Select Page

Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikada povjereno ljudima. U slijedećih sat vremena istražit ćemo našu prednost i odgovornost da razvijemo karakter nalik na Krista. Sjedinimo se u ostvarenju duhovne obnove do koje će nas pastor Stephen Wallace voditi “Iz slave u slavu”.

Hvala vam što ste došli da nastavimo naše proučavanje. Nalazimo se na 16. lekciji. Naslov je: “Napisano … na pločama od mesa.” “Napisano … na pločama od mesa.” (2 Kor 3,3.) To ćete naći na str. 35 vašeg Radnog lista. Večeras ćemo govoriti o pismima, o živim poslanicama, kako nas Biblija naziva, a to je stari naziv za pisma. Pisma je trebalo napisati, potpisati, zapečatiti i na kraju poslati. Moramo vidjeti kako Sveti Duh, kojeg je Krist dahnuo u nas kad nam je dao nalog, uključen u čitav ovaj postupak. Cilj nam je da bolje razumijemo kako nas Sveti Duh obnavlja iz slave u slavu, da steknemo karakter sličan Kristovom. Ovo je veoma važan predmet, ali ponavljamo, duhovne stvari treba duhovno prosuđivati (1 Kor 2,14). Zato, prije nego što nastavimo, moramo zastati kao što smo to uvijek činili, da osobno pozovemo Božjeg Duha u svoje srce. I opet molim da uputite molitve i za mene. Kleknimo na molitvu. Moj nebeski Oče! Prije svega želim Ti zahvaliti za prednost da Te nazovem svojim Ocem. Zahvalan sam Ti što sam Tvoj, krvlju otkupljeni sin, usvojen u Tvoju obitelj. Isuse, hvala Ti što si ovo omogućio. Oče, hvala Ti za mog starijeg Brata koji me zastupa i u kojega se mogu sakriti. On je predivan; ja nisam. A ja Ti zahvaljujem što si odlučio da me vidiš kakav sam u Njemu i što me smatraš predivnim, što mi ukazuješ povjerenje, svetu odvažnost, da znam da sam prihvaćen u Voljenome. Dolazim pred Tebe s molbom da me blagosloviš i da blagosloviš moju krvlju otkupljenu braću i sestre izlijevanjem Svetog Duha. Želimo proučavati i bolje razumjeti kako nas Sveti Duh, kojeg je Tvoj Sin, naš Spasitelj, dahnuo u nas, preobražava iz slave u slavu da budemo slični Tebi. Kad bolje razumijemo djelovanje Svetog Duha, onda možemo bolje razumjeti kako da surađujemo. Želimo biti žive poslanice; želimo ispravno predstaviti Krista. Želimo reći sve što je istinito i lijepo o Njemu. Ali to ne možemo, ako ne napišeš svoj karakter na ploče od mesa, na naša srca. Oče, pouči nas kako da surađujemo u tom postupku. I dok vodim ovo proučavanje, toplo molim, vodi i usmjeravaj moje misli i riječi. Želim govoriti samo istinu kakva je u Isusu. Zato molim da mnome upravlja Duh Istine. Vodi i usmjeravaj svaku misao i riječ da bih mogao reći ono što Ti želiš da kažem, i ništa više. Pomozi mi da to kažem tako kao što to Ti želiš, da bi se Isus proslavio, a Njegov narod poučio. Ovo molim u Njegovo ime. Amen. Sveti Duh kojega Isus dahne u nas nakon što nam uputi nalog, jedina je sila dovoljna koja nas može osposobiti da za Krista učinimo ono što je On učinio za Oca. Dvaput ponovljeno uvjeravanje o miru jedina je dovoljna motivacija i temelj. S krvlju i vodom možemo učiniti za Krista ono što je On učinio za Oca. Ali želim s vama razmotriti kako nas Sveti Duh mijenja iz slave u slavu. Jasno je da to čini samo On, što je vidljivo iz našeg ključnog teksta u 2. Korinćanima 3,18: “Svi mi koji otkrivenim licem odražavamo Gospodnju slavu, preobražavamo se u istu sliku iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha.” (Šarić.) Nema nikakve sumnje da nas Gospodnji Duh preobražava iz slave u slavu. Međutim, pitam vas kako to On čini. Kojim postupkom? Duh proroštva nam u tome pomaže, pomaže nam da razumijemo kako Sveti Duh u nama obnavlja karakter da bude sličan Kristovom. Signs of the Times, 18. srpnja 1911: Zamijetimo: “Kao što na pečatnom vosku ostaje otisak pečata, tako se i u dušu utiskuje Božji Duh i zadržava na sebi Kristov lik.” Jako zanimljivo: “Kao što na pečatnom vosku ostaje otisak pečata, … otisak pečata, tako se i u dušu utiskuje Božji Duh i zadržava na sebi Kristov lik.” Na koju grčku riječ vas to podsjeća? U ranijem proučavanju. Khar-ak-tare! Tako je. Ova grčka riječ upotrijebljena je jednom u Novom zavjetu, u onoj značajnoj pjesmi koju je Pavao napisao u Hebrejima 1,3 a koja opisuje kako je savršen i predivan