Select Page

Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikada povjereno ljudima. U slijedećih sat vremena istražit ćemo našu prednost i odgovornost da razvijemo karakter nalik na Krista. Sjedinimo se u ostvarenju duhovne obnove do koje će nas pastor Stephen Wallace voditi “Iz slave u slavu”.

Pozdravljam vas, dragi prijatelji. Hvala što ste se vratili. Jeste li uživali u zajedničkom ručku? (Jesmo.) Valjda niste previše uživali, nadam se. Saznat ćemo jeste li ili niste. Kako ćemo to saznati? Oni koji su pretjerali sa zajedničkim ručkom počet će drijemati. (To se neće dogoditi; danas nije bilo deserta.) Dobro, dobro. Zahvaljujem Gospodinu za ovu subotu i prednost proučavanja Njegove Riječi; ne bilo kojeg predmeta već najvažnijeg djela ikad povjerenog ljudskim bićima. Ne mogu zamisliti bolji način da provedemo subotu od proučavanja Njegove Riječi. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Raduje me ova prednost. Zahvaljujem i vama što ste mi dali prednost da mogu voditi ovo proučavanje. Ali iskreno priznajem da nisam dorastao ovoj zadaći, osim čudom milosti. Potrebna mi je ta milost. A nadam se da i vi shvaćate da vam je ona potrebna da biste se ispravno odnosili prema njoj, razumjeli i cijenili istinu Božje Riječi. Jeste li svjesni toga? Duhovne stvari se samo duhovno rasuđuju (1 Kor 2,14). Ovdje razmatramo neke posebne istine. Moram vam iznijeti neke stvari zbog kojih vam vjerojatno neću biti posebno drag. Ali moram preuzeti rizik da vas uvrijedim, ne zato što bih to želio, već Krista radi. Moram vas potaknuti snažno, da iskreno i objektivno zavirite u svoja srca, da biste vidjeli, niste li možda u laodicejskom stanju: samoobmanjeni, misleći da ste bogati i da ste se obogatili, a u stvari ste nevolja i bijeda, i ubogi, i slijepi, i goli – mlaki. (Otk 3,17.) Znajte da nikoga ne mislim optužiti za licemjerstvo, ali znam da Vjerni Svjedok uvijek ispravno prosuđuje. Očito je toliko puno licemjerstva među nama u laodicijskoj crkvi da je to karakteristika po kojoj se prepoznajemo. I dragi prijatelji, s obzirom na ovu činjenicu bilo bi mudro da ispitamo sebe pošteno i objektivno da vidimo jesmo li stvarno u istini. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Mi laserskim svjetlom Božjeg Zakona prodiremo u naša srca. A to nikad nije ugodno doživjeti jer nas prisiljava da vidimo neke stvari koje smo dugo vremena nijekali. Svakako je bolje upoznati ih sada dok još možemo nešto poduzeti. Amen? (Amen.) Ako u nama postoji licemjerstvo koje treba otkriti, neka nam Bog pomogne da ga sada otkrijemo. Amen? (Amen.) Ne želim nastaviti u samopravednoj samoobmani dok ne bude kasno. A vi? Dok ne čujemo onu strašnu osudu koja će nas šokirati: “Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici'” (Mt 7,23.) Neka nam Bog pomogne da sada otkrijemo što je potrebno, dok je vrijeme da možemo postati pravi kršćani. Amen? (Amen.) Hvala vam što ste bili voljni da se vratite i sa mnom nastavite ispitivati srce, dok pod utjecajem Svetog Duha zajedno proučavamo Božju Riječ. Želim vam dati priliku da ovaj utjecaj sami pozovete u svoje srce. I dok se budete molili za izlijevanje Svetog Duha na svoje srce i um, molim vas, sjetite se svojega brata. Potrebne su mi vaše molitve. Meni je potrebno posebno pomazanje i izlijevanje Božjeg Duha. Provedimo nekoliko trenutaka na svojim koljenima. Znate da tako uvijek radimo. Bože Oče, u tišini ovog subotnjeg poslijepodneva zahvaljujem Ti za prednost da se možemo ponovno okupiti na gozbi Kruha života. Ali, Bože, prije nego što ga uzmemo, odlučili smo odgovoriti kucanju na vratima našeg srca. Odlučili smo ustati od stola i otvoriti vrata i pozvati Te u osobi Svetog Duha da uđeš i večeraš s nama. Molim Te, Gospodine, snagom svojeg Svetog Duha izazovi u nama glad i žeđ. Hvala Ti što si to učinio. Upravo prisutna draga braća i sestre su dokaz da si u njihovo srce stavio glad i žeđ za Riječju. Molim Te da povećaš naš apetit. Posebno molim da nam daš sposobnost da probavimo i asimiliramo Kruh života, da bi nas On nasitio. Moja je nezaslužena prednost da lomim i dijelim ovaj Kruh pa sam odlučio da operem svoje ruke, svoje srce, svoj