21 – “Tijelo se svojim željama suprotstavlja Duhu” (Gal 5,17)

Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikada povjereno ljudima. U slijedećih sat vremena istražit ćemo našu prednost i odgovornost da razvijemo karakter nalik na Krista. Sjedinimo se u ostvarenju duhovne obnove do koje će nas pastor Stephen Wallace voditi “Iz slave u slavu”.

Dobra večer, dragi prijatelji! Drago mi je da vas vidim ovdje. Hvala vam što ste se potrudili da dođete na nastavak ozbiljnog proučavanja najvažnijeg djela ikad povjerenog ljudskim bićima, izgradnje karaktera (Odgoj, str. 203). {Ed 225.3} Jučer je bio važan dan i mi smo se usredotočili na našu suradničku ulogu upravljanja umom. Ova je suradnička uloga vjerojatno najjasnije i najtočnije sažeta u riječima mudrog čovjeka: “Svom brižljivošću čuvaj svoje srce.” (Izr 4,23 – Šarić.) Jer, “on je onakav kako u sebi misli” (Izr 23,7). U njemu je karakter, s obzirom da srce predstavlja razum i emocije, a to su misli i osjećaji. A misli i osjećaji zajedno čine moralni karakter (5T, str. 310.1). Da bismo se preobrazili obnovom svojega uma (Rim 12,2), da bismo naučili razmišljati i osjećati kao Isus, a to znači izgraditi karakter, moramo naučiti da: “Svom brižljivošću čuvaj svoje srce.” (Izr 4,23.) Samo to ima smisla. Osim toga, saznali smo da je cilj ovog upravljanja umom za nas postavila Božja Riječ. Što je naša zadaća? Da “zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu” (2 Kor 10,5). Ovo je vrlo visoko mjerilo. Čujem li neki “amen”? (Amen.) To je visoko mjerilo. Zatim smo naveli nekoliko razloga zašto je naša dužnost – sada ih ne možemo ponoviti – da svom brižljivošću čuvamo svoje srce. U ovim smo proučavanjima zaključili da tjelesni čovjek to ne može učiniti. U stvari, on nije u stanju ni jednu misao zarobiti na pokornost Kristu. Kako to znamo? Zato što to kaže Sveto pismo. “Jer je umovanje tjelesno neprijateljstvo prema Bogu zato što se ne pokorava Božjemu Zakonu, a i ne može.” (Rim 8,7 – Šarić.) I što je rješenje? Dragi prijatelji, jedini način na koji ćemo biti u stanju svom brižljivošću čuvati svoje srce jest da dobijemo novo srce. (Amen.) Ali onda smo zaključili da nećemo dobiti novo srce, ako ga ne tražimo, a nećemo ga tražiti ako ne shvatimo svoju potrebu. I zato smo neko vrijeme dopuštali da Zakon bude naš nadzornik (Gal 3,24). Dopustili smo mu da svojim laserskim svjetlom rasvijetli srž našeg bića, da nam otkrije korijen problema grijeha. Mi smo dosta spretni u prepoznavanju ploda jer je to u okviru ponašanja gdje ga možemo vidjeti. Ali korijen je ispod površine, pa je potrebno duhovno prosuđivanje da vidimo ispod površine. Korijen je naše sebično srce koje smo naslijedili. (LHU, str. 326.4) Kad otkrijemo korijen, onda vidimo veličinu problema grijeha. A kad vidimo veličinu problema grijeha, onda ćemo tražiti njegovo potpuno rješenje. I dok nas Zakon potiče, Janje nas privlači (1SM, str. 341.2). I onda kad priđemo podnožju križa, molit ćemo s Davidom ne samo za oprost grijeha, već – što? “Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!” (Ps 51,12.) To je što nam treba. Mnogi od vas, ako ne i svi, izišli ste naprijed kad sam vas pozvao da to učinite kao znak vaše težnje za ovim novim srcem. I za sve koji su iskreno tražili novo srce, znam da je Bog ispunio svoje obećanje novog Saveza. Ono je dvostruko: “Zakone ću svoje staviti u dušu njihovu i upisati ih u njihova srca” (Heb 8,10) – u misli i osjećaje – “i grijeha se njihovih neću više spominjati” (Heb 8,12). Tako obećanje novog Saveza zadovoljava dvostruku potrebu: Oproštenje grijeha i novo srce koje će nam pomoći da pobijedimo GRIJEH, sebičnu narav. A što ćemo večeras? Večeras imamo pred sobom veoma važno proučavanje. Moramo se usredotočiti i shvatiti protivljenje s kojim ćemo se morati suočiti i kao novorođeni kršćani, da bismo bili u stanju svom brižljivošću sačuvati svoje srce i doživjeti preobraženje obnovom svojega uma. To protivljenje postoji. Što je ono? Naslov našeg proučavanja vam ga može nagovijestiti: “Tijelo se svojim željama suprotstavlja Duhu.” Što to znači? To je naš predmet proučavanja. Međutim, duhovne stvari se mogu samo duhovno prosuđivati. Prije no što nastavimo, prije no što se usudimo otvoriti Božju Riječ, moramo zastati. Zašto? Da otvorimo svoja srca i pozovemo Božjeg Duha da uđe. Želite li mi se pridružiti – naš je običaj da nekoliko trenutaka provedemo na koljenima. I dok se molite za sebe, meni su potrebne vaše molitve. Molite se za mene. Moj nebeski Oče, u ime Isusa Krista, ponovno dolazim radi sebe i moje krvlju otkupljene braće i sestara, Prije svega, hvala Ti što Te