Krist ispunio zadaću da čovjeku otkrije Božju slavu. Kako je glasila ta pjesma? “On je odsjaj njegove slave i odraz njegova bića.” Sjećate se da je ova grčka riječ, prevedena kao “odraz njegova bića”, bila “khar-ak-tare.” Iz ove grčke riječi imamo našu riječ ”karakter”. Ona je u mnogim drugim jezicima slična. Po čemu je ova grčka riječ značajna? Sjećate se da smo je proučavali (Lekcija 8)? Što je bilo njezino značenje u to staro doba? O kome je ona govorila? O graveru ili onome koji je izrađivao kovanice. S vremenom je počela označavati alat kojim se graver služio: bojom, pečatom, užarenim željezom. U novozavjetno doba ona je opisivala postupak graviranja koji je graver obavljao svojim alatom. Radilo se o otisku koji je načinjen na bilo kojem materijalu ili površini. To je pravo značenje riječi “khar-ak-tare”. Čujete li ovu ideju u spomenutom tekstu? “Kao što na pečatnom vosku ostaje otisak pečata, tako se i u dušu utiskuje Božji Duh i zadržava na sebi Kristov lik.” U ugraviranju sličnosti Božjeg karaktera u nama koju alatku Bog koristi? Svetog Duha. On je alat za graviranje, a mi trebamo prihvatiti otisak da bismo mogli sačuvati Kristov lik. Jasno? I gdje primamo ovaj otisak? On nije napisan na kamenim pločama kao što su bile napisane Deset zapovijedi, već na pločama od mesa, na našem srcu. Izlazak 32,16: “Ploče su bile djelo Božje; pismo je bilo pismo Božje u pločama urezano.” Ovdje je riječ o kamenim pločama. U starom Savezu Bog je svoj Zakon napisao na kamenim pločama. A u novom zavjetnom obećanju On će ih napisati – gdje? U našu dušu i srce … u srce i um (Jer 31,33). Mi trebamo primiti to pismo da bismo tako bili žive poslanice koje u svojem životu otkrivaju ljupki karakter Isusa Krista. 2. Korinćanima 3,3: “Vi ste, očito, pismo Kristovo kojemu mi poslužismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima.” I ovdje je jasno rečeno tko je graverski alat ili sredstvo za pisanje. To je Sveti Duh. A na kojoj površini Sveti Duh piše? Na tjelesnim pločama srca (Šarić). Ali dragi prijatelji, naše srce nije prirodno sklono prihvatiti to pismo. Po prirodi imamo kamena srca. Što onda moramo učiniti? Dobiti novo srce. Ezekiel 36,26 i 27: “Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa.” Zapazite, ovdje nije riječ o mesu kako to nalazimo u Novom zavjetu, gdje je ono sinonim za tjelesno. Ovdje se radi o mesnatom srcu. Takvo srce je meko i podatljivo, u stanju je da primi i zadrži ono što je na njemu napisano (poučljivo je). To je srce koje nam Bog namjerava dati. Redak 27: “Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe.” Kao što vidite, to što Sveti Duh piše na našem srcu izravno djeluje na naše ponašanje. Kad je na našem srcu napisan Zakon ljubavi, ono se usklađuje sa Zakonom ljubavi. (Rim 13,10.) Onda ćemo hoditi po Njegovim zakonima i čuvati i vršiti Njegove naredbe. Zapazimo što Sveti Duh upisuje na naše srce. Zbirka spisa Duha proroštva Kress Collection, str. 122, pruža poseban uvid: “Ne smijemo nikad zaboraviti da pravo kršćanstvo dolazi od ugraviranja biblijskih načela u srce i karakter. To mora biti individualno djelo, vidljivo izraženo.” Podsjetimo se opet da se ono što je napisano na srcu treba otkriti u našem životu. To treba biti vidljivo izraženo. Posebno zapazimo što se to ugravira ili upisuje u naše srce. Što? Biblijska načela. Dragi prijatelji, dobro razmislite sa mnom. Što su načela? Što su ona? Svakako znajte da se načela razlikuju od pravila i propisa. Smiješ, ne smiješ. To što smiješ ili ne smiješ, pravila i propisi, primjena su načela na naše ponašanje. Ali načela su nešto dublje i temeljitije od pravila i propisa. Razumijete li što vam pokušavam objasniti? Dopustite da to za svaki slučaj ilustriram. Kad se radi o razvoju karaktera, onda postoje neki “smiješ” i “ne smiješ” koji se temelje na veoma važnom biblijskom načelu. Jedan od njih je da svakog dana provedemo kvalitetno vrijeme da bolje upoznamo Isusa Krista kako je otkriven u Svetom pismu. Drugi “smiješ” bio bi da uzmeš vremena otići u prirodu i promatrati Božja djela i otkrivenje Njegove slave, Njegove ljubavi u prirodi. Jedan “ne smiješ” u području razvoja karaktera jest: Ne