Select Page

Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikada povjereno ljudima. U slijedećih sat vremena istražit ćemo našu prednost i odgovornost da razvijemo karakter nalik na Krista. Sjedinimo se u ostvarenju duhovne obnove do koje će nas pastor Stephen Wallace voditi “Iz slave u slavu”.

Dobro jutro i subotnji blagoslov vam želim. Kakav prekrasan dan, sve pokriveno snijegom. To me podsjeća na pjesmu: “Ti me peri, o Spase moj … Čist, od snijega bjelji. Čist, od snijega bjelji! Krvlju s križa peri me da čist budem po Tvojoj želji!” Volim ovu pjesmu. Očito želite da se osjećam kao kod kuće s tim snijegom. Danas je naročiti dan i imamo puno toga što želimo proučiti. Jedva čekam da počnemo. Cilj nam je da temeljito proučimo najvažnije djelo ikad povjereno ljudima, a to je izgradnja karaktera … Izgradnja karaktera. (Odgoj, str. 203.) {Ed 225.3} Razmotrit ćemo svoju suradničku ulogu u razvoju karaktera. Dosad smo uglavnom razmatrali što je Bog učinio da u nama omogući obnovu svoje slave ili karaktera. Ali sada vršimo značajan prijelaz i usredotočujemo se na našu suradničku ulogu. Mi ne možemo promijeniti sebe; moramo se mijenjati zahvaljujući Gospodnjem Duhu. Samo nas Sveti Duh može mijenjati iz slave u slavu. Ali mi moramo naučiti da surađujemo. Nama je povjerena važna uloga surađivanja. Premda “mijenjanje” obavlja Sveti Duh, mi ne možemo ostati pasivni, jednostavno sjesti i pustiti da Bog sve obavi. Mi imamo važnu, aktivnu ulogu u surađivanju. A seminar pruža uravnoteženost ukazivanjem na našu suradničku ulogu. Upravo danas prelazimo na ovo, neku vrst sredine. Jako mi je stalo da ovo što budemo danas proučavali jasno razumijemo. Sve je to povezano i ja bih vas ohrabrio da od prvog trenutka odlučite ostati na svim proučavanjima. Bit će to veliki dan, jer se radi o četiri proučavanja. Dva proučavanja imamo prije podne, a nakon zajedničkog ručka još dva tijekom poslijepodneva. Toplo vas pozivam da ostanete jer su sva četiri usko povezana. Nije mi lako i zato vam moram nešto reći. Pitam se kako da vam izložim tako sveobuhvatan predmet na sistematski način. Trudim se da učinim najbolje što mogu, ali i to najbolje je manjkavo, priznajem, u nastojanju da vas vodim korak po korak u razmatranju ovog važnog djela. Naravno da je pritom bitno da zbog stabala ne izgubimo iz vida šumu. I dok razmatramo svaki korak, nije lako držati na umu veću sliku. To neće biti baš lako ako ste nam se tek priključili i niste imali priliku pratiti ranija proučavanja tako bitna za postavljanje dobrog i čvrstog temelja. Ali ako u izlaganju ne čujete neke uravnotežene istine, budite nam milostivi i shvatite da smo o njima možda ranije govorili. Pretpostavljamo da ćete ovo držati na umu jer nam vrijeme ne dozvoljava da u svakom proučavanju držimo na umu široki pogled. S vremena na vrijeme moramo koristiti telefoto objektive i razmotriti naročite probleme, ali vas molim iskreno se molite da meni i vama Sveti Duh pomogne da možemo razumjeti svaki korak u ovom proučavanju u njegovom širem kontekstu i vidjeti kako se sve uklapa. Jako mi je stalo do toga da tako postupite, naravno, to je moguće za vas i mene samo uz pomoć Svetog Duha. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Duhovne stvari se mogu samo duhovno prosuđivati (1 Kor 2,14). Zato prije nego što nastavimo s proučavanjem moramo zastati i pozvati Božjeg Duha da uđe u naša srca. (Amen.) Pridružite mi se na koljenima za molitvu u sebi; i dok se molite, sjetite se i mene. Meni je jutros potrebna molitva. Moj nebeski Oče! Hvala Ti za ovaj prekrasan subotnji dan. Hvala Ti za odmor koji si nam noćas osigurao i hvala Ti za duhovni i tjelesni život i snagu. Počinjemo važan dan pa nam je potrebna posebna snaga tijela, uma i duha da bi nas mogao blagosloviti u proučavanju Tvoje Riječi. Zato Te molim, izlij svojeg Duha na nas. Oživi i osnaži naše umne i duhovne sposobnosti, pa i naš tjelesni organizam. Oživi naša smrtna tjelesa da bismo spremni i osnaženi danas mogli imati koristi od proučavanja Tvoje Riječi. O Oče, Ti znaš koliko si mi potreban. Da bih mogao valjano dijeliti Riječ istine, da bih mogao ispravno iznijeti istinu kakva je u Isusu potreban mi je Duh Istine. Molim Te, Oče, uzmi me pod svoje. Tebi pripadam stvaranjem, otkupljenjem i vlastitom odlukom. Zato me uzmi i upotrijebi unatoč mojim slabostima. Vodi moje misli i riječi. Daj da govorim samo istinu i ništa drugo. I ono što uspiješ reći preko ovog jadnog zemljanog suda neka nađe spremna srca i umove da može preobraziti živote. Svima nam pomozi da budemo sličniji Isusu nakon što provedemo ovaj dan u proučavanju Njegove Riječi. Ovo molim u Njegovo ime. Amen. Sinoć