mogu nazvati svojim Ocem. Tako je dobro što Tebi pripadam. Ti se izvanredno dobro brineš za svoju djecu. Ali Oče, mi sada molimo za najskupocjeniji dar, dar Svetog Duha. Molimo Te, izlij ga na nas. Mi moramo razumjeti što se to protivi našoj težnji da imamo karakter sličan Kristovom, ali da bismo to mogli, potrebno nam je duhovno rasuđivanje. I zato, Oče, izlij na nas Svetog Duha koji jedini može oživjeti i osnažiti naše umne i duhovne sposobnosti i osposobiti nas da istinu shvatimo razumom, da je prigrlimo s osjećajima i da joj se pokorimo svojom voljom. Molim Te, Oče, da čudom svoje milosti, uzmeš ovaj jadni zemaljski sud i dopustiš da budem protočnik blagoslova istine. Usliši ovu molitvu, molim u Isusovo ime. Amen. Možemo li novo srce, koje dobivamo na molbu u podnožju križa, sačuvati? Amen? (Amen.) Njime se može upravljati, hvala Bogu. Postoji jedan citat koji vam želim pročitati, na kraju je Radnog lista 20 – ali opet je vrijeme prošlo, kao obično. Nalazi se na dnu stranice 44. Review and Herald, 17. svibnja 1887: “Kad Božji Zakon bude upisan u srce, on će se očitovati u čistom i svetom životu. Božje zapovijedi nisu mrtvo slovo. One su duh i život, i obaraju mudrovanja te zarobljuju svaki um na pokornost Kristu (2 Kor 10,5). Srce u koje je upisan bit će čuvano svom brižljivošću, jer iz njega izvire život.” (Izr 4,23.) Kakvo je srce jedino moguće čuvati svom brižljivošću? Samo novo srce kojim upravlja Zakon ili duh ljubavi. Samo je takvo srce moguće čuvati svom brižljivošću. Ali, dragi prijatelji, moram naglasiti da čak i novo srce zahtijeva svu brižljivost u upravljanju. Što zahtijeva? Svu brižljivost. Kao što vidite, po prvi puta u stanju smo upravljati svojim mislima i osjećajima kad dobijemo ovo novo srce. Ali shvatimo da se to ne radi ni lako ni automatski. Što je još uvijek potrebno? Sva brižljivost. No moje pitanje glasi: Zašto je čak i kod novog srca potrebna sva brižljivost u upravljanju? Zbog onog preostalog, ali više ne vladajućeg, protivljenja nazvanog tijelo. Pratite me? Zašto još uvijek trebamo svom brižljivošću upravljati aktivnostima, mislima i osjećajima, čak i novog srca? Zbog preostalog, ali više ne vladajućeg, protivljenja nazvanog “tijelo”. Ovo je naslov našeg proučavanja: “Tijelo se svojim željama suprotstavlja Duhu.” Naslov je uzet iz Galaćanima 5,17 (Šarić). Razmotrimo zajedno ovaj redak; krenimo od šesnaestog retka. Pavao kaže: “A velim: U duhu živite.” Stanimo. “U Duhu živite.” Kome se obraća s ovim savjetom? Onima koji su rođeni od Duha. Nitko ne može živjeti ako nije rođen. Vi ne možete živjeti u Duhu, ako niste rođeni od Njega. Dakle, Pavao se obraća onima koji su prišli podnožju križa, kao što smo mi to jučer učinili, poticani Zakonom, a privučeni Janjetom, pa smo iskreno zamolili: “Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!” (Ps 51,12.) On se obraća nanovo rođenima, koji su dobili novo srce. Samo takvi mogu živjeti u Duhu. Pratite me? Nastavljamo: “A velim: U duhu živite, i ne ćete imati” – imati – “… tjelesnih želja!” Zar to kaže? Nemojte mi dopustiti da to kažem. Pratite me – smatrajte me odgovornim da čitam Pismo kako treba. Zar to kaže? U duhu živite, i ne ćete IMATI tjelesnih želja! Ne, piše: “U duhu živite, i ne ćete …” – što? – “… izvršavati tjelesnih želja!” Ima li razlike? O da, i te kakve! U čemu se ona vidi? Dragi prijatelji, činjenica je da novorođeni kršćanin još uvijek ima tjelesnih želja. Ali hvala Bogu što ih novorođeni kršćanin ne mora izvršavati. Amen? (Amen.) Moramo znati, kad se nanovo rodimo onda imamo dvije naravi. Razumijete li to? Kad smo se prvi put rodili, što smo imali? Jednu narav, tjelesnu. “Što je od tijela rođeno, tijelo je” (Iv 3,6), i to je jedina narav koju imamo dok se ne rodimo nanovo. A zatim: “I što je od Duha rođeno, duh je.” Međutim, zamijetite da stjecanjem duhovne naravi i dalje imamo tjelesnu narav. Ona više ne vlada nama, ali je i dalje imamo. Premda više ne vlada, znajmo da i dalje ostaje. Pratite me? Pogledajte kako je to Pavao jasno pokazao. I držite svakako na umu da on u ovom ulomku govori o novorođenju kršćanina. “U duhu živite, i ne ćete izvršavati tjelesnih želja! Jer tijelo se svojim željama suprotstavlja Duhu, a Duh tijelu; a to se protivi jedno drugome tako da ne činite ono što hoćete.” (Gal 5.16.17 – Šarić.) Dopustite da vam ovdje skrenem pozornost na nešto. Što mislite, u kojem je vremenu preveden glagol “želja” sa grčkog u ovoj rečenici? Sadašnjem aktivnom vremenu. Drugim riječima, Pavao kaže kršćanima: “Tijelo se svojim željama stalno suprotstavlja Duhu, a Duh se stalno suprotstavlja tijelu.” Jeste li čuli