Select Page

Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikada povjereno ljudima. U slijedećih sat vremena istražit ćemo našu prednost i odgovornost da razvijemo karakter nalik na Krista. Sjedinimo se u ostvarenju duhovne obnove do koje će nas pastor Stephen Wallace voditi “Iz slave u slavu”.

Dobro jutro, dragi prijatelji! Subotnji blagoslov vam želim! Kakav prekrasan zimski dan imamo. Jeste li uspjeli stići bez nezgode po ovim klizavim cestama? Hvala vam što ste odlučili doći. Hvala vam što ste se oduprli kušnji da ostanete kod kuće s obzirom na ovakvo vrijeme, pa da subotnji odmor uzmete možda malo doslovnije. Hvala vam što ste došli da marljivo proučavamo najvažnije djelo ikad povjereno ljudskim bićima. (Odgoj, str. 203.) {Ed 225.3} A koje je to djelo? Izgradnja karaktera. Neki od vas ste došli prvi put i ja sam malo zabrinut jer smo dosad marljivo razvijali ideju i osnovna načela, kako bismo razumjeli na čemu sada gradimo. Koja je po redu današnja tema? Pitam vas koji ste dosad bili na ovim predavanjima. Sedamnaesta, da. Dakle, nalazimo se na sedamnaestom katu ove zgrade. A za vas koji ste nam se tek pridružili … Sada se nalazite visoko iznad praznog prostora i to me brine. Moram se uzdati u Svetog Duha da nadopuni, koliko je to moguće, razumijevanje da biste mogli osobno primijeniti ono što iznosimo tijekom današnjih proučavanja. Mi proučavamo najvažnije djelo ikad povjereno ljudskim bićima, a to je izgradnja karaktera. Sinoć smo razmatrali djelovanje Svetog Duha u našem srcu, a jutros smo prešli na razmatranje naše uloge u surađivanju s djelom Svetog Duha. To proučavanje imalo je naslov: “Svom brižljivošću čuvaj svoje srce”. Ovaj naslov sažima precizno i točno našu suradničku ulogu. Uostalom, što je karakter? “On je onakav kako u sebi misli.” (Izr 23,7.) Držite na umu da se pod tim misli na razum i osjećaje, na oboje, razum i osjećaje. Prema Duhu proroštva u Testimonies, sv. 5, str. 310: “Misli i osjećaji zajedno čine moralni karakter.” Ono što se događa u našem srcu određuje tko smo doista. Kako vidite, karakter je ono što vas čini onim što jeste. Mnogi od nas se varaju pa mislimo kako smo nešto što nismo. Pošto se dobro ponašamo, mislimo da smo dobri, čak možemo misliti da smo kršćani. Ali možda nismo ono što mislimo. Uvjeravam vas, mi smo ono što mislimo. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Što čini vas, što čini mene onim što sam doista, ono je što se zbiva između desnog i lijevog uha, gdje samo vi i Bog znate što se događa. To nije ono što se događa izvana. To može i ne mora biti točan prikaz onoga što se događa ovdje gore. Licemjerstvo – to je dobra gluma, dobra religiozna fasada i mi možemo prevariti druge, čak i same sebe misleći da smo kršćani, jer imamo neko obličje pobožnosti. Ali, dragi prijatelji, to može biti motivirano sebičnim starim čovjekom. Obijeljen grob (Mt 23,27) ima lijepu vanjštinu. U stvari Gospodin je rekao da je lijep izvana. A što je u njegovoj pozadini? Mrtav stari čovjek. Mi činimo sve što je ispravno, ali iz pogrešnih razloga, potaknuti sebičnošću. Prema tome ono što nas čini onim što uistinu jesmo nije ono što ovdje izlazi, već ono što se događa između desnog i lijevog uha. Zbog toga, ako mislimo surađivati s preobražavajućom silom Svetog Duha, moramo naučiti da učinimo mnogo više od kontroliranja svojeg ponašanja. Moramo svom brižljivošću čuvati svoje srce. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Trebamo naučiti da svoje misli i osjećaje uskladimo s duhom Zakona, a ne naše riječi i postupke sa slovom Zakona. A to zahtijeva poseban trud. “Svom brižljivošću čuvaj svoje srce.” Naveli smo pet razloga zbog kojih je naša dužnost, naša odgovornost da tako postupimo. Što je bio razlog broj jedan? Recite vi koji ste bili prisutni; koji je bio prvi razlog da “svom brižljivošću čuvaj svoje srce”? “Jer iz njega izvire život!” (Izr 4,23 – Šarić.) Kao što vidite, srce, odnosno um, je izvor svih naših riječi i postupaka. Naše cjelokupno ponašanje potječe iz onoga što se događa u umu. Zbog toga ono što izlazi, da bude pravo i čisto i Kristu slično, ono što se događa ovdje gore mora biti pravo, čisto i Kristu slično. Amen? Samo to ima smisla. Stanje izvora određuje stanje vode koju izvor daje. Koji je drugi razlog što moramo svom brižljivošću čuvati srce? Zato što ono što se zbiva u srcu određuje tko smo doista. “On je onakav kako u sebi misli.” (Izr 23,7) Zbog toga je i te kako važno da brižljivo pazimo što se događa u umu. To jesmo u stvari. Jako smo skloni da to previdimo. Skloni smo sebe ocjenjivati prema svome ponašanju, i kako smo to jutros rekli, skloni smo to činiti jer smo se ocjenjivali prema našem ponašanju čitavog svojeg života. Zato smo skloni upotrijebiti isti kriterij da ocijenimo iskrenost svojeg kršćanskog života. A je li taj kriterij siguran? Ne. Zašto? Jer možete činiti sve što je dobro iz pogrešnih razloga. Možete živjeti u