Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikada povjereno ljudima. U slijedećih sat vremena istražit ćemo našu prednost i odgovornost da razvijemo karakter nalik na Krista. Sjedinimo se u ostvarenju duhovne obnove do koje će nas pastor Stephen Wallace voditi “Iz slave u slavu”.

Dobra večer, dragi prijatelji, i blagoslovljenu subotu vam želim. Stvarno se trudite da se osjećam kao kod kuće. U stvari, na cestama je snijeg i to, mislim, neke od vas pomalo plaši, vas ovdje na jugu gdje rijetko kad to doživljavate. Ali hvala vam što vas to nije pokolebalo da večeras budete ovdje.

Prednost je proučavati s vama o najvažnijem djelu ikad povjerenog ljudima. A to je? Izgradnja karaktera. Odgoj, str. 203. Recite sa mnom! Sjetite se da smo to trebali naučiti napamet i znati do kraja naših proučavanja. Evo: “Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikad povjereno ljudskim bićima; i nikada ranije njegovo marljivo izučavanje nije bilo tako važno kao sada.” Mnogo vas je bolje znalo ovaj kraj, nego preostali citat. Izgradnja karaktera je, nesumnjivo, najvažnije djelo; a nikad važnije nego sada kad Kralj uskoro dolazi.

A pred nama je još toliko posla. Moramo navijestiti Evanđelje svakom narodu i plemenu, koljenu i puku (Otk 14,6). A moramo se i sami pripremiti (Otkr 14,7). Vidjeli smo da uspješno obavljanje ove zadaće ovisi o istoj stvari, a to je razvoj Kristu sličnog karaktera. Mi ne možemo biti djelotvorni Kraljevi svjedoci niti osposobljeni za kraljevstvo, ako nemamo Kristu sličan karakter. Dragi prijatelji, nije nam ostalo puno vremena. Vrijeme je da razvijemo Kristu sličan karakter. {5T 618.1} Nemamo vremena za gubljenje. Hvala vam što ste ponovno došli da zajedno sa mnom proučavate što je Gospodin rekao o suradnji u procesu izgradnje karaktera.

Mi nismo u stanju sami izgraditi Kristu sličan karakter; moramo se mijenjati “iz slave u slavu kao od … Gospodnjega Duha” (2 Kor 3,18 – Šarić). Ali Sveti Duh nas ne može promijeniti ako ne surađujemo. Za nas je veoma važno da znamo kako surađivati. U ovom trenutku u našem nizu proučavanja razmatramo dvostruku mogućnost i što je omogućava. Nju nalazimo kad se spustimo u podnožje križa, simboliziranu krvlju i vodom koja teče iz Isusove probodene slabine (Iv 19,34). Pažljivim proučavanjem zaključili smo da se tom krvlju opravdavamo, a vodom se posvećujemo. Zahvaljujući dvostrukom daru ove milosti u nama se obnavlja Kristova slava. Krv osigurava temelj, a voda silu. Kad naučimo surađivati sa Svetim Duhom, koji je prikazan vodom, mi možemo izgraditi hram karaktera na Božju slavu koji će nadživjeti ne samo vrijeme, već trajati kroz vječnost. Amen? (Amen.) … trajati kroz vječnost. Ali takav karakter mora biti izgrađen na temelju pravednosti po vjeri samo u Krista.

A dragi prijatelji, da bismo uspješno izgradili takav karakter, moramo biti osnaženi i ispravno motivirani. Moram to ponoviti: moramo biti osnaženi i ispravno motivirani. Zašto? Zato što je potreban marljivi, ustrajni napor u surađivanju s preobražavajućom silom Svetoga Duha. Kao što smo već ranije zapazili, moramo naučiti da čuvamo srce svom brižljivošću (Izreke 4,23 – Šarić). Riječ “brižljivost” ukazuje na određeni trud. Nesumnjivo. A zašto moramo naučiti čuvati srce svom brižljivošću? Zato što je čovjek onakav kakav je u srcu. Sjetite se, što je karakter u stvari. On je djelovanje srca. A srce je, kako smo to definirali, zapravo duša koja obuhvaća razum i osjećaje.

Kako nazivamo djelovanje razuma? Razmišljanje.

Kako nazivamo djelovanje emocija? Osjećaji.