smo imali važno proučavanje; za one koji nisu bili prisutni – volio bih da su bili. Bila je to 16. lekcija: “Napisano … na pločama od mesa”. (2 Kor 3,3.) Razmatrali smo djelovanje Svetog Duha. To moram ukratko ponoviti jer ćemo se danas usredotočiti na način na koji moramo surađivati s ovim djelom u svom životu. Sinoć smo shvatili da trebamo biti žive poslanice, pisma – napisana, potpisana i zapečaćena, koja će na kraju biti isporučena u Novi Jeruzalem. Ovo možete smatrati “Evanđeljem preko pisanja pisama”. A što je list na kome se to pismo treba napisati? To je mesna ploča našega srca. Kojim sredstvom Bog piše? Kojim alatom vrši graviranje? Svetim Duhom. A što Sveti Duh namjerava napisati na mesne ploče našeg srca? Božju Riječ, odnosno načela Božje Riječi koja su u biti Zakon ljubavi. On želi na mesne ploče našeg srca upisati Božji Zakon. A te ploče moraju biti mesne kako bi prihvatile otisak. Po prirodi imamo kamena srca na koja se ništa ne može otisnuti. Ali hvala Bogu što nam je On spreman dati mesna srca, mekana, prijemljiva, spremna da prime otisak. Mi trebamo primiti ono što Sveti Duh upisuje tako da uradimo troje, o čemu smo govorili na početku ovog niza predavanja. Moramo prihvatiti istinu razumom. Moramo ju prihvatiti osjećajima. A najvažniji je treći korak: moramo je prihvatiti voljom. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Mi surađujemo u pisanju ove poslanice, ovog pisma na mesnim pločama naših srca Svetim Duhom tako da odlučimo pokoriti svoju volju autoritetu Božje Riječi. I da odlučimo svoje misli i osjećaje uskladiti s duhom Zakona, koji je ljubav. I o tome smo rekli nešto veoma važno. Naša suradnička uloga obuhvaća nešto više od toga da svoje ponašanje, riječi i postupke uskladimo sa slovom Zakona. Ako činimo samo to, onda postajemo samo mrtva pisma, okrečeni grobovi. Nema života. Imamo samo “obličje pobožnosti”, ali smo se odrekli “njezine sile” (2 Tim 3,5). Shvaćamo li to? Ali kad iz ljubavi prema Kristu, u sili Svetog Duha, svoje misli i osjećaje uskladimo s duhom Zakona, onda smo živa poslanica, i to nas preobražava obnovom uma. To reprogramira način na koji razmišljamo i osjećamo. A upravo je naša Duhom osnažena, ljubavlju motivirana poslušnost duhu Zakona, naša bitna suradnička uloga. Kad svoje misli i osjećaje dovedemo u sklad s duhom Zakona, otisci Svetog Duha se produbljuju sve više i više, dok na kraju, hvala Bogu, ne postanu neizbrisivo i nepovratno ugravirani u našim srcima. Upravo to znači biti zapečaćen. To znači biti utvrđen u istini, tako navikom vođen u mislima i osjećajima duhom Zakona, da bismo radije umrli nego svjesno prestupili Božji Zakon čak ni u svojim mislima. Razumijete li to? To u suštini znači biti zapečaćen. Kad to doživimo, kad Bog vidi, kad nas Bog Otac pogleda i vidi da je pismo napisano tako da otkriva Božji karakter, onda On to pismo potpisuje svojim imenom. A to je zapravo Božji pečat. Time Bog Otac konačno priznaje ono što je Sveti Duh učinio u našem životu i potvrđuje da smo osposobljeni za građane Kraljevstva. Onda on stavlja svoje ime, potpisuje se. No postoji i treća dimenzija zapečaćenja, a to je naslovljavanje pisma. To čine anđeli. O tome govori Otkrivenje (Otk 7. poglavlje). Gdje trebamo biti zapečaćeni? Na svojim čelima. Naravno, to nije neki vidljivi znak za ljudske oči, već nevidljivi znak za anđeoske oči. A najvažnije je da ovaj znak mogu vidjeti oči anđela zatornika. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Naime, prije nego što božanski Poštar, sam Isus Krist, dođe da skupi svoja pisma da ih isporuči Ocu … Pratite me? Anđeo zatornik dolazi da sva druga pisma isporuči njihovom autoru – Sotoni. Da Sotoni preda ono što je njegovo. Bogu se daje ono što je Božje. A pečat ili žig određuju kome će pismo biti isporučeno. Pratite me? Ako imamo žig, autor pisma je Sotona. I mi, vlastitom odlukom, zahtijevamo da se isporučimo njemu. Adresa je: “Sotona, ognjeno jezero.” (Mt 25,41.) Dragi prijatelji, neka Bog sačuva svakoga ovdje da ne zahtijeva da bude adresiran na ovakav način. Nemojte. Bog jamči da će adresa biti: “Bog, Novi Jeruzalem.” “Bog, Novi Jeruzalem.” (Otk 21,2.) Našao sam jedan tekst koji vam moram pročitati. On se ovdje odlično uklapa. Nalazi se u Manuscript Release, sv. 15, str. 225. Nije u vašem Radnom listu, ali sam upravo jučer naišao na njega. Citiram: “Pečat koji se daje na čelo je: Bog, Novi Jeruzalem.” Duh proroštva zatim citira Otkrivenje 3,12: “I napisat ću na njemu ime Boga svoga i ime grada Boga svoga.” Kako vidite, to anđeo na kraju čini sa svim pismima koja otkrivaju karakter Isusa Krista. Anđeo adresira ova pisma i stavlja: “Bog, Novi Jeruzalem.” A anđeo