um, svoj jezik, čitavo svoje biće u krvi i vodi koja teče iz Isusove probodene slabine. Očisti me, Oče, molim Te! Ne dopusti da moja ljudska narav ostavi traga na Kruhu, da ga uprlja. Molim Te, sačuvaj me od mene samog. I ako itko na ovoj večeri primi blagoslov, znat ćemo da su jedini koji zaslužuju priznanje i hvalu Ti i Tvoj Sin, taj Kruh života, a ne jadni lomitelj kruha kojeg si odlučio upotrijebiti. Usliši ovu molitvu, moj Gospodine, jer molim u Isusovo ime. Amen. Razmatrali smo našu suradničku ulogu u razvoju karaktera sličnog Kristovom. Što je naša uloga? Možemo li sebe mijenjati iz slave u slavu? Ne, to može samo Sveti Duh. Ali to ne znači da trebamo ostati skrštenih ruku. Božanska milost treba biti kombinirana s marljivim, ustrajnim ljudskim naporom (CT, str. 544.2). Moramo se truditi da upravljamo umom. Mi smo sada usmjereni na “što” naše suradničke uloge, “što” trebamo učiniti. Kasnije ćemo se pozabaviti s “kako”? Uvjeravam vas da će nas Bog, što god traži da učinimo, i osposobiti da to učinimo. Amen? (Amen.) Kao što znate, sve Njegove zapovijedi istodobno osposobljavaju da se zapovijed i izvrši. (Isusove usporedbe, str. 223.) {COL 333.1} Zato tvrdim da je zarobiti svaki um na pokornost Kristu svakako moguće (2 Kor 10,5), jer je to On od nas tražio. Sama činjenica što je to tražio od nas daje sigurnost da će nas i za to osposobiti. Amen? Mi nemamo okrutnog Boga koji bi od nas tražio nešto za što nije spreman da nas osposobi svojom milošću. Dosljedno, potpuno upravljanje djelovanjem uma, tako da zarobljuje svaki um na pokornost Kristu, jest zahvaljujući milosti, u kombinaciji s dosljednim, ustrajnim ljudskim naporom, moguće. Moguće je. U stvari i više od toga. Ono je potrebno ako želimo biti zapečaćeni. Biti zapečaćen znači doći u stanje kad smo, iz ljubavi prema Kristu, stvorili takvu naviku zarobljavanja svojih misli da se pokoravaju Kristu, da bismo radije umrli nego svjesno prekršiili Božji Zakon, čak i u svome umu. Ovo je svakako visoko mjerilo. Ali dragi prijatelji, ne usuđujem se ukazivati na neko niže mjerilo koje Božja Riječ stavlja pred nas. Iskreno vam kažem da još nisam dostigao, da nisam savršen. Nisam dostigao to mjerilo. Ali vas uvjeravam da se iz ljubavi prema Kristu trudim postići cilj (Fil 3,14). Pratite me? Zadržimo ovaj cilj tamo gore. Iz ljubavi prema Kristu i silom Svetog Duha hitajmo k tom cilju. “Zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu.” Zašto je tako važno da upravljamo umom? Koja su to tri, ne, sada su četiri razloga, zar ne? Četiri razloga jesu? Prvi, moramo vladati umom svom brižljivošću jer iz njega izvire život (Iz 4,23). Sve što kažemo i učinimo potječe iz naših misli i osjećaja. Zato, ako ono što se pokazuje u našem ponašanju treba biti čisto i slično Kristu, onda ono što se zbiva ovdje, između desnog i lijevog uha, mora biti čisto i slično Kristu. Nije li tako? Drugo, moramo svom brižljivošću čuvati svoje srce, jer ono što se zbiva u srcu određuje što jesmo, “jer on je onakav kako u sebi misli” (Izr 23,7). Treći razlog što moramo svom brižljivošću čuvati svoje srce jest u tome: ako to mi ne učinimo, učinit će Sotona. I četvrti razlog, o kojemu sada govorimo, jest: zato što Bog gleda u srce i traži našu poslušnost. {1 Sam 16:7} U prošlom predavanju smo imali premalo vremena. Mi razmatramo duhovnu narav Zakona; slušamo važnu propovijed Krista, velikog Učitelja, nazvanu Propovijed na Gori, u kojoj je objašnjavao duhovnu narav Zakona. To je morao učiniti jer se obraćao skupu samopravednih licemjera koji su tvrdili da žive u skladu sa slovom Zakona, ali su propustili živjeti u skladu s duhom Zakona. I upravo zbog toga su, dragi prijatelji, ovi isti savjesni svetkovatelji subote po slovu Zakona nastojali da se tijelo Gospodara subote skine s križa da ne bi kršili subotu. Potpuno su zapostavili duh Zakona. Budimo svjesni da smo i mi u stanju biti takvi licemjeri. Nama ne pada na pamet da bismo radili neki posao, većina nas, subotom, ali o čemu u subotu otvoreno razgovaramo? Hajde, priznajte to sa mnom: o našim poslovima, svakovrsnim, svakodnevnim svjetovnim stvarima. Ta iz obilja srca usta govore! (Mt 12,34; Lk 