Sjetite se kako glasi definicija “karaktera”. “Misli i osjećaji zajedno čine moralni karakter.” Testimonies, sv. 5, str. 310. Prema tome, ako mislimo razviti Kristu sličan karakter, moramo naučiti brižljivo upravljati svojim mislima i osjećajima. Amen? (Amen.) Moramo naučiti da imamo Kristov um. “Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu.” (Fil 2,5 – Jeruz. Biblija.) To je sve što se očekuje od kršćanina. To je mnogo više od pričanja i hodanja. Na prvome mjestu radi se o mislima. Amen? (Amen.) Dragi prijatelji, često smo varali sami sebe misleći da smo, zato što smo dosta uspješni u pričanju i hodanju, i kršćani, a u biti to nismo uopće. Vi možda niste ono što mislite da jeste, ali ste ono što mislite. “On je onakav kako u sebi misli.” (Izr 23,7.) A naučiti da vladamo mislima zahtijeva svu brižljivost, ustrajan trud.

I zahtijeva snažnu motiviranost. Mi nećemo nikad ustrajati u tome da sve misli dovedemo u pokornost Kristu, što je, kako se sjećate, naš cilj (2 Kor 10,5); nikad nećemo ustrajati na ostvarenju ovog cilja, ako ne budemo jako motivirani. Večeras želim s vama razmotriti što je dovoljno snažna i prikladna motiviranost. Veoma važan predmet za proučavanje. Razmotrit ćemo nalog koji nam je Gospodin dao. Nakon što je po beskonačnu cijenu za sebe osigurao krv i vodu, ova dva elementa milosti, kako bi se u nama mogla obnoviti Božja slava Krista radi, On nam je značajnim i poznatim riječima dao nalog. Večerašnje proučavanje nosi naslov: “I ja šaljem vas.” I upravo značenju ovog jednostavnog, a značajno sažetog naloga, trebamo obratiti našu pozornost. Ali prije nego što otvorimo Bibliju, što moramo učiniti? Otvoriti srce … Sjećate se našeg pravila za pamćenje? Nikad nemojte otvarati Bibliju, a da prije toga niste otvorili svoje srce. Kleknite sa mnom za nekoliko trenutaka tihe molitve, i pozovite Božjeg Duha u svoje srce. Molim vas, večeras su mi potrebne i vaše molitve. Molite za ovog vašeg brata. Oče nebeski, hvala Ti za ovo Svetište u vremenu, u koje smo ušli ovog svetog dana. Hvala Ti i za ovo Svetište u prostoru, za ovaj sveti dom molitve. Hvala Ti što su to vrijeme i prostor sveti kad je prisutan Tvoj Sveti Duh. I upravo sada pozivamo Tvog Svetog Duha. Molimo Te, dođi na ovo mjesto, ispuni svaki trenutak vremena. Iznad svega molimo Te, uđi u naša srca. Znamo da si ovdje, u našoj sredini, jer si obećao: “Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.” Ali mi nismo zadovoljni samo time da budeš u našoj sredini. Želimo da budeš i u nama kao pojedincima. Zato širom otvaramo vrata hrama našeg tijela i molimo: “Uđi, nebeski Gostu, molimo Te, uđi!” Oživi i osnaži naše umne i duhovne sposobnosti. Daj nam duhovno rasuđivanje koje nam je potrebno da možemo shvatiti istinu razumom i prihvatiti je s ljubavlju; a najvažnije od svega, da se svojom voljom pokorimo. Gospodine Bože, pomozi nam da razumijemo, posebno večeras, kako možemo i moramo biti ispravno motivirani da ustrajemo u izgradnji Kristu sličnog karaktera na slavu našem Spasitelju i na slavu Tebi, izgradnju karaktera koji će trajati za svu vječnost. Molim Te, vodi i usmjeravaj moje misli i riječi. Želim govoriti istinu i samo Tvoju istinu. Učini da mi se jezik zalijepi za nepce ako kažem nešto što bi pogrešno predstavilo istinu. Ali odriješi mi jezik i vodi ga i usmjeravaj, da mogu jasno i točno navijestiti istinu kakva je u Isusu. S tim ciljem predajem Ti cijelo svoje biće. Molim Te, umilostivi se da me upotrijebiš. Ovo molim u Isusovo ime! Amen. Naslov našeg proučavanja “I ja šaljem vas” uzet je iz Ivana 20,21. Nalazimo se na strani 34 radnih listova. Ivan 20,21: “Isus im stoga ponovno reče: ‘Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.'” Tako je u New King James version. Drugi prijevodi kažu isto. Dragi prijatelji, razmotrimo zajedno značenje ovog naloga. Isus nas poziva da za Njega učinimo ono što je On učinio za Oca. Je