Select Page

Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikada povjereno ljudima. U slijedećih sat vremena istražit ćemo našu prednost i odgovornost da razvijemo karakter nalik na Krista. Sjedinimo se u ostvarenju duhovne obnove do koje će nas pastor Stephen Wallace voditi “Iz slave u slavu”.

Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikada povjereno ljudima. U slijedećih sat vremena istražit ćemo našu prednost i odgovornost da razvijemo karakter nalik na Krista. Sjedinimo se u ostvarenju duhovne obnove do koje će nas pastor Stephen Wallace voditi “Iz slave u slavu”. “Neka se i dalje posvećuje!” Dobrodošli, dragi prijatelji! Hvala vam što ste tu. Cijenim prednost što s vama mogu proučavati. Ozbiljno sam se molio Gospodinu da nas večeras vodi i usmjerava u ovom proučavanju. Nadao sam se da ćemo obraditi više nego što jesmo s materijalom koji ste dobili; mislim da je vrijeme da počnemo s novom lekcijom, na vrhu str. 49. Napišite na vrhu Pouka 23, “Neka se i dalje posvećuje!” (Otk 22,11.) Pouka 23, “Neka se i dalje posvećuje!” Pouka 23 počinje na vrhu str. 49 i mi ćemo je nasloviti: “Neka se i dalje posvećuje!” Ne mogu prijeći preko ovog predmeta jer želim odrediti iz Svetog pisma i Duha proroštva što je svetost. Ona je bitna osobina za nebo. Što predstavlja svetost? Što će Božji otkupljenici imati na kraju vremena milosti da im Bog može reći: “Svet neka se i dalje posvećuje”? Prema tome, posvetimo pozornost ovom predmetu. Ali prije nego što krenemo, moramo zastati i moliti Svetog Duha da bude s nama. Biste li kleknuli sa mnom? I dok se molite za sebe, ne zaboravite na svojega brata. Nebeski Oče, ponovno dolazimo i ponovno molimo, ne zato što mislimo da Tebe treba osvjedočiti, već zato što mi trebamo biti osvjedočeni. Mi smo, nažalost, skloni da budemo samodovoljni. Oprosti nam to. Mi priznajemo svoju potrebu i izražavamo svoju volju; tako omogućujemo da nam daš ono što Ti želiš dati, ali nećeš ako za to ne molimo. Pomaži nas svojim Duhom da bi naše proučavanje Tvoje Riječi večeras bilo mnogo više od intelektualne vježbe. Neka bi ono dovelo do promjene našeg života. Oče, mi istinu ne želimo samo prihvatiti razumom, nego i osjećajima, a što je najvažnije, želimo joj pokoriti svoju volju da ona oživi u našem životu, zahvaljujući sili Svetog Duha dok me blagoslivljaš u vođenju ovog proučavanja. Blagoslovi i moju braću i sestre koji sa mnom proučavaju da bi nam to pomoglo da budemo sličniji Isusu. Ovo molimo u Isusovo ime. Amen. “Težite za … posvećenjem bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina.” (Heb 12,14 – Šarić.) Dragi prijatelji, kad Sudac, koji je ujedno i naš Branitelj … Uostalom, zar to nije dobro? Sudac naš Branitelj. To zvuči nepošteno, ali hvala Bogu što je tako. Naš Sudac je naš Branitelj. Kako nam može biti loše kad na sudu imamo takvog prijatelja, koji nas toliko voli da je za nas dao svoj život? Kad Sudac kaže: “Svet neka se i dalje posvećuje” što odobrava? Ne zaboravimo, On kaže: “NEKA se i dalje posvećuje!” Ovdje se ne radi o nečemu što čini u tom trenutku. To je nešto što je već učinio s nama, a sada nam to poslije toga zauvijek jamči. Pratite me? Što je svetost? Naravno, moramo znati da to ima veze s onim što se zbiva u umu. Zašto? “Jer on je onakav kako u sebi misli.” Prema tome, da bismo bili sveti, to moramo postati u svom srcu, u umu. Moramo postati sveti između desnog i lijevog uha. Zato Isus kaže: “Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!” (Mt 5,8.) Želite vidjeti Boga? To će biti uskoro – u nezastrtoj slavi. A da bismo to