zatornik ne predaje ova pisma Sotoni. Ova pisma čekaju Poštara, samoga Isusa Krista, da dođe i da ih sakupi i isporuči na određenu adresu. Razumijete li to? Dragi prijatelji, ovdje sam da vam kažem da je i te kako važno da surađujemo sa Svetim Duhom, da imamo pismo koje Bog može potpisati i anđeo zapečatiti, pismo koje Isus na kraju može isporučiti Ocu. Vrijeme istječe. Veoma je važno da naučimo kako surađivati da postanemo živa poslanica. Čujem li neki “amen”? (Amen.) A na to je usredotočeno naše proučavanje. I ovim kratkim osvrtom na jučerašnje proučavanje, krenimo sada dalje. Naša 17. lekcija ima naslov “Svom brižljivošću čuvaj svoje srce”. Rekao bih vam da je to vjerojatno jedna od najjasnijih definicija naše suradničke uloge u postupku ugraviranja, upisivanja koji smo upravo opisali, a koje Sveti Duh kani izvršiti na svakom srcu koje mu to dopusti i surađuje s Njim. To je naša suradnička uloga. Što moramo naučiti? “Svom brižljivošću čuvaj svoje srce.” Drugim riječima, moramo naučiti upravljati aktivnošću uma. A u čemu se očituje aktivnost uma? – srca? U našim mislima i osjećajima. A misli i osjećaji zajedno su naš karakter. Prema tome od najveće je važnosti za razvoj kršćanskog karaktera naučiti da svojim mislima i osjećajima upravljamo u duhu Zakona koji Sveti Duh upisuje na mesne ploče našeg srca. Čini li vam se to razumnim? U ovim našim prvim proučavanjima, bolje rečeno u prvim trima proučavanjima, želim naglasiti i objasniti našu suradničku ulogu i njezinu neophodnost. A onda ćemo razmotriti kako tu ulogu možemo ostvariti. Za mene je to malo frustrirajuće jer sam u iskušenju da skočim unaprijed i kažem vam kako to ide. No prvo vam želim objasniti U ČEMU se sastoji naša suradnička uloga, a onda ćemo prijeći na KAKO je ostvariti. Pratite me? Opet je izazovno kad pokušavam iznositi duboke istine na sistematski način. Bit toga “kako” … Iznijet ću vam samo mali uvod u “kako”. Bit toga “kako” je da svom brižljivošću čuvamo um usredotočen na Isusa Krista. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Čuvati um usredotočen na Isusa Krista je bit svega. Kad gledamo u Isusa, onda svoje misli i osjećaje možemo upravljati prema duhu Zakona, iz ljubavi prema Kristu i silom Svetoga Duha. Ali sada želim da se usredotočite na našu suradničku ulogu. A ona je: Svom brižljivošću čuvaj svoje srce. Ova je rečenica uzeta iz Izreka 4,23 (Šarić). Izreke 4,23: “Svom brižljivošću čuvaj svoje srce.” U stvari naš prijevod s hebrejskog vrlo blago to izražava. Hebrejski glagol preveden sa “čuvaj” u zapovjednom načinu je naglašen da naglašeniji ne može biti. Na hebrejskom to je: “Čuvaj, čuvaj” ili “čuvaj sa svim čuvanjem.” To bi bilo doslovno na hebrejskom. Šarićev prijevod “Svom brižljivošću čuvaj svoje srce” je u tom smislu odličan. Hebrejski izraz “Čuvaj, čuvaj” je znakovit. Drugim riječima: “postavi dvostruku stražu” nad aktivnostima svog uma. Zašto? Zato što je to teško učiniti, a opasno ne učiniti. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Postavi dvostruku stražu nad aktivnostima svog uma, jer je to teško učiniti, a izuzetno opasno ne učiniti. “Svom brižljivošću čuvaj svoj um.” To je nesumnjivo naša suradnička uloga. U sili Svetoga Duha i iz ljubavi prema Kristu trebamo upravljati aktivnostima svog uma. Unatoč ove izričite zapovijedi u Starom zavjetu, a ima i nekoliko drugih, i unatoč izričitih zapovijedi u Novom zavjetu, jedna koja mi dolazi na um je 2. Korinćanima 10,5. O njoj ćemo kasnije u ovom proučavanju kad nam Pavao kaže da “zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu”. Oho! Do koje mjere moramo upravljati aktivnostima uma? Što trebamo učiniti? “Zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu”. I unatoč ovih izričitih zapovijedi, ne mogu se načuditi što toliki kršćani ne shvaćaju svoju odgovornost, svoju dužnost u tom pogledu. Mnogi nemaju pojma o svojoj odgovornosti pred Bogom da upravljaju svojim umom. Ne vjerujem da postoji kršćanin koji nije svjestan da smo kao kršćani dužni da pazimo na svoje ponašanje. Svi to znamo, zar ne? Svi znamo da kao kršćani neke stvari više ne smijete činiti. I da ima drugih stvari koje trebate činiti. Ali mnogi kršćani nisu svjesni da prije svega kršćanin treba naučiti da upravlja svojim umom. Amen? Zašto? Jer “on je onakav kako u sebi misli” (Izr 23,7). Ono što nas čini kršćanima nije toliko oko što govorimo i činimo već kako razmišljamo i osjećamo. Ono što se zbiva između lijevog i desnog uha, to čini vas, čini mene, što smo u biti. Prema tome, ako mislimo biti kršćani, onda moramo biti kršćani u privatnosti svog misaonog života, gdje samo vi i Bog znate što se događa. Pratite me svi? Ali malo