li to jasno? “Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.” Za koju je zadaću Otac poslao Sina? O tome smo već proučavali: Poslao ga je na dvostruku misiju. Koju? Da otkrije Božju slavu čovjeku i da u njemu obnovi Božju slavu. Dragi prijatelji, budimo svjesni da Krist upravo to traži da učinimo za Njega. “Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.” Kako vidite, Isus se vraća k Ocu. On je i te kako svjestan da na Zemlji mora netko ispravno predstavljati Njegov karakter. Uostalom, Sotona će nastaviti lagati ljudskom rodu i nastojati da pogrešno prikaže Božji karakter. Zbog toga netko mora reći istinu. Amen? Netko treba otkriti istinu o Božjem karakteru. A tko će to biti? Njegovi učenici, oni koji se pokoravaju Njemu kao Gospodaru, a to znači da su Njegovi učenici. To znači da se nalaze pod upravom Isusa Krista. To znači da su Njegov narod. Put Kristu, str. 115 Poslušajte ovu značajnu tvrdnju: “Božja djeca pozvana su da budu Kristovi predstavnici i objave Gospodinovu dobrotu i milost. Kao što je Isus otkrio pravi Očev karakter nama, i mi moramo otkriti Krista svijetu koji još nije upoznao Njegovu nježnu i milosrdnu ljubav. ‘Kao što ti mene posla u svijet’ – kaže Isus – i ja njih poslah u svijet.'” Vidite li usporedbu između Kristove misije ljudskom rodu, koju mu je povjerio Otac, i misije koju je Isus nama povjerio? Jasno je određena! Prijatelji moji, shvatite veliku odgovornost koju na sebe preuzima onaj koji se smatra “kršćaninom”. U tom slučaju smo Kristovi veleposlanici. Mi ga trebamo predstavljati u ovome svijetu. Jasno je da svijet ima pravo zaključiti kakav je Isus Krist na osnovi postupanja kršćana. Amen? Zar nije tako? Da, tako je! Mi moramo biti žive poslanice koje poznaju i čitaju svi ljudi. A vijest koju objavljujemo treba pokazivati kakav je Isus Krist. To je svečana odgovornost, zar ne? Molim vas, brate, sestro, ne uzimajmo uzalud Kristovo ime. Ovdje ne govorim o psovanju. Govorim o mnogo prikrivenijem načinu uzimanja uzalud Njegova imena. Govorim o tome da tvrdim kako sam kršćanin, dok mi karakter nije sličan Kristovom. Je li to uzimanje uzalud Njegovog imena? Svakako! Jedna od najstrašnijih i najsvečanijih optužbi u Svetom pismu jest ona koju Bog izriče nad svojim izabranim narodom. Za njih kaže: “Ime se Božje zbog vas huli među narodima.” “Ime se Božje zbog vas huli među narodima.” (Rim 2,24.) Kako vidite, za njih se znalo da su Božji narod, ali nisu predstavljali Boga kako treba. Jesu li govorili istinu o Njegovom karakteru? Ne, o Bogu su ove mrtve poslanice dale ružan izvještaj. Dragi prijatelji, neka Bog sačuva svakoga ovdje da ne bude optužen. “Ime se Božje zbog vas huli među narodima.” Uvjeren sam da je odgovornost koja počiva na adventistima sedmog dana posebno velika jer mi ne samo što tvrdimo da smo kršćani, već i da smo Božji narod ostatka, s posebnom zadaćom i svečanom misijom koju trebamo ostvariti u završnim trenucima zemljine povijesti. Amen? (Amen.) A ja to vjerujem cijelim svojim srcem. To ne znači da smo bolji od bilo koga drugog, ali shvatimo da smo zbog toga odgovorniji od bilo koga drugog. Nama je povjerena svečena odgovornost. Mi smo postali crkva i dobili smo naročitu vijest koju trebamo objaviti svakome narodu i plemenu, jeziku i puku. Koja je to vijest? Vijest trojice anđela. Kako ona počinje? Nemojmo zaboraviti kontekst. Mi ne možemo ispravno naviještati vijest trojice anđela, ako nemamo vječno Evanđelje. “On je imao propovijedati vječno evanđelje … Govoraše jakim glasom: Bojte se Boga i dajte mu slavu.” Što znači dati Bogu slavu? To znači otkriti Njegov karakter u našem vlastitom karakteru. Kako možemo uspješno ispuniti ovu zadaću i objaviti takvu vijest, ako sami ne otkrivamo Božji karakter i time dajemo slavu Bogu? Zato tvrdim da još veća odgovornost počiva na plećima adventističkih kršćana. Evo još jedne tvrdnje. Review and Herald, 30. travnja 