mogli, moramo biti čistoga srca. Moramo steći svetost koja se stvarno računa, u svom srcu, i samo tako se možemo osposobiti za nebo. Kad Krist kaže: “Neka se i dalje posvećuje”, time neopozivo proglašava da smo osposobljeni za nebo. Kako to možemo ostvariti i što je uključeno u ovu osposobljenost? Kološanima 2,9 je još jedan tekst, a nalazimo ih po cijelom Svetom pismu, gdje su nerazdvojno povezani pravo i osposobljenost, opravdanje i posvećenje. Već smo ranije rekli, ali sada to ponavljamo u vezi s ovime: “Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva te ste i vi ispunjeni u njemu, koji je glava svakoga Vrhovništva i Vlasti.” To je naše ispravno stanje pred Bogom; to je opravdanje. Ali, molim vas, zapazite, ako smo povezani s Njim i ispunjeni u Njemu, što će se dogoditi? Redak 11: ” U njemu ste i obrezani obrezanjem nerukotvorenim – svukoste tijelo puteno – obrezanjem Kristovim …” Dragi prijatelji, ovo je svetost koju moramo imati. Naša srca moraju biti potpuno obrezana i odvojena od naše nesvete tjelesne prirode. Pratite me? Sjetite se, Duh proroštva kaže da već ovdje možemo imati sveto srce, ali ovdje još ne možemo imati sveto tijelo (2SM, str. 32.1). Međutim, ne zaboravimo da naše srce živi u tjelesnoj prirodi. Kako onda sveta srca mogu živjeti u nesvetom tijelu? Ona moraju biti potpuno obrezana. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Sve veze sa tjelesnim požudama moraju biti presječene. Upravo o tome govori Pavao u Rimljanima 2,29: “Pravo je obrezanje u srcu, po duhu, ne po slovu.” Kao što znate, postojalo je obrezanje za Božji narod u staro doba i oni su mislili da ih to čini svetima. ali ono je bilo samo slika obrezanja srca, i samo ono može nas učiniti svetim, to obrezanje srca. Pratite me? Ovo obrezanje srca, dragi prijatelji, znači presijecanje svih naših veza s tjelesnim požudama, a posebno na razini naših misli i osjećaja. Poslušajte što o tome kaže Duh proroštva. Review and Herald, 24. travnja 19″Moramo učiti od Krista. Moramo biti svjesni da nas je On otkupio. Moramo shvatiti da vjerom u Njega imamo prednost da budemo zajedničari božanske naravi i tako umaknemo pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude. Onda smo očišćeni od svih grijeha, svih karakternih nedostataka. Ne moramo zadržati nijednu od grešnih sklonosti. …” Što? “Ne moramo zadržati nijednu od grešnih sklonosti.” Čekajte malo! Sjećate se kako smo zajedno – mislim da to imamo na str. 47, u stvari Counsels to Parents, Teachers and Students, gore na vrhu, stranica 20. “Tu su naslijeđene i stečene sklonosti k zlu koje se moraju svladati. Prohtjevi i strasti moraju se dovesti pod nadzor Svetoga Duha. S ovu stranu vječnosti nema kraja borbi i sukobima.” Prema tome, ako ne moramo zadržati ni jednu grešnu sklonost, znači li to da smo slobodni od svih grešnih sklonosti s ove strane vječnosti? Ne. Dragi prijatelji, mi dobivamo sveto tijelo tek prigodom drugog dolaska “odjednom, u trenuću oka” (1 Kor 15,52), kad će “preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu” (Fil 3,21). Tek kad budemo imali sveto tijelo, to sveto tijelo više neće imati sklonosti k zlu. Jedva čekam da dobijem to tijelo. Ali naša tjelesna priroda u ovom trenutku još uvijek ima grešne sklonosti. Prema tome o čemu se radi kad nam je rečeno da “ne moramo zadržati nijednu od grešnih sklonosti”? Rečeno nam je da ih ne moramo čuvati ili njegovati u svome srcu. Poslušajte, vrlo je jasno rečeno. Nastavljam čitati: “Budući da smo zajedničari božanske naravi, naslijeđene i stečene sklonosti k zlu odstranjuju se iz