Select Page

Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikada povjereno ljudima. U slijedećih sat vremena istražit ćemo našu prednost i odgovornost da razvijemo karakter nalik na Krista. Sjedinimo se u ostvarenju duhovne obnove do koje će nas pastor Stephen Wallace voditi “Iz slave u slavu”.

Dobrodošli natrag, dragi prijatelji. Veoma cijenim što ste ostali da ovo poslije podne proučavamo o najvažnijem djelu ikad povjerenom ljudskim bićima. A to je? Izgradnja karaktera (Odgoj, str. 203.) Nalazimo se u sredini vrlo blisko povezanog niza proučavanja o našoj suradničkoj ulozi, koja vodi do neizbježne potrebe za dobivanjem novog srca kako bismo bili u stanju ispuniti ovu ulogu. Pokušavam vas Božjom milošću veoma pažljivo voditi da prepoznate svoju očajničku potrebu za novim srcem, jer, kako vidite, ako ne shvatimo svoju potrebu, nećemo ni tražiti da ga dobijemo. A ako ga ne tražimo, nećemo ga ni dobiti. Znam da baš nije ugodno ovo što radimo kad se izlažemo laserskom svjetlu Božje Riječi i Njegovog Zakona, pa možda otkrijemo neke ružne stvari koje su dugo vremena bile skrivene iza bjeline kreča To nije nimalo zabavno. Ali je svakako potrebno. A ja kažem: “Bože, učini što moraš.” Pratite me? Učini što moraš da mi pomogneš shvatiti kako doista stoji sa mnom. To bismo trebali činiti ovog Dana pomirenja. Amen? Trebamo ispitivati svoje srce da vidimo je li sve dobro u našoj duši. Neka nam Bog pomogne da se riješimo svake samopravedne samoobmane, dragi Laodicejci, dok je još vrijeme da to ispravimo … Dok je još vrijeme. U ovom posljednjem proučavanju htio bih razmotriti život klasičnog Laodicejca, klasičnog licemjera, klasičnog farizeja, Saula iz Tarza. Saula iz Tarza. Želim da ispitamo što mu je pomoglo da se riješi ove samopravedne samoobmane. I želim da shvatimo kako je to isto ono što nama može pomoći. Vidite li što kanimo proučiti? Ponavljam, duhovne stvari treba duhovno prosuđivati (1 Kor 2,14). Prema tome, prije nego što nastavimo, trebamo se – pomoliti. Dok se molite za sebe, sjetite se i mene. Bože Oče, u ime Isusa Krista, Gospodina moje pravednosti, slobodno izlazim pred Tebe u svetoj odvažnosti. Ne oslanjam se na ono što jesam, već ono što je On. Njega si prihvatio i ja Ti zahvaljujem što sam prihvaćen u Voljenome. Izlazim pred Tebe radi sebe i radi mojih krvlju otkupljenih braće i sestara, i ponovno molim za izlijevanje Svetog Duha. Potreban nam je u ranoj i kasnoj kiši sile. Ti znaš naše osobne potrebe, nekima je potrebna rana, a nekima kasna kiša. Oče, imamo skupocjeno sjeme istine koje si nam povjerio kao narodu. Ali kod mnogih od nas vrt uma je suh i bezvodan. Da bi ovo sjeme moglo proklijati i pustiti korijen te donijeti plod, tlo mora biti natopljeno kišom Duha. Ti si mi dao prednost da iznosim sjeme istine. Ali Oče, molim Te da silom Svetog Duha ono nađe plodno tlo u vrtovima uma svake prisutne osobe. Pripremi tlo; učini što god je potrebno. Preori ga plugom istine. Navlaži ga Svetim Duhom i obasjaj ga toplim zrakama svoje ljubavi. Neka to bude idealan uvjet u kojem sjeme može proklijati, pustiti korijen i donijeti rod. I Oče, molim Te, sačuvaj me da ne pomiješam sjeme korova sa sjemenom istine. Neka silom Svetog Duha ovo proučavanje donese rod karaktera sličnog Kristu u vrtovima naših umova. Ovo molim u Isusovo ime. Amen. Ovo ispitivanje duše, tako prikladno i potrebno za osobno sudjelovanje u ovom Danu pomirenja, zahtijeva da naša savjest bude osnažena i vođena Duhom i Božjom Riječju. Ono zahtijeva da duhovnim prosuđivanjem ispitamo sebe ne po našim mjerilima, već po mjerilu Božje Riječi. Kad se radi o samoispitivanju mi smo skloni da sebe uspoređujemo s drugima (2 Kor 10,12). U tome je naša tragedija. Kad god se malo uznemirimo zbog svojeg života, mi činimo – što? Pitamo sebe: “Kako je kod mene? U usporedbi s njim, ja sam još dobar. A s njom, o kako sam od nje napredniji.” Kao što vidite, lako je naći nekoga tko nije bolji od vas. Skloni smo poticati našu samoobmanu uspoređujući se s drugima. Uostalom, upravo zato su legalisti tako kritički nastrojeni i skloni tražiti greške. Jeste li čuli što sam upravo rekao? Zašto? Zato što moramo druge rušiti da bismo sebe uzdigli. A legalistički, samopravedan duh odgovoran je za brojne podjele i sukobe u našim obiteljima, kao i