skladu sa slovom Zakona. U stvari, Savao je o svojem životu “prije Krista”, prije obraćenja, prije nego što je sreo Krista na putu za Damask – u Filipima rekao da je prije obraćenja bio “po pravednosti zakonskoj besprijekoran” (Fil 3,6). Kao neobraćen znao je dobro glumiti. Nije li zastrašujuće što može učiniti dovoljno snažna sebična motivacija? Činjenica je da to vi i ja možemo učiniti ako imamo dovoljno snažnu sebičnu motivaciju. Upravo je to razlog što nikad nije sigurno da svoj kršćanski život ocjenjujemo prema svome ponašanju. To nije dovoljan kriterij. Moramo pogledati dublje, jer ono što se događa ovdje gore određuje tko smo zapravo. Prijepodnevno proučavanje završili smo malom operacijom na srcu. Dopustili smo skalpelu istine da otvori unutrašnjost našeg bića pa smo malo bolje pogledali što se tamo događa. Možda su neki od nas bili malo razočarani onim što smo otkrili. Dragi prijatelji, moram nastaviti s pozivom da sa mnom danas opet izvršimo malu operaciju na srcu. Ali vas moram upozoriti da to uopće neće biti ugodno. Ali znajmo, ako bih vam iznosio samo ono što bi vam bilo ugodno, ne bih vam učinio nikakvu uslugu. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Mi pastori vas toliko volimo da vam to moramo reći. A onda se uzdamo da ćete vi i Sveti Duh ispravno reagirati na istinu. Prema tome, ne ljutite se na mene ako vam nanosim malo boli. Nisam ja kriv; danas sam samo Njegov vjesnik. Dopustite da vam On govori srcu i umu. Ali vidite, dragi Laodicejci, koji smo tako samoobmanjeni da mislimo “Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!” (Otk 3,17.) A ne znamo da smo “nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol”. Ovo je prilična samoobmana, zar ne? Zašto smo tako strašno obmanjeni? Zato jer se ocjenjujemo prema pogrešnim kriterijima, svojim relativno dobrim ponašanjem. Budući da se ponašamo bolje od drugih, jasno je da moramo biti Božji izabrani narod. Ali pazite, možda niste ono što mislite da jeste. Bolje je da vjerujete kako ste ono što mislite. Jer “on je onakav kako u sebi misli” (Izr 23,7). Što je potrebno da bismo znali kako doista stoji s nama, samoobmanjenim, samopravednim Laodicejcima? Potrebna nam je pomast za oči. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Vjerni svjedok nas posebno poziva da od Njega nabavimo pomast da pomažemo oči i vidimo (Otk 3,18). A što je ta pomast za oči? To je natprirodno, duhovno rasuđivanje koje možemo dobiti kao silu i dar Svetog Duha. Samo nam pomast za oči može pomoći da vidimo ispod ubijeljenosti. Jeste li čuli što sam rekao? Samo nam pomast za oči može pomoći da vidimo što je ispod ubijeljenosti. Biste li onda jutros sa mnom molili za pomazanje ovom pomasti svojih vlastitih očiju? Biste li se onda molili i za mene dok se molite za sebe, da bi Sveti Duh pomazao oči ovog zemljanog suda, da bih mogao govoriti istinu i samo istinu, čak i ako boli i čak ako bi zbog toga bio nepopularan? Biste li molili Isusa da mi da dovoljno ljubavi za vas da prihvatim rizik da vas uvrijedim? Biste li? Biste li mi se pridružili na koljenima za nekoliko trenutaka tihe molitve? Moj nebeski Oče, hvala Ti za mir ovog prekrasnog subotnjeg jutra. Hvala Ti za svakoga tko je došao. Bez obzira na pobude i razloge zbog kojih su ovdje, molim Te da ih blagosloviš. Možda su neki došli zato što se to očekivalo od njih, možda su neki došli zato što žele sačuvati dobar glas, jer da nisu, narod bi se pitao za razlog. Možda su ovdje neki iz iskrene ljubavi prema Tebi i žele Ti se pokloniti; žele saznati kako da budu sličniji Tebi. Ali bez obzira na razloge zbog kojih smo ovdje, Oče, molim Te da nam otvoriš oči i pomogneš da vidimo istinu koja će nas osloboditi i posvetiti, koja će učiniti da budemo slični Isusu koji je Istina. Pomozi nam da vidimo istinu, da bismo se gledanjem mogli mijenjati, zahvaljujući Duhu Istine, u obličje Njega koji je Istina. Molim Te, Oče, učiniti da ovo danas bude više od intelektualne vježbe; učini to doživljajem koji mijenja život. Molim Te daj mi snage, meni jadnoj, zemljanoj, grijehom oštećenoj, slaboj, nesposobnoj posudi, kakva jesam; upotrijebi me, čudom milosti, da uzdignem Isusa. Daj mi snage da uzdignem Isusa; oslanjam se na obećanje: “A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.” Poveži nas više s Isusom i jednog s drugim dok proučavamo Njegovu Riječ. Ovo molim u Njegovo ime. Amen. Na našem Radnom listu, str. 37 došli smo do dna. Ako nemate Radnog lista, imali biste ga da ste došli. Ako dođete poslije podne možete ga dobiti. Naći ćete ga na stolu. Ali Radni listovi su za one koji redovno dolaze, bar od ovog trenutka nadalje. Nalaze se u ovom fasciklu. Govorili smo o drugom razlogu zašto treba brižljivo čuvati svoje srce, a on je: zato što nas ono što se događa u srcu čini onim što jesmo. Pod tim naslovom nalazi se jedna tvrdnja koju vam moram iznijeti; ne mogu je preskočiti. Citat se nalazi u Poruci