karaktera.” To je obrezanje srca. Sve naše prirodne sklonosti k sebičnosti mi možemo, Božjom milošću, naučiti da odbacimo u istom trenutku i dosljedno u području naših misli. To je obrezanje srca i to je, dragi prijatelji, prava svetost. Čujem li neki “amen”? (Amen.) “Dok sudjelujemo u božanskoj naravi, naslijeđene i stečene sklonosti grijehu odstranjuju se iz karaktera i mi se pretvaramo u živu silu za dobro. Dok stalno učimo od božanskog Učitelja i svakodnevno sudjelujemo u Njegovoj naravi, mi surađujemo s Bogom u prevladavanju Sotoninih kušnji. Bog radi, i čovjek radi, i na taj način čovjek postaje jedno s Kristom kao što je Krist jedno s Ocem.” Dragi prijatelji, shvatite da ovo obrezanje srca nije mučan i bolan postupak. Da, on može zahtijevati samoodricanje, a svakako zahtijeva marljiv, ustrajan trud. Ali ono što želim istaknuti jest, kad smo motivirani ljubavlju prema Kristu onda to više nije dužnost, nego milina; to nije odricanje od stvari od kojih se ne možemo odreći, već znači učiti kako da svoje srce i um i misli zaokupimo Njime kojega iz dana u dan sve više volimo. Amen? A kad naša srca i umove, naše misli i osjećaje, privuče Krist, mi ćemo se automatski odreći svega što je tjelesno. Shvaćate li što vam želim objasniti? Što kaže Isus? “A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.” (Iv 12,32.) Dragi prijatelji, kad promatramo raspetoga Krista, kad razmišljamo o Njegovoj beskonačnoj ljubavi, On će nam postati sve privlačniji … Čujem li neki “amen”? (Amen.) Dok ne budemo potpuno zaokupljeni Njime, a naša srca, naši osjećaji i naše misli ne budu vezani uz Njega. I što više budu naše misli i osjećaji zaokupljeni Njime, to manje će biti vezani uz tjelesne požude i ono što je na svijetu. Kako ide tekst naše pjesme? “Svrati pogled na Krista, gledaj u Njegovo divno lice, i sve će stvari ovog svijeta izgubiti sjaj u svjetlosti Njegove slave i milosti.” Kao što vidite, što nam bude draža Božja slava, Njegov karakter, to manje će nas privlačiti stvari ovog svijeta i ono što je tjelesno. Želim da gledate pozitivno na obrezanje srca. Ono nije bolno odvajanje od onoga što je tjelesno i od stvari ovog svijeta, već je radosno povezivanje s Isusom. Tada ono postaje pozitivno i lijepo. 2. Korinćanima 5,14.15: “Jer Kristova nas ljubav goni …” (Šarić.) Što je motivirajuća sila obrezanja tijela; uklanjanje svih naši sklonosti da popuštamo sebi i živimo za sebe? To je ljubav prema Kristu. Ljubav prema Kristu. “Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu.” Dragi prijatelji, kad shvatimo koliko nas Krist voli, mi ćemo ga voljeti zauzvrat. U stvari, to je jedini način na koji ga možemo voljeti. “Mi ljubimo jer on nas prije uzljubi.” (1 Iv 4,19.) Znajmo da što više shvaćamo koliko nas je On prvi volio, to više ćemo ga zauzvrat voljeti, a što više volimo Krista, to manje ćemo voljeti grijeh. Je li to jasno? Shvatite, molim vas, ako su nam dragi grijeh, požude tijela i stvari ovog svijeta, to bi trebala biti crvena zastavica koja nam govori da u biti ne volimo Krista kao što bismo trebali. Kao što znate, ne možete istovremeno voljeti Krista i svijet. Ne možete. Zato ako se želite odvojiti od svega što prirodno simpatizirate, od tjelesnih požuda i onoga što je na svijetu, morate nastojati da vaš odnos ljubavi prema Kristu jača svakog dana, iz dana u dan. Signs of the Times, 8. srpnja 1897. Ovo je opomena: “‘A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.’ Postavlja se pitanje: ‘Zašto Krist ne privuče sve?’ Zato što ne žele doći, jer nisu odlučili da njihovo ‘ja’ umre; zato što, kao Juda, žele sačuvati svoju individualnost, svoje prirodne i njegovane karakterne crte. Premda im je pružena svaka prilika, svaka prednost, oni se neće odreći ovih naklonosti koje će ih, ako ne budu uklonjene iz njihovo karaktera, odvojiti od Krista.” Ovo je opomena! “Ako bi, nastavljajući njegovati ove karakterne crte, bili pušteni u nebo, prouzročili bi drugu pobunu.” Oho! Ima u tome puno istine, dragi prijatelji. Razmislite o tome! Prije svega, ako ne budemo ove dijelove požuda tijela uklonili iz svojeg karaktera, iz svojih srca – a ne zaboravite da nas ono što se događa u srcu čini onim što jesmo i što čini naše misli i osjećaje … Prema tome, ako iz našeg misaonog života nismo uklonili sve što nas vezuje uz tjelesne požude, ako se čvrsto uhvatimo samo jedne od njih, mi ćemo se diskvalificirati za nebo. Morao sam vam to otvoreno reći, prijatelji moji. Kako vidite, kad se Bog bude sljedeći put pozabavio s grijehom, On će to učiniti tako da osigura kako se on nikad više neće pojaviti (Velika borba, str. 432) {GC 504.1}. Pratite me? Kako će se On postarati da se nikad više grijeh ne pojavi? Hoće li to On učiniti petljanjem po ljudskom mozgu? … i oduzeti nam našu slobodnu volju? … i svakako se postarati da se nitko nikad više ne pobuni protiv Njega zato što će onemogućiti da to može? Je li je to način na koji se grijeh neće nikad više pojaviti? Ne, nikako ne. Dragi prijatelji, otkupljeni su jednako slobodni, u stvari slobodniji nego ikad. Imaju slobodnu volju, i tehnički rečeno, mogli bi odlučiti da se pobune protiv Boga. Mogli bi se odlučiti za grijeh, ali to nikad neće. Zašto? Zašto? Zato jer su tijekom vremena milosti došli u stanje kad toliko vole Boga, a mrze grijeh da bi radije umrli nego imali ikakvu vezu s grijehom. Samo takvim ljudima može se povjeriti vječnost jer, premda bi tehnički opet mogli podići odvratnu pobunu grijeha, ali to neće nikad učiniti. Amen? (Amen.) Nikad neće učiniti; uostalom, sjetimo se da je Bog odgovoran za sreću svih bezgrešnih bića u svemiru, i ona su, uvjeravam nas, i te kako zainteresirana kome će On povjeriti vječni život. Zato može u nebo uzeti samo one kojima su srca temeljito obrezana. Je li to jasno? Zato što će On, kad dođe – shvatimo to – oduzeti tu nižu, izopačenu narav koju zovemo tijelo. On će “preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu” (Fil 3,21). Može li On to učiniti? Može li ukloniti preostalu nižu prirodu nazvanu tijelo i nadomjestiti je s proslavljenim tijelom. ako njegujemo i jednu tjelesnu požudu? Može li je ukloniti a da ne krši našu slobodnu volju? Vidite li što pokušavam prikazati? Ako se držim samo jednog omiljenog grijeha, samo jednoga, ako ga se držim, kad dođe vrijeme da se ukloni ovo bijedno tijelo, “odjednom, u trenuću oka”, može li Isus, može li ga Bog ukloniti bez kršenja moje slobodne volje? Može li? Ne, dragi brate i sestro, odlučio sam da ga se držim, i ako vi i ja odlučimo ostati uz njega, bit ćemo uništeni zajedno s njim. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Molim vas, budite iskreni prema sebi po ovom pitanju. Ne igrajte igre sa sobom u tom pogledu. Dovoljan je jedan omiljeni grijeh (Isusove usporedbe, str. 215) {COL 316.2} da Bogu date do znanja da ga ne želite napustiti, ako se uporno držite njega, odlučili ste da s njim budete uništeni. Znam da se to teško može prihvatiti, ali shvatite da vam govorim istinu. Shvatite da vam govorim istinu. Bog vam neće oduzeti tjelesnu narav i nadomjestiti je proslavljenim tijelom ako vam srce nije potpuno obrezano, a vi ste iz ljubavi prema Kristu dopustili