gubi vrijeme na promatranje onoga što dolazi preko medijskih sredstava ovog svijeta. Trudim se svom snagom da ovo ne tumačim. Naime, ako promatrate takve stvari, onda gledate ono što je tjelesno, svjetovno, senzualno, ono što je materijalističko, sebično. Ne gledajte takve stvari. Dakle, to su “smiješ” i “ne smiješ”, posebni “smiješ” i “ne smiješ”, pravila i propisi. A koje se načelo nalazi iza svih njih? Biblijsko načelo: Gledanjem se mijenjamo, mijenjamo se u ono što gledamo. Vidite li razliku između načela i pravila i propisa? Ponavljam, načela su naročita primjena pravila i propisa na ponašanje. Biblijsko načelo je mnogo temeljitije. Gledanjem se mijenjamo u ono što gledamo. Dragi prijatelji, ne mogu dovoljno naglasiti važnost razumijevanja biblijskih načela. Važno je da razumijemo biblijska načela prije nego što se razumno možemo uskladiti sa “ovo smiješ, a ovo ne smiješ”. Naime, ako ne razumijemo osnovno načelo, onda ne možemo razumjeti zašto se od nas očekuje da neke stvari činimo, a neke ne činimo. Uostalom, ovo je veoma važno kad se radi o odgoju djece. Često kažemo djeci da nešto ne smiju činiti. A što nam odgovaraju? “Zašto? Zašto?” A na to obično kažemo: “Zato što ja tako kažem.” Neka nam Bog oprosti. Ponekad je potrebno tako postupiti jer djeca možda nisu dovoljno stara da razumiju načelo koje se krije iza toga. Ali, dragi prijatelji, mi ne činimo svojoj djeci uslugu ako im samo govorimo “ovo smiješ, a ovo ne smiješ”. Moramo sjesti s njima i objasniti im načelo koje se krije iza toga. Tek tada pravila i propisi mogu imati smisla za njih. Nemojte im samo reći: “Ne gledaj ovaj televizijski program.” Sjednite i objasnite im da se gledanjem mijenjamo u ono što gledamo. A razlog za to je što smo ono što se zbiva u našem umu. A na ono što se zbiva u našem umu izravno djeluje i utječe ono čime hranimo mozak putem svojih osjetila. A čime programirate svoj um, učinit će vas osobom kakva ćete biti. Zato ne možemo dopustiti da u svoj um unosimo takvu vrstu smeća, jer želimo biti slični Isusu. Dakle, ako ste njihov razum pridobili da bude poslušan, onda za njih ima nekog smisla. … što se očekuje da nešto čine ili ne čine. Dragi prijatelji, to naš nebeski Otac želi učiniti sa svojom djecom. Pratite me? (Da.) On želi da razumno poslušamo. On ne želi da imamo vjerski popis koji trebamo provjeravati, prepun dopuštenja i zabrana. On želi da svojim Duhom na naše srce napiše biblijska načela. Želi da razumijemo načela koja stoje iz pravila i propisa, kako bismo ih razumno poslušali. Ne mogu dovoljno naglasiti vrijednost i važnost da dopustimo Svetom Duhu da u vaše srce upiše, ugravira, biblijska načela. Kad spominjemo srce, shvatimo kako to znači da ih ne trebamo samo shvatiti razumom, već ih i jako zavoljeti. Vidite, ono što je zapisano u umu nije isto što je zapisano na srcu. Drugim riječima, mi trebamo zavoljeti i cijeniti ova načela. A kad ih zavolimo i naučimo cijeniti, onda se nećemo morati mučiti s pokoravanjem pravilima i propisima koji su primjena tih načela. Tako sazrijevamo u svom kršćanskom životu. Tako rastemo. Na samome početku, dok smo bebe, možda moramo jednostavno poslušati da jedno smijemo, a drugo ne, jer to od nas traži Onaj za kojeg znamo da zna što je za nas najbolje. Mi se uzdamo u Njega i znamo da nas voli pa ga slušamo čak i kad ne razumijemo razlog. Ali Bog ne želi da ostanemo na tom stupnju. Želi da razumijemo razloge za Njegov Zakon. Zato nas poziva: “Hajde, dakle, da se pravdamo.” (Iz 1,18.) On želi da shvatimo što znače Njegova načela. A Sveti Duh nas vodi razumijevanju. “Ne smijemo nikad zaboraviti da pravo kršćanstvo dolazi od ugraviranja biblijskih načela u srce i karakter.” (Kress, str. 122) {KC 122.2} Jeremija 31,33: “Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana – riječ je Jahvina: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj.” Duša i srce – što ovdje čujete? Razum i emocije, misli i osjećaje. O čemu govorimo? O karakteru, tako je. I upravo je u Hebrejima 10,16 tako citirano novo zavjetno obećanje. Hebrejima 10,16. Eto, to Sveti Duh čini za nas. Mi moramo surađivati s Njim i dopustiti mu da to obavi proučavanjem Biblije