanje i ne možete naći dio teksta u prijepisu, kombinacijom tipki CTRL-F (JABUKA-F) unesite riječi koje ste upravo čuli. Pretraga teksta će vas postaviti tamo gdje ste stali. Ukoliko vam se sviđaju ova predavanja i želite nam pomoći da napravimo pdf file koji bi bio dostupan za download, molimo kontaktirajte nas za upute kako to napraviti. Hvala vam unaprijed! Neka vas Bog obilno blagoslovi.

Email, Print, Bookmark, or Share
  •  
  •   
  •  
  •  
  •  
0

Your Cart