mladim kršćanima. Vidim da su nam se pridružili neki mladi. Dobrodošli! Drago mi je što ste ovdje, očekujem vas poslije podne. Amen? Recite … U redu. Uostalom, ako vam treba dozvola da dođete, obratite mi se i mi ćemo se postarati. Sredit ćemo to. Poruka mladim kršćanima, str. 96. Citiram: “Čovjek je ‘onakav kako u sebi misli’ (Izreke 23,7). Mnoge misli …” – poslušajte pažljivo – “Mnoge misli čine nepisanu povijest pojedinog dana; a te misli imaju veliki utjecaj na oblikovanje karaktera.” Poslušajte: “Naše misli trebamo strogo čuvati.” “Naše misli trebamo …” – što? – “strogo čuvati.” Na što vas to podsjeća? “Svom brižljivošću čuvaj svoje srce.” Zašto trebamo strogo čuvati svoje srce? Poslušajte: “Naše misli trebamo strogo čuvati jer jedna …” – koliko njih? – “jedna nečista misao ostavlja duboki dojam na dušu. Svaka zla misao ostavlja zao trag u našoj duši.” Oho! Koliko zlih misli je potrebno da ostave zao trag u duši i umu? Jedna jedina. Uostalom, svaki put kad opet popustimo zloj misli, što se događa s otiskom? Što se događa? On se produbljuje, postaje sve dublji dok na kraju ne postane trajno i neizbrisivo utisnut u kameno srce i ono doista postaje takvo. Prijatelji dragi, moramo svom brižljivošću čuvati svoje srce. Jedna nečista misao ostavlja dubok otisak. Hvala Bogu što je moguće i obrnuto. Čiste misli ostavljaju čist otisak. Svaki put kad zarobljujemo naše misli duhu Zakona (2 Kor 10,15), što se događa s otiskom? On se produbljuje i upravo na ovaj način surađujemo u postupku ponovnog ugraviranja kojeg Bog, svojim Duhom, vrši na našim srcima, na mesnim pločama srca. Mi u ovom postupku surađujemo tako što svoje misli i osjećaje usklađujemo s duhom Zakona. Više i potpunije. Božji zakon, koji je prijepis Njegovog karaktera, postaje temelj na kojemu izgrađujemo hram karaktera na slavu Bogu. A što je karakter? Kombinacija naših misli i osjećaja. I kad svoj karakter, svoje misli i osjećaje, sve više i dosljednije usklađujemo s duhom Zakona, mi se sve više i potpunije preobražavamo obnovom svojega uma. Tako se ovi programi, dragi mladi prijatelji, ova računala reprogramiraju i mi dobivamo potpuno novi operacijski sustav. Kao što znate, računalo koje smo prirodno naslijedili od svojih zemaljskih roditelja programirano je s operacijskim sustavom sebičnosti. Ali kad se nanovo rodimo, dobivamo novo srce, a ono je programirano s operacijskim sustavom ljubavi. I kad učimo kako rukovati s Božjim softverom, posebno s Njegovom Riječi, naš um se vježba da funkcionira u skladu s duhom Zakona koji je ljubav; tako se naša računala reprogramiraju i tako se preobražavamo obnovom svojega uma. A kad naučimo misliti i osjećati potaknuti i upravljani ljubavlju, onda će naše riječi i postupci biti iskreni izražaj ljubavi po prvi put. Amen? Kao što vidite, ako pokušamo činiti djela ljubavi sebičnim srcem, onda je to samo licemjerstvo. Ali kad djela ljubavi činimo zato što iznad svega volimo Boga i druge nesebično, onda će to biti pravo otkrivenje Kristove ljubavi koja postaje privlačna, ljupka i lijepa. A upravo nas to čini djelotvornim zadobivačima duša. Kako vidite, prava ljubav je danas tako rijetka roba da se ljudi, kad je vide, stvarno uspravljaju pa je zamjećuju. Gotovo bez izuzetka, kad ljudi u svijetu danas čine dobra djela, to čine iz skrivenih razloga. Priznajte, tako je! Imaju skrivene pobude. Čine ih zato da im se ljudi dive. Čine ih zato što troškove mogu odbiti od poreza. Čine ih zato jer će se o njima pisati u mjesnim novinama. Sve sebične pobude. Ali, prijatelji, kad ljudi počnu činiti dobra djela zato što će to biti blagoslov za nekoga i za to ne traže pohvalu, ljudi će se uspraviti i zapaziti što se događa. A to je jako rijetko. Uostalom, moram vas u tome malo iskušati. Jedan od najboljih načina na koji možemo odrediti kakve su naše pobude kad činimo dobra djela, jest da analiziramo kako se osjećamo kad ih netko primijeti. Čujete li što vam želim reći? Prijatelji moji, neminovno, ako se vi i ja uznemirimo kad nitko ne primjećuje što smo učinili, što je tomu razlog? Što je naša pobuda? Sebičnost. Vi to znate; ja vam govorim istinu. Ako učinite dobro djelo zato što nekoga stvarno volite, onda ćete se radovati što ste ga učinili … I ako u tome ispravno predstavite Krista, čak i ako ga nitko ne zapazi osim Isusa. Uostalom, za onoga tko stvarno voli Isusa, Njegovo odobravanje nadomješta neodobravanje ostatka svijeta. Amen? Ostatka svijeta. Ispitajte svoje srce, prijatelji moji! Kakva je vaša pobuda? Vaš motiv? Drugi razlog, ne, treći … Treći razlog što svom brižljivošću trebamo čuvati svoje srce jest: ako to ne učinimo, Sotona će učiniti. Jeste li čuli što sam upravo rekao? Treći razlog što smo dužni, što imamo obavezu da brižljivo upravljamo umom jest: ako to ne radimo, Sotona bude radio. Želim pročitati tekst iz kojeg uzimamo radnu definiciju za karakter. Čut ćete frazu … Što je karakter? “Misli i osjećaji