da vam On presiječe svaku vašu vezu s bilo kakvom tjelesnom požudom. Znajte da se ovo obrezanje srca ne događa prigodom preobraženja već prije njega, zbog razloga koji sam upravo objasnio. Bog ne može “odjednom, u tren oka”, a to je preobraženje, ukloniti ovu tjelesnu narav, ako mu dotad nismo dozvolili da presiječe sve naše veze s njom – sa svima njima. God’s Amazing Grace, str. 243: “Mi vjerujemo bez ikakve sumnje da Krist uskoro dolazi.” Nadao sam se da ću čuti “amen”. Dat ću vam drugu priliku: “Mi vjerujemo bez ikakve sumnje da Krist uskoro dolazi.” (Amen.) Dobro. “Za nas to nije priča, već stvarnost. … Kada dođe, On nas tada neće čistiti od naših grijeha, uklanjati nedostatke našeg karaktera ili liječiti slabosti naše naravi i sklonosti. Ako to bude učinjeno za nas, ovo djelo bit će završeno prije tog vremena. Kada Gospodin dođe, oni koji su sveti i dalje će biti sveti. Oni koji su sačuvali svoje tijelo i duh u svetosti, u posvećenju i časti, tada će primiti završni dodir besmrtnosti. Ali nepravedni, neposvećeni i nemoralni zauvijek će ostati takvi. Tada se za njih neće obavljati nikakvo djelo uklanjanja nedostataka i stvaranja svetog karaktera. Onaj koji nas oplemenjuje tada neće sjesti i baviti se procesom pročišćavanja i uklanjanja njihovih grijeha i pokvarenosti. Sve je to učinjeno u ovom vremenu milosti. Sada se ovo djelo treba obaviti za nas.” Amen, brate, sestro? Kada? Sada. Preobraženje je samo završni dodir. Ono je posljednja potvrda života koji se mijenjao iz slave u slavu, u slavu, u slavu: postajući u karakteru sve sličniji Kristu, učeći kako da naše misli sve više i dosljednije pokoravamo u poslušnosti Kristu i odbijemo popuštati tjelesnim požudama i u privatnim odajama naše mašte, dok na kraju ne budemo zapečaćeni, a onda, “odjednom, u tren oka” preobraženi. Kao što vidite, tako stoji u Izaiji 60, a to je bio ključni tekst ranije u ovim predavanjima. Redak 7: “Proslavit ću Dom Slave svoje!” Tko su kandidati za proslavljanje? To su oni koji su dopustili da se u njima obnovi Kristov karakter. Kao što znate, mi smo stvoreni da budemo Božji hram i da proslavimo Boga u svojemu tijelu i duhu koji su Njegovi (1 Kor 6,19.20). I dok se, zahvaljujući milosti, preobražavamo iz slave u slavu i odsjajujemo Njegovu slavu do punine naše grijehom oštećene sposobnosti ovog hrama-tijela, mi postajemo dom Njegove slave i On će proslaviti dom slave svoje. On će ovaj proces završiti “odjednom, u trenuću oka” izbavljenjem našega tijela i dati nam tijelo, proslavljeno tijelo, slično Njegovom. O kako čeznem da se to dogodi! Ne znam kakvo će to tijelo biti, ali znam, Gospodnja sluškinja kaže da će ga ono proslaviti; On će nam dati tijelo koje je ga proslaviti (Maran Atha, str. 299){Mar 301.1}. To me oduševljava više od svega jer moja je težnja i želja čitavog mog bića da mu ugodim. A mogućnost da imam tijelo koje će mi dati priliku da ga proslavim, oduševljava me. Ima jedan tekst koji vam želim pročitati. Malo je poduži, ali je vrlo značajan i tiče se obrezanja srca i svetosti koju moramo imati. Pogriješio sam; nalazi se u Velikoj borbi, ali ne na str. 425 već na str. 536. Dajte zapišite ovu stranicu, Velika borba, str. 536 i ja ću čitati iz knjige. Ovo je vrlo važno da razumijemo. Poslušajte pažljivo! Na početku našeg proučavanja rekao sam da ćemo se strogo držati onoga što kaže Gospodin, kako bismo bili sigurni da smo na uskom putu istine. Čitam: “Dok još naš Veliki svećenik vrši pomirenje za nas, mi trebamo nastojati da postanemo savršeni u Kristu. Našeg Spasitelja nije bilo moguće navesti