i nastojanjem da razumijemo ova načela. Ne možete samo očekivati da će Sveti Duh ugravirati biblijska načela u vaše srce, a da u tome ne surađujete. Proučavate Bibliju i molite Boga da vam otkrije načela. Kako onda surađujete s Njim, sa Svetim Duhom, da vam bude ugraviran karakter nalik na Kristov? Dragi prijatelji, to morate činiti odlukom da ćete iz ljubavi prema Kristu poslušati biblijska načela i svoje misli i osjećaje uskladiti s duhom Božjeg Zakona. Uostalom, sada sam rekao nešto jako važno. Shvatimo, prijatelji, da postoji velika razlika, stvarno velika razlika između usklađivanja ponašanja sa slovom Zakona, i usklađivanju misli i osjećaja s duhom Zakona. (Amen.) U tome postoji velika razlika. Ako želimo surađivati sa Svetim Duhom, bitno je da se u nama obnavlja Kristov karakter iz slave u slavu, da to Ime, koje označava Boga, bude napisano na mesnim pločama našeg srca. Veoma je važno da naučimo uskladiti svoje misli i osjećaje s duhom Zakona … bez oklijevanja. To Sveto pismo ističe na više mjesta. Izreke 7,1 i 3: “Čuvaj, sine, riječi moje i pohrani moje zapovijedi” – gdje? – “kod sebe.” “… upiši ih na ploči srca svoga.” Kako vidite, Sveti Duh ih upisuje, ali mi surađujemo s Njim tako što ih odlučujemo poslušati. Tako što odlučujemo da svoje misli i osjećaje uskladimo s njima. Tako surađujemo u njihovom upisivanju u naša srca. Tako kaže i David u Psalmu 119,11: “U srce pohranih riječ tvoju da …” – što? “… protiv tebe ne sagriješim.” “… da protiv tebe ne sagriješim.” Sons and Daughters of God, str 318. Volim ovaj citat. Poslušajte: “Uzvišene sile su svakome na dohvat ruke. Pod Božjim nadzorom čovjek može imati neiskvaren, posvećen, uzvišen i oplemenjen um.” Zar vas ne oduševljava ovakav potencijal? Trebao bi. “Zahvaljujući Kristovoj milosti, čovjekov um je u stanju voljeti i proslaviti Boga, Stvoritelja. Gospodin Isus je došao na naš svijet da prikaže Oca. … Krist je bio odsjaj i otisak Očeve osobe. On je došao na naš svijet da u čovjeku obnovi Božju moralnu sliku, da bi se u njemu, premda je pao u grijeh, poslušnošću Božjim zapovijedima mogao utisnuti božanski lik i karakter.” Dragi moji prijatelji, kako se u nas može utisnuti božanski lik i karakter? Poslušnošću. Na koji način? Poslušnošću. Svaki put kad odlučimo svoje misli i osjećaje, iz ljubavi prema Kristu i u sili Svetog Duha uskladiti s duhom Zakona, u nas se dublje utiskuje karakter sličan Isusovom. Tako učimo upravljati svojim mislima i osjećajima, a kombinacija misli i osjećaja je – karakter. Tako učimo upravljati svojim mislima i osjećajima u duhu Zakona, a on je ljubav. Tako se preobražavamo obnovom svojega uma. To je taj duhovni proces. To znači mijenjati način na koji mislimo i osjećamo u dubini svojega uma. Međutim, većina od nas u svojem kršćanskom životu pokušava promijeniti svoje ponašanje. To je kršćanstvo zasnovano na promjeni ponašanja. Ali pravo kršćanstvo je kršćanstvo preobraženog uma; reprogramiranje naših umova tako da razmišljaju drukčije nego prije. Običavali smo razmišljati pod upravom zakona sebičnosti. Ali kad smo zahvaljujući Svetom Duhu primili Zakon upisan u naša srca, mi smo iz ljubavi prema Kristu i u sili Svetog Duha naučili upravljati svojim mislima i osjećajima u duhu Zakona, a on je ljubav. Mi se preobražavamo obnovom svojega uma – naših umova. Važno je da razumijemo kako to funkcionira. Zato David u Psalmu 19,8 i 9 kaže: “Gospodnji je Zakon savršen, on obnavlja dušu.” Sveti Duh se služi Zakonom da obnovi dušu. “Gospodnje je svjedočanstvo pouzdano, bezazlene čini mudracima. Gospodnje su zapovijedi prave, vesele srce. Gospodnje su naredbe čiste, prosvjetljuju oči.” (Šarić.) Rimljanima 6,17: “Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslušali” – što? – “od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni; da, oslobođeni grijeha, postadoste sluge pravednosti.” Kako to volim! Želim biti sluga pravednosti. Amen? Dovoljno smo dugo bili robovi grijeha, robovi sebičnosti. A grijeh je okrutan gospodar. Neka nam Bog pomogne da naučimo biti sluge pravednosti, sluge ljubavi! On je dobroćudan, blagonaklon Gospodar, Gospodin ljubavi. I dragi prijatelji, istinska je radost