u crkvenim obiteljima. Kad bismo svi pojurili križu i priznali da smo svi jednako dužnici milosti, shvatili bismo da je tamo tlo savršeno ravno. (Amen.) Nema lažne superiornosti ni kompleksa inferiornosti u podnožju križa. Svi smo mi i te kako ovisni o milosti. (Amen.) I kao što smo je primili od Krista, tako je trebamo pokazati jedan prema drugome. Tada ćemo biti strpljivi i milosrdni. Neka nam Bog u tome pomogne. Ali dragi prijatelji, shvatimo da Sveto pismo osuđuje ovo uspoređivanje s drugima i smatra ga ludošću. Koje je jedino ispravno mjerilo? Ne samo Božja Riječ, već Riječ postala tijelom, Isus Krist. Amen? (Amen.) Uostalom, poslušajte me: Završili smo s tvrdnjom: ako nam Riječ treba pomoći u samoispitivanju, moramo je duhovno prosuđivati. To je jedini način da mač oštar s obje strane može izvršiti operaciju srca i doprijeti do pobuda, nakana te misli i osjećaja u privatnim odajama uma. Ali želim da shvatite kako je najbolji način da duhovno prosuđujete Božju Riječ vidjeti kako se ona očitovala u Riječi koja je postala tijelom, u Isusu Kristu. I ovdje se pojavljuje apostol Pavao. Je li Savao iz Tarza proučavao Riječ? Jeste; to mu je bilo zvanje. Poznavao ju je od korica do korica. A da li ju je proučavao s duhovnim prosuđivanjem? Očito nije, jer je mislio da je – što? – “po pravednosti zakonskoj besprijekoran” (Fil 3,6). Drugim riječima: “Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!” (Otk 3,17.) Što je pomoglo Savlu da prepozna duhovnu narav Riječi? To je bio osobni susret s Riječju koja je postala tijelom na putu za Damask. Amen? (Amen.) Kad je Savle tog jutra u Jeruzalemu ustao, obukao dojmljivu farizejsku odjeću, opskrbljen vlašću svojih drugova u Sanhedrinu, krenuo je uz veliko razmetanje sa svojom stražom u Damask da sredi kršćane, one krivovjerce. Bio je Laodicejac od glave do pete, bogat i obogaćen, bez ikakve potrebe. A što se onda dogodilo? Sreo je Isusa. I dragi prijatelji, to je bio tako dramatičan susret da je potpuno i temeljito promijenio njegov život. Nazreo je sjaj Božje slave. Što? Odsjaj Božje slave (Heb 1,3), savršeno otkrivenje Božjeg karaktera, utjelovljeni Božji Zakon, Riječ što postade tijelom (Iv 1,14). A ova je objava bila tako sjajna da je oslijepio, ali je po prvi put progledao duhovnim očima. A onda je odjednom u tom svjetlu mogao vidjeti što se stvarno nalazilo u njegovoj duši. I čovjek koji je krenuo bogat, obogaćen, kojemu ništa nije trebalo, čovjek koji je po pravednosti zakonskoj bio besprijekoran kad je otišao iz Jeruzalema, vratio se teturajući kao prvi među grešnicima (1 Tim 1,15). Dragi Laodicejci, vama i meni potreban je ovakav susret. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Nama je i te kako potrebno da sretnemo Isusa na svom putu i ja kažem što prije to bolje. Pratite me? Neka bi nam Bog pomogao da vidimo blještavo svjetlo koje izlazi iz Isusa, da bismo vidjeli što se nalazi u nama samima. Review and Herald, 16. listopada 1888. Ne, pođimo prvo u Review and Herald, 23. travnja 1911. Negdje prema dnu stranice 41. “Savlovo obraćenje bilo je obilježeno iskrenim pokajanjem, priznanjem i ozbiljnom težnjom za oproštenje grijeha. Prije svog obraćenja Savle je bio ohol i samouvjeren, ali sada je bio povijen pod tugom i stidom; gadio se samog sebe. S obzirom na objavu koju je dobio počeo je sebe smatrati najvećim grešnikom.” I dragi prijatelji, kad budemo doživjeli takav susret, i mi ćemo to iskusiti. Review and Herald, 16. listopada 1888: “Kad je Božjem sluzi dopušteno da vidi slavu nebeskog Boga kako je otkrivena ljudskom rodu, i kad samo djelomično shvati čistoću Sveca Izraelova, on će odmah priznati nečistoću svoje duše, a ne se hvaliti svojom svetošću.” Ponavljam: Laodicejci trebaju požuriti križu. Zapazimo još jedan element Savlovog doživljaja i učimo od njega. Što je Bog još upotrijebio kako bi mu pomogao da se oslobodi svoje samopravedne samoobmane? Zakon, duhovno razabran. Molim vas, shvatite: kao što vidite, kao što se Riječ najbolje razaznaje u Riječi koja je postala tijelo, tako se Zakon najbolje razaznaje u utjelovljenom Zakonu, Isusu Kristu. Kad je Savle nazreo Isusa, utjelovljenje Zakona kojeg je godinama proučavao, odjednom je postao duhovan i po prvi put on mu je otkrio korijen problema grijeha. Što? Korijen problema grijeha. Kao što znate, Pavao je bio i te kako svjestan ploda problema grijeha. O čemu to govorim? Govorim o grešnom ponašanju. Ali premda je Savle bio svjestan ploda problema grijeha, nije imao pojma o korijenu problema grijeha. O čemu je riječ? O sebičnom srcu koje se nalazi iza ponašanja. Kako je to išlo? Razmišljajte sa mnom: Što je Savlu pomoglo da prepozna korijen problema grijeha? Što? Zakon, Rimljanima 7,7. Poslušajmo njegovo svjedočanstvo: “Što ćemo dakle reći? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Nego: grijeha ne spoznah doli po Zakonu jer za požudu ne bih znao da Zakon nije govorio: Ne poželi!” Koji element problema grijeha Savle otkriva posredstvom desete zapovijedi? Je li to plod? Je li riječ o grešnom djelu? Ne. On je znao što je grešno djelo; to mu je bila profesija. On je mogao navesti pojedinosti svakog grešnog djela, posebno kad se radilo o svetkovanju subote. On je dobro znao pokazati koje je djelo grešno. Zato opet pitam: Koji element problema grijeha on otkriva posredstvom Zakona? On otkriva prirodni grijeh, njegov korijen, svoje sebično srce. Zapazimo koja mu zapovijed pomaže u otkrivanju. Koja? Deseta zapovijed: “Ne poželi!” (Izl 20,17.) Zašto mu je baš deseta zapovijed pomogla da to otkrije? Ima li nešto posebno u toj zapovijedi? Jeste li ikad o tome razmišljali? Dragi prijatelji, nemojte samo preletjeti preko teksta Pisma. Zaustavite se i postavljajte prikladna pitanja. Zašto je Pavao rekao da mu je deseta zapovijed pomogla otkriti element problema grijeha? Ima li nešto posebno u toj zapovijedi? Svakako ima. A što je to? Ona je jedina od svih deset koja se isključivo bavi onim što se zbiva u umu. U svakoj drugoj od Deset zapovijedi ima nešto što možete učiniti kad je riječ o ponašanju da biste uvjerili sebe kako vršite sve zahtjeve Zakona jer se mogu primijeniti na ponašanje. “Nemoj imati drugih bogova uz mene.” (Izl 20,3.) U redu, izbacit ću ih sve; neću ih imati. “Ne klanjaj im se niti im služi.” “Ne pravi sebi lika ni obličja.” Neću to činiti. “Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga …” (Izl 20,7.) Pregrist ću jezik; neću to činiti. “Sjeti se da svetkuješ dan subotni.” (Izl 20,8-11.) U redu, računaj sa mnom. Još i subotnja škola; to su ekstra bodovi. Isto sjedalo, košulja i kravata; ja svetkujem subotu. “Poštuj oca svoga i majku svoju.” (Izl 20,12.) Svakako, najbolji starački dom u gradu. “Ne ubij!” (Izl 20,13.) Nikome ja ne oduzimam život. “Ne ukradi!” Ne uzimam ono što nije moje. “Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!” (Izl 20,16.) Ne lažem uopće. “Ne učini preljuba!” (Izl 20,14.) Ni pomisliti; ja sam vjeran svojoj ženi. Ništa od toga ne radim; ja sam pravedan. “Ne poželi!” Što radite da ne poželite? Postoji li išta što činite kad je riječ o ponašanju da biste uvjerili sebe kako vršite desetu zapovijed? Nema. Zašto? Gdje se odvija proces želje? U umu. Sada vidite zašto mu je deseta zapovijed pomogla da otkrije korijen problema grijeha. Ona je jedinstvena. Poslušajte ovo što piše u Patrijarsi i proroci, str. 251: “Deseta zapovijed udara u sam korijen svih grijeha, zabranjujući sebične želje iz kojih izvire grješan čin.” Ovdje imate razliku između korijena i ploda. Shvaćate? Što je plod? Grješan čin, grijesi, “grijeh” malim slovima. Što je korijen? Sebično srce, sebične želje, “grijeh” velikim slovima. Morao sam se poslužiti ovom igrom na našem jeziku da razlikujete između različitih elemenata problema grijeha. U grčkom i hebrejskom jeziku postoje različite riječi koje opisuju grijeh, ali ja sam se morao poslužiti s opisom malim i velikim slovima. GRIJEH velikim slovima je korijen; to je sebično srce. Grijeh malim slovima je plod. Dragi prijatelji, poslušajte, jako je bitno da prepoznamo korijen problema grijeha prije nego što smo u stanju doživjeti istinsko obraćenje. Ponovit ću: Jako je bitno da prepoznamo korijen problema grijeha prije nego što smo u stanju doživjeti istinsko obraćenje. Zašto? Reći ću to ovako: Svakako ćemo rješenje za grijeh tražiti razmjerno razumijevanju našeg problema grijeha. Hoćete li nešto reći? Jeste li to razumjeli? Ponovit ću. Svakako ćemo rješenje za grijeh tražiti razmjerno razumijevanju našeg problema grijeha. Ako mislim da je moj problem grijeha malen, potražit ću samo malo