što sam rekao? Što Duh stalno radi? Želi, teži. Ovdje trebamo razumjeti važnu stvar. Kad vi i ja koristimo ovu riječ, mi obično mislimo na spolnu strast. Ali u grčkom jeziku, premda se ona koristi i u tom smislu, ona ima mnogo općenitiji smisao i znači snažne želje. Što znači? Snažne želje, strasti. Zato Pavao kaže da se Duh suprotstavlja željama tijela. Želje Duha su snažne, duhovne su naravi, proistječu iz novog srca. I tjelesna narav ima snažne želje, a one se protive međusobno. Što znači da se protive? One su u opoziciji. A mi kršćani, dragi prijatelji, imamo posla s ovom opozicijom. Primamo novo srce s novim željama, ali još uvijek imamo staru narav koja se protivi tim novim željama. Pratite me? Stalno se protivi ovim novim željama i mi to moramo uzeti u obzir. Važno je da naučimo kako ih savladati. Morat ćemo naučiti kako da odbijemo “izvršavati tjelesnih želja”. Mi ih još uvijek imamo, ali hvala Bogu mi ih više ne moramo izvršavati, ne popuštati im. Usput rečeno, upravo odavde dolazi kušnja. Iz te niže, iskvarene naravi nazvane tijelo. Je li kršćanin izložen kušnji? Svakako. Odakle ona dolazi? Jakov 1,14: “Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami.” “Njegova požuda.” Nema sumnje da je u to uključen i Sotona. Ali Sotona kuša tako što stimulira i potiče ove sebične, izopačene apetite i strasti naše niže naravi. Ovo moramo shvatiti. Što je tijelo koje se svojim željama suprotstavlja Duhu? Što je ono? Je li to ono što pokriva moje kosti kao tanki plašt? Da li on govori o tijelu u doslovnom smislu? Ne. No znajte da je ono tijesno povezano s tom materijom, prisno povezano s njom, ali nije isto što i materija koja pokriva moje kosti. Što je dakle? Evo nadahnute definicije koja vrijedi zlata koliko je teška knjiga u kojoj je nalazimo. Um, karakter i osobnost, str. 236: “Niske strasti imaju svoje sjedište u tijelu i djeluju kroz njega.” Zastanimo! Vidite li zašto kažem da je tijesno povezano s ovom materijom? Niske strasti imaju svoje sjedište u tijelu i djeluju kroz njega. Nastavljamo s čitanjem: “Riječi ‘tijelo’ i ‘tjelesne želje’…” obratite pozornost na navodnike u ovoj rečenici – “… podrazumijevaju nižu, izopačenu prirodu: fizičko tijelo samo po sebi ne može djelovati suprotno Božjoj volji.” Vidite li što nam je upravo rečeno? Može li ova materija koja pokriva moje kosti djelovati suprotno Božjoj volji? Ne. Ali što da kažemo za “tijelo” pod navodnicima, koje ima svoje sjedište u tijelu i djeluje kroz njega – kroz hormonalni sustav, kroz živčani sustav. Može li djelovati suprotno Božjoj volji? Dragi prijatelji to je sve što može. Ono se suproti Božjoj volji jer je po rođenju sebično. Shvaćate li? Naša prirodna, niža priroda koju dobivamo rođenjem od grešnih roditelja, je izopačena. A suštine ove izopačenosti je sebičnost (ST, 25. prosinca 1901). Kad se ljudska narav izopačila, došlo je do moralnog poremećaja do izopačenja svih naših sposobnosti (1 MCP, sv. 1, str. 228.1). To je izopačenje. I sve naše čudesne Bogu slične sposobnosti, koje su prije pada korištene da ugode Bogu i da ga proslave, i koje su bile sklone samo to činiti, sada su postale izopačene jer su postale zaražene i moralno poremećene sebičnošću, i sada su nasljedno sklone da ugode i proslave – što? Sebe! A kad se to dogodilo? To se dogodilo prije šest tisuća godina u Edenskom vrtu. Prije šest tisuća godina. Pokušajte razumjeti ovo. To je vrlo važno. Čovjek je uvijek imao nižu prirodu, i prije pada u grijeh. Čovjek je imao nižu ili tjelesnu prirodu. Dijelio ju je sa životinjskim carstvom. Ali čovjek se razlikuje od životinjskog carstva u tome što mu je Bog dao i višu prirodu koja ga je učinila da bude na Božju sliku, na način na koji životinjsko carstvo nije. Ova viša priroda obuhvaća čovjekovu savjest, njegovu sposobnost rasuđivanja, pamćenja, procjenjivanja, odlučivanja na osnovi razumijevanja Božje volje. Sve su to funkcije njegove više prirode. A čovjek sa svojom višom prirodom trebao je upravljati svojom nižom prirodom i čuvati je u skladu s Božjom voljom. Dokle god je čovjekova viša priroda ostala pokorna Božjoj vlasti, on je bio u stanju da sačuva savršenu kontrolu nad svojim prohtjevima. On im je popuštao samo na zakonite načine koji su pripomogli njegovom zdravlju i sreći. To je uvijek bila Božja namjera za čovjeka. Je li jasna ova slika? Čovjek nije imao izopačene apetite ili strasti; svojom višom prirodom pokoravao se Bogu, imao je potpuni nadzor nad svojim apetitima i strastima svoje niže, tjelesne naravi. Što se dogodilo nakon pada u grijeh? Dogodilo se nešto veoma radikalno. Što? Sotona dolazi našim praroditeljima i