ni jedinom mišlju da popusti sili kušanja.” “Ni jednom mišlju …” “Sotona u ljudskim srcima nalazi točku koja mu može poslužiti kao uporište; njeguje se poneka grešna želja …” Zastanimo. Što je ovdje problem? U tom području nismo obrezani. Mi smo prionuli uz neku grešnu želju. Nismo odrezani od nje iz ljubavi prema Kristu. Još uvijek volimo grijeh. No vratimo se tekstu: “Sotona u ljudskim srcima nalazi točku koja mu može poslužiti kao uporište; njeguje se poneka grešna želja u kojoj njegova kušnja pokazuje svoju moć. Ali Krist je o sebi rekao: Jer se približuje knez ovoga svijeta. On protiv mene ne može ništa.’ (Iv 14,30.) Na Božjem Sinu Sotona nije mogao naći ništa što bi mu omogućilo da izbori pobjedu. Vršio je zapovijedi svog Oca i stoga na Njemu nije bilo grijeha kojim bi se Sotona mogao poslužiti u svoju korist. U ovakvom se stanju moraju naći svi oni koji će opstati u vrijeme nevolje.” Podsjetimo se, u nama je grijeh. To je “urođeni grijeh” koji će trajati do preobraženja. To ne znači da u nama treba biti grijeh s kojim se Sotona može poslužiti u svoju korist. Budući da su naša srca potpuno obrezana, premda još uvijek ima tjelesnih požuda koje će Sotona pokušati poticati, mi ćemo ih stalno i dosljedno odbijati i pokoravati svoje misli poslušnošću Kristu (2 Kor 10.5), iz ljubavi prema Kristu, snagom Svetoga Duha. To je pobjeda, stalna pobjeda. Razumijemo li to? Dragi prijatelji, to i mi moramo doživjeti; moramo doći u stanje kad Krista volimo toliko da odmah i dosljedno odbijamo kušnju i svaku misao dovodimo u pokornost Njemu. Nastavljam čitati: “Već se u ovom životu moramo odvojiti od grijeha vjerom u Kristovu krv pomirenja. Naš nas dragocjeni Spasitelj poziva da Mu se pridružimo, da udružimo svoje slabosti s Njegovom snagom, svoje neznanje s Njegovom mudrošću, svoju nedostatnost s Njegovim zaslugama. Božja providnost je škola u kojoj se moramo učiti Isusovoj krotkosti i poniznosti. Gospodin uvijek iznosi pred nas prave životne ciljeve, a ne put koji bismo mi izabrali, koji nam se čini lakšim i ugodnijim. Nama je prepušteno da surađujemo s oruđima kojima se Nebo služi u prilagodbi svog karaktera božanskom uzoru. Tko god zanemari ili odlaže ovo djelo, čini to uz strašnu opasnost po svoju dušu.” Kraj navoda. O brate i sestro, nemojte odlagati obrezanje svojega srca. Nemojte! Istina, obrezanje će prouzročiti bol, ali dragi prijatelji, uvjeravam vas da će radost zbog toga što ste Isusu dozvolili da presiječe vaše veze s onim što je tijelo i svijet, učiniti bol zbog obrezanja tako beznačajnom da ju nećete ni primijetiti. Kao što vidite, “patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi” (Rim 8,18). Čujem li neki “amen”? (Amen.) Što je slava? Karakter. I dok surađujemo s Kristom, iz ljubavi prema Njemu i u snazi Kristova Duha, učimo kako da svoje misli i osjećaje, svoj karakter, sve dosljednije u zajednici s duhom Zakona, i sve više učimo da odmah odbijemo popuštati tjelesnim požudama. Istina, to može zahtijevati malo patnje, samoodricanja i žrtve, ali to nije usporedivo sa slavom – a ja ne govorim samo o budućoj slavi. Govorim o radosti i sreći svetosti još sada i ovdje. Znajte da je jedini način na koji svatko od vas može biti sretan jest da naučiti biti svet. A svetost treba steći ovdje. “Jer on je onakav kako u sebi misli.” (Izr 23,7.) Da, istina je da postoji izvjesna količina patnje i nelagode u samoodricanju, ali uvjeravam vas, oni će biti više nego nadomješteni i sada i u vječnosti radošću i srećom koja dolazi od svetosti i sličnosti Bogu. Molim vas, shvatite to! Cilj: cilj