rješenje. Pratite me? Ako smatram da su moj problem grijeha “grijesi”, ono zlo koje kažem i činim, onda ću tražiti oproštenje samo za svoje “grijehe”. Čujete li što vam govorim? Ali postoji li nešto veće od problema ovih “grijeha”? Da, postoji. To je GRIJEH, korijen, sebično srce. A dragi prijatelji, od Boga neću tražiti rješenje za korijen problema, dok ne postanem svjestan da ga imam. Je li vam to logično? Svakako ćemo rješenje za grijeh tražiti razmjerno razumijevanju našeg problema grijeha. I upravo u tome mi kao narod imamo problem jer postoje mnogi, čak i u ovoj dragoj Crkvi, koji žele definiciju grijeha ograničiti na voljni prijestup Božjeg Zakona, na plod. Ali ja sam ovdje da vam kažem kako to nije cijeli problem. Postoji korijen, sebično srce koje dobivamo rođenjem. Gospodnja sluškinja to naziva “urođenim grijehom”, (ST, 17. prosinca 1885.) Kako ga naziva Gospodnja sluškinja? “Urođenim grijehom.” Očito je riječ o nečemu mnogo većem od voljnog izbora, zar ne? O čemu govorimo kad spominjemo urođeni grijeh? Govorimo o tjelesnom sebičnom srcu, korijenu svih grijeha koje počinimo. Pratite me? Zato je tako važno da shvatimo veličinu problema grijeha. Mi nećemo nikad moći doživjeti potpuno obraćenje, jer ćemo neminovno tražiti rješenje koje mislimo da nam je potrebno. Ako mislimo da imamo samo “grijehe” za koje trebamo dobiti oprost, to je sve što ćemo tražiti. Ali ako shvatimo da imamo GRIJEH koji trebamo pobijediti, i za njega dobiti oproštenje, onda ćemo tražiti takvo rješenje. Je li vam to logično? Poslušajmo kako to kaže Duh proroštva. Faith and Works, str. 31: “Duša prvo mora biti uvjerena u grijeh prije nego što će grešnik osjetiti želju da dođe Kristu. Grijeh je bezakonje.'” (1 Iv 3,4.) Klasična biblijska definicija – dobra, ali pazite. “Grijeh je bezakonje.” Ona citira Rimljanima 7,7 tekst kojeg smo pogledali. “‘grijeha ne spoznah doli po Zakonu.’ kad je ova zapovijed doprla do Savlove savjesti, grijeh je oživio, i on je umro. Vidio je sebe osuđena Božjim Zakonom. Grešnik ne može biti uvjeren u svoju krivnju dokle ne shvati što je grijeh zapravo.” Je li ovo jasno? “Grešnik ne može biti uvjeren u svoju krivnju dokle ne shvati što je grijeh zapravo.” Što je grijeh zapravo? To nije teško odrediti. “Grijeh je bezakonje.” (1 Iv 3,4.) Ali pazite! Da, “Grijeh je bezakonje.” (1 Iv 3,4.) Ali dragi prijatelji, ovo postavlja novo pitanje. Što je Zakon? Čujem li neki “amen”? (Amen.) Slažem se s vama: “Grijeh je bezakonje.” Ali sada pitam: Što je Zakon? Ako je Zakon – dobro me pratite … Ako je Zakon samo moralni kodeks koji se tiče našeg ponašanja, što je onda grijeh? Prijestup kad je riječ o ponašanju. Jedino što onda trebam jest moliti za oproštenje svojih grijeha, za one samovoljne odluke koje donosim buneći se protiv Božjeg Zakona, pa činim zlo. Ali zar je to sav Zakon? Je li on samo moralni kodeks koji se odnosi na moje ponašanje? Ne, što je on još? Prijepis Božjeg karaktera. Isusove prispodobe, str. 207. “Božji Zakon je izraz Božjeg karaktera.” A što je Božji karakter? Što je uopće karakter? “Misli i osjećaji zajedno.” (5T, str. 310.1) Zbog toga Zakon zadire u naše misli i osjećaje. Amen? To smo već zaključili. Zato možemo prestupiti Zakon kad je riječ o našim mislima i osjećajima. Ne samo o našim riječima i postupcima, nego i o našim mislima i osjećajima. Da, grijeh je prijestup Zakona. Ali Zakon možete, pošto je izraz Božjeg karaktera, prekršiti i u privatnim odajama svojeg uma. Ali ni to nije kraj onoga što Zakon jest. Što je još Zakon? Recite! Sjetite se dublje, najdublje dimenzije Zakona. Put Kristu, str. 62: “Božji je Zakon izražaj Njegove prave naravi.