6,45.) I samo zato što se suzdržavamo da se ne ponašamo neprikladno, mi mislimo da svetkujemo subotu. Ali dragi prijatelji, vi i ja svetkujemo subotu između desnog i lijevog uha. Ili ne. Znate da govorim istinu. Mi smo u stanju da budemo jednako licemjerni. I tako se Isus svim silama trudio da govori pismoznancima i farizejima, pokušavajući im pomoći da shvate kako je poslušnost Zakonu nešto više od usklađenosti s njegovim slovom. Zato je rekao: “Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.” (Mt 5,20.) Vi morate postati sveti u srcu ako želite biti osposobljeni za nebo. Bez posvećenja “nitko neće vidjeti Gospodina” (Heb 12,14). Ako, dragi prijatelji, smatrate da mi adventisti danas ne moramo slušati ovu propovijed, onda još jednom razmislite. Tipično je da i mi imamo obličje pobožnosti. Mi smo profesionalni vršitelji slova Zakona, ali smo u velikoj mjeri potpuno promašili njegov duh. Zato smo mlaki; činimo sve što treba, ali iz pogrešnih razloga. Zato i mi trebamo slušati o duhovnoj naravi Zakona. Zajedno smo pogledali zapovijedi koja kaže: “Ne ubij!” (Izl 20,13.) Zaključili smo da ona zadire ne samo u naše ponašanje već i u naše najskrivenije osjećaje. Tko mrzi svoga brata je ubojica. (1 Iv 3,15.) Ako gajimo srdžbu prema bratu, čak i ako uspijemo pregristi jezik pa ga ne nazovemo glupim, ipak smo prekršili zapovijed koja kaže: “Ne ubij!” zato što je duhovna. I onda nam je vrijeme isteklo. Sada moramo saznati nešto što je možda još neugodnije. To znači shvatiti kako se ova zapovijed primjenjuje na naše osjećaje … naše misli, oprostite, naše misli kao i osjećaje. Naše osjećaje. Na koju se zapovijed Krist pozvao da nam pomogne u razumijevanju? Na sedmu. Dragi prijatelji, sedma je veoma ozbiljan problem. Sedma zapovijed se na veliko prestupa. Poslušajmo što Gospodin kaže u Mateju 5,27: “Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! {Izlazak 20:14} A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.” (Mt 5,28.) Jeste li čuli ovo, prijatelji? Kad je Isus, citirajući ovu zapovijed, rekao: “Ne čini preljuba!” pismoznanac, farizej, koji je uspio uskladiti svoje ponašanje sa slovom Zakona, brzo je razmislio i rekao sebi: “Jesam li ikad učinio tako što? Ne, ja sam pravedan.” A što je onda Isus nastavio govoriti? “A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub…” – gdje? – “u srcu.” Drage sestre, trebat ćete izvršiti primjenu. Obratit ću se sada svojoj braći. Molim pomoć Svetog Duha da izvršim primjenu na vaš život. Ovo se očito tiče muškaraca. Braćo, jeste li svjesni da smo vi i ja u stanju prekršiti zapovijed koja glasi: “Ne čini preljuba” u privatnosti svoje mašte? Vidite li to? Ovdje se radi o nečemu što nedovoljno shvaćamo. Sjećam se kako sam jednom prilikom stajao u blizini nekih mladića; bilo je to prije mnogo godina kad sam i ja bio mlad. U stvari bilo je na nekom saboru pod šatorima. Tu je prolazila i neka dosta oskudno obučena ženska koju su promatrali požudnim pogledima. Kad je nestala s vidika, jedan od njih je primijetio da ne sudjelujem pa mi je rekao: “Hajde, Steve, nema zla u gledanju.” Je li to istina? Kao što vidite, mnogi u to vjeruju. Zašto? Zato što misle da dokle god djelo nije počinjeno nisu sagriješili. Ali što Isus kaže? “A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub…” – gdje? – “u srcu.” Ima li zla u gledanju? Brate i sestro, razmislite! Kao što vidite, Zakon je duhovan. On zadire u ono što se događa u skrivenim odajama vaše mašte. Zato je moguće prestupiti zapovijed “Ne čini preljuba” samo u svojoj mašti. Pratite me? Nemojte samo tako prijeći preko toga. Patrijarsi i proroci, str. 250: “‘Ne učini preljuba!’ Ova zapovijed zabranjuje ne samo nečista djela već i tjelesne misli i želje, ili svako djelo koje ih potiče.” Moramo se malo zadržati oko toga. Ovo nije ugodno. Ne uživam u tome, ali uvjeren sam da to moram reći, pa mi ne uzimajte za zlo. Što ova zapovijed još zabranjuje? Ne samo nečista djela već i tjelesne misli i želje, ili svako djelo koje ih potiče. Postoje li neka sredstva koja su u stanju potaknuti tjelesne misli i želje? Drage sestre, možda je ovo trenutak da se pridružite. Dopustite da vam se obratim, ljubazno, kao brat koji vas voli. A braćo, nemojte me u tome ostaviti samoga. Je li moguće da se naše sestre oblače i ponašaju tako, braćo, da izazovu tjelesne misli i želje? Da, u to nema sumnje. Vidite, sestre, muškarci su jako vizualno orijentirani, više od vas. I lako ih je vizualno stimulirati. Ako se oblačite i ponašate tako da stimulirate tjelesne želje u muškarcu, znajte da ste pred Bogom i u nebeskim knjigama krive za počinjeni preljub jednako kao on u maštanjima svojega uma. Dršćem zbog sudbine mojih dragih sestara koje će se suočiti s dugim popisom preljuba koje možda nikad nisu učinile, ali zbog načina na koji su se oblačile i ponašale, prestupile su zapovijed koja glasi: “Ne čini preljuba!” Drage sestre, to vam govorim zato što vas volim. Neke od vas ne znate bolje. Ali zastrašujuće je što neke znaju, a ipak to čine jer vole izazivati takvu vrst pozornosti … Neka vam Bog pomogne. Ili djelo, svako djelo – kako ono piše? “… ili svako djelo koje ih potiče.” Dragi prijatelji, koje su posljedice goleme industrije pornografije? Je li ona potiče tjelesne misli i želje? Naravno, zato i postoji. Koje su posljedice vjerojatno univerzalne i smrtonosne osobne navike kojoj ljudski rod robuje – poznate kao masturbacija? Kakve su posljedice? Nije li to prijestup zapovijedi koja glasi: “Ne čini preljuba”? Svakako jeste. Ako ste iskreni i objektivni prema sebi, svjesni ste duhovne naravi Zakona. Brate i sestro, shvatite da čak i ako nitko ne zna što radite, Bog zna. I morat ćete se na sudnji dan suočiti sa savršeno preciznim i točnim izvještajem svake tjelesne misli i postupka. Molim vas, dok je još vrijeme, primite oprost i pobijedite. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Molim vas, radi vas samih, nemojte se obmanjivati. Nemojte se u tome obmanjivati. Zastrašujuće je kako je danas pristupačna pornografija na Internetu. Zastrašujuće! A industrija pornografije zarađuje više nego svi drugi poslovi na Internetu zajedno. Toliko je rasprostranjeno ovo ropstvo. Dragi prijatelji, ako je itko od vas zapao u ovo zlo, dopustite Isusu Kristu da vas oslobodi svojom krvlju i svojim Duhom. Postoji sloboda. Možete pobijediti! Ali za to će trebati ozbiljan napor kombiniran s božanskom milošću. A vi možete, morate pobijediti. “Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!” (Mt 5,8.) Ne možete imati čisto srce ako ste uključeni u ovo. Nećete biti sposobni da vam se povjeri nebesko građanstvo i vječni život. Mogu li govoriti jasnije? Moramo svom brižljivošću čuvati svoje srce, jer Bog gleda na ono što je u srcu i očekuje našu poslušnost. Možda će neki sada reći: “Čekaj malo! Znači li to da sam sagriješio svaki put kad dođe zla misao?” Ne, jer nije grijeh biti izložen kušnji. a kušnja uvijek napada vaše misli. Pratite me? Ali ključno je, dragi brate i sestro, to što ti i ja radimo s mišlju koja određuje hoće li ili neće postati grijeh ili ostati samo kušnja koju ste, Božjom milošću, pobijedili. Pratite me? To što moram s vama jako pažljivo i sistematski proučiti u jednoj drugo propovijedi jest pitanje: što dovodi do toga da kušnja postane grijeh. Mnogi misle da kušnja ne postaje grijeh dok ne dođe do stvarnog djela. Mislite da je tako? Ne, nikako ne. Isus jasno kaže: “A ja kažem: Ako s požudom pogledaš ženu, već si s njome učinio preljub u srcu.” Jesi li počinio djelo? Ne. Ali si prekršio zapovijed koja glasi: “Ne čini preljuba!” Evo, to nas potiče da se pitamo što čini da kušnja postane grijeh. O tome ćemo kasnije. Zasad, samo da to pojasnimo, pročitat ću jedan tekst; naglašavanjem ću istaknuti ključne misli, koje će, nadam se, objasniti u kojem trenutku i uslijed čega kušnja postaje grijehom. Tekst nalazimo u Testimonies, sv. 2, str. 561. Dobro poslušajte! “Ti moraš imati kontrolu nad svojim mislima. To neće biti lak zadatak jer se to ne može postići bez neposrednog truda, čak vrlo velikog napora.” Na što vas ovo podsjeća? “Svom brižljivošću čuvaj svoje srce.” (Izr 4,23 – Šarić.) “… jer se to ne može postići bez neposrednog truda, čak vrlo velikog napora. Ali Bog to očekuje od tebe. …” Čujem li neki “amen”? (Amen.) “… to je obaveza koja počiva na svakom