biti pod vlašću Kneza Ljubavi. Budite sigurni da je tako. Predivno je biti sluga, rob Isusa Krista. To pruža radost kakvu čovjek nikad nije poznavao i ja želim da ona još više ispunjava moj život. Međutim, ovdje postoji problem, naš problem. Budući da smo postali spretni u upravljanju svojim ponašanjem po slovu Zakona, mnogi od nas misle da su stekli pravo kršćansko iskustvo, a to u biti nije uopće tako. I prijatelji moji, oprostite mi ako izgleda da se stalno vraćam na to, ali moram. Zašto? Pošto je to veoma raširen problem među nama kao narodom. I to opet ne govorim na svoju ruku. To kažem oslanjajući se na Istinitog Svjedoka (Otk 3,14). Što On kaže o Laodiceji? Mi smo mlaki, ni studeni ni vrući (Otk 3,16). Sjetite se kako smo to opisali. Sjećate li se? Hladni – što to znači? To znači činiti ono što je pogrešno iz pogrešnih razloga. A vrući? Činiti ono što je dobro iz dobrih razloga. A mlaki? Što je to? Činiti dobre stvari iz pogrešnih razloga. Kako vidite, uz dovoljno motiviran ego možemo obaviti odličan posao i svoje ponašanje uskladiti sa slovom Zakona. Upravo to znači imati obličje pobožnosti (2 Tim 3,5). Imati što? Samo obličje pobožnosti. Tako što se odričemo njezine snage. Kako vidite, sila Evanđelja je u stanju da nas preobrazi obnovom našega uma i učini nas novim stvorom (Rim 12,2; 2 Kor 5,17). Čujem li neki “amen”? (Amen.) Kako postajemo nova stvorenja zahvaljujući Evanđelju, obnavljajućom silom Evanđelja? Dobivamo li novo tijelo? Ne, to nas ne čini onim što jesmo. Bar ne sada – ali ćemo ga imati prije nego što sve završi. Kako se stvaralačka sila Evanđelja očituje u našem životu? Tako što obnavlja naš um da bude sličan Kristovom. On je onakav kako u sebi misli. (Izr 23,7.) Zahvaljujući sili Evanđelja mi učimo razmišljati na tako potpuno drukčiji način da postajemo nova stvorenja. Postajemo nova osoba. Običavali smo razmišljati duhom i zakonom sebičnosti. Ali kad smo primili Zakon ljubavi i naučili da iz ljubavi prema Kristu svoje misli i osjećaje ravnamo prema Njemu, postali smo potpuno drukčija osoba – novo stvorenje. I da znate, prijatelji moji, ovo iskustvo svih nas kršćana, kakvo bi pravi kršćani trebali imati, u biti nije baš uobičajeno. Nije baš uobičajeno. Ima puno licemjerstva među nama kao narodom. I opet, ne osuđujem vas; ne usuđujem se osuđivati vas. Ali iznosimo osudu Istinitog Svjedoka. Što On govori o Laodiceji? Što mislimo o sebi? Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!’ A ne znaš da si” – što? – “nevoljan i bijeda, i ubog, i slijep, i gol.” (Otk 3,17.) Zašto se tako samozavaravamo? Zato što imamo obličje pobožnosti. Stvarno smo se potrudili da obijelimo svoje grobove (Mt 23,27). Jako nam se sviđa njihov lijep izgled. O, Bože, pomozi nam! Čujem li neki “amen”? (Amen.) Bože, pomozi nam! O brate, sestro, poslušaj ovu izjavu. Signs of the Times, 18. srpnja 1878: “Nominalno ispovijedanje vjere u Krista neće spasiti dušu, kao ni nominalno vršenje Zakona. Božji Zakon se mora poslušati iz srca, a njegova načela prenijeti u život; vjera u Isusa Krista kao Otkupitelja svijeta mora se očitovati u životu i karakteru; u protivnom nema pravog obraćenja.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) Nema pravog obraćenja. Ono što me plaši jest što mnogi od nas samo nominalno ispovijedaju vjeru i nominalno vrše Zakon. Mi se pokoravamo samo izvana, poštovanjem slova Zakona. Nismo istinski doživjeli upisivanje Zakona na mesne ploče srca. Kad Zakon bude upisan u naše srce imat ćemo potpuno drukčiji odnos prema Zakonu. Kao što znamo, tjelesno umovanje je – što? neprijateljstvo prema Bogu zato što se ne pokorava Božjemu Zakonu, a i ne može. (Rim 8,7. – Šarić.) Tjelesni čovjek se ne može oduševiti istinskom ljubavlju, Božjim Zakonom, jer tjelesni um ne voli Boga, a Zakon je jednostavno izraz Božjeg karaktera. (Isusove usporedbe, str. 207.) {COL 305.3} Stoga tjelesni um ne može voljeti Zakon – ne može. Ali tjelesni um može biti u stanju da, zbog očuvanja dobrog glasa, u najmanju ruku cijeni činjenicu kako ćemo, ako živimo u skladu sa slovom Zakona, biti poštovani i cijenjeni, pa ćemo ga vršiti iz te pobude. Međutim, to nije prava poslušnost, jer pobuda je sebičnost. Upravo to su činili farizeji i pismoznanci kako bi bili pohvaljeni za svoje pedantno ispunjavanje slova Zakona. Ali pobuda je bila sebičnost. Međutim, kad nam je Zakon upisan u srce, što nas onda motivira? Ljubav. 