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) Što je Zakon? “Izražaj Božje prave naravi.” A što je jednom riječju prava Božja narav? Ljubav. Što je jednom riječju naša narav? Sebičnost. Zato smo po prirodi grešni. Pratite me? To je korijen problema grijeha: naše naravno sebično srce. A pošto imamo sebično srce, mi imamo grešne misli i osjećaje. A pošto imamo grešne misli i osjećaje, mi imamo grešne riječi i postupke. Je li ovo jasno? Ali grešne riječi i postupci su samo plod problema grijeha. Korijen se nalazi ispod površine. Sebično srce, sebične pobude, sebičan duh, sebične želje, sve je to ispod površine. A dragi prijatelji, Zakonu treba dopustiti da obavi svoje djelo prije nego što budemo spremni doživjeti pravo, potpuno obraćenje. Drugim riječima, Zakonu treba dopustiti da bude naš nadzornik prije nego što smo spremni uteči se Kristu i opravdati se vjerom. Kao što vidite, ako nam Zakon ne može ukazati na problem grijeha, mi ćemo misliti da nas usklađenost sa slovom zakona, na razini ponašanja čini pravednima. Pratite me? Ali kad Zakon zasvijetli u srž našeg bića i kad shvatimo da nije zaokupljen samo onim što činimo ili ne činimo, već posebno zašto nešto činimo ili ne, dakle pobudom iza njega, odjednom počinjemo shvaćati što je korijen problema. I upravo to je Zakon pomogao Savlu. A u tome Zakon treba i nama danas pomoći. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Znate li zašto? Znate li zašto ima toliko poluobraćenih i neobraćenih u ovoj dragoj Crkvi i kršćanstvu općenito? Jer nedostaju propovijedi kakve je Učitelj propovijedao o Božjem Zakonu s naših propovjedaonica. Zakonu nije dopušteno da bude nadzornik, da istakne dubinu našeg problema grijeha. A tko god nije upoznao dubinu svojeg problema grijeha, neće i ne može otići k Spasitelju da primi cjelovito rješenje problema grijeha, jer mu je nepoznata veličina tog problema pa zbog toga neće tražiti i cjelovito rješenje za grijeh. Je li to jasno? Poslušajte sljedeću značajnu tvrdnju. Naše visoko zvanje, str. 142: “Gospodnji zakon je izrazito širok. Isus … je jasno objavio svojim učenicima da se ovaj sveti Božji zakon može prekršiti čak i mislima, osjećajima i željama, ali i riječima i djelima. … kada se Zakon bude promatrao s njegove duhovne strane, tada će duša prihvatiti zapovijed u njezinoj stvarnoj snazi. Grijeh će se pokazati kao krajnje grešan. … Neće tada više biti vlastite pravednosti, samouzvisivanja, samohvale. Nestat će i sigurnosti u sebe. Posljedica će biti duboko osvjedočenje u vlastitu grešnost i preziranje samoga sebe pa će se duša, koja je očajnički svjesna opasnosti koja joj prijeti, osloniti na krv Janjeta Božjeg kao na svoju jedinu nadu.” Vidite da je Zakon dan da bude nadzornik koji nas vodi Kristu da bismo se opravdali – čime? … vjerom. Još jedan citat koji moram podijeliti s vama. Manuscript Release, sv. 10, str. 287: “Božji Zakon je u Pismu predstavljen sa svojim širokim zahtjevima. Svako načelo je sveto, pravedno i dobro. Ona iznose čovjekove obaveze prema Bogu i dopiru do misli i osjećaja u duši. Ona će proizvesti uvjerenje o grijehu u svakome tko osjeća da ih je prestupio. Kad bi Zakon obuhvatio samo vanjsko ponašanje, ljudi se ne bi osjećali krivima za svoje zle misli, želje i nakane. Ali Zakon zahtijeva da sama duša, taj duhovni element, bude čista, um svet, a sve misli i osjećaji u skladu sa zakonom ljubavi i pravednosti. U njegovoj svjetlosti ljudi vide da su krivi pred Bogom.” Dragi prijatelji, upravo ovo svi mi trebamo vidjeti ako želimo biti spremni za potpuno, istinsko obraćenje. Što trebamo vidjeti? Da smo krivi pred Bogom. I upravo u tome je, po mojem mišljenju, problem suvremenog kršćanstva. Postoji strašna odbojnost, čini se, kod propovjednika Evanđelja, da kažu nešto što bi u ljudima izazvalo osjećaj krivnje. “Ne želimo da se ljudi osjećaju krivima; želimo da se svi osjećaju prihvaćenima.” Smrtonosna krivotvorina, brate i sestro. Mi smo prihvaćeni, ali samo u Voljenome. A vi i ja nemamo pravo tvrditi da smo prihvaćeni u Voljenome, ako se nismo duboko pokajali u podnožju križa i primili oprost za svoje grijehe i pobijedili ih. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Još jedan citat, iz knjige Isusov život, str. 243: “Kad je Zakon objavljen na Sinaju, Bog je objavio ljudima svetost svoga karaktera, kako bi isticanjem suprotnosti mogli vidjeti grješnost svoga karaktera. Zakon im je predan da ih osvjedoči o grijehu i otkrije im njihovu potrebu za Spasiteljem. On bi to učinio da su njegova načela bila primijenjena na srce s pomoću Svetoga Duha. Ovo se djelo još uvijek mora obavljati.