razumnom stvorenju. Ti si odgovoran Bogu za svoje misli.” A sad poslušajte! “Ako se prepustiš praznim maštanjima dopuštajući umu da se bavi nečistim predmetima, ti ćeš u određenom stupnju biti kriv pred Bogom kao da su tvoje misli pretvorene u djelo. Jedino što takvo djelo sprečava jest izostajanje prilike.” Vidite li kako to funkcionira? To je što određuje jeste li ili niste samo kušani i jeste li ili niste sagriješili. “Ako se prepustiš praznim maštanjima dopuštajući umu da se bavi nečistim predmetima, ti ćeš u određenom stupnju biti kriv pred Bogom kao da su tvoje misli pretvorene u djelo. Jedino što takvo djelo sprečava jest izostajanje prilike.” Ako nam dođe zla, nečista misao, i ako je iz ljubavi prema Kristu odbijemo, jesmo li sagriješili? Ne, mi smo pobijedili kušnju. Ali, prijatelji, ako dopustite da ostane u umu, pa razmišljate o njoj, prevrćete je i fantazirate, što ste u Božjim očima učinili? Sagriješili ste. Znajte to. Nije čudo što Izaija u 55,7 kaže: “Nek’ bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje.” Zapazimo: Na koji jedini način možemo promijeniti svoje putove? Svojim ponašanjem? Što moramo promijeniti? Svoje naume – misli. “Nek’ bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek’ se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju.” Amen? On je “velikodušan u praštanju”, ali morate poći k Njemu i moliti za oprost kao i za pobjedu. Osmi redak: “‘Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti’, riječ je Jahvina. Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli.'” Neka bi nam Bog pomogao da imamo Kristove misli, da bismo u svom životu išli Kristovim putovima. Na to je mislio David kad je rekao: “U srce pohranih riječ tvoju da protiv tebe ne sagriješim.” (Ps 119,11.) U srcu dobivamo ili gubimo bitku protiv kušnje. A to je između desnog i lijevog uha, dragi prijatelji. Testimonies, sv. 8, str. 314: “Naša se srca …” – što? – “Naša se srca trebaju naučiti da budu postojana u Bogu. Mi moramo steći navike razmišljanja koje će nas osposobiti da se odupremo kušnji. Moramo naučiti da gledamo gore. Načela Božje Riječi – načela koja su visoka kao nebo i koja obuhvaćaju vječnost – trebamo shvatiti kao nešto što se odnosi na naš svagdašnji život. Svaki naš postupak, svaka riječ, svaka misao trebaju biti u skladu s tim načelima.” Ovo je prilično visoko mjerilo, zar ne? Prilično visoko mjerilo. Razmislimo dobro o ovim riječima. “Naša se srca trebaju naučiti da budu postojana u Bogu.” Recite: možete li nešto večeras naučiti? Ne, za obrazovanje je potrebno vrijeme. I zapazite, ne pitam vas imate li ovo poslijepodne diplomu ili ne, niti jeste li diplomirali u ovom predmetu ili ne. Pitam vas jeste li se upisali u ovu školu ili niste. Kao što vidite, ovo je Kristova škola. Tu učimo kako se boriti i pobijediti u duhovnoj borbi upravljanja umom. Većina kršćana se još nije ni upisala u ovu školu. Čujete me? (Amen.) Većina kršćana se jednostavno upisala u školu kontrole ponašanja. Kao i ostali dio svijeta pokušavaju držati poklopac nad neprikladnim ponašanjem da ne bi došli na loš glas ili upali u nevolje. Ali to nije škola u koju bi se kršćanin uopće trebao upisati. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Mi trebamo biti upisani u Kristovu školu u kojoj učimo vladati mislima i osjećajima. Gdje učimo upravljati umom. Jeste li upisani u tu školu? Jeste li vi u toj školi? To je što vas pitam. A što je cilj tog obrazovanja? Da pomogne vama i meni tako da načela Božje Riječi… Evo opet ove riječi: načela. Sjetite se što smo ranije proučavali. Načela su ono što Sveti Duh upisuje u naše srce. To je mnogo više od onoga ”smiješ”, “ne smiješ”. To je osnova Božjeg Zakona, načelo Njegove vladavine, a “smiješ” i “ne smiješ” su samo njegova praktična primjena. Načela Božje Riječi – načela koja su visoka kao nebo i koja obuhvaćaju vječnost – trebamo shvatiti kao nešto što se odnosi na naš svagdašnji život. Svaki naš postupak, svaka riječ, svaka misao trebaju biti u skladu s tim načelima.” Je li to biblijski? Je li to mjerilo koje Biblija od nas traži da dostignemo? Svakako, prijatelji moji. Spomenuo sam već to, ali pročitajte sa mnom u 2. Korinćanima 10,5. 