Evanđelja jest da nas dovede u stanje u kojem su naša srca temeljito obrezana. Sve naše misli i osjećaji su odsječeni od svoje prirodne povezanosti s onim što je tijelo i svijet, i sve su povezane i zaokupljene, zaljubljene i opsjednute Isusom Kristom. Cilj je Evanđelja da nas preobrazi obnovom našeg uma (Rim 12,2), da uzme narod koji prirodno voli grijeh a mrzi Boga i pretvori ga u narod koji natprirodno mrzi grijeh, a voli Boga. To čini Evanđelje. Ono je “snaga Božja na spasenje” (Rim 1,16). Ono nas ne samo spašava od kazne grijeha, već nas spašava i od njegove sile; mi moramo iskusiti ovu silu u svom životu. 1. Ivanova 2,1: “Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite.” Cilj je da prestanemo griješiti. Upravo zato je napisano čitavo evanđelje, a Ivan koji to piše je onaj koji je napisao najljepše evanđeoske izvještaje u Ivanovu evanđelju – to je moje mišljenje. Jako volim Ivanovu knjigu, a on kaže: “Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite.” (1 Iv 2,1). Svrha Evanđelja je da nas oslobodi od tiranskog robovanja grijehu, sebi i Sotoni. Ali zapazite kako lijepo dodaje: “Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca – Isusa Krista, Pravednika.” A u 1. Ivanovoj 1,9 čitamo: “Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde.” Dragi prijatelji, ovdje morate nešto shvatiti. Vi i ja moramo doživjeti preobražavajuću silu Evanđelja da bismo došli u stanju kad bismo radije umrli nego sagriješili. Zašto? Zato jer nećemo uvijek imati Velikog svećenika kojemu možemo priznati svoje grijehe i dobiti oprost. Ovo je vrlo važno da razumijemo. Kao što vidite, kad Isus Krist prestane služiti kao Veliki svećenik, onda nema više nikoga kome možemo priznati svjesno počinjen grijeh. Pratite me? Zato, drago prijatelji, moramo doći u stanje kad više svjesno ne činimo grijeh; do tog stanja moramo doći prije nego što Isus prestane vršiti službu Velikog svećenika. Selected Messages, sv. 1, str. 343.344. Zapazimo ovu značajnu istinu: “Isus Krist je prikazan kako stalno stoji za žrtvenikom i bez prestanka prinosi žrtvu za grijehe svijeta. On je svećenik pravog šatora Saveza kojeg je podigao Gospodin, a ne čovjek. … Žrtva pomirenja preko Posrednika nužna je …” – zbog čega? – “… zbog stalnog griješenja”. Zašto je nužno stalno prinositi žrtvu pomirenja? Zbog čega? – “Zbog stalnog griješenja”. Dragi prijatelji, Krist mora imati narod koji iz ljubavi prema Njemu više ne čini svjesno grijeh. Kad bude imao takav narod, odložit će svoju velikosvećeničku odjeću i uzeti nas kući. Vidite li to? Neka Bog da da budemo takav narod. Juda 24: “A onome koji vas može sačuvati od pada i postaviti vas neokaljanima i u velikoj radosti pred svoju slavu …” Naš Veliki svećenik želi učiniti više nego nam samo oprostiti naša spoticanja i padove. Želi nam pomoći da se nikad više ne spotaknemo i padnemo. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Mi smo već ranije rekli što Ivan kaže: “Tko god je rođen od Boga, ne čini grijeha.” (1 Iv 3,9.) U grčkom jeziku to je aktivno sadašnje vrijeme. Doslovce kaže: “Tko god je rođen od Boga, ne nastavlja činiti grijeha.” Ali oni koji su rođeni od Boga ipak povremeno sagriješe. Oni se spotiču i padaju zbog nedostatka bdijenja i molitve. U grčkom to je aorist, pa Ivan zato kaže: “Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca.” (1 Iv 2,1.) Ako se zaboravimo pa se spotaknemo i padnemo jer ne volimo Isusa onoliko koliko bismo trebali ili smo svrnuli pogled s Njega, ili smo iznenada uhvaćeni, onda, hvala Bogu, imamo Zagovornika; možemo to priznati. Ali On