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) “Ovo se djelo još uvijek mora obavljati.” Zar i danas? Da, posebno danas. “U Kristovom životu zakonska su načela učinjena jasnim.” Gdje su učinjena jasnim? U Kristovom životu. Ponovno vidimo da je najbolji način prosuđivanja duhovne naravi Zakona vidjeti kako se očitovao u Isusovom životu. Upravo tu vidite samopožrtvovnu, samodricajuću Božju ljubav. U Kristovom životu. Amen? Zakon i ne zna za drugo nego za samopožrtvovnu, samodricajuću ljubav. “U Kristovom životu zakonska su načela učinjena jasnim; i dok Božji Sveti Duh utječe na srce, dok Kristova svjetlost otkriva ljudima njihovu potrebu za Njegovom krvi koja čisti i za Njegovom pravdom koja opravdava, Zakon je još uvijek sredstvo koje nas dovodi Kristu da bismo mogli biti opravdani vjerom.” Brate i sestro, molim vas da dopustite Zakonu da bude istinski nadziratelj u vašem životu. Dopustite mu da bude istinski nadziratelj (Gal 3,24). Ima još nešto čime se Bog koristi da nas dovede križu. Zakon nas tjera tako da u nama izaziva svijest o krivnji i našoj očajničkoj potrebu za oprostom. Zakon nas potiče Ali dok nas Zakon potiče, Janje nas privlači. Amen? (Amen.) “A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.” Ove dvije nadprirodne sile, koje zajedno rade, dovest će nas, ukoliko se ne protivimo, u podnožje križa. (Amen.) Zakon će nas poticati a Janje privlačiti. Pogledajte kako je to lijepo utkano u ovu izjavu; poticanje Zakona i privlačenje Janjeta. Review and Herald, 2. rujna 1890: “Kad gledamo na križ i tamo vidimo muke Sina beskonačnoga Boga, naša srca su potaknuta na pokajanje. Isus je dragovoljno odlučio poštovati najviše zahtjeve Zakona, da može opravdati sve koji vjeruju u Njega. Gledamo na križ i vidimo Isusa zadovoljna i pokorena Bogu. Isus je pravednost. Kakva je punina iskazana u ovim riječima! A kad mi osobno možemo reći: ‘Gospodin je moja pravednost’, onda se možemo radovati jer žrtva pomirenja gledana vjerom donosi mir i utjehu i nadu dršćućoj duši savijenoj pod teretom krivnje. Božji Zakon …” Odakle je došao ovaj osjećaj grešnosti? “Božji Zakon otkriva grijeh, a kad grešnika privuče umirući Krist, on vidi strašan karakter grijeha, kaje se i prihvaća lijek, Janje Božje koje uzima na se grijehe svijeta.” Prijatelji, ovo je istinsko obraćenje. No jeste li vidjeli dva čimbenika koji djeluju zajedno? Zakon je poticao a Janje privlačilo. Zakon osuđuje, a ljubav privlači … privlači nas da dobijemo oprost kao i novo srce. Pratite me: Kad dođemo križu mi ćemo silom Svetog Duha osjetiti iskrenu žalost zbog grijeha koja vodi pravom pokajanju. Zapazimo izraz “pravom”. Postoji lažna žalost zbog grijeha i lažno pokajanje. 2. Korinćanima 7,10: “Jer žalost po Božju rađa neopozivo spasonosnim obraćenjem, a žalost svjetovna rađa smrću.” Nije li Judi bilo žao zbog učinjenog grijeha? Je li se kajao? Da, ali je li to bila istinska žalost? Je li to bilo pravo kajanje? Ne. Kad je onih 30 srebrnika bacio pred noge velikog svećenika, i rekao: “Sagriješih predavši krv nedužnu!” (Mt 27,4.) jako je žalio zbog posljedica grijeha. A kamo vodi ovakva žalost? Što smo čitali? “Žalost svjetovna rađa smrću.” (2 Kor 7,10.) I što je učinio? Otišao je te se objesio. Ode te se objesi. (Mt 27,5.) Dragi prijatelji, prava žalost nas tjera da idemo križu i tamo primimo dar oprosta. Djela 5,31: “Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha.” Svi znamo da je oproštenje grijeha dar milosti. Ali znajmo da je to i pokajanje. Isto kao oproštenje, pokajanje je dar. Ne možete izazvati iskreno žaljenje zbog grijeha, niti možete izazvati iskreno pokajanje zbog grijeha. Ali možete prići križu i snagom Svetog Duha oboje primiti kao dar. Kristova ljubav će u vama izazvati žalost zbog grijeha. Zašto? Zato što ćete u podnožju križa vidjeti što su vaši grijesi učinili Isusu. Amen? (Amen.) Odjednom shvaćate kako je grijeh strašan, jer je Božjem Sinu nanio beskrajne patnje kad je slomljena srca povikao: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Mt 27,46.) Zašto je Bog ostavio svoga Sina? Zato što “Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini” (2 Kor 5,21). Postupao je s Njim kao s grešnikom, da strašne posljedice grijeha ne bi pale na nas. Kako ne biste voljeli takvoga Gospodina! Čujem li neki “amen”? (Amen.) Brate i sestro, kad priđemo križu i čujemo kako Isus govori: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” mi trebamo reći: “Bože moj, Bože moj, zašto si me prihvatio?” Osnova je ista. Bog ga je odbacio jer mu je uračunao moj grijeh, a mene je prihvatio jer mi je uračunao Njegovu