2. Korinćanima 10,5 (Šarić): Što trebamo raditi? … da obaramo mudrovanje i svaku umišljenost koja se podiže protiv spoznaje Boga, i upravljamo svaku misao na poslušnost Kristu.” Da, to je biblijski, to je Božje mjerilo. Molim vas, ne mirite se s nižim mjerilom. “… zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu.” (Jer. Biblija.) Imam jedno vrlo važno prijelazno pitanje. Pratite me. Je li moguće da to učinimo? Da vas malo ohrabrim u odgovaranju na ovo pitanje. Je li moguće da tjelesni čovjek to učini? (Ne.) Odlučno ne. U stvari, počujte me: Ne samo što tjelesni čovjek nije u stanju svaku misao dovesti u pokornost Kristu, već je nemoguće da tjelesni čovjek ijednu misao dovede u pokornost Kristu. Ni jednu. Na osnovu čega to kažem? Opet na osnovu Biblije. Rimljanima 8,7: Što ovdje stoji za tjelesnog čovjeka, za tjelesno srce? “Težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može.” Shvatimo što nam Pavao ovdje govori. Tjelesni um nije u stanju, nesposoban je upravljati se prema duhu Zakona. Ne može. A sad pazite! Što mogu učiniti ako je sebičnost dovoljno snažna pobuda? Što mogu učiniti? Mogu svoje ponašanje uskladiti sa slovom Zakona. Ali ne mogu ga uskladiti s duhom Zakona. I upravo u tome je velika mogućnost da se prevarimo misleći da smo nešto što nismo. Jeste li čuli što sam upravo rekao? Kao što znate: “Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo.” Ono je u stanju lukavo prikriti svoju zloću bijeljenjem, ponašanjem usklađenim sa slovom Zakona. Brate i sestro, upravo zato nikad nije sigurno ni mudro da ocjenjujemo vjerodostojnost i iskrenost našeg kršćanskog života analiziranjem svojeg ponašanja. Nikad nije sigurno. U pouci 19 u Radnom listu, četvrti citat: Signs of the Times, 23. svibnja 1895: “Jer je umovanje tjelesno”, ovo nisu moje riječi već Duha proroštva: “Jer je umovanje tjelesno [prirodno] neprijateljstvo prema Bogu zato što se ne pokorava Božjemu Zakonu, a i ne može.” Pokušao sam vidjeti u Rječniku zašto je u Duhu proroštva stavljena u zagradi ova riječ kako bi bolje shvatio na što se misli pod pojmom prirodno. “Prirodan, koji se odnosi na prirodu ili konstituciju; urođen; postoji u nečijoj naravi, ne stečen već baštinjen.” Mi po rođenju, po naravi, mrzimo Boga, i nepopravljivi se bunimo protiv Njegovog Zakona. To smo po prirodi naslijedili, prijatelji. Tako smo rođeni. Hvalim Boga što se možemo nanovo roditi. A vi? (Amen.) Ali srce koje smo dobili rođenjem pod vlašću je duha, zakona i načela sebičnosti. Upravo zato nismo u stanju da se pokorimo duhu Zakona ljubavi … Nismo u stanju. Tjelesni čovjek mrzi Boga i pravednost, a voli Sotonu i grijeh. Neki od vas biste mogli reći: “Daj, mislim da pretjeruješ. Znam ljude koji uopće ne tvrde da su kršćani, ali nikad ne bi rekli da mrze Boga.” Razmislite! Da ste prije dvije tisuće godina došli k pismoznancima i farizejima i pitali ih što misle u vezi s Mesijom koji treba skoro doći, što bi odgovorili? “O mi volimo ovu mogućnost. Nju i očekujemo. Jedva čekamo da dođe.” Da ste im rekli da mrze Mesiju, što bi vam odgovorili? “Ti si lud.” Kamenovali bi vas na licu mjesta. “Mi volimo Mesiju.” Ali kad je On stvarno došao, kako su s Njim postupili? Ubili su ga. O čemu se u stvari radilo? O samoobmani. Kao što vidite tjelesno srce izmišlja tjelesnog Boga i onda voli takvog Boga. Upravo su to učinili stari pismoznanci i farizeji. Oni su zamislili tjelesnog Mesiju koji će zadovoljiti njihove sebične planove. On će učiniti da budu moćniji od svakoga drugog naroda na zemlji, skršit će vlast Rimljana, a onda će im cijeli svijet klicati i poštovati ih. To je bio Mesija kojeg su voljeli. Ali kad je došao pravi, ubili su ga. Znate li, dragi prijatelji, što mene plaši? Činjenica da mnogi od nas isto tako postupaju. Mi smo izmislili tjelesnog spasitelja i on je vrlo popularan za tjelesni um. Zašto? Zato što vam pomaže da budete zdravi, napredni. On zadovoljava sve vaše potrebe; štiti vas. Usrećuje vas. I naravno, On nikad ne traži da se odrečete sebe. I to je Bog u kojeg su zaljubljeni mnogi u kršćanstvu. I upravo je to razlog što će Sotona tako uspješno oponašati Isusa Krista. Jeste