apelira na tri kategorije želja u toj nižoj prirodi. Sjećate se da smo o tome već govorili. Postanak 3,6: “Vidje žena da je stablo dobro za jelo”, – što je to? To je požuda tijela (1 Iv 2,16). “…a delight to the eyes,” “… za oči zamamljivo”, – što je to? Požuda očiju … Sada se pojavila požuda očiju, poslije pada? “… a za mudrost poželjno” – što je to? Evo što se dogodilo poslije pada: oholost života. Ali kad se Sotona okomio na njih prije pada, one uopće nisu bile izopačene. Uopće nisu bile sebične ili grešne. Pratite me? Ali kad je uspio navesti ženu da popusti ovim željama, na ovim trima područjima, na način koji je Bog zabranio, uzimanjem zabranjenog ploda (Post 3,17), što se dogodilo s tim željama? Dvoje: postale su izopačene, moralno poremećene, jer su bile zaražene duhom ili načelom sebičnosti. I drugo, stekle su nadmoć u ljudskoj prirodi (AH, str. 64.3) Što se dogodilo poslije pada u grijeh? Niža priroda se izopačila i postala nižom, pokvarenom prirodom. A drugo, što se dogodilo? Ona je stekla nadmoć u ljudskoj prirodi. I sada imamo, kako Biblija kaže, tjelesni um. Što to znači? To znači da slušamo ili prihvaćamo naloge tijela. Nama gospodari niža, izopačena priroda. Jer od pada u grijeh na ovamo ne samo što se iskvarila, već je stekla nadmoć. Pratite me? Eto, s takvom smo prirodom svi došli na ovaj svijet. Mi smo rođeni s tjelesnom naravi, ovom sebičnom, naslijeđenom, moralno poremećenom, izopačenom naravi; rođeni smo s tom nadmoći nad našim višim sposobnostima. Premda još uvijek imamo velike sposobnosti, savjest, na primjer, nismo u stanju imati prevlast nad našom tjelesnom prirodom u sebi. Nemamo tu snagu. Bez Njega ne možemo ništa. (Iv 15,5.) Mi možemo željeti da budemo bolji. Možemo osjećati krivnju zbog učinjenog zla. Ali bez Božje pomoći nismo u stanju izvojevati pobjedu i vladati svojom tjelesnom prirodom. Pratite me? Naš tjelesni čovjek ugnjetava našu duhovnu prirodu. On vlada unatoč duhovnoj prirodi koja i dalje ostaje u grešnom čovjeku, dok čovjek – i to moram jasno reći – voljnim popuštanjem ne uništi svaki trag svoje savjesti. A onda je apsolutno tjelesan. To je, uostalom, stanje koje je ljudski rod dosegao prije potopa, kad “je sve mišljenje i htijenje njihova srca svejednako išlo samo na zlo” (Post 6,5 – Šarić). Dragi prijatelji, ljudski rod brzo ponovno prilazi ovom stanju. “I kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega.” (Lk 17,26.) Ali još je uvijek mnogo onih koji imaju tragove duhovne prirode. Grijeh je “pokvario Božju sliku, gotovo ju je izbrisao” (Odgoj, str. 13) {Ed 15.2}, tako kaže nadahnuti tekst, ali ne potpuno. Pratite me? Ali premda postoji, nije sposobna vladati, bez božanske sile. A kako ćemo do nje doći? Do božanske sile dolazimo kad idemo u podnožje križa i zavapimo: “Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!” (Ps 51,12.) Kad to učinimo, što čini Bog? On oživljuje i osnažuje ove dosad, tiraniji izložene duhovne sposobnosti. On ih osnažuje i oplemenjuje da ponovno steknu nadmoć. Pratite me? Sada smo ono što Biblija naziva duhovnima, više nismo tjelesni. Ne moramo više slušati naloge tijela. Sada smo duhovno usmjereni. Sada imamo snagu da poslušamo naloge Svetog Duha preko svoje savjesti. Pratite me? Ali, dragi prijatelju, evo pitanja: Kad dođe do ove natprirodne promjene, što se događa s tjelesnom prirodom? Da li samo nestaje? Da li samo prestaje postojati i više nas ne muči? Ne, nikako, ona još uvijek ostaje. Ona, istina, više ne vlada, ali je još uvijek prisutna. Ne predsjedava, ali svakako znajte da još uvijek tu stanuje. Pratite me? Ona više ne vlada u mojem domaćinstvu; sada vlada Isus Krist. Ali ona ostaje. I evo što svi moramo razumjeti: ovu grešnu prirodu, tijelo, Biblija naziva “stari čovjek” (Rim 6,6). A on se ne zadovoljava time da samo postoji. On želi vladati. Nije zadovoljan postojanjem, želi predsjedati. Želi ponovno steći kontrolu nad vašim i mojim životom, i stalno je podbadan i potican da to učini. Tko to čini? Sotona i sve što je na svijetu i od svijeta. Dragi prijatelji, upravo smo saznali tko se suprotstavlja. S njim se moramo boriti; s njime se i borimo. Manuscript Release, sv. 10, str. 288: “Ako sila Božjeg Svetog Duha ne utječe na promjenu naših prirodnih sklonosti” – s obzirom na ono što se dogodilo prije 6000 godina u Edenskom vrtu – “Ako sila Božjeg Svetog Duha ne utječe na promjenu naših prirodnih sklonosti, one će u sebi sadržavati sjeme moralne smrti. Tijelo se sa svim svojim ‘željama suprotstavlja Duhu, a Duh tijelu.'” Oprostite. Kao što vidite, više nemamo ono što su naši praroditelji imali, sveto tijelo. Što su