zajedno.” Pročitat ću ovaj tekst, ali s malo više konteksta. Nalazimo ga u Testimonies, sv. 65, str. 310: “Čak se i vaše misli …” “Čak se i vaše misli moraju podčiniti Božjoj volji, a vaši osjećaji trebaju biti pod kontrolom razuma i religije. Mašta vam nije dana zato da joj dopustite hirovitost, da radi što hoće bez ikakva obuzdavanja i stege. Ako su misli pogrešne, i osjećaji će biti pogrešni, a misli i osjećaji zajedno čine moralni karakter.” Moram ovdje stati. Zamijetimo što čini karakter. Misli i osjećaji zajedno. A od to dvoje, koje je najvažnije? Misli. Jeste li zapazili: “Ako su misli pogrešne” – što onda? “I osjećaji će biti pogrešni.” Dopustite da ovdje umetnem sljedeće. U drugom dijelu niza “Iz slave u slavu”, koji nećemo ni dotaknuti u ovom nizu koji proučavamo, imamo proučavanje usredotočeno na upravljanje osjećajima. Je li važno upravljati svojim osjećajima? Svakako! Ali zasad, da bismo vi i ja naučili upravljati osjećajima, moramo postati svjesni problema. Što je izvor problema nekontroliranih osjećaja? Pogrešne misli. Pratite me? Prema tome, ako osjećate nešto što ne biste trebali, molite Boga da vam pomogne prepoznati pogrešne misli koje vode do takvih osjećaja. A onda ih zarobite na pokornost Kristu, pa će onda On zarobiti vaše osjećaje. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Ovdje završavam s umetkom; nekomu je ovo bilo potrebno. Ako su misli pogrešne, i osjećaji će biti pogrešni, a misli i osjećaji zajedno čine karakter. Jasno? Evo zašto vam iznosim ovaj tekst – sljedeća rečenica: “Kad zaključite da kao kršćani ne morate obuzdavati svoje misli i osjećaje, vi dolazite pod utjecaj zlih anđela i prizivate njihovu prisutnost i kontrolu.” Jeste li čuli ovo? Ne smatrajte da se od vas ne traži da obuzdate svoje misli i osjećaje, jer ako to ne učinite, vi dolazite pod utjecaj zlih anđela i prizivate njihovu prisutnost i kontrolu. Uostalom, mislite li da stvarno trebate pozvati Sotonu “Dođi, kontroliraj moje misli”? Ne, za to mu ne treba poziv. Njemu to nije nikakav problem. Zato što je vaš um i onako prirodno u skladu s njegovim. Zar sam to rekao? Jesam. Na osnovi čega? Na osnovi Svetog pisma. Dragi moji, ne usuđujem vam se reći ništa što nema osnove u Svetom pismu. Rimljanima 8,7: “Jer je umovanje tjelesno …” – kakvo je to umovanje? To je umovanje tjelesnog uma. Što je od tijela rođeno, tijelo je. (Iv 3,6.) I to je jedini um koji imamo dok se nanovo ne rodimo, ne rodimo Duhom. Onda dobivamo duhovni um. Ali dok nismo nanovo rođeni, to “umovanje tjelesnog uma” je “… neprijateljstvo prema Bogu zato što se ne pokorava Božjemu Zakonu, a i ne može.” (Šarić.) Je li to istina? Jest. Zašto je tjelesni um u neprijateljstvu s Bogom i zašto se buni i prezire Njegov Zakon? Zašto to tjelesni um čini? Jer njime upravlja Sotonin zakon ili duh, a on je sebičnost. Prigodom pada u grijeh prirodni čovjek je ne samo raskinuo sklad s Bogom, već se uskladio sa Sotonom. Uostalom, upravo je to razlog što je prvo obećanje koje je Bog dao u Edenu bilo: “Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene.” (Post 3,15.) Neprijateljstvo! – Mi smo po prirodi neprijatelji Bogu. Ali hvala Bogu koji je obećao da će staviti neprijateljstvo između Sotone i nas. Međutim, znajmo da to On mora učiniti natprirodno jer ga prirodno nemamo. Pratite me? Moram to potvrditi Duhom proroštva. Signs of the Times, 11. lipnja 1894: “Moramo znati što znače riječi: Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.’ Neprijateljstvo protiv zla u srcu nije prirodna pojava, već je neprijateljstvo stvoreno posredstvom Svetog Duha.” Drugim riječima, ono je natprirodno. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Nastavljam čitati: “A svima koji ga primiše dade moć da budu djeca Božja. Onima koji vjeruju u ime njegovo.” (Iv 1,12 – Šarić.) Poslušajmo sada posljednju rečenicu: “Tjelesni čovjek je prijestupnik i njegova narav je sukladna naravi prvog prijestupnika. Između palih ljudi i palih anđela nema prirodnog neprijateljstva; popuštanjem zlu i jedni i drugi dijele isti duh.” Koji duh dijelimo s palim anđelima? Duh sebičnosti. Upravo ovaj duh upravlja tjelesnim srcem. Je li nam to jasno? Hvala Bogu za obećani dar neprijateljstva. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Mi bismo bili potpuno bespomoćni da učinimo bilo što osim da budemo voljni robovi tiranije grijeha, sebe i Sotone dok na kraju ne bismo samopopuštanjem uništili sami sebe. Uostalom, što radi velika većina ljudskog roda? Recite, trebam vas čuti. Trebam čuti vaš “amen”. (Amen.) Velika većina ljudskog roda naporno radi na samouništenju popuštanjem sebi jer su robovi grijeha, sebe i Sotone. Zašto? Zato što njima vlada zakon sebičnosti. Ali, hvala Bogu, mi se možemo osloboditi ove tiranije. Hvala Bogu što možemo dobiti novo srce kojim upravlja zakon ljubavi. Možemo početi živjeti za druge umjesto za sebe. Zato Isus u Ezekielu 18,31 i 32 kaže: “Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i nov duh! i načinite sebi novo srce i nov duh!” Čujete li ovaj ozbiljan poziv? “Načinite sebi novo srce i nov duh! Zašto da umirete, dome Izraelov? Ja ne želim smrti nikoga koji umre – riječ je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i živite!” On govori: “Vratite se k meni prije nego što se sami uništite popuštanjem sebi. Dođite! Načinite sebi novo srce … Ja ga imam. Želim ga dati vama, ali se morate vratiti i tražiti ga od mene. Ne mogu nikoga prisiljavati. Hoćete li mi dopustiti da vam ga dam?” Četvrti razlog … Četvrti razlog što moramo svom brižljivošću čuvati svoje srce jest zato što Bog gleda na srce i od nas očekuje poslušnost. Pratite me? Koji je četvrti razlog da moramo svom brižljivošću čuvati svoje srce? Zato što Bog gleda na srce i od nas zahtijeva poslušnost. Gdje On zahtijeva poslušnost? Prije svega između desnog i lijevog uha. To je duhovna poslušnost. Kako se naziva? Duhovna poslušnost. A što je duhovna poslušnost? To je učiti, iz ljubavi prema Kristu i u sili Svetog Duha da dovedemo svoje misli i osjećaje u sklad s duhom Zakona, koji je ljubav. Amen? To Bog traži. Pogledajmo kako to Pismo jasno ističe. 1. Samuelova 16,7. Vama je poznat ovaj događaj. Božji prorok Samuel dobio je nalog da ode u Jišajevu kuću i pomaže jednog od njegovih sinova za Šaulova nasljednika. I tako mladići izlaze pred proroka redom po svojoj starosti. Prvi je prvorođenac; naočit mladić, visok i stasit, tamnokos, širokih pleća, uskih kukova očito kraljevski materijal. Samuel već poseže za rog s uljem; upravo ga misli pomazati; ovog očitog kandidata da nadomjesti Šaula, kad mu Bog progovara. Što? “Ne tako brzo …” “Ali Jahve reče Samuelu: ‘Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio.'” Stvarno? Ali, Bože, on izgleda tako dobro, učtiv je i lijepo se ponaša. “Ne, ja sam ga odbacio.” Zašto, Gospodine? “Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu.” Zato, dragi prijatelji, svom brižljivošću čuvajte svoje srce. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Bog gleda; On vidi svaku misao koja projuri preko svjesnog zaslona vašeg misaonog života, isto tako jasno i točno – u stvari i bolje, nego što vidite kako mašem rukom. Bog ne gleda kao što mi gledamo. Mi vidimo samo ono što je izvana. On vidi ono što je unutra. Ne postoji misao koju vi i ja imamo a da je Bog nije potpuno svjestan. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Njegove oči prodiru u srž našeg bića. On je sveznajuć, zna sve. David, taj mršavi pastir koji čak nije bio postrojen jer je bio vani pasući ovce. Njegova starija braća su ga zadužili za taj posao kako bi mogli ući i stati pred proroka. Zašto je Bog izabrao Davida? Zbog srca. Imao je srce koje je poznavalo i ljubilo Boga. Što je taj isti David, prije nego što je predao uzde kraljevstva svome sinu Salomonu, što je rekao sinu? 1. Ljetopisa 28,9: “A ti, sine moj Salomone, drži se s Bogom svojega oca i služi mu dragovoljno cijelim srcem i …” – čime još? “… dušom.” Što je David naglasio? Je li ovdje riječ o poslušnosti vezanoj uz ponašanje? Ne, ovdje je riječ o poslušnosti između desnog i lijevog uha. A kad tako poslušamo, onda ponašanje dolazi samo po sebi. Amen? (Amen.) Tako je! Zašto ga poziva da Bogu služi cijelim srcem i dušom (umom)? “… jer Gospodin ispituje sva srca i zna svaku pomisao i želju.” “Svaku pomisao i želju.” Što su pomisli? To su pobude iza misli. Bog ih sve zna, dragi prijatelji. Isus se stalno trudio na različite načine da svom izabranom narodu, starim Židovima, objasni duhovnu narav poslušnosti kakvu traži. Kao što znate, to su bili profesionalci koji su znali kako živjeti u skladu sa slovom Zakona. I kako bi bili sigurni da tako žive, pismoznanci i farizeji, njihovi rabini provodili su mnogo vremena u određivanju onoga što predstavlja ispravno ponašanje. U stvari, napisali su knjige o načinu svetkovanja subote, do u najmanjih pojedinosti što jest, a što nije ispravno ponašanje za vrijeme subote. Usput kažem, što vašim srcem manje upravlja duh Zakona, to vam je više potrebno slovo Zakona da upravlja vašim ponašanjem. Dok što više vašim srcem upravlja duh Zakona, vama uopće nije potrebno slovo Zakona, jer će vaše ponašanje prirodno biti usklađeno s njim. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Pošto duh Zakona nije upravljao njihovim srcem, oni su ozbiljno nastojali odrediti do najmanje sitnice, što predstavlja ispravno i neispravno ponašanje. I pošto su bili tako uspješni u udovoljavanju mnoštvu tih “smiješ” i “ne smiješ”, ovim pravilima i propisima, oni su uvjerili sebe da mogu reći – što? “Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!” (Otk 3,17.) Ne zvuči li to poznato? Je li moguće da smo mi, neki od nas, također krenuli tim putem? Kako da Isus pomogne ovim samoobmanjenim, samopravednim pismoznancima i farizejima da ih izvuče iz njihovog jarka, jarka legalizma? Što vi propovijedate legalistima? Što? Propovijedate li Evanđelje? Pazite, ovo je pitanje zamka. Propovijedate li legalistima Evanđelje? Ne, tek kad im prvo propovijedate Zakon. Stvarno? Da, stvarno. No, u čemu se sastoji Evanđelje? Evanđelje je radosna vijest da postoji Spasitelj koji nam oprašta grijehe. Ali svaki dobar legalist odavno nije sagriješio. Zar ne? Prema tome, njemu nije potrebno oproštenje grijeha; on je to odavno riješio. Ali onaj dosadni poganin tamo, koji živi preko granice, znate, onaj koji se ne zna ponašati i ne svetkuje subotu, njemu je potrebno oproštenje, a ne meni. Istina je, prijatelji, da je Evanđelje radosna vijest da postoji Spasitelj, ali legalist je uvjeren da je u stanju sam spasiti sebe. Govoriti da mu je potreban Spasitelj, uvredljivo je za njega. Čujete li što govorim? Prema tome, prije nego što ste uopće učinili prvi korak u naviještanju Evanđelja, morate pomoći legalistu da shvati kako mu je potreban Spasitelj, drugim riječima, pokazati mu njegovu ”grešnost”. Pratite me? A kako ćete mu pomoći da shvati svoje grešno, palo stanje? “Nego: grijeha ne spoznah doli po Zakonu.” (Rimljanima 7,7.) Zato Pavao kaže da je Zakon naš nadzornik koji nas vodi Kristu da bismo se mogli opravdati vjerom (Gal 3,24). Pratite me? Svi se mi prirodno pokušavamo opravdati djelima. Nesreća je u tome što zaključimo, ako smo dobri u usklađivanju sa slovom Zakona, onda se obmanjujemo uvjereni da će nas spasiti naša dobra djela. I zato veliki Učitelj, kad se obraća pismoznancima i farizejima, propovijeda – što? Propovijeda Zakon. Da, propovijeda Zakon. Ako ne vjerujete, čitajte sa mnom. Matej 5. poglavlje, Propovijed na Gori. Klasični izvještaj Njegove najčešće spominjane rasprave. Matej 5. poglavlje, redak 20. “Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša …” “… ne bude li pravednost vaša” – što? “… veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.” Zapazite, pismoznanci i farizeji su imali pravednost. Kakvu? Poslušnost slovu Zakona, usklađivanje sa slovom Zakona. Kaže li Isus da vam ona nije potrebna? Ne, Isus kaže da je potrebno nešto više od toga. Pratite me? “Ne bude li pravednost vaša veća”, vanjska usklađenost sa slovom Zakona, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Zašto? Jer bez svetosti nitko neće vidjeti Boga (Heb 12,14). A ako moramo postati sveti, gdje to mora biti? Kakvi smo? “On je onakav kako u sebi misli.” (Izr 23,7.) Prema tome, ako želimo biti sveti, onda to moramo postati između desnog i lijevog uha. Moramo imati misli i osjećaje usklađene s duhom Zakona, ali i naše riječi i postupci moraju biti usklađeni sa slovom Zakona. Zato Isus u istoj propovijedi kaže: “Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!” (Mt 5,8.) Želite li gledati Boga? Njegovom milošću morate postati čisti u srcu. Ovo nije stvar izbora: “Težite za … posvećenjem bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina.” Budimo svjesni toga, dragi prijatelji. Ono što me istinski plaši jest činjenica da će mnogi savjesni adventisti koji izvršuju slovo Zakona čuti onu strašnu osudu kad Isus dođe: “Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!'” (Mt 7,23.) Onda će zateturati unatrag i reći: “Samo malo, pogriješio si. Vršio sam Tvoj Zakon tolike godine. Svake subote sam išao u crkvu. Čuvao sam se da u subotu ne učinim ništa loše. Čak ni televiziju nisam gledao subotom. Sigurno si pogriješio.” “Idite od mene, zlotvori!” (Šarić.) Kako vidite, ako dobre stvari činimo iz pogrešnih razloga to je u Božjim očima bezakonje. Čujete li me? Uopće ne marim koliko ste savjesno usklađeni sa slovom Zakona, ako to ne činite iz ljubavi prema Bogu, to nije poslušnost već bezakonje. Molim vas, shvatite da je sada još prilika da se osvijestite, ako dosad niste. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Nedaj Bože, da nastavimo sa samopravednošću, samoobmanom dok neće biti kasno. Zato mi nemojte zamjeriti zbog ovoga što radim. Znam da nije ugodno kad vam netko nagoviješta da možda niste obraćeni, premda ste osijedjeli i sjedite na istom mjestu u košulji s kravatom već niz godina. Nitko tko je bio takav savjesni vršitelj slova Zakona ne voli da mu netko nagovijesti da možda nije obraćen. Ali, dragi prijatelji, to je sasvim moguće. Učinite nešto prije nego što bude prekasno. Molim vas! Radi vas i Krista, molim! Bog zahtijeva više od pravednosti pismoznanaca i farizeja.?? Da, zahtijeva poslušnost slovu Zakona, ali mi moramo imati više od toga. Moramo imati duhovnu poslušnost. Moramo biti zaljubljeni u Zakonodavca da bismo stvarno mogli vršiti Zakon. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Ne možete svetkovati subotu, ako ne volite Gospodara subote. Nije važno koliko je tehnički ispravno vaše ponašanje. Ako niste ovdje zato što volite Isusa, onda ne svetkujete subotu. Reći ću vam kako je to. Mladi prijatelji, poslušajte me! Za one koji stvarno svetkuju subotu, ona je milina. Zašto? Zato što im je mio Gospodar subote. Oni mnogo nestrpljivije očekuju zalazak sunca u petak, nego zalazak sunca u subotu uvečer. Sasvim drukčije od nas. Čujete li što vam govorim? Govorim vam otvoreno, dragi prijatelji. Nemojte mi zbog toga zamjeriti. Ako mnogo nestrpljivije očekujete zalazak sunca u petak, nego zalazak sunca u subotu uvečer, moram vam reći da subotu ne svetkujete. Nije bitno kako je prikladno bilo vaše ponašanje tijekom 24 sata, vi niste svetkovali subotu. Zašto? Jer je za vas svetkovanje subote prvenstveno dužnost, pa osjećate olakšanje kad je prošla. Onda se vraćate onome što ste stvarno željeli raditi u posljednjih 24 sata, ali ste toga bili lišeni jer ste morali svetkovati subotu. Vi ste svjesni da vam govorim istinu. I ako se to stvarno događa u vašem životu, dragi prijatelji, znajte da nećete biti spremni da odete u kuću Oca svoga da svetkujete milenijsku subotu. O tome smo sinoć govorili. Što je milenij? To je subota sedmog dana po Božjem računanju. Što je za Boga jedan dan? Tisuću godina (2 Pt 3,8). Koliko je ovaj planet star? 6.000 godina. Prema tome, što je milenij? Subota sedmog dana u tjednu spasenja. Dragi prijatelji, morate biti iskreni sebi. Ako jedva izdržite svetkovati subotu od 24 sata, kako ćete svetkovati subotu od 1.000 godina? Kao što sam ranije rekao, poslušajte: Bog neće nikoga uzeti na nebo tko tamo ne bi bio sretan. Kao što znate, na nebu ćemo biti dugo vremena. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Ne znam kako je s vama, ali ja ne vjerujem u Boga koji vjeruje u vječnu muku. Ovdje sam da vam kažem, kad bi Bog uzeo neobraćenu osobu na nebo, ono bi za nju bio pakao; da, pakao. A mi ćemo tamo biti jako dugo. Dragi mladi, ali i stari prijatelji, molim vas, naučite sada ovdje biti sretni u svetosti, jer nebo je sama svetost. Ako niste sretni u svetosti ovdje, onda nećete biti ni tamo, a nećete ni doći tamo jer bez svetosti nitko neće vidjeti Boga. Je li to jasno? Potrebno je mnogo više od vanjske usklađenosti, dragi Laodicejci … puno više. I kad je to izgovorio, što je Isus nastavio činiti? Nastavio je objašnjavati duhovnu prirodu Zakona. Krenimo! To neće biti zabavno, ali moramo i to obraditi. Počnimo s Njegovom analizom naših osjećaja. Počnimo od naših osjećaja. On nam želi pomoći da vidimo kako je Zakon nadležan za naše osjećaje. Koju je zapovijed uzeo? Matej 5,21: “Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu.” Sada je samopravedni pismoznanac, farizej koji je slušao brzo analizirao svoj život: “Jesam li ikad nekome stavio nož pod vrat? Ne. Jesam li ikoga opalio po glavi i oduzeo mu život? Ne. Zato sam, što se Zakona tiče, pravedan.” Kako vidite, ako uzmemo samo slovo Zakona, onda vjerojatno nitko ovdje nije prekršio zapovijed koja glasi: “Ne ubij.” (Izl 20,13.) Razumijete li što vam kažem? Ali što je Zakonodavac rekao u nastavku? Pratite ga, poslušajte ga! Što je rekao u nastavku? Nastavio im je objašnjavati što je u biti mislio. Uostalom, je li imao pravo da tako postupi? Da, On je bio taj koji je svojim prstom pisao na kamenim pločama. Ima pravo da nam kaže što je mislio. Poslušajmo ga. “A ja”, Zakonodavac, “vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne”, drugi stupanj, “‘Glupane!’, bit će podvrgnut Vijeću.” A onda treći stupanj: “A tko reče: ‘Luđače!’…” Ova riječ ima smisao “bezbožni luđače” … “A tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenomu.” Zapazimo kako se krivnja izvana sve jače izražava, kako jača srdžba ili mržnja. Ali zapazimo da čak i u ovom trećem stupnju još uvijek nije izvršeno ubojstvo. Međutim, ono što danas moramo shvatiti jest da mi, u Božjim očima, možemo prekršiti zapovijed koja kaže: “Ne ubij!” čak i ako samo osjećamo srdžbu, prij nego što smo izgovorili riječ “Glupane!” To je drugi stupanj. Zašto? Zato što je Zakon duhovan. On je nadležan nad našim osjećajima, nad našim najdubljim osjećajima, a ne samo nad našim ponašanjem. Neki od vas bi mogli reći: “Hej, pa to nije uopće teško. Uostalom u neki prijevodima piše: ‘Svaki koji se srdi na brata bez razloga bit će podvrgnut sudu.’ To me oslobađa; nikad se ne srdim bez razloga. Uvijek imam i te kakav razlog da se rasrdim na njega. Rekao je nešto ružno, učinio neko zlo, zato se srdim. Prema tome ono se ne odnosi na mene.” Poslušajte vi koji tražite i nalazite rupe … Poslušajte! Fraza “bez razloga” se ne nalazi u nekim od najstarijih, smatra ih se najtočnijim rukopisima. Nema je u njima. Zato u našim prijevodima jednostavno stoji: “Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu.” Uostalom, ako želite istu osnovnu misao, ali bez rupe, mislim da je neće biti problem naći. Dobro, zatvorite sami sve rupe. Otvorite 1. Ivanovu 3,15: “Tko god mrzi brata svoga, ubojica je.” Ima li ovdje kakva rupa? Nema. Vi i ja možemo prestupiti zapovijed koja glasi: “Ne ubij!” ako samo njegujemo osjećaj mržnje prema svome bratu. Vidite li to, dragi prijatelji? Pratite me? Ako uporno ostajete na frazi “bez razloga”, shvatite da je dozvoljeno samo jedno: pravedno ogorčenje. Postoji li srdžba koja nije grijeh? Postoji, zove se pravedna ogorčenost. Ali što je pravedna ogorčenost? Budite oprezni što stavljate pod naslov: pravedna ogorčenost. Što je pravedna ogorčenost? To je mržnja prema grijehu. Je li Isus mrzio grijeh? O, mrzio je grijeh savršenom mržnjom, ali je istovremeno ljubio grešnika savršenom ljubavlju. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Mi to radimo obrnuto. Volimo grijeh, a mrzimo grešnika i to nazivamo pravednim ogorčenjem. Ne, tako to ne ide. Child Guidance, str. 95: “Grijeh je govoriti nestrpljivo i razdraženo, ili biti ljut – čak i ako ništa ne kažemo.” To je ono što Isus kaže u Propovijedi na Gori. I samo zato što ste u stanju pregristi jezik i čuvati se da ne kažete “glupane”, to ne znači da niste prekršili zapovijed koja glasi: “Ne ubij!” Zar ne? Čuvajte se da ne počnete tjelesno razmišljati. Znate da tjelesni um može reći: “Ako sam kriv za prijestup zapovijedi koja kaže: ‘Ne ubij!’ i kad samo osjećam srdžbu ili mržnju prema bratu, onda mogu slobodno nastaviti i to iskoristiti pa ga dobro opaliti. I onako sam kriv. Ili ga srediti.” O dragi prijatelji, morate znati da se vaša krivnja onda povećava; budite sigurni u to. Povećava se, i zato nemojte ići tim putem. Evo još jednog citata: Signs of the Times, 5. lipnja 1901: “U svojem učenju Krist je u potpunosti razvio načela Zakona i jasno pokazao da se ne odnosi samo na vanjske postupke već da je povezan sa srcem, pa seže sve do neizgovorenih misli.” Da, bolje je pregristi jezik i ne reći ‘glupane’, ali Zakon seže do neizgovorenih misli i osjećaja, do privatnosti samog srca. Ako prema bratu gajite osjećaje srdžbe i gnjeva, prestupili ste zapovijed koja kaže: “Ne ubij!” zato što je Zakon duhovan. U Efežanima 4,26 piše: “Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek’ ne zađe nad vašom srdžbom.” O čemu ovdje govorimo? Review and Herald, 18. veljače 1890: “Radi se o pravednoj ogorčenosti zbog grijeha koji proizlazi iz revnosti za Božju slavu, a ne o ogorčenosti kao proizvodu samoljublja i povrijeđenog ponosa na koju se misli u biblijskim riječima: ‘Srdite se, ali ne griješite!'” Koja jedina srdžba nije grijeh? Pravedna ogorčenost. Čujem li neki “amen”? (Amen.) O, prijatelji moji, neka nam Bog pomogne da naučimo upravljati svojim osjećajima u duhu Zakona koji je ljubav. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Moram vam reći, kad to naučimo bit ćemo mnogo sretniji ljudi. Je li ugodno osjećati gnjev i mrziti druge? Nije, čovjek se osjeća jadno. Grijeh čini da se čovjek osjeća jadno. Je li ugodno osjećati ljubav prema drugima? Jeste. Želite biti sretni? Onda naučite da budete sveti. Naučite biti sveti između desnog i lijevog uha. Naučite svom brižljivošću čuvati svoje srce. Naučite dovesti svoje misli i osjećaje u sklad s duhom Zakona. O, vrijeme nam je isteklo. Morat ćemo svratiti pozornost na zakon koji se odnosi na naše misli kad se budemo opet sastali nakon zajedničkog ručka. Nadam se da ćete se svi vratiti. (Amen.) Nisam čuo jedinstvenu potvrdu. Dat ću vam drugu priliku. Nadam se da ćete se svi vratiti. (Amen.) Ako se ne mislite vratiti, onda moram tražiti od brata da stavi drugu vrpcu, pa moram nastaviti s propovijedanjem. Hoćete li se vratiti? Ustanimo za završnu molitvu! Nebeski Oče, hvala Ti što nam pomažeš da razumijemo svoju suradničku ulogu u razvoju karaktera sličnog Kristu. Zato je potrebno da svom brižljivošću čuvamo svoje srce. To je naša dužnost, naša obaveza. Budući da je Zakon duhovan, moramo naučiti da svoje misli i osjećaje uskladimo s duhom Zakona koji je ljubav, a ne da uskladimo svoje riječi i postupke sa slovom Zakona. Ali Oče, ovo može biti potpuno nova misao za neke od nas, premda ju moramo ne samo razumjeti već i prenijeti u život, ako kanimo biti spremni kad Isus dođe. Hvala Ti, Gospodine, što ćeš nas s novim srcem i silom Svetog Duha 01:i pobudom ljubavi, osposobiti 01:da čuvamo svoje misli i osjećaje u skladu s duhom Zakona. 01:Tako ćemo iskusiti veću radost i sreću, 01:kao i veću svetost. 01:Tako ćemo biti osposobljeni za građane, 01:za sretne građane neba. 01:Daj da to doživimo! Ovo molim u Isusovo ime 01:da svatko može reći: “Amen.” 01:Neka vas Bog blagoslovi, dragi prijatelji.

Ako želite, možete pratiti prijepis dok gledate video predavanja. Ako ste prekinuli čitanje i ne možete naći dio teksta u prijepisu, kombinacijom tipki CTRL-F (JABUKA-F) unesite riječi koje ste upravo čuli. Pretraga teksta će vas postaviti tamo gdje ste stali. Ukoliko vam se sviđaju ova predavanja i želite nam pomoći da napravimo pdf file koji bi bio dostupan za download, molimo kontaktirajte nas za upute kako to napraviti. Hvala vam unaprijed! Neka vas Bog obilno blagoslovi.

Email, Print, Bookmark, or Share
  •  
  •   
  •  
  •  
  •  
0

Your Cart