li čuli što sam vam upravo rekao? Zato što očekuju takvog Mesiju. Brate i sestro, nemojte se dati prevariti po ovom pitanju. Tjelesni čovjek može samo mrziti Boga. Ali ohrabrite se činjenicom da možemo doživjeti natprirodnu promjenu koja će nas osposobiti da volimo Boga svim svojim srcem, dušom, umom i snagom. Onog pravog Boga. To omogućuje novo srce. Ali, čujte me sada: Što moramo učiniti prije nego što dobijemo to novo srce? Tražiti ga, zar ne? Može li nam Bog dati nešto ako ne tražimo? Ne može a da ne krši našu slobodnu volju. I zato sve na nebu funkcionira po jednostavnom načelu: “Ištite i dat će vam se!” (Mt 7,7.) Ne možete to zaraditi, ali možete moliti za to jer koliko god bi vam Bog to želio dati, ne može vam se nametati. Mora imati naš zahtjev kako bi nam to dao bez kršenja naše slobodne volje. Pratite me? Ali tu postoji problem. Mi nećemo iskati ako nismo svjesni potrebe. Je li to razumno? Što nam pomaže da shvatimo svoju potrebu za novim srcem? Božji Zakon duhovno prosuđen. Razmislite! Ovo je vrlo važno da razumijemo. Tjelesno srce mrzi Boga i nije sposobno da se pokori duhu Zakona. Sjetite se, ono je u stanju pokoriti svoje ponašanje slovu Zakona. Pogledajte kako je to jasno rečeno u Review and Herald, 11. travnja 1893: “Čovjek bez Krista ne može ugoditi Bogu svojom snagom. Mi donosimo odluke i izgovaramo obećanja, ali tjelesno srce nadvladava sve naše dobre namjere. Mi možemo kontrolirati svoje izvanjsko ponašanje …” Mi možemo kontrolirati …” – što? “… svoje izvanjsko ponašanje, ali ne možemo promijeniti srce.” Vidite li zastrašujuću sposobnost tjelesnog srca da vas obmane pa mislite da ste nešto što niste? Put Kristu, str. 15.16: “Ne možemo se sami izbaviti iz ponora grijeha u koji smo upali. Naša su srca zla, i mi ih ne možemo promijeniti. ‘Tko će čisto izvuć iz nečista? Nitko!’ Zato je težnja tijela neprijateljstvo prema Bogu, jer se ne pokorava Božjem zakonu niti to može.’ (Job 14,4; Rimljanima 8,7.)” A sad poslušajte: “Obrazovanje, kultura, služenje voljom, ljudski napori, sve to ima svoje područje djelovanja, ali ovdje je neučinkovito.” Ali što možemo učiniti? Poslušajte: “Možda se time može postići izvanjska ispravnost u ponašanju, ali se ne može promijeniti srce; ne mogu se očistiti životni izvori. Da bi se čovjek mogao promijeniti, ostaviti grijeh i postati svet, mora postojati sila koja djeluje iznutra, novi život odozgo. Ta sila je Krist. Samo Njegova milost može pokrenuti zamrle sposobnosti duše i privući ih Bogu, svetosti.” O dragi prijatelji, čeznem za tom silom u svom životu. Pratite me? Nama je i te kako potrebna ova sila. A ova sila djeluje u nama kad primimo novo srce. Ponavljam, nećemo primiti novo srce dok ga ne zatražimo. A nećemo ga zatražiti ako ne vidimo da nam je potrebno. A mi koji imamo dovoljno snažnu pobudu sebičnosti, pa se ponašamo jako dobro u usporedbi s drugima, skloni smo i te kako da ne vidimo svoju očajničku potrebu. Čujete me? U stvari, često se događa da što više netko ima svjetla, to se lakše da prevariti misleći da je nešto što nije. Savao iz Tarza je po djelima Zakona bio besprijekoran (Fil 3,6) jer je i te kako dobro razumio što spada u prikladno ponašanje. A pošto je njegov život bio usklađen s tim shvaćanjem, smatrao se pravednim. Smatrao je da je pravedan. Mi smo skloni da isto to činimo. Pogledajte Izreke 16,2: “Čovjeku se svi njegovi putovi čine čisti, a Jahve ispituje duhove.” Razmislite! Zašto se čovjeku čini da su njegovi putovi čisti? Jer procjenjuje svoje ponašanje na osnovi slova Zakona. “Putovi” su ponašanje. Budući da je njegovo ponašanje usklađeno sa slovom Zakona, on misli: “Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!” (Otk 3,17.) “A Jahve ispituje duhove.” Što ispituje? Pobude iza ponašanja. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Dragi prijatelji, i mi moramo ispitati pobude. Trebamo ispitati pobude. Trebamo ispitati sebe. Dragi Laodicejci, tvrdim da to moramo nezaobilazno učiniti. Sveto pismo kaže: “Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri!” (2 Kor 13,5.) A ovo učiniti je još prikladnije i potrebnije s obzirom da živimo u vrijeme Dana pomirenja. Što su sinovi Izraelovi činili na Dan pomirenja? Postili su, molili se i ispitivali svoje srce da vide je li sve u redu. Ne smatrate li da bi za ovaj Dan pomirenja bilo još prikladnije da to činimo? Svakako, prijatelji moji. Pa ipak, kako se rijetko to čini. Evo molitve koju bih vam preporučio za ispitivanje duše, koje vam ozbiljno preporučujem da poduzmete. Psalam 139,23 i 24: “Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!” Što David moli Boga da mu pomogne? Da vidi iza ponašanja. Da vidi iza vanjskog života i procijeni pobude i misli i želje iza njih. I mi, dragi Laodicejci, trebamo moliti ovakvu molitvu. Amen? (Amen.) Shvatite, pošto se duhovne stvari mogu samo duhovno rasuđivati, i pošto ispitivanje duhova zahtijeva duhovno rasuđivanje, moramo moliti Boga da nam pomaže oči pomašću za oči (Otk 3,18). Vidite, mi se možemo tako lako prevariti i dati zaslijepiti ubijeljenošću. Ako nemate duhovno rasuđivanje, onda se možete prevariti misleći, pošto je vaše ponašanje dobro, onda ste pravedni. Ali dragi prijatelji, ispitajte duh koji je iza toga. Molite Boga da vam pomaže oči s pomasti i pomogne da ne vidite samo ono što činite, već i zašto to činite. Koja je vaša pobuda, vaš motiv? I tijekom tog samoispitivanja, molite Svetog Duha da osnaži i upravlja vašom savjesti. Poslušajte što piše u Izrekama 20,27: “Svjetiljka je Gospodnja duh čovječji: ona istražuje sve do dna utrobe.” Jako zanimljivo … Razmislite! Što je “duh čovječji”? To je najviša sposobnost ljudskog uma, a posebno njegova savjest, taj glas kojim mu Bog može prenijeti svoju volju. A taj duh čovječji je svjetiljka, baterijska lampa, kojom možemo ući da pogledamo i otkrijemo ono što je potrebno. Ali tu svjetiljku moramo dati Isusu kako bi On u nju stavio baterije Svetog Duha. A njome treba upravljati Riječ da bi otkrila sve što je potrebno otkriti. Pratite ovo? U protivnom svjetiljka čovjekove savjesti neće funkcionirati. Zato dajte tu svjetiljku Isusu. Neka je On osnaži svojim Duhom i neka Njome upravlja svojom Riječi pa će ona otkriti što god je potrebno u unutarnjim odajama vašeg uma i srca. U ovom samoispitivanju naučite koristiti Božju Riječ, ali je koristite duhovno prosuđenu. Hebrejima 4,12: “Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca.” Kako vidite, kad se Riječ duhovno prosuđuje onda je ona oštra kao dvosjekli mač koji siječe u samu srž našeg bića, u područje naših misli i nakana srca, a to su naše pobude, Ali dragi prijatelji, ako se Riječ ne prosuđuje duhovno, onda je samo nož za mazanje maslaca, tako da o sebi imate dobro mišljenje. Pazite da taj mač ima oštricu. A onda dopustite da na vašem srcu izvede operaciju. Veliki Liječnik je vrlo sposoban. On neće nanijeti nepotrebnu bol, jamčim vam. Ali On će, upozoravam vas, razotkriti ono što treba razotkriti. Ali kad to otkrijete, nemojte se ljutiti. Pritrčite križu, primite Njegov oprost, i Njegovom milošću pobijedite. Molim vas, učinite to dok još ima vremena. Nemojte to odlagati. Ispitajte sebe; istražite svoje srce. Je li sve u redu? To je pitanje. Moramo ovdje stati. Molim vas, ustanite na molitvu. Nebeski Oče, molimo Te da nam i dalje pomogneš da razumijemo kako možemo doći do novog srca. Shvatili smo da moramo postati svjesni svoje potrebe za njim da bismo ga mogli tražiti. Ali tek laserskim svjetlom Tvoje Riječi i prodirućom zrakom Tvojeg Zakona, s duhovnim rasuđivanjem što svijetli u srž našeg bića, možemo otkriti bilo koje licemjerstvo koje treba otkriti. Pomozi nam sada, dok još uvijek možemo prići križu, i moliti za novo srce i primiti ga. Ovo molim u Isusovo ime. Amen.

Ako želite, možete pratiti prijepis dok gledate video predavanja. Ako ste prekinuli čitanje i ne možete naći dio teksta u prijepisu, kombinacijom tipki CTRL-F (JABUKA-F) unesite riječi koje ste upravo čuli. Pretraga teksta će vas postaviti tamo gdje ste stali. Ukoliko vam se sviđaju ova predavanja i želite nam pomoći da napravimo pdf file koji bi bio dostupan za download, molimo kontaktirajte nas za upute kako to napraviti. Hvala vam unaprijed! Neka vas Bog obilno blagoslovi.

Email, Print, Bookmark, or Share
  •  
  •   
  •  
  •  
  •  
0

Your Cart