pravednost. S nama obojicom – s Kristom i grešnikom – se postupalo kako ne zaslužujemo mi, već onaj drugi. S Kristom se postupalo kako mi zaslužujemo, da bi se s nama postupalo kako On zaslužuje. Kad shvatite kakvu žalost i patnju vaš grijeh nanosi Božjem srcu, to će u vama, djelovanjem Svetog Duha, izazvati iskrenu žalost zbog grijeha. A ona će izazvati iskreno pokajanje. I ono je dar. A što ćete u tom duhu iskrenog pokajanja i žalovanja zbog grijeha tražiti? Tražit ćete potpuno rješenje problema grijeha. Što ćete tražiti, prijatelji moji? Potpuno rješenje problema grijeha. Drugim riječima, nećete samo tražiti oprost svojih grijeha već ćete moliti Boga da riješi i pitanje GRIJEHA. Čujete li to u Davidovoj molitvi? Čujete li? To je uzor molitva za iskreno pokajanje i obraćenje. Psalam 51,11 i 12. Dobro poslušajte! Potican Zakonom i privlačen Janjetom … David je imao samo sliku Janjeta, a mi ga imamo takvog kakvo jest. Dakle, potican Zakonom i privlačen Janjetom, što David iznosi iz dubine svoje duše? “Odvrati lice od grijeha mojih, izbriši svu moju krivicu!” Koji je to element problema grijeha? To je plod. Važno je da dobijemo oprost za zlo koje smo počinili. Ali je li to sve za što se svi trebamo moliti? Ne. Zašto? Što se još uvijek nalazi u nama? Korijen. Zato David odmah dodaje riječi: “Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!” S čime se ovdje bavi? Što priznaje? S korijenom grijeha, svojim tjelesnim sebičnim srcem. Usput rečeno, što je upravo priznao u sedmom retku? “Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja.” On je potpuno svjestan urođenog grijeha. To sebično srce dobio je u nasljeđe i sada, kad je svjestan njegova postojanja, kad je svjestan veličine problema grijeha, on je u položaju da moli i dobije potpuno rješenje problema grijeha. Dragi prijatelji, i mi moramo moliti ovu molitvu. Neki od vas bi sada mogli reći: “Dobro, ali ne moraš me pozivati da to učinim. Ja sam to učinio prije mnogo, mnogo godina. U stvari, učinio sam to nekoliko puta. Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!’ Molio sam ga da to učini.” Ali dragi prijatelji, shvatite da Bog više sluša vaše srce nego vaša usta. Je li moguće izgovarati riječi: “Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni”, a u stvari tako ne misliti? Je li moguće? Možete li prevariti Boga da ne zna jeste li to stvarno mislili ili ne? Možete li? Ne. Molim vas, ne pokušavam vas navesti da posumnjate u iskrenost svojeg obraćenja. Uostalom, ako ste stvarno obraćeni, ono što ovdje iznosimo samo je potvrdilo i uvjerilo vas u stvarnost onoga što ste doživjeli. Ali dragi prijatelji, znajte da vam pokušavam pomoći, ako je potrebno, da shvatite kako možda niste doživjeli pravo obraćenje. Da se možda niste istinski obratili. Da ste ga možda kroz tolike godine samo glumili. Je li to moguće? Jeste li spremni ispitati ovu mogućnost? Ako je Sveti Duh u vama izazvao uvjerenje da vam je ono potrebno, trebate se poniziti. Znam da je to teško, posebno ako ste bili Nikodem. Jasno? Nikodem. Visok i uzvišen, cijenjen i poštovan, na rukovodećem položaju. A što mu je Krist rekao? Moraš se nanovo roditi, Nikodeme. (Iv 3,3.) Nisi ni obraćen. Ovdje mogu biti neki slični Nikodemu. Je li to moguće? Molim vas, nemojte biti suviše ponosni. Nemojte biti suviše ponosni. Budite spremni prići križu i zajedno s Davidom uskliknuti: “Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!” I ja vam obećavam, dragi prijatelji, ako to iskreno mislite, ako to iskreno mislite, Isus će ispuniti svoje obećanje novog saveza. Ispunit će! A koje je to novo obećanje saveza? O, prekrasno je, dvostruko. Zašto? Zato što postoji dvostruka potreba. I Njegovo rješenje rješava problem. Kako glasi to rješenje? Hebrejima 10,16: “Ovo je Savez kojim ću se svezati s njima nakon ovih dana”, Gospodin govori: ‘Zakone ću svoje staviti u njihova srca i upisati ih u dušu njihovu.'” To je rješenje problema GRIJEHA, tog sebičnog srca koje smo dobili rođenjem. A onda, zapazimo što dodaje. “I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neću više spominjati.” Za što je to rješenje? Za plod. On ima rješenje za korijen i plod, dragi prijatelji. On nam želi dati potpuno rješenje za problem grijeha, ali to neće učiniti ako ga ne molimo. Kao brat koji vas voli, molim