naši prvi roditelji imali? Sveto tijelo. Naravno, Bog ih je učinio svetima. Njihovi apetiti i strasti bili su prirodno u savršenom skladu s Božjim svetim Zakonom. I njihove više sposobnosti bile su potpuno pokorene Božjem svetom Zakonu i savršeno nadzirale prirodne apetite i strasti tako da nisu imale nikakvih sklonosti i stalno su bile pod kontrolom i držane u skladu. Ali kad je čovjek sagriješio, sve se promijenilo. Njegova niža priroda je nesveta. Izopačena je, uprljana i poremećena sebičnošću. Pratite me? I premda nakon obraćenja ova priroda više ne vlada, ona još uvijek postoji i mi moramo biti stalno na oprezu. U 1. Petrovoj 2,11 Petar nas poziva: “Ljubljeni! Zaklinjem vas …” Osjećate li zabrinutost i ozbiljnost u njegovom glasu? “Ljubljeni! Zaklinjem vas da se kao pridošlice i putnici klonite putenih požuda koje vojuju protiv duše.” On se obraća novorođenim kršćanima. On zna da oni još uvijek imaju tjelesnih požuda, pošto se tijelo stalno suprotstavlja Duhu, čak i kod novorođenog kršćanina. I zato ih iskrenim srcem poziva da se klone “putenih požuda koje vojuju protiv duše”. Kao što vidite, želja je starog čovjeka i njegovih saveznika, kraljevstva tame, da svrgnu Isusa Krista, da se bore protiv našeg duhovnog života i vrate prevlast u našem životu. Mi moramo biti stalno na oprezu. Što se podrazumijeva pod ovim putenim požudama kojih se trebamo kloniti? Vodimo računa da se tu radi o općem smislu ovog pojma. U tome nam pomaže Duh proroštva: Review and Herald, 28. srpnja 1891: “Pod ovom putenom požudom ne misli se samo na razvrat, već na …” – što? – “… sve nezakonite želje, težnje, pohlepu za vlašću, čežnju za ljudskim pohvalama. Ona obuhvaća sve želje sebičnog srca.” Ovo je dosta sveobuhvatno, zar ne? “… sve želje sebičnog srca.” Prigodom obraćenja dobivamo novo srce, duhovnu narav, ali moramo znati da i dalje imao staru, tjelesnu prirodu. Imamo sebično srce sa sebičnim sklonostima i željama. Moramo biti stalno na oprezu pred njima. Testimonies, sv. 5, str. 397: “Mi se moramo stalno boriti sa sebičnošću i pokvarenošću ljudskog srca.” Kao što znate, imamo dva srca, dvije prirode. Samo jedna može vladati; druga ostaje po strani. Protiv čega kršćanin mora stalno biti na oprezu i s tim se boriti? Testimonies, sv. 5, str. 397: “Mi se moramo stalno boriti sa sebičnošću i pokvarenošću ljudskog srca.” Evo još jednog citata: Manuscript Release, sv. 21, str. 158: “Božji narod mora biti sumnjičav prema nižoj prirodi.” Nemojte joj vjerovati. “Božji narod mora biti stalno sumnjičav prema nižoj prirodi. On se mora boriti protiv tjelesnih požuda. Zlo srce nevjerstva stalno ratuje protiv Božjih nakana, odvlačeći kušnjom duše od Krista na zabranjene putove.” Vidite li, dragi prijatelji, u kršćanskom životu ovo snažno protivljenje, neprijatelja broj jedan s kojim se moramo boriti? To je naša vlastita sebična priroda, naše ja. Što je to? Naše ja. Moramo biti svjesni toga. Većina kršćana misli da je neprijatelj broj jedan Sotona. Da, Sotona jest strašan neprijatelj, ali znajmo da neprijatelj kojeg se trebamo najviše bojati živi u našem taboru. To je stari čovjek koji još uvijek živi i on je u prirodnom savezništvu i savršenom skladu sa Sotonom i kraljevstvom tame. “Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?” (Jer 17,9.) On je vrlo uspješan i lukav da te navede na misao da mu popuštanjem ne činiš ništa loše, da je sve u redu. Budite oprezni, sumnjičavi. Meni se sviđa što Duh proroštva kaže: “Božji narod mora biti sumnjičav prema nižoj prirodi.” Budite jako podozrivi prema željama koje potječu iz vašeg srca, vašeg sebičnog srca. Sljedeći citat jako dobro sažima ovo o čemu govorimo; želim ga pročitati. Nalazi se u Djelima apostolskim, str. 299.3″Ali kad to doživi…” Zastanimo. Prema kontekstu ovdje je riječ o doživljaju obraćenja, o prilaženju podnožju križa gdje dobivamo novo srce. “Ali kad to doživi, kršćanin ne sklapa ruke zadovoljan onim što je za njega učinjeno.” Zašto? “Onaj tko je odlučio ući u duhovno kraljevstvo ustanovit će da su se na njega okomile sve snage i požude neobraćene naravi …” O čemu govorimo? O tijelu. “… sve snage i požude neobraćene naravi poticane silama kraljevstva tame.” Koje su to sile? Sotona i njegova vojska. “… da su se na njega okomile.” Kakvo je to protivljenje! Što će naći oni koji su doživjeli obraćenje? Naći će da se stari čovjek, u savezništvu s kraljevstvom tame, protivi, da se okomio na njega. Istinski obraćena osoba će to doživjeti. Nastavljamo s čitanjem: “Svakog dana mora iznova obnoviti svoje posvećenje, svakog se dana boriti sa zlom.” Svakog dana. Koje je zlo s kojim se mora posebno boriti? Veoma cijenim ovo što slijedi. To nam stvarno pomaže da razumijemo s čim se sukobljavamo. “Stare će navike, naslijeđene sklonosti prema zlu, ponovo nastojati zagospodariti, i zato se od njih mora stalno čuvati nastojeći da pobijedi u Kristovoj snazi.” Ovo je, dragi prijatelji, ovaj strašan protivnik. Hvala Bogu što je veći Onaj koji je s nama nego onaj koji je protiv nas. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Bit će potrebno stalno voditi borbu u Kristovoj sili, da bismo stekli i sačuvali pobjedu nad starim navikama i naslijeđenim sklonostima. To je zlo s kojim se moramo svakodnevno boriti kao novorođeni kršćani. Zadržimo se na starim navikama i naslijeđenim sklonostima. S obzirom da je to ono što novorođeni kršćanin mora nadvladati, a što mu se protivi svakog dana poslije obraćenja, zar ne vidimo da se neki kršćanin može suočiti s mnogo jačim protivljenjem nego netko drugi? Jeste li svjesni toga? Kad je riječ o starim navikama i naslijeđenim sklonostima, ne vidite li da netko može imati mnogo snažnijeg, jačeg starog čovjeka s kojim se bori, nego drugi? Dopustite da to ilustriram. Uzmimo, na primjer, Josipa. Ako večeras imamo kojeg Josipa ovdje, neka mi oprosti, radi se samo o ilustraciji. Uzmimo, dakle, Josipa. Josip je rođen od roditelja koji ne mare za Boga, koji su veoma popustljivi. Prema zakonu nasljednosti, Josip je baštinio strašan teret. On je prekomjerno sklon zlu u svim onim područjima u kojima su skloni i njegovi roditelji. To je, dakle, naslijedio. To vidimo zorno prikazano kod tzv. “crack babies”. Jeste li čuli za taj pojam? Jesu li to djeca rođena kao ovisnici jer su uzimala drogu? Ne, njihova je majka uzimala droge, a djeca su ih primala rođenjem. To je samo jedna ilustracija u području fizičke ovisnosti. Ali, dragi prijatelji, postoje mnogo suptilnije sklonosti koje se prenose prema zakonu nasljeđivanja. Prema tome Josip je, ovim zakonom nasljeđivanja, u mnogo nepovoljnijem položaju od samog rođenja. U stvari, možemo reći, od trenutka začeća. Tipično je što isti roditelji, koji ne mare za Boga, a koji su zakonom nasljeđivanja stavili Josipa u jako nepovoljan položaj, i dalje stavljaju Josipa u nepovoljan položaj jer pri odgoju zanemaruju božansku disciplinu. To je tipični slučaj. I tako jadni Josip, kao što znate, … mama ne želi da joj išta oduzima vrijeme koje želi imati za sebe, pa što radi? Nabavlja veliki televizor, stavlja Josipa pred njega i pušta ga da gleda sve. A neprijatelj uživa u punjenju ovog malog upijajućeg uma svakovrsnim smećem. Kad Josip malo poraste, počinje izlaziti, jurca okolo, dozvoljeno mu je da se druži s bilo kime; tako prihvaća svakovrsne loše navike nevaljalog društva, pa ove naslijeđene sklonosti postaju njegovane sklonosti i on stječe mnoštvo novih, loših postupaka i navika u svom načinu života. Vi to ne vidite kad Josip priđe podnožju križa … Ali Božja milost je dostatna da spasi Josipa (2 Kor 12,9). Zar ne vidite da će se Josip, kad dođe u podnožje križa, suočiti s velikim protivljenjem, s kojim će se morati boriti od tog dana nadalje? A sada, kakav je Darko? Darko je rođen od pobožnih roditelja koji su pobijedili zlo. Prema zakonu nasljeđivanja Darko rođenjem dobiva veliku prednost. Ali, molim vas, nemojte me pogrešno razumjeti. Mislite li da želim reći, ako smo izabrali dobre roditelje, onda ćemo se roditi bez ikakve sklonosti prema grijehu? O ne, prijatelji moji, nitko se ne rađa novorođen. Da, mi možemo dobiti veliku prednost i biti manje naklonjeni zlu ako smo potekli od pobožnih roditelja. Ali svi mi – koliko nas? Svi mi skloni smo zlu, sili kojoj se bez pomoći ne možemo oduprijeti. Pogledajte kako to Duh proroštva jasno kaže. Na vrhu Radnog lista, str. 46; Odgoj, str. 24: “Posljedica jedenja roda s drveta poznavanja dobra i zla očituje se u životu svakog čovjeka.” Ovo se odnosi na Josipa, zar ne? I na Darka. “Posljedica jedenja roda s drveta poznavanja dobra i zla očituje se u životu svakog čovjeka. U ljudskoj prirodi postoji sklonost prema zlu, sila kojoj se čovjek sam ne može oduprijeti.” Prema tome i Darko ima “sklonost prema zlu, silu kojoj se čovjek sam ne može oduprijeti.” Ali poslušajte! Ova sklonost prema zlu može biti više ili manje radikalna. Svi mi, potomci Adama, koji je jeo roda sa stabla spoznaje dobra i zla, neminovno ćemo imati sklonost prema zlu. Ali što određuje koliko će ona biti radikalna? Što određuje kojoj vrsti zla ćemo biti skloni? U to nisu uključeni samo naši roditelji. “Kažnjavam grijeh otaca … na djeci do trećeg i četvrtog koljena.” (Izl 20,5.) Eto, jasno je. To određuje kojoj vrsti zla ćemo biti