1889: “Krist je došao da predstavi Oca čovjeku. On je svijetu otkrio Božju narav. Sotona je pogrešno prikazivao Oca. Prikazao ga je ispunjenog osvetom, bez strpljenja, milosti i ljubavi. Sotona mu je pripisao svoje karakteristike. Ali Krist je došao i uzeo na se ljudsku narav da bi čovječanstvu otkrio pravi Očev karakter, a mi trebamo Krista predstaviti svijetu kao što je Krist predstavio Oca.” Vidite li izravne paralele? O, brate moj, sestro moja, kakva svečana odgovornost! Kakva svečana misao! No kako možemo ostvariti ovu zadaću? Kako? Kako za Krista možemo učiniti ono što je On učinio za Oca? Kako nas On može upotrijebiti da Njegovu slavu otkrijemo čovjeku, da surađujemo s Njim, da bi se Njegova slava obnovila u čovjeku? Samo tako da svakodnevno prilazimo podnožju križa i vjerom dobijemo dvojaku milost simboliziranu krvlju i vodom. A, prijatelji moji, povezano s ovom zadaćom, imamo oboje što je obećano. Pažljivo pratite redoslijed kojim su prikazani. To je vrlo važno. Pogledajmo širi kontekst naše zadaće. Nalog nalazimo u Ivanu 20,21: “Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.” Pogledajmo sada širi kontekst! Krenimo od retka 19. Ivan 20,19: “I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: ‘Mir vama!'” Kakav prekrasan pozdrav! Čujete li? “Mir vama!” Što znače ove riječi? Pogledajmo redak 20: “To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče:” – redak 21: “Isus im stoga ponovno reče: ‘Mir vama!'” Zašto Isus dvaput ponavlja uvjeravanje da imaju mir? Što to znači? Dragi prijatelji, On ih uvjerava kako su oni, zahvaljujući krvi, opravdani i time pomireni s Bogom. Pogledajte u Rimljanima 5,1: “Opravdani dakle vjerom …” – što je? – “… u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu.” Po kojoj smo jedinoj osnovi u miru s Bogom? Po toj što smo opravdani vjerom. Vjerom – u što? Rimljanima 5,9: “… opravdani krvlju njegovom”. Zahvaljujući vjeri u Krista imamo mir s Bogom. Uvjeren sam da je Isus, nakon što je izgovorio prvi put: “Mir vam!” pokazao svoju ruku. Što je iz te probodene ruke poteklo? Krv. A onda je pokazao na svoju slabinu. Što je poteklo iz te probodene slabine? Krv. Kao da je rekao: “Ovaj mir se temelji na mojoj prolivenoj krvi. I zahvaljujući tome što sam učinio, a vi ste prihvatili vjerom, imate mir s Bogom.” Kao što vidite, prijatelji moji, ovo je temelj na kojemu moramo izgraditi hram karaktera. To je jedini ispravan motiv da to učinimo. Pratite sada pažljivo što time želim reći. Jako je važno da prije nego što traži od učenika da išta učine za Njega, Krist dvaput kaže da već imaju mir s Bogom zahvaljujući onome što je učinio za njih. Ponavljam, to je veoma značajno. Ponovit ću. Prije nego što svojim učenicima daje zadaću, prije nego što nama predaje ovu važnu zadaću: “Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas”, On nas sve dvaput uvjerava – u što? Da imamo mir s Bogom zahvaljujući onome što je učinio za nas. Pa zašto je to tako važno? Zašto je to tako važno? Zato što Isus želi da budemo motivirani kako treba da učinimo za Njega ono što je On učinio za Oca. Zato nije rekao: “Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas, i ako budete obavili dobar posao kao što sam ga ja obavio za Njega, onda ćete imati mir s Bogom.” Hvala Bogu što to nije tako rekao. Amen? Da je tako rekao, što bismo učinili? Zasukali bismo rukave, krenuli na posao i pokušali zaslužiti da budemo prihvaćeni, da imamo mir s Bogom zahvaljujući onome što smo mi učinili. Pratite me? Isus dobro zna kako je naša ljudska narav i te kako sklona da tako postupi. Da bi nas sačuvao od ove ljudske sklonosti, On nas, prije nego što traži da išta učinimo za Njega, dvaput uvjerava da smo već prihvaćeni i da imamo mir s Bogom zahvaljujući onome što je On učinio za nas. A sada trebamo raditi za Njega ne zato da bismo zaslužili da nas prihvati, već zato što smo već prihvaćeni. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Uostalom, to je najsnažnija pobuda koju ljudsko srce može poznavati. Kao što vidite, … uostalom to potvrđuje i suvremena psihologija. Najveća potreba ljudskog srca je potreba za prihvaćanjem. Jeste li čuli? Najveća potreba ljudskog srca je potreba za prihvaćanjem. Zanimljivo je da je ono što nas najsnažije motivira upravo ono što zadovoljava našu najveću potrebu. Pratite me? Ono što nas najsnažnije motivira upravo je ono što zadovoljava našu najveću potrebu. A koja je naša najveća potreba? Da budemo prihvaćeni. Ova je potreba toliko snažna da svi ulažemo najveći trud da ju zadovoljimo. Međutim, sve možemo podijeliti u dvije skupine – postoje samo dvije. Jedna od njih su oni koji se trude da zarade ili steknu prihvaćanje, a druga su oni koji se trude iz zahvalnosti i odanosti zbog činjenice da su već prihvaćeni. Jeste li razumjeli? Ova potreba za prihvaćanjem je tako velika da se svatko trudi da je ostvari, ali svi spadaju u jednu od dvije kategorije. U one koji se trude da budu prihvaćeni ili one koji rade zato što su već prihvaćeni. Treba li kršćanin uložiti trud da bi ostvario ovu zadaću? O, da, treba, dragi prijatelji. Potreban je ustrajan napor da učinimo za Krista ono što je On učinio za Oca. Kad god počnemo razgovarati o ulaganju truda u kršćanskom životu, što se, skoro neizbježno, događa kod ljudi? Počinju se osjećati nelagodno i zaključuju da upadaju u pravednost po djelima. Ali, brate moj, sestro moja, saslušajte me. Je li se ljudski trud uvijek odražava u djelima? Stvarno, zar se ljudski trud uvijek odražava u djelima? Je li se uvijek radi o djelima? Ne, nikako! Kao u pravednosti pomoću djela? Ne i ne. Što pretvara ljudski trud u legalizam? Je li to pravednost po djelima ili nije? Što je motiv koji stoji iza toga? Upravo je pobuda ona koja stvara razliku. Ako ulažemo trud da bismo bili prihvaćeni – što je to? To su djela, to je legalizam. Ali ako ulažem trud zato što volim i cijenim Isusa zbog dara prihvaćanja koji mi je On, po beskonačnu cijenu za sebe, dao besplatno, i ja želim da učinim i budem sve što mogu da mu pokažem koliko ga zbog toga volim i cijenim – je li to legalizam? Tisuću puta ne. To je vjera koja je ljubavlju djelotvorna i čisti dušu (Gal 5,6; 1 Pt 1,22.) Amen? (Amen. Hvala Bogu!) Dragi prijatelji, ovdje sam da vam kažem kako nitko ne radi marljivije od onoga koga pokreće ljubav. A takav to uopće ne smatra obavezom ili dužnošću. Za njega je to uživanje. Amen? Da, uživanje. Zato izbjegnimo da se trzamo kad god počnemo razgovarati o ulaganju truda u kršćanskom životu. To ne možemo smatrati pravednošću po djelima ili legalizmom. Upravo pobuda koja stoji iza nje čini da je jedno ili drugo. Kad čujemo i prihvatimo dvaput ponovljeno uvjeravanje o miru i kad znamo da smo prihvaćeni, opravdani vjerom u Isusovu krv, i kad se radujemo činjenici što smo prihvaćeni u Voljenome, i kad počinjemo shvaćati kakvu je cijenu platio Bog Otac, i Bog Sin, onda se to događa. Naše srce odgovara, bar bi trebalo, ljubavlju i zahvalnošću. I mi želimo učiniti i biti sve što možemo da pokažemo koliko ga volimo. A što čujemo da nam kaže: “Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas” (Iv 20,21). “Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati” (Iv 14,15). “Dopustite da u vama obnovim Duhom osnaženu, ljubavlju motiviranu poslušnost, moj karakter, jer moj Zakon je prijepis mog karaktera.” (Velika borba, str. 373.) {GC 434.1} “Savršen je Zakon Jahvin – dušu krijepi.” (Ps 19,8.) Kad ga ljubimo i vršimo njegov duh, to je najveća ljubav prema Bogu i nesebična ljubav prema bližnjima. Amen? Ljubav prema Bogu osposobljava nas da budemo poslušni prvim četirima, a nesebična ljubav prema bližnjima da vršimo ostalih šest zapovijedi. “Punina dakle Zakona jest ljubav.” (Rim 13,10.) A kad zahvalni ljubimo Krista za ono što je učinio da nas spasi, onda o poslušnosti