2. Korinćanima 5,14 i 15: “Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu.” Kad je netko motiviran ljubavlju, onda o poslušnosti uopće ne razmišlja kao dužnosti. Onda je ona milina (Ps 40,9). Jedan od najboljih načina da ispitate sebe o tome je li vam Zakon Duhom Svetim upisan na mesne ploče srca jest da se iskreno upitate: “Kako se odnosim prema poslušnosti Zakonu?” Smatram li ju dužnošću ili mi je istinska milina? Sutra – moram vam to reći. Kad sutra odete u crkvu zašto to činite? Zato što se to od vas očekuje, što vam je to dužnost? Toliko ste to godina činili, pa ako ne odete, mnogi će to odmah zamijetiti pa će se pitati zašto niste došli. Zašto ćete sutra otići u crkvu? Prijatelji moji, ako je svetkovanje subote za vas dužnost, onda ne svetkujete subotu. Istina, svetkovati subote jest dužnost, ali ako je svetkujete iz dužnosti, onda zapravo subotu ne svetkujete. Ako stvarno svetkujete subotu uživat ćete u Gospodaru od subote tako što ćete tih 24 sata ostaviti sve ostalo po strani samo da vrijeme provedete s Njim, i ne pomišljajući da bi to bila dužnost. Onda nam to pričinja najveće uživanje. Onda je to dan koji cijelog tjedna priželjkujemo. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Kao što vidite, to je pravo svetkovanje subote. Znate li što me jako muči kod mnogih mojih dragih suvjernika adventista? Poslušajte! Otvoreno ću vam reći. Većina nas mnogo više razmišlja o zalasku sunca u subotu uvečer nego o zalasku sunca u petak uvečer. Zašto? Zato što je to dužnost … Kad prođe subota osjećamo neko olakšanje, jer se možemo vratiti na ono što smo htjeli raditi 24 sata ranije, ali smo od toga odustali jer nismo htjeli negdje otići ili nešto učiniti s obzirom da trebamo svetkovati subotu. I čim sunce zađe, pojavljuju se kokice, pali televizor ili stavlja DVD. Subotom uvečer odlazi se u kino jer je tjelesnom čovjeku ono bilo 24 sata uskraćeno i on je stvarno gladan. Zar sam nepošten kad to govorim? Bojim se da nisam, dragi moji prijatelji. Budite svjesni, ako je u vašem životu nešto slično tome, onda ne svetkujete subotu. Ne svetkujete subotu. Nije važno koliko ste tehnički usklađeni sa slovom Zakona. Najbolji svetkovatelji subote po slovu zakona bili su oni koji su se trudili da Gospodara subote skinu s križa kako ne bi kršili subotu. Ako mislite da nismo sposobni za takvo licemjerstvo, razmislite malo. U Izaiji 58. poglavlju jasno je pokazano kako je važno da nam Gospodar subote bude milina … “Zadržiš li nogu da ne pogaziš subotu i u sveti dan ne obavljaš poslove; nazoveš li subotu milinom a časnim dan Jahvi posvećen; častiš li ga odustajuć’ od puta, bavljenja poslom i pregovaranja – tad ćeš u Jahvi svoju milinu naći.” A što će On učiniti? “I ja ću te provesti po zemaljskim visovima, dat ću ti da uživaš u baštini oca tvog Jakova, jer Jahvina su usta govorila.” (Izaija 58,13.14.) Dragi brate i sestro, to je svetkovanje subote. Čujem li neki “amen”? (Amen.) To je svetkovanje subote. Uostalom, zapazimo ovdje nešto veoma značajno. Znate li što je subota? To je Božja dvadesetčetirisatna glavna proba. Dvadesetčetirisatna glavna proba u pripremi Njegovog naroda za milenijsku subotu (Otk 20,6). Jeste li čuli što sam upravo rekao? Koliko je star naš planet? Oko šest tisuća godina. Koliko traje milenij? Tisuću godina. Što je za Boga jedan dan? Tisuću godina (2 Pt 3,8). Što taj milenij znači? To je sedma tisućugodišnja subota. I mi ćemo svi ići u Božji dom da mu se poklonimo – tisuću godina. Je li to jasno? Sjećate li se, prijatelji, što smo rekli neke večeri? Bog neće nikoga uzeti na Nebo tko tamo ne bi bio sretan. Znate li koji je najbolji način da provjerite jeste li ili niste spremni da odete kući s Isusom i da štujete Boga tijekom tisućugodišnje subote? Da ispitate svoj odnos prema dvadesetčetverosatnoj suboti. Čujete li što vam kažem? Jeste li svjesni – pratite li me? Budite iskreni, otvoreni i objektivni. Jeste li svjesni, ako