vas, tražite to od Njega. Molite ga za to. Kad dobijemo novo srce, mi postajemo novo stvorenje. Promjena je tako temeljita da se naziva novorođenjem. Testimonies, sv, 4, str. 17: “Pravo obraćenje znači temeljitu promjenu.” Što je ono? Temeljita promjena. “Sam pravac misli i naklonosti srca treba se promijeniti i tada se život obnavlja.” Dragi prijatelji, znajte da ovo nije uobičajeno. To se događa rijetko, vrlo rijetko. Nemojte pretpostavljati da ste ga doživjeli. Želite li to doživjeti? Možda neki od vas jesu, ali jeste li spremni sa mnom shvatiti: ako ste ga jučer doživjeli, ono ne važi za danas? Svaki dan morate doživjeti obraćenje. Gospodnja sluškinja nam kaže da će se na svakom koraku u našem kršćanskom životu naše pokajanje produbiti (Djela apostolska, str. 353.) {AA 561.2} Kao što vidite, Zakon nas svakog dana potiče, a Janje privlači. Svakog dana mi se spuštamo na koljena i molimo za oprost svojih grijeha i kažemo – što? “Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!” I dragi prijatelji, kad molimo ovu molitvu, kad molimo ovu molitvu, uvjeravam vas, Bog će ispuniti svoje obećanje novog Saveza. On će nam dati srce na kojemu je napisan Božji Zakon, i mi ćemo imati potpuno drukčiji odnos prema Njegovom Zakonu. Signs of the Times, 24. studenoga 1887: “Tjelesno srce, koje ‘se ne pokorava Božjemu Zakonu, a i ne može’, postaje duhovno i zajedno s Kristom uzvikuje: ‘Tvoju volju činiti, Bože moj, meni je slast; tvoj zakon nosim u svom srcu.'” A s novim srcem, odjednom, kršćanski život postaje uživanje i radost. Tu je i mir i sreća koju nikad ranije niste poznavali. Uvjeravam vas! I vi prelazite iz sustava dužnosti u sustav uživanja kad se radi o poslušnosti. Sada vas prati neopisiva slast i radost. Jeste li to doživjeli? Ako niste, ne oklijevajte da pritrčite križu potaknuti Zakonom, a privučeni Janjetom; molite iz dubine duše ne samo za oprost svojih grijeha već i za novo srce. Je li to vaša želja? Ako jest, biste li izašli ovdje naprijed. Pozivam vas koji to želite da dođete ovdje naprijed. Hvala Bogu … hvala Bogu … hvala Bogu! Zapjevajte sa mnom: “Kristu dajem srce svoje i svoj život svaki dan, da ja uvijek Njemu služim, zahvalan i radostan! Kristu dajem sve, Kristu dajem sve; samo Tebi, Spase dragi, jer Ti ljubiš me.” Nebeski Oče, Kristova ljubav je osvojila naša srca. Da, Zakon nas potiče, ali nas ljubav privlači, i zato smo ovdje. Zbog toga iz dubine duše molimo s Davidom ne samo za oprost naših grijeha, ne samo da izbrišeš naše bezakonje, već posebno molimo: “Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!” Ispuni na meni svoje obećanje novog Saveza. Molim Te, riješi korijen problema grijeha. Daj mi novo srce kojim vlada ljubav. Predugo sam pokušavao natjerati to sebično srce da se ponaša kako treba, a jedino što sam u tome uspio bilo je da sam postao okrečeni grob. Ali ja to ne želim biti; želim promjenu u svojoj nutrini. Molim Te, počni taj proces, počni ga sada. Daj da moja pobuda bude ljubav. Daj da zajedno s Davidom i Isusom mogu reći: “Tvoju volju činiti, Bože moj, meni je slast; tvoj zakon nosim u svom srcu.” Hvala Ti što srcem motiviranim ljubavlju možemo stvarno biti poslušni, jer je samo ljubav ispunjenje Zakona. Sada možemo vršiti duh Zakona. A usklađivanje našeg ponašanja sukladno slovu više neće biti problem kad naše srce bude u skladu s duhom. Gospodine, uči nas, da Te svakog dana sve više volimo; da iznad svega volimo Tebe, a druge nesebično. A onda nas upotrijebi da otkrivenjem Tvoje ljubavi privučemo druge u spasonosni odnos s Tobom. Mi Ti za ovo posvećujemo svoj život. I zahvaljujemo što nas primaš zahvaljujući Isusu. Molimo u Njegovo ime. Amen. (Amen.) Neka vas Bog blagoslovi, dragi prijatelji.

Ako želite, možete pratiti prijepis dok gledate video predavanja. Ako ste prekinuli čitanje i ne možete naći dio teksta u prijepisu, kombinacijom tipki CTRL-F (JABUKA-F) unesite riječi koje ste upravo čuli. Pretraga teksta će vas postaviti tamo gdje ste stali. Ukoliko vam se sviđaju ova predavanja i želite nam pomoći da napravimo pdf file koji bi bio dostupan za download, molimo kontaktirajte nas za upute kako to napraviti. Hvala vam unaprijed! Neka vas Bog obilno blagoslovi.

Email, Print, Bookmark, or Share
  •  
  •   
  •  
  •  
  •  
0

Your Cart