ne mislimo kao dužnosti već kao prednosti i uživanju. I mi se mijenjamo iznutra prema vani … iz slave u slavu. O, prijatelji moji, razumijmo duboko značenje dvaput ponovljenog uvjeravanja o miru, koje prethodi davanju naloga: “Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.” Ovo možemo ostvariti samo ako smo ispravno i snažno motivirani da učinimo za Krista ono što je On učinio za Oca. Budući da je osigurao čvrsti temelj i odgovarajuću motivaciju, On nam upućuje nalog: “Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.” A što čini odmah nakon tog naloga? Ovdje dolazi voda. Što čini? Ivan 20,21: “Isus im stoga ponovno reče: ‘Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.” Redak 22: “To rekavši, dahne u njih i kaže im: ‘Primite Duha Svetoga.'” Evo, tu imate i vodu. Sjetite se da voda simbolizira Svetoga Duha. Prema tome, što nalazimo u neposrednom kontekstu naloga? Krv i vodu. Krvlju imamo mir s Bogom, a vodom imamo Božju silu. A s mirom i sa silom, dragi prijatelji, možemo za Krista učiniti ono što je On učinio za Oca. Amen? (Amen.) Da, mi možemo. Što je djelo Svetog Duha kojeg dahne u nas? Što čini Sveti Duh? Kološanima 1,19 i 20: “Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu i po njemu – uspostavivši mir krvlju križa njegova – izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.” Ovdje se spominje mir koji motivira na – ljubav. 2. Korinćanima 5,14.15: “Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu.” Mir je temelj. Sila je Sveti Duh; a što čini Sveti Duh? 2. Korinćanima 3,18 (Šarić): “Svi mi koji otkrivenim licem …” ovo je naš ključni tekst, “… odražavamo Gospodnju slavu, preobražavamo se u istu sliku iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha.” Samo nas Sveti Duh može promijeniti. Mi se sami ne možemo promijeniti. Da bismo mogli ispuniti nalog, Krist nam mora dati natprirodnu silu. Mora nas nadahnuti. Mora u nas dahnuti svoga Duha kako bismo imali dovoljno sile da učinimo za Njega ono što je On učinio za Oca. Što Krist kaže o tom Duhu? Ivan 16,13 i 14: “No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama.” Zanimljivo! Što će prema Isusovim riječima Duh učiniti? “On će mene proslavljati.” Sjetimo se da je Otac poslao Sina da ga proslavi. Isus šalje Svetog Duha da proslavi Njega. Imam pitanje: Da li Sveti Duh proslavlja Isusa na isti način na koji je Isus proslavio Oca? Ne. Zašto? Isus je proslavio Oca u svojem vidljivom tijelu. Mogao je reći: “Tko je vidio mene, vidio je i Oca.” (Iv 14,9.) On je bio odsjaj Slave i otisak Bića njegova. (Heb 1,3 – Šarić.) Je li Sveti Duh vidljiv na našem planetu? Nije. Onda Sveti Duh očito proslavlja Krista na drukčiji način od onoga kako je Krist proslavio Oca. Kako onda Sveti Duh proslavlja Krista? Tako što u nama obnavlja sliku Kristovog karaktera. Tako što obnavlja sliku Kristovog karaktera u svome narodu. Tako Sveti Duh proslavlja Krista. Zamijetimo sljedeću značajnu tvrdnju. Isusov život, str. 557: “Krist je rekao o Duhu: ‘On će mene proslaviti.’ Kao što je Spasitelj došao proslaviti Oca otkrivanjem Njegove ljubavi, tako je i Duh trebao proslaviti Krista otkrivanjem Njegove milosti svijetu. U čovječanstvu se treba obnoviti Božji lik. Božja čast i Kristova čast povezane su sa savršenstvom karaktera Njegova naroda.” O, brate i sestro … Shvatimo o čemu se ovdje radi. Prije svega, kako Sveti Duh proslavlja Krista? U čovječanstvu se treba obnoviti Božji lik. Sveti Duh proslavlja Krista tako što nas mijenja iz slave u slavu da budemo slični Kristovu karakteru. Time što nas preobražava, što obnavlja naš um, i što nas osposobljava da svojim riječima i postupcima, zapravo, čitavim našim izgledom otkrijemo puninu našega grijehom oštećenog kapaciteta da proslavimo karakter Isusa Krista. Nemojmo zaboraviti, i onda kad učinimo najbolje što možemo, čak i u sili Svetoga Duha, mi smo ipak lišeni slave Božje (Rim 3,23 – Šarić). Međutim, to nas ne treba obeshrabriti. Pogledajmo tekst na Radnom listu, str. 34, na dnu. Testimonies, sv. 2, str. 618: “Njegov je utjecaj bio silan jer je bio Sin Božji. Mi smo tako daleko ispod Njega, toliko manjkavi da će i onda kad učinimo najbolje što možemo, naši napori biti jadni. Mi ne možemo steći niti imati utjecaj kojeg je On imao, ali zašto se ne bismo trudili da budemo što sličniji Uzoru koliko nam je to moguće, da bismo imali najveći mogući utjecaj na ljude.” Dragi prijatelji, čak i najpobožniji u Njegovom narodu su tek blijedi odraz. Kako je Duh proroštva rekao u izjavi koju smo sinoć citirali? “… najplemenitiji i najnježniji među ljudima samo blijedo odražavaju… božansku ljepotu Kristovog karaktera.” (Isusov govor na Gori, str. 72). {MB 49.2} Ali to nas ne treba obeshrabriti. Kao što vidite, Bog ne očekuje da svijetlimo jako kao Sunce. Ali očekuje da svijetlimo što jače možemo. Amen? Isus je odsjaj Očeve slave (Heb 1,3). On je otkrio beskonačno savršen karakter. On je Sunce pravednosti. Mi smo u najboljem slučaju samo puni Mjesec. Amen? Savršeni u svojoj sferi kao što je On u svojoj, svijetleći do punine svojeg grijehom oštećenog kapaciteta. Ali i puni Mjesec je samo blijedi odsjaj božanske ljepote Kristovog karaktera. Neka bi nam Bog pomogao da radi Kristove ljubavi težimo da budemo puni Mjeseci Da budemo sve što možemo za Njega. Vraćamo se na citat iz Isusovog života; posljednja rečenica je posebno značajna. “Božja čast i Kristova čast povezane su sa savršenstvom karaktera Njegova naroda.” O, brate i sestro, za svakoga tko ljubi Krista to treba biti snažna motivacija. Ako stvarno volimo Krista, mi ćemo mu htjeti ukazati čast. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Htjet ćemo mu ukazati čast. A kako to činimo? Tako što ga ispravno predstavljamo. Zato nam je rečeno da su Božja i Kristova čast povezani sa savršenstvom karaktera Njegova naroda. Tu je na kocki sve … sve je na kocki. Dozvolite da vam nešto ispričam. Meni je to ispričao moj otac, a on je to čuo od svog oca. Moj djed je bio propovjednik Adventističke crkve, a i moj otac. Djed je čitavo vrijeme služio kao nastavnik Biblije u srednjoj školi. Inače je bio vrlo uspješan biblijski učitelj. Znam to po tome što su mi često prilazili sjedokosi sveci i pitali: “Jesi li u kakvom srodstvu s Lyle Wallaceom?” A ja bih se uvijek nasmiješio i rekao: “Da, on je moj djed.” A onda bi oni svi obično zasuzili i rekli: “Ne mogu ti dovoljno naglasiti koliko je utjecao na moj život svojom biblijskom nastavom u srednjoj školi.” On je bio poznat po pričama koje su ilustrirale duhovne istine. Moj otac mi je ispričao ovu. Volio bih je ispričati onako kako mi ju je otac ispričao, a on bi volio da ju je mogao ispričati kako ju je njegov otac ispričao. Vjerojatno je izgubila snagu prolaskom naraštaja, ali ja ću se potruditi da je ispričam najbolje što mogu, jer ona ilustrira istinu koju želim da večeras dobro zapamtite. Isus je obavio zadaću na ovoj Zemlji da čovjeku otkrije i u njemu obnovi Božju slavu. Oboje je završio pobjedničkim povikom: “Dovršeno je!” (Iv 19,30.) Sjećate se … I drugi cilj, kad je potpuno obnovio Božju slavu u sebi radi nas, ali je isto tako u potpunosti osigurao sve što je bilo potrebno da bi se u nama mogla obnoviti Božja slava u prilog Njemu. I kad je potpuno i bez ikakva nedostatka obavio svoju zadaću, vratio se na Nebo da primi hvalu čitavog bezgrešnog svemira. Kad se približio, čuo se povik: “Tko je taj Kralj slave?” (Ps 24. 8, 10) “Tko je taj karakterni Kralj?” A dolazi odgovor. Pitanje se ponavlja, ne zato što ga prvi put nisu čuli ili razumjeli već zato što žele čuti slavljenje svojega Gospodina kojega ljube cijelim srcem. I dok se otvaraju vrata i On ulazi, sva anđeoska vojska mu se klanja i iskazuje štovanje. A On, diže ruke. Ne želi primiti štovanje dok nema Očevo uvjeravanje da je Njegova žrtva dovoljna da mu se pridruži. Ovakvog Gospodina moramo voljeti. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Ovakvog Gospodina morate voljeti. I kad prilazi Ocu i dobije uvjeravanje da je učinio sve što je potrebno, da svakome tko dođe u podnožje križa omogući da vjerom dobije dvostruko osiguranje milosti da bude s Njim kroz vječnost i da ga vidi onakvog kakav jest i vidi Njegovu slavu, i da je odražava kroz beskrajne vjekove … kad dobije to jamstvo, odlazi da primi obožavanje i štovanje anđeoskih vojski – ali ne prije toga. Zatim ga oni ispituju o Njegovoj zadaći. S uživanjem slušaju što priča, kako je tako savršeno i uvjerljivo i neopozivo opovrgnuo đavolje laži o Božjem karakteru, i kako je savršeno objavio istinu. U srcima anđeoske vojske vlada radost kad shvate kako je Krist predivno otkrio Božji karakter palom ljudskom rodu. A nakon nekog vremena tu je skupina anđela koja je očito među osobom raspravljala o nečemu. Jedan od njih diže ruku i Gospodin ga vidi, a on kaže: “Gospodine, drago nam je što si tako savršeno ispunio svoju zadaću i otkrio Očev karakter. Sretni smo zbog načina na koji si opovrgnuo i pobio sve đavolje optužbe u pogledu Božjeg karaktera. Ali brinemo se i pitamo tko će to nastaviti na Zemlji s obzirom da više nisi na njoj? Znamo da se Sotona nije promijenio. On nastavlja lagati o Tvojem, kao i o Očevom karakteru. On Te stalno nastoji pogrešno prikazati i otuđiti od ljudi, uvjeravajući ih da u biti nisi Bog ljubavi. Prema tome, svjesni smo da je na Zemlji nužno potreban netko tko će nastaviti otkrivati istinu o Tvom karakteru. Tko će to sada nastaviti? Zabrinuti smo – reci nam tko će to sada raditi?” A Isus kaže: “Ne brinite! Ostavio sam iza sebe neke muškarce i žene. Tamo su Petar, pa Jakov i Ivan, i Toma i …” A anđeli kažu: “Da, Gospodine, Ti znaš da smo zabrinuti zbog njih. Ti poznaješ te ljude. Gospodine, poznaješ Petra … Nema tome tako dugo kad te se uz kletvu odrekao. A Jakov i Ivan, sinovi groma … htjeli su spustiti vatru s neba i spaliti čitav grad zato što se prema njima nije ispravno postupalo. A Toma, znaš koliko mu dugo treba da u nešto povjeruje. Svakako ne možeš računati na njih. Što ako Te ostave na cjedilu? Mislimo, … zar nemaš neki alternativni plan? Sigurno ga imaš, moraš ga imati, za svaki slučaj. Mislimo, na njih se ne možeš osloniti, zar ne?” A Gospodin je rekao: “Nisu tu samo oni. Ima i drugih … postoje i drugi. Tu je David … pa Marija … pa Slavko i Josip … tu su Mirko i Lovro.” A jedan anđeo ga prekida i kaže: “Istina, Gospodine, mi nemamo Tvoje predznanje i ne poznajemo te ljude, ali nisu li svi ovi koje si spomenuo samo ljudi?” A Gospodin veli: “Da, jesu.” Na to će anđeo: “Još uvijek smo zabrinuti. Zabrinuti smo zato što imaju ružnu prošlost. A Ti to znaš. Svi su oni sagriješili i izgubili su slavu. Valjda se ne misliš osloniti na ljude da otkriju istinu o Tvojem karakteru. Osim toga, znaš da će na kraju velikog sukoba netko trebati svijetu otkriti Tvoj karakter. To je potrebno da sve dođe do velikog vrhunca i završetka. Zato nam reci, koji je Tvoj alternativni plan. Što ako Te ostave na cjedilu? Koji je plan B, Gospodine? Ti sigurno imaš neki plan.” Neko vrijeme vlada tišina i na kraju Gospodin kaže: “Nema ga.” “Nemam alternativni plan. Računam na njih. Oni me neće izigrati. Stavio sam sve na kocku.” Biste li ustali da se pomolimo? Oče naš nebeski, pomozi nam da te ne ostavimo na cjedilu … u završnim trenucima povijesti ove Zemlje, kad Ti je potreban narod koji će svakom narodu i plemenu, jeziku i puku objaviti važnu vijest i otkriti im Tvoju ljubav. Gospodine, silno je važno da mi budemo taj narod. Pomozi nam, Kristove ljubavi radi, da priđemo podnožju križa i primimo krv i vodu, mir i Svetoga Duha, oprost i silu, opraštajuću i osposobljavajuću milost, da učinimo za Krista ono što je On učinio za Tebe. Ne dopusti da ga ostavimo na cjedilu. Ovo molimo u Isusovo ime. Amen.