skloni; onome što svatko od nas dobiva naslijeđem. U to nisu uključeni samo naši roditelji. Uostalom, je li važno da to uzmemo u obzir? Je li važno? Testimonies, sv. 4, str. 439: “Dobro je da zapamtimo da se karakterne sklonosti prenose s roditelja na djecu. Razmišljajte ozbiljno o tome i onda u strahu Božjem uzmite svu bojnu opremu za doživotni sukob s naslijeđenim sklonostima, oponašajući samo božanski Uzor. Morate postupati ustrajno, stalno i revno ako želite uspjeti. Morat ćete pobijediti sebe” – Koga ćete morati pobijediti? Sebe! “… a to će biti najteža od svih borbi. Odlučno protivljenje vašim putovima i lošim navikama osigurat će vam dragocjene i vječne pobjede.” Ali dragi prijatelji, to mora biti borba. To će posebno biti borba za Josipa. A Darko, vratimo se njemu; još nismo završili s njim. Isti pobožni roditelji koji su mu dali prednost po zakonu naslijeđa, dat će mu i dodatnu prednost primjenom ispravnog odgoja. Jasno? Da. Oni će ga razborito i savjesno čuvati od zlih utjecaja na njegov mladi, prijemljiv um. Oni ga neće odgajati pred televizorom, već će mu iznositi dragocjene priče iz Božje Riječi, o Isusovoj ljubavi. Čuvat će ga od negativnog utjecaja lošeg društva. Pažljivo će pratiti s kim se druži, jer im je poznata snaga utjecaja kojom će vršnjaci utjecati na njega. I oni će ga još u djetinjstvu povesti u podnožje križa i on će doživjeti pravo obraćenje. Svakako sada vidite da će Darko imati i te kako manje protivljenje s kojim će morati izaći na kraj, kad se radi o starim navikama i naslijeđenim sklonostima, od Josipa. Vidite li to? Zašto smo se, dragi prijatelji, pozabavili ovim? Iz nekoliko razloga. Prije svega, shvatimo da moramo ovo uzeti u obzir u našim međusobnim odnosima. Ponovit ću ovo. Moramo ovo uzeti u obzir u našim međusobnim odnosima. Kao što vidite, stvarno je bitno da Darko bude strpljiv s Josipom. Zašto? Pošto obojica nemaju pojma kroz što prolaze. Čujete li što vam govorim? Uostalom, znate li što je posebno važno? Ako netko Darkovog tipa stupi u brak s osobom Josipova tipa. To je i te kako važno, a događa se. Uzima li Bog u obzir te stvari kad nam se obraća? Svakako, dragi prijatelji, svakako. Ali vas molim, nemojte me pogrešno shvatiti. Kaže li Bog Josipu: “Znaj, tvoj je položaj jako nepovoljan i zato ću jednostavno prijeći preko toga. Prijeći ću preko tvoje popustljivosti; ići ćemo dalje i pustiti te da dalje popuštaš.” Je li to mislio reći? Ne, nikako ne. Ali dragi prijatelji, evo što kažem: “Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) Josipe, ohrabri se! Nije važno u kakvom si nepovoljnom položaju, s obzirom na naslijeđene i stečene naklonosti k zlu, Njegova je milost dovoljna. Poslušajmo ovo prekrasno obećanje. Želim ga podijeliti s Josipima. Možda su neki večeras među nama. Na dnu Radnog lista, str. 45; Isusov život, str. 362: “Anđeli slave koji stalno gledaju lice nebeskog Oca raduju se službi ovim najmanjima. Oni se posebno brinu za duše koje su prestrašene, koje imaju mnoge neugodne crte karaktera. Anđeli su uvijek prisutni tamo gdje su najpotrebniji, kraj onih koji imaju najžešće borbe sa sobom i čije su okolnosti vrlo obeshrabrujuće. U ovoj će službi surađivati Kristovi pravi sljedbenici.” Čujete li ovo vi Darki? Moramo biti posebno strpljivi s Josipima. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Bog je strpljiv. A sad brzo, bilo da ste Josip ili Darko, kako dugo … Ili nešto između, jasno vam je što smo upravo učinili. Ilustrirali smo krajnosti. Većina nas se nalazi negdje na sredini između ovih dviju krajnosti. Neki od nas su u samoj sredini, neki od nas su na ljestvici malo bliže Josipu, neki od nas su na ljestvici bliže Darku. Ali bilo da ste Josip ili Darko, ili negdje između njih, koliko dugo ćete se morati boriti s ovim protivljenjem nazvanim tijelo? Kako dugo? Do smrti ili preobrazbe, ovisi što dođe prvo. Dragi prijatelji, moram to utvrditi, shvatite. Borit ćemo se s tim protivljenjem nazvanim tijelo, sa starim čovjekom, do smrti ili preobrazbe, što već bude došlo prvo. Poslušajte me! Izreći ću radikalnu tvrdnju, ali jamčim da je istinita. Zašto se moramo stalno boriti sa starim čovjekom? S tjelesnom prirodom? Jer stari čovjek se nikad nije obratio. Jeste li čuli što sam upravo rekao? Kakav je stari čovjek? On je neobraćen. Upravo zato moramo nastojati da svakodnevno umire (1 Kor 15,31). Moramo ga savladati, dok “odjednom, u tren oka” (1 Kor 15,52) ne bude konačno uklonjen i vi dobijete sveto tijelo. Vidite, prijatelji, ne postoji sveto tijelo s ove strane preobraženja. Zato vi i ja moramo razapinjati tijelo s njegovim požudama i željama svakog dana. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Kad bi se obratio, onda to ne biste morali činiti. Ali on se neće obratiti. Vaša priroda se nepopravljivo protivi, nepopravljivo se protivi Božjoj volji i vlasti. Zato morate pobjeđivati svakog dana u svojem životu. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Razumijete li to? Zapazite kako ova borba stalno i neprekidno traje. Testimonies, sv. 4, str. 439: “Uzmite svu bojnu opremu za doživotni sukob s naslijeđenim sklonostima …” Kako dugo? Doživotno. Testimonies, sv. 2, str. 479: “Moramo neprekidno voditi rat protiv tjelesnog uma …” Što moramo? Voditi stalni rat. Testimonies, sv. 3, str. 537; poslušajte ovo: “Bog oblikuje srce tako da bude sličnije Njemu, ali ‘ja’ stalno teži za pobjedom.” Poznato vam je da će ljudsko rasuđivanje reći: “Ako Bog stvarno oblikuje srce da bude sličnije Njemu, onda bih nailazio na sve manje i manje protivljenja dok konačno nisam tako svet da ga više nema.” Zar ne bi tako govorilo ljudsko rasuđivanje? Ali dragi prijatelji, ne uzdajte se u ljudsko rasuđivanje. Da, Bog oblikuje vaše novo srce, vašu novu prirodu da bude što sličnija Njemu, ali mi još uvijek imamo onu staru narav, a ona nije obraćena. I ona će vam se uvijek suprotstavljati. To je razlog što premda “Bog oblikuje srce tako da bude sličnije Njemu, ali ‘ja’ stalno teži za pobjedom.” Vama je to poznato iz osobnog iskustva, iako ste doživjeli novorođenje, vi ipak vodite dobru borbu vjere. Evo još jednog navoda; Djela apostolska, str. 356: “Njegova djeca … se moraju stalno boriti sa sobom.” Koju riječ neprekidno čujete? Stalno, stalno, stalno. Još jedan navod; Review and Herald, 30. svibnja 1882: “Moramo se svakodnevno boriti protiv zla i unutarnjeg grijeha.” “… svakodnevno boriti protiv zla i unutarnjeg grijeha.” Koji je to unutarnjih grijeh? To je GRIJEH velikim slovom, grešna priroda, sebična narav. Premda više ne vlada, ona ostaje. Ali ona se ne zadovoljava time da ostaje, pa se moramo svakodnevno boriti protiv unutarnjeg grijeha, jer on stalno pokušava vratiti prijestolje. Evo i jednog citata kojeg posebno cijenim zato što ne označava samo početak bitke već i njezin kraj, pokazuje koliko traje. Dobro poslušajte; Review and Herald, 29. studenoga 1887: “Od križa do krune …” – simbolično rečeno. Vratit ćemo se kasnije i objasniti. Od križa do krune treba obavljati ozbiljan posao. Postoji hrvanje s urođenim grijehom, borba protiv vanjskog zla. Kršćanski je život bitka i napredovanje. Idimo naprijed jer se borimo za besmrtni vijenac.” Vidite li ovu sliku? Koliko traje ta borba? Kad počinje? Kod križa. Što on simbolizira? Obraćenje. (Djela apostolska, str. 155.) {AA 246.1} O tome smo govorili sinoć, jučer. Nas potiče Zakon, a Janje privlači, pa vapimo: “Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!” (Ps 51,12.) To se događa kad se obratimo, kad smo nanovo rođeni. A onda počinje borba. Kao što znate, mnogi vjeruju da obraćenjem prestaje borba. To nije točno! Kad se obratite bitka tek počinje, to je duhovna bitka, bitka za upravljanje umom. Tu borbu ne možete vojevati ako nemate novi um. A ona se nastavlja dokle? Od križa do vijenca. Kakvog vijenca? Vijenca besmrtnosti, neuvela vijenca. Njega primamo “odjednom, u tren oka”, “… na posljednju trublju.” (1 Kor 15,52) (Amen.) Od križa do vijenca traje borba s urođenim grijehom. Što je urođeni grijeh? Historical Sketches, str. 138: “Sebičnost je utkana u samu srž našeg bića. Dobili smo je u naslijeđe …” S tom sebičnom prirodom morat ćemo se boriti sve vrijeme svojeg kršćanskog života. Ako to zvuči obeshrabrujuće, moramo se vratiti i dobro razmotriti kako možemo ne samo boriti se i pobijediti, već i pritom dobiti blagoslov. Tvrdim da postoji blagoslov kad se borimo i pobjeđujemo u dobroj borbi vjere (1 Tim 6,12) protiv protivljenja nazvanog tijelom. Ali ustanimo na molitvu; poslije kratke pauze nastavit ćemo proučavanje. Nebeski Oče, hvala Ti što si nam pomogao da bolje razumijemo što nam se suprotstavlja dok trčimo k cilju i nastojimo surađivati sa Svetim Duhom, da bismo se mijenjali iz slave u slavu obnovom svojega uma. U nama živi protivnik zvan tijelo i on će nam se suprotstavljati na svakom koraku. Tijelo stalno postavlja svoje želje protiv naše duhovne prirode. Ali Gospodine, pouči nas ne samo kako da ga pobijedimo, već nam pomozi da pritom primimo veliki blagoslov. Upravo zato si dozvolio da to protivljenje ostane i zato nam daje milost dovoljnu da ga spriječimo u vladanju. Pomozi nam da ovo razumijemo dok budemo nastavili s proučavanjem. Ovo molimo u Isusovo ime. Amen. Hvala vam, dragi prijatelji.