je onih koji to shvaćaju, a to ne kažem sam od sebe. Poslušajte ovaj značajan tekst: Counsels to Parents, Teachers, and Students, str. 544: “Rijetki su oni koji shvaćaju da je naša dužnost da vladamo svojim mislima i zamislima.” Rijetki su! Nastavljamo: “Vrlo je teško navesti neukroćen um da se trajno bavi korisnim temama. Jer ako um nije pravilno usmjeren i iskorišten, u duši ne može cvjetati vjera. Um mora biti zauzet svetim i vječnim temama ili će se baviti bezvrijednim i površnim mislima. I umne i moralne snage moraju se ukrotiti jer će tek vježbom ojačati i poboljšati.” Neka nas ohrabri ova posljednja rečenica. Što će se dogoditi? Vježbom će ojačati i poboljšati. Istina je, dragi prijatelji, mnogi od nas imaju jako slabe mišiće kad se radi o kontroliranju naših misli i osjećaja. Jeste li voljni to sa mnom priznati? Nismo uložili nikakav napor da ovladamo svojim mislima i osjećajima. Jednostavno pokušavamo da držimo poklopac nad njima i da pazimo kako se ne bi pokazale prema vani. Ali one i dalje žive u privatnosti našeg uma. Dragi prijatelji, ako ih samo sprečavamo da dođu do izražaja, onda smo doista okrečeni grobovi (Mt 23,27). Čujem li neki “amen”? (Amen.) Budimo svjesni toga, svi smo takvi. I to je ono što čitav svijet čini; nastoji zadržati poklopac na nepriličnom ponašanju kako ne bi naštetili svom dobrom glasu ili završili u zatvoru ili nešto drugo. Ali kršćanin nije pozvan da vodi ovakvu bitku. Kršćanin se mora boriti da upravlja umom, a ne da samo nadzire ponašanje. Pratite me? Uostalom, kad naučimo da iz ljubavi prema Kristu i u sili Svetog Duha upravljamo umom, onda ćemo dobrim dijelom moći dosljedno upravljati ponašanjem. Amen? (Amen.) Da, i to je ono najljepše. Od prvog trenutka, kad naučimo upravljati umom, ponašanje postaje iskreno očitovanje ljubavi, a ne samo fasada, gluma. Onda više ne glumimo crkvu, već stvarno pripadamo Kristovom tijelu i istinski otkrivamo Kristovu ljubav. Ali da upravljamo umom potrebna je sva brižljivost. Zašto je to tako teško? Pogledajmo što piše na istoj stranici u Counsels to Teachers, str. 544: “Da bismo ovo ispravno razumjeli moramo držati na umu da su nam srca po prirodi iskvarena.” Stanimo! Sjećate li se kad smo proučavali o padu u grijeh i njegovim posljedicama po ljudsku prirodu? Tada smo naglasili da nam Duh proroštva kaže da je suština iskvarenosti sebičnost (ST, 25. prosinca 1901 par. 9). Što je suština iskvarenosti? Sebičnost. Kad je sebičnost zauzela mjesto ljubavi, a to se dogodilo padom u grijeh, čovjekova narav je prirodno postala pokvarena. I njome sada vlada prirodno zakon sebičnosti. Zato je u neprijateljstvu prema Bogu i ne može se pokoriti Božjem Zakonu. Zato što je Bog ljubav i Njegov je Zakon ljubav. A mi smo po prirodi sebični i nama upravlja zakon sebičnosti. Pratite me? Dragi prijatelji, mi nismo u stanju ni početi da upravljamo svojim srcima, ako ne dobijemo novo srce. I posljednje današnje proučavanje glasi: “Čisto srce stvori mi”. Upravo zato trebate ostati s nama na svim proučavanjima. Svakako nemojte propustiti posljednje. Premda dobivamo čisto, novo srce, u nama su još uvijek stare naslijeđene i usvojene sklonosti s kojima se moramo svakodnevno boriti i nadvlađivati ih. Upravo su ove stare navike nemali problem kod upravljanja uma. Vratimo se na citat: “Da bismo ovo ispravno razumjeli moramo držati na umu da su nam srca po prirodi iskvarena i da smo sami nesposobni slijediti pravi put. Samo milošću Božjom, u kombinaciji s najozbiljnijim naporima s naše strane, možemo izvojevati pobjedu.” Kako možemo pobijediti? Amen i amen, brate, sestro! Mi možemo nadvladati svaku naslijeđenu i usvojenu naklonost. Možemo naučiti da dosljedno vladamo svojim mislima u skladu s duhom Zakona. Kako vidite, Božja milost je dovoljna. Koja će nam dobitna kombinacija donijeti pobjedu? Koja? “Samo milošću Božjom, u kombinaciji s najozbiljnijim naporima s naše strane, možemo izvojevati pobjedu.” Koja će nam dobitna kombinacija? Božja milost u kombinaciji s najozbiljnijim čovjekovim naporima. S čime? … sa svom brižljivošću. Moram ovdje reći za neke od vas koji niste bili s nama na prethodnim proučavanjima; možda se sada osjećate pomalo neudobno jer vam to zvuči kao legalizam. Ljudski napor … ljudski napor. Eto, dragi prijatelji, zato bi mi bilo drago da ste bili ovdje tijekom cijelog tjedna. Ljudski napor ne spada u kategoriju legalizma. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Što čini čovjekov napor legalizmom ili ne? Pobuda koja stoji iza njega. Ako se trudim da zaradim prihvaćanje, što je to? To je besumnje legalizam. Ali, dragi prijatelji, ako dođemo u podnožje križa, i shvatimo da je Isus Krist, po beskonačnu cijenu za nas zaradio prihvaćanje i da smo, ako Njega prihvatimo vjerom, prihvaćeni u Voljenome, i odgovorimo s poštovanjem, zahvalnošću i ljubavlju, sa željom da činimo i budemo sve što možemo zahvaljujući Njemu, ako želimo zasukati rukave i krenuti u rad za Njega, da mu ugodimo zato što ga volimo, i ako mu želimo pokazati koliko smo zahvalni za ono što je učinio za nas – je li to legalizam? Tisuću puta ne. To je vjera koja radi ljubavlju i čisti dušu. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Pobuda iza napora određuje je li nešto legalizam ili nije. I mi onda ne ulažemo ustrajne ljudske napore da bismo time bili prihvaćeni. Mi ulažemo ljudske napore zato što smo već prihvaćeni. Amen? Želim pravilno prikazati Isusa Krista tako da i drugi mogu upoznati Njegovu spasiteljsku milost. I mi želimo biti moralno osposobljeni da s Njim vječno živimo. On kaže da bez posvećenja “nitko neće vidjeti Gospodina” (heb 12,14 – Šarić). Zato kažemo: “Gospodine, posveti me, želim biti sličan tebi. Ti si svet i ja te volim i želim biti sličan tebi. Spreman sam se ozbiljno truditi, surađivati s tobom, da mogu postati sličan tebi.” Ovo nema nikakve veze s legalizmom. Pratite me? Čujem li neki “amen”? (Amen.) Sve je to povezano s vjerom koja radi kroz ljubav i čisti dušu. Upravo tako. Vratimo se našem proučavanju. Zašto je naša dužnost da svom brižljivošću čuvamo srce? Zašto nam je dužnost da nadziremo misli i maštanja? Zato da iz ljubavi prema Kristu zarobljavamo svaku misao da bude poslušna Kristu. Što je onda naša dužnost? Pošto malo njih zna što je naša dužnost bit će korisno i važno razmotriti zašto je nešto naša dužnost. Je li to razumno? Ne mogu pretpostaviti da svi koji ste ovdje shvaćate zašto je vaša dužnost da nadzirete svoje misli i osjećaje. Zato ću navesti četiri razloga, možda pet, koji pokazuju da je neophodno, da je naša dužnost naučiti da upravljamo svojim umom. Prvi razlog: Kako to piše u Izrekama 4,23: “Svom brižljivošću čuvaj svoje srce” – zašto? “jer iz njega izvire život!” Što izvire iz njega? Život. (Dretar: “… jer od njega ovise granice života.”) Pokušajmo shvatiti što nam ovdje kaže pisac. On kaže da je srce izvor iz kojeg potječu sve naše riječi i postupci. Odakle potječe sve naše ponašanje? Iz srca. Pismo kaže: “Ta iz obilja srca usta govore!” (Mt 12,34) na primjer. Iz obilja srca tijelo se ponaša. Zato je, dragi prijatelji, tako važno da naučimo čuvati srce. Ako iz njega u području ponašanja treba izlaziti ono što je čisto i Kristu slično, onda ono što se zbiva u izvoru mora biti čisto i Kristu slično. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Stanje izvora izravno određuje što će iz njega izlaziti. Dopustite da to ilustriram. U Montani gdje živimo nalazi se izvor blizu naše kuće a voda koja iz njega izlazi je mnogo bolja od ove ovdje. Ona je zaista prekrasna voda. Čista, hladna i osvježavajuća. U stvari, moja supruga je ovisnik o njoj. Mogu piti vodu koja dolazi iz našeg izvora, ali ona mora ići po nju. Svaki put kad se provezemo pored izvora, a to je svaki put kad idemo kući, ona uvijek uzima sve ove krčage pa moramo stati da ih ona napuni. Onda ih unosimo u auto i oni se orose, to su hladne kapljice na vanjskoj strani posude koje, kad ih vidite, izazivaju žeđ. Onda pijete tu predivnu, čistu vodu. Jednog smo dana prolazili i vidjeli veliku crvenu tablu koju je netko stavio pored izvora. Stali smo, prišli izvoru i vidjeli ispod crvenog znaka pričvršćenu bilješku. Pisalo je: “Upozorenje! Nakon ispitivanja pokazalo se da ova voda sadrži e. colii bakterije. Ne pij!” Moja jadna žena samo što nije zaplakala. To je bila njena voda. Na sreću, imali smo još jedan izvor, malo bliže kući do kojega smo otišli. Malo smo se raspitali i čuli glasine, ne znam točno što je bio pravi uzrok, ali se pronio glas da je vlasnik gornjeg imanja iskopao septičku jamu i na taj način zagadio vodu. Prijatelji, ovo je usporedba. Što određuje ono što će izići? Ono što se događa unutra. Ali pazite! Voda koja je izlazila iz tog izvora je po izgledu bila čista, pitka voda. Što to govori? Moguće je izvana pokazati da je sve u redu što se tiče samog ponašanja, ali je ono zaraženo e. coli sebičnošću. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Čujete li što pokušavam ilustrirati? Dragi prijatelji, okrečeno može izgledati prilično dobro. Isus je rekao da ubiljenjeni grobovi izvana izgledaju lijepi (Mt 23,27). Ali kažem vam da je ta bjelina zaražena bakterijom sebičnosti, ukoliko nije došlo do radikalne, natprirodne promjene u samome izvoru, u srcu. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Ono što se događa u srcu je sudbonosno za upravljanje, ako ono što izlazi treba biti čisto i Kristu slično. Ovu činjenicu moramo jasno utvrditi. Prema Testimonies, sv. 2, str. 480: “Nečiste misli vode nečistim postupcima.” Ali nečisti postupci ne moraju izgledati nečisti; mogu izgledati kao poslušnost. Međutim, oni su uprljani pobudom sebičnosti. Pratite me? A sada pogledajte drugu stranu. Bible Commentary, sv 2, str. 997: “Čisto srce vodit će čistom životu.” Želite li imati čist život? Onda shvatite da Božjom milošću, kombiniranom s marljivim, ustrajnim ljudskim naporom, morate imati čisto srce. “Čisto srce vodit će čistom životu.” Istu istinu, osnovni koncept, ali ilustriran na drugi način. Volim to reći ovako: Zamislite um kao vrt. Što je onda um? Vrt. Rod tog vrta je naš karakter. Držeći ovo na umu, znate da ćete, kad posijete misao, žeti postupak. Kad posijete postupak, žet ćete naviku. Kad posijete naviku, žet ćete karakter. Kad posijete karakter, žet ćete budućnost, sudbinu. Zapazite kako su naši postupci, navike, karakter, pa čak i sudbina, počeli s osnovnim sjemenom, našim mislima. A ja sam ovdje da vas pred Bogom upozorim da što čovjek posije, ono će i požnjeti. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Molim vas, ne dajte se prevariti u ovome. Ono što sijete u privatnosti vrta svojega uma određuje vaš karakter, koji će zauzvrat odrediti vašu sudbinu. A ni vi ni ja za to ne možemo okrivljavati nikoga osim sebe što se tiče naše vječne sudbine. Evo što Duh proroštva kaže o tome. Odgoj, str. 97: “Žetva života je karakter, a on određuje sudbinu i za ovaj život i za život koji će doći. Žetva je reprodukcija posijanog sjemena. Svako sjeme daje rod po svojoj vrsti. Tako je i s karakternim osobinama koje gajimo. Sebičnost, samoljublje, taština, ugađanje samome sebi, rađaju iste osobine, i na kraju dovode do bijede i propasti. Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost …’ – ali, hvala Bogu, postoji alternativa – … a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni.’ (Galaćanima 6,8.) Ljubav, sažaljenje i prijaznost rađaju blagoslovom, daju nepropadljivu žetvu.” O brate i sestro, dobro pazi što siješ u privatnosti svog vrta uma kad se radi o mislima, jer time određuješ svoju žetvu, svoju sudbinu, svoj karakter. Drugi razlog zašto trebamo svom brižljivošću čuvati srce, a to smo obavezni učiniti, jer ono što se događa u srcu određuje tko smo u stvari. Čujete li ovo? Zašto trebamo svom brižljivošću čuvati srce? Zato što ono što se događa u srcu određuje tko smo u stvari. Ovu istinu ističe tekst koji smo spomenuli nekoliko puta. Pogledajmo ga u njegovom kontekstu. Izreke 23,7: “On je onakav kako u sebi misli.” Ustanovio sam da smo i te kako skloni prijeći preko ove osnovne istine. Skloni smo ocjenjivati sebe na osnovi svog ponašanja, a ne na osnovi onoga što se zbiva između desnog i lijevog uha. Nije li to istina? Zašto je tako? Razmišljao sam puno o tome i na kraju zaključio da je razlog što sebe ocjenjujemo na osnovi svojeg ponašanja jer smo uvijek tako ocjenjivali sebe. Na primjer: dotrčite kući kad vas mama zove. A što vam mama kaže? Da ste dobri dječak, dobra djevojčica. Dobro ste se ponijeli. Ili se ne odazovete kad vas mama zove. Onda ste nevaljali dječak, nevaljala djevojčica. Ocijenjeni ste na osnovi čega? Ponašanja. Postajete stariji, idete u školu. Nabacujete se papirićima, drsko uzvraćate učitelju, padate na testu, natežete kosu djevojčici pred vama … Je li vam nešto otkrivam? Što ste? Loš dječak. Ili imate dobre ocjene i ne kasnite u školu; i uvijek druge susrećete s poštovanjem, posebno učitelja. Nema sumnje da ste dobar dječak, dobra djevojka – sve na osnovi ponašanja. Postajete stariji, zaposlite se. Dolazite na vrijeme na posao, čak i više od toga. Savjesni ste, temeljite obavljate svoj posao. Dobivate povišicu – dobar ste zaposlenik. Ili obrnuto, otpuštaju vas. Na osnovi čega vas ocjenjuju? Na osnovi ponašanja. Prema tome, s takvom prošlosti, gotovo bez izuzetka, na koji se način ocjenjujemo? Imamo isti kriterij. Ocjenjujemo sebe na osnovi svojeg ponašanja. Evo pitanja, dragi prijatelji: Je li ovo ispravan kriterij kad se radi o ocjenjivanju našeg kršćanskog života? Ispravan? Nikako! Zašto? Zbog ove strašne, prevladajuće pojave koju zovemo licemjerstvo, “obličje pobožnosti” (2 Tim 3,5). To je život usklađen sa slovom Zakona. Kao što vidite, dragi prijatelji, vi i ja, s dovoljno sebične motiviranosti, možemo doista uspjeti da svoje ponašanje dovedemo u dosljedan sklad sa slovom Zakona, a da uopće nismo obraćeni. Jeste li čuli što sam upravo rekao? Možete puno pričati, čak i živjeti. a da niste obraćeni. Eto, to je licemjerstvo. Izvana lijepi morate dobro