se jedva možete suzdržati od svega što biste radije činili tijekom tih 24 sata, i stiskali zube svetkujući tih 24 sata iz osjećaja dužnosti, mislite li da biste bili sretni svetkovati tisućugodišnju subotu? Recite iskreno! Molim vas, razmislite dobro. Bog neće nikoga uzeti na Nebo koji tamo ne bi bio sretan. Shvatimo da poslušnost mora biti motivirana ljubavlju da bi mogla predstavljati milinu. “Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.” (Ps 40,9.) Kad nam Zakon ljubavi bude upisan na mesne ploče srca, uživat ćemo u poslušnosti. Zašto? Jer Boga ljubimo iznad svega a bližnje nesebično. To je ispunjenje Zakona. Ljubav je punina Zakona. (Rim 13,10 – Šarić.) Uostalom, ako smo poslušni iz bilo kojeg drugog razloga osim da ljubimo Boga iznad svega i bližnje nesebično, onda nismo poslušni – nismo poslušni. Nije bitno koliko ispravno bilo naše ponašanje. Nismo poslušni ako naš duh nije motiviran ljubavlju. Moramo to razumjeti, dragi prijatelji. U poslušnosti koja nije motivirana ljubavlju nema radosti. Upravo je to razlog što su mnogi savjesni adventisti, vršitelji Zakona, tako nesretni ljudi. Razlog tome je što stišću zube i nastoje strpati tjelesno srce u duhovni kalup, a takav život nije drugo do nošenje luđačke košulje. Sve što prirodno srce želi činiti, Zakon kaže: “Ne, ne možeš!” I za sve što Zakon od njih zahtijeva nemaju prirodne želje da to učine; ali oni će stisnuti zube i prisiliti se da to čine jer se moraju dovoljno dobro ponašati da bi došli u Nebo. Kako me boli srce za ljude koji žive takvim životom! Suosjećam s njima zato što je tako bilo godinama kod mene. Zbog toga sam tako ozbiljan o tom predmetu; bio sam samopravedan, samoobmanjen godinama. Prikazao sam stvarno dobar šou … ali bio sam neobraćen … bez radosti. Oni na čijem srcu je Sveti Duh upisao Zakon, koji su stvarno primili novo srce, mogu iskreno reći s Davidom i s Kristom: “Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.” (Ps 40,9.) Oni će biti poslušni Božjem Zakonu zato što vole Krista i izgubljene duše. 1. Petrova 1,22: “Pošto ste posluhom istini očistili duše svoje za nehinjeno bratoljublje, od srca žarko ljubite jedni druge.” To je poslušnost, prijatelji moji! Amen? (Amen.) To je poslušnost. Ideja o zapečaćenju ovdje … Dopustite da ovome posvetim nekoliko trenutaka. U Efežanima 1,13 Pismo kaže, i mi smo to neke večeri spomenuli, ali želim to ponoviti s vama. Otvorite sa mnom svoje Biblije, jer tekst nije u Radnom listu. Efežanima 1,13 i 14: “U njemu ste i vi, pošto ste čuli Riječ istine – evanđelje spasenja svoga – u njemu ste, prigrlivši vjeru, opečaćeni Duhom obećanim, Svetim, I što ste? “Opečaćeni Duhom obećanim, Svetim, koji je zalog naše baštine: otkupljenja, posvojenja – na hvalu Slave njegove.” Postoje tri elementa vezana uz zapečaćenje; samo ću ih ukratko spomenuti. Prije svega, zapečaćeni smo Svetim Duhom. Zapečaćeni smo Svetim Duhom. On je sredstvo koje Bog koristi za pečaćenje. A kad surađujemo sa Svetim Duhom, možemo primiti i zadržati predivni otisak koji Sveti Duh utiskuje u naše srce i um. A što to On upisuje u nas? Kakve veze s tim ima zapečaćenje? Imam citat koji vam moram pročitati. Nije u Radnom listu; nalazi se u Signs of the Times, 1. studenoga 1899. “Oni koji primaju ‘pečat živoga Boga’, imaju Očevo ime napisano na svojim čelima.” Meni se to jako sviđa. “Oni koji primaju ‘pečat živoga Boga’, imaju …” – što? “Očevo ime napisano na svojim čelima.” Sjetimo se kako je Mojsije na Sinaju molio: “Pokaži mi svoju slavu.” (Izl 33,18.) Što je Bog rekao da će učiniti? “Pred tobom ću izustiti svoje ime.” A što je onda nastavio objavljivati? Vrline koje predstavljaju Njegov karakter. “Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup.” (Izl 34,6.7.) Što predstavlja Božje ime? Njegov karakter. Što je onda ovaj pečat? Njegov karakter. Da, prijatelji, Božji karakter. Mi trebamo imati aktivnu, suradničku ulogu u zapečaćenju, tako što učimo kako surađivati sa Svetim Duhom u usklađivanju svojih misli i osjećaja sa Zakonom ljubavi. Tako se Očev karakter upisuje na mesne ploče našeg srca. I kad se tako – opet iz Duha proroštva – tako utvrdimo u istini … (GW, str. 84.) Meni