odigrati svoju ulogu i sve ste dojmili. Možda su vas izabrali za neku dužnost u crkvi jer ste tako moralna i poštovana osoba – a da čak niste obraćeni. Sve je gluma, bijeljenje. Jeste li svjesni da je to moguće? Što je Savao iz Tarza, dragi prijatelji, mogao reći za sebe prije obraćenja? Da je po pravednosti zakonskoj bio besprijekoran (Fil 3,6). Nevjerojatno! Da, takav je bio. Što se tiče poslušnosti “slovu Zakona” Savao je bio besprijekoran. On je tako dobro glumio; u tome i jest bio problem – to je bila gluma. Čini mi se da bismo trebali vjerovati kako smo i mi danas sposobni da tako glumimo. Čujete li što vam pokušavam reći? Upravo zato nikad nije mudro da procjenjujemo svoj kršćanski život na osnovi svojeg ponašanja. Možete sve što je dobro činiti iz sasvim pogrešnih razloga. Nije li upravo to mlakost? Sjećate se? Vruć, činiti sve što je dobro iz ispravnih razloga. Hladan, činiti sve što je zlo iz svih mogućih pogrešnih razloga. Mlak? Što je to? Činiti sve što je dobro iz pogrešnih razloga. “Imaju obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli.” (2 Tim 3,5.) Upravo zato što imamo tako dojmljivo obličje pobožnosti, mi sebe varamo misleći: “Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!” A nismo svjesni da smo – što ono? “Nevoljan i bijedan, i ubog, i slijep, i gol.” (Otk 3,17.) Dragi prijatelji, nemojte se ljutiti na mene što tvrdim da je to moguće. Očito je to tako čest problem u Laodiceji da je postao karakteristika po kojoj se prepoznajemo. Je li moguće da su neki od nas danas ovdje izloženi ovoj samoobmani? A kako smo došli u ovo stanje samopravednosti, samoobmane? Tako što se ocjenjujemo prema površnom kriteriju: našem relativno dobrom ponašanju. Pošto imamo toliko istine, pošto smo zbog toga toliko bolji od drugih, što mislimo za sebe? Ostatak Božjeg naroda koji je spreman i čeka da Isus dođe. Dragi prijatelji, možda niste ono što mislite da jeste … ali vi ste ono što mislite. “On je onakav kako u sebi misli.” (Izr 23,7.) Jeste li spremni da sa mnom danas izvršite malu operaciju na srcu? Jeste li spremni? Želite li uz pomoć Svetog Duha ispitati sebe, pogledati u sebe? Moram vam reći da to neće biti ugodno, upozoravam vas, neće biti ugodno. Kad Gospodin vrši operaciju na srcu on ne koristi anesteziju i to ponekad boli. Ali, dragi prijatelji, ako veliki Liječnik nanese bol onda to čini zato da nas izliječi. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Pročitat ću tekst koji želim da uzmete osobno i dopustite da ispita dubinu vašeg bića. Nalazimo ga u Put Kristu, str. 59. Poslušajte, citiram: “Istina je da se netko može naizgled besprijekorno ponašati …” Zastanimo malo! O čemu govorimo? Što je besprijekorno ponašanje? To je ponašanje usklađeno sa slovom Zakona: moralno poštovano, divljenja vrijedno. Eto, to je besprijekorno ponašanje. “Istina je da se netko može naizgled besprijekorno ponašati i bez Kristove obnoviteljske sile.” Jeste li čuli? Dakle, vaš život može biti divljenja vrijedan, a da niste uopće obraćeni. Koja sile pomaže da dođe do toga? Poslušajte dobro! “Želja za utjecajem u društvu i poštovanjem drugih može nekoga navesti da živi urednim životom.” To vam je poznato. “Samopoštovanje nas može navesti da se čuvamo zla.” To znate. “I sebično srce …” Poslušajte, ovo je zastrašujuće. Poslušajte: “I sebično srce može činiti velikodušna djela.” Oho! Kako sebično srce može činiti velikodušna djela? Takva da će vam se svi diviti za ono što ste učinili. Dragi prijatelji, rekao bih da je to ono što potiče i omogućava preživljavanje dobrotvornih organizacija. Vidite, ako ste jako bogati i ako želite da vas drugi poštuju, morate imati neki omiljeni cilj za koji dajete veliku donaciju; vi to činite jako rado, dokle god vam je ime negdje zapisano ili je ugravirano na neku mesinganu ploču. Čujete me? … uz to ide još i oslobođenje od poreza. Tako vas to, zapravo, ništa ne košta, a dobivate mnogo. Brate, sestro, otvoreno kažem: brine me, jako me brinu te mesingane ploče na koje s vremena na vrijeme nailazim čak u našim ustanovama. Na njima piše: “Ovo je poklonio taj i taj.” To me brine. Što se zbilo sa: “Neka ti ne zna ljevica što čini desnica.” (Mt 6,3.) Čujete li što želim da razmotrite sa mnom? Ne želim reći da svatko tko nešto daje to ne bi dao ako mu ne bi obećali mesinganu ploču, ali ne mogu si pomoći, jer mesingana ploča ne može pomoći već poticati pogrešne pobude. Takvo obećanje možemo naći u Review and Heraldu ili u nekom drugom unijskom časopisu. To me brine, dragi prijatelji. Također se pitam, što bi se dogodilo s našim desetinama i prinosima kad ih se ne bi moglo odbiti od poreza? Slušate li? Govorim vam otvoreno. Dragi prijatelji, zašto dajemo velikodušno? Je li to stvarno činimo iz ljubavi prema Bogu ili postoje i neke druge, sebične pobude? I sebično srce može činiti velikodušna djela. Uostalom, što se mene tiče ne marim kako lijepo izgledala takva djela; ako su motivirana sebičnošću, onda uopće nisu privlačna za one kojima su učinjena. Isto tako nema neki značajniji utjecaj na njihovo srce, jer, premda izgledaju lijepa, ona smrde od sebičnosti. Upravo zato okrečeni grobovi nisu dobri u zadobivanju bližnjih. Čujete li što sam upravo rekao? Uopće me ne zanima kako se ponašanju i nije me briga koliko dobrih djela čine za druge; iza svega je stari čovjek, sebična narav, a ona smrdi, vonja po sebičnosti. Ljude Kristu ne privlače takva “dobra djela”. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Možda smo upravo ukazali prstom na razlog zbog kojega naša nastojanja u društvu nisu uspješna u zadobivanju duša kako bismo to željeli. Žao mi je što moram reći tako nešto, ali mi moramo malo ispitati srce u nekim od ovih područja. Čujem li neki “amen”? (Amen.) “Sebično srce može činiti velikodušna djela.” Uzimajući u obzir ovo što smo upravo pročitali, vidite li kako je razumno da postavim sljedeće pitanje? Vratimo se navodu iz Put Kristu, str. 59. “Kako onda možemo ustvrditi na čijoj smo strani?” Možete li mirne duše odrediti kome pripadate, na čijoj ste strani na osnovi svojeg ponašanja? Ne, zato što možete raditi sve što je dobro, čak i privlačno, divljenja vrijedno, velikodušno, iz sebičnih razloga. Prema čemu, onda, možemo odrediti na čijoj smo strani? Sljedeća pitanja odgovaraju na ovo pitanje. A to su test pitanja kojima želim da se ispitate. To je operiranje srca. Koja su to pitanja, koja prema kojima se trebamo ocjenjivati? Broj jedan: “Kome pripada naše srce?” Što znače riječi: “Kome pripada naše srce?” Drugim riječima: Koga ljubimo iznad svega? Koga volimo iznad svega? Kako to možemo znati? Sljedeće pitanje: “Kome su posvećene naše misli?” Kao što vidite, mi neminovno razmišljamo o onome što volimo Pratite me? Ako želite znati što ili koga najviše volite, pitajte sebe o čemu ili kome najviše razmišljate. A što vam pomaže da razumijete o čemu najviše razmišljate? Sljedeće pitanje: “O kome volimo razgovarati?” Zašto to pomaže? “Ta iz obilja srca usta govore!! (Mt 12,34.) Želite li znati o čemu razmišljate više od svega? Neminovno je da o tome govorite više nego o svemu drugome. Čujem li neki “amen”? (Amen.) A znate li o čemu većina od nas najviše govori? Ta znate – o sebi. Oho! Imamo idola, zar ne? Kao što vidite, najviše govorite o onome što štujete. “O kome volimo razgovarati?” Sljedeće pitanje: “Kome poklanjamo svoje najtoplije osjećaje i svoje najbolje snage? Ako smo Kristovi, onda su i naše misli s Njime – najdraže nam je razmišljati o Njemu. Sve što imamo i što jesmo posvećeno je Njemu. Mi želimo nositi Njegov lik, udisati Njegov dah, ispunjavati Njegovu volju i ugoditi Mu u svemu.” Dragi prijatelji, ovo je pravo kršćanstvo. Ja postavljam sebi ova pitanja, a vi? Brate i sestro, ako ih ne postavljate, onda trčite križu i molite s Davidom: “Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!” (Ps 51,12.) Možemo li ustati na molitvu? Oče naš nebeski! Mi smo razmatrali važnu ulogu naše suradnje. Da bismo se mijenjali iz slave u slavu, moramo iz ljubavi prema Kristu vršiti Zakon ljubavi koji Sveti Duh utiskuje u naše srce. Ali Oče, mi smo tako skloni nominalnoj, krivotvorenoj poslušnosti, vanjskom usklađivanju sa slovom Zakona. To nas je prevarilo da mislimo kako smo nešto što nismo, jer imamo tako lijepo ukrašene, ubijeljene grobove, tako upečatljivo obličje pobožnosti, pa mislimo: “Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!” Gospodine, molimo Te, pomozi nam da vidimo što stoji iza toga. Pomozi nam da budemo iskreni prema sebi. Pomaži naše oči i pomozi nam da vidimo pobudu. Možda ona ne potječe iz istinske ljubavi već sebičnosti. I Oče, ako to otkrijemo, pomozi nam da znamo kako ti imaš rješenje: novo srce. Budi i dalje s nama dok budemo proučavali svoju suradničku ulogu. Ovo molimo u Isusovo ime. Amen.

Ako želite, možete pratiti prijepis dok gledate video predavanja. Ako ste prekinuli čitanje i ne možete naći dio teksta u prijepisu, kombinacijom tipki CTRL-F (JABUKA-F) unesite riječi koje ste upravo čuli. Pretraga teksta će vas postaviti tamo gdje ste stali. Ukoliko vam se sviđaju ova predavanja i želite nam pomoći da napravimo pdf file koji bi bio dostupan za download, molimo kontaktirajte nas za upute kako to napraviti. Hvala vam unaprijed! Neka vas Bog obilno blagoslovi.

Email, Print, Bookmark, or Share
  •  
  •   
  •  
  •  
  •  
0

Your Cart