se sviđa što nalazim u Maran Atha, str. 198: “Čim Božji narod bude zapečaćen na svojim čelima –” i odmah dodaje objašnjenje: to nije nikakav vidljivi pečat ili znak, već utvrđenost u istini, umno i duhovno, tako da ih ništa više neće moći pokolebati …” Što znači biti zapečaćen kad je riječ o našoj suradničkoj ulozi? To znači kako je ljubav prema Kristu stvorila takvu naviku da našim srcima, mislima i osjećajima upravlja Duh ljubavi, da ne možemo biti izloženi kušnji da sagriješimo protiv Njega … tako da bismo pali. Mi možemo biti kušani – moram se ispraviti … Mi možemo biti kušani, ali nikad nećemo podleći kušanju. Doći ćemo u stanje kad bismo radije umrli nego svjesno prestupili Božji Zakon (Isusove usporedbe, str. 104.), čak i u svojim mislima – čak i u mislima. Upravo je to ono što je vezano uz našu suradničku ulogu u ovom zapečaćenju. A kad to doživimo, onda dolazi do treće dimenzije zapečaćenja koje ćemo primiti, a njega vrši anđeo. Otkrivenje 7,2 i 3: “I vidjeh drugoga jednog anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj četvorici anđela kojima bi dano nauditi zemlji i moru: Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!'” Što se tu zbiva? To je vrhunac konačnog postupka zapečaćenja do kojega dolazi u našem kršćanskom životu. Kad dođe trenutak da smo tako utvrđeni u istini da bismo radije umrli nego svjesno prekršili Božji Zakon, Bog šalje svoje anđele da stave znak na naše čelo. Poslušajmo ovaj opis! Nalazimo ga u knjizi Maran Atha, str. 241: “Što je pečat živoga Boga koji se stavlja na čela Njegovog naroda? To je znak, nevidljiv za ljudske oči, obilježje koje mogu pročitati samo anđeli jer anđeo krvnik mora zapaziti taj znak otkupljenja.” Anđeo zatornik mora vidjeti ovaj znak. O, dragi prijatelji, Sjećate li se kad je anđeo zatornik prolazio (Izl 12,27)? Koji je vidljiv znak spasio život prvorođenaca? Krv, da! I mi moramo imati ovaj znak, da bi nas mimoišao anđeo zatornik u izvršenju osvetničke pravde. Brate i sestro, molim vas, surađujte sa Svetim Duhom u primanju ovog pečata. Ovo je duhovni proces i na svakome njegovom koraku, Kristove ljubavi radi, trebamo znati kako da surađujemo. Sutra ćemo se posebno pozabaviti svojom suradničkom ulogom. Naslov sutrašnjeg proučavanja jest: “Svom brižljivošću čuvaj svoje srce.” (Izreke 4,23 – Šarić.) Usredotočit ćemo se na upravljanje djelovanja svojeg uma pomoću Zakona Duha. To će biti trenutak kad budemo na ovim predavanjima razmotrili svoju suradničku ulogu. Do sada smo većim dijelom govorili o sredstvima pomoću kojih se u nama može obnoviti Božja slava. Posljednje sredstvo je bio Sveti Duh i kako On djeluje. Sada moramo usmjeriti svoju pozornost na našu suradničku ulogu sa Svetim Duhom. Ustanimo na molitvu! Nebeski Oče! Duhovne stvari se samo duhovno prosuđuju. Za nas koji nismo stekli ovo duhovno iskustvo, ove su nam stvari možda teško razumljive. Ali, Oče, pomozi nam da se ne obeshrabrimo. Pomozi nam da molimo za duhovno prosuđivanje, za dublje iskustvo u duhovnim stvarima. Pomozi nam da naučimo kako trebamo surađivati s djelovanjem Svetog Duha na naš duh, da bismo se istinski promijenili iznutra prema vani. Oče, mnogi od nas smo se dugo vremena trudili da se izvana promijenimo. Naše kršćanstvo je uglavnom bilo nastojanje da promijenimo svoje ponašanje. Gospodine, zahvalan sam Ti što nas želiš promijeniti iznutra prema van presađivanjem srca i preobrazbom obnove našeg uma. O Gospodine, daj da to iskusimo u svom osobnom životu. Pouči nas kako da surađujemo s Tobom u ovom postupku dok budemo nastavili naša proučavanja. Ovo molimo u Isusovo ime. Amen.

Ako želite, možete pratiti prijepis dok gledate video predavanja. Ako ste prekinuli čitanje i ne možete naći dio teksta u prijepisu, kombinacijom tipki CTRL-F (JABUKA-F) unesite riječi koje ste upravo čuli. Pretraga teksta će vas postaviti tamo gdje ste stali. Ukoliko vam se sviđaju ova predavanja i želite nam pomoći da napravimo pdf file koji bi bio dostupan za download, molimo kontaktirajte nas za upute kako to napraviti. Hvala vam unaprijed! Neka vas Bog obilno blagoslovi.

Email, Print, Bookmark, or Share
  •  
  •   
  •  
  •  
  •  
0

Your Cart