nas želi dovesti u stanje zrelosti u kojem smo tako zaljubljeni u Njega i tako ovisni o Njemu, da mu dopuštamo da nas čuva kako se nikad ne bismo spotaknuli i pali. Amen? (Amen.) On je u stanju da nas sačuva od spoticanja i pada. Vjerujete li to, prijatelji moji? Molim se da vjerujete i doživite ovakvu zrelost koju moramo dostići. Zrelost koju moramo imati. Testimonies, sv. 5, str. 53: “Samo jedna loša crta karaktera, jedna grešna želja njegovana na kraju može neutralizirati silu Evanđelja.” Ovo je ozbiljna izjava, dragi prijatelji. Svjestan sam da ovo neki ne mogu spremno i pozitivno prihvatiti, ali ja to ipak iznosim. “Samo jedna loša crta karaktera, jedna grešna želja njegovana na kraju može neutralizirati silu Evanđelja.” Evanđelje je snaga Božja na spasenje (Rim 1,16) koja nas spašava ne samo od kazne grijeha već i od njegove moći; ako odbijete da vas Evanđelje oslobodi od sile grijeha, onda odbijate da vas Evanđelje izbavi od kazne grijeha. Vi neutralizirate silu Evanđelja njegovanjem samo jednoga grijeha. Nastavljam čitati: “Prevladanje grešne želje pokazuje da je duša obmanjena. Svako popuštanje toj želji jača odbojnost duše prema Bogu. Bol koju izaziva dužnost i grešna zadovoljstva su užeta kojima Sotona vezuje ljude u svojim zamkama. Samo oni koji bi radije umrli nego učinili zlo jedini su koji budu nađeni vjerni.” A što koristi Sotona kako bi nas spriječio da to doživimo? “Bol koju izaziva dužnost i grešna zadovoljstva.” Budite svjesni, dragi prijatelji, da je Sotonina moć, kad koristi Bol koju izaziva dužnost i grešna zadovoljstva da nas drži u ropstvu grijeha, skršena kad zavolimo Isusa Krista. Naime, što više ga volimo, dužnost više nije dužnost već milina. Više se ne radi o boli koju izaziva dužnost i grešnim zadovoljstvima, sada je dužnost milina, a grijeh muka. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Naime, što više volimo Krista, to više mu želimo ugoditi, i to više nam to pričinjava uživanje, a što više vas boli da ga povrijedite – a vi znate da ga grijeh vrijeđa. Tako grijeh kod vas izaziva muku zato što vrijeđa Isusa. Je li vam to logično? Ali sve to možemo doživjeti samo ako napredujemo u ljubavi prema Isusu. Ako pokušate obrezati svoje srce, a Isusa u biti ne volite, to je vrlo mučan postupak. U stvari, neće se ostvariti; ne može se ostvariti. Morate napredovati u ljubavi prema Isusu. Ima još jedna stvar koju želim ovdje brzo iznijeti, a povezano je sa završetkom vremena milosti i prekidom Kristove posredničke uloge. Iz Noina života možemo puno toga naučiti. Zapravo što je Isus rekao? Matej 24,37: “Kao u dane Noine, tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega.” Vi se svakako sjećate kako su Noa i njegoa obitelj ušli u arku i kad su bili u njoj, što se dogodilo? Vrata su se zatvorila. Jesu li ih oni zatvorili? Ne. Tko je zatvorio vrata? Bog (Post 7,16). Hajde da to malo razmotrimo. Nakon što su ušli, vrata su neko vrijeme ostala otvorena. Što je Bog radio? Oklijevao je milostivo, čekajući ne bi li još netko ušao. Pratite me? Ali kad je postalo jasno da nitko ne želi ući, što je Bog učinio? Zatvorio je vrata. To je važno. I te kako važno, dragi prijatelji. Kao što vidite, vrata vremena milosti samo što se ne zatvore, ali Bog milostivo oklijeva, i ostavlja ih otvorenima. Zašto? Petar nam odgovara: Bog “je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju” (2 Pt 3,9). Kad god ljudski rod dođe u stanje kad je toliko otvrdnuo na Kristovu ljubav koja ga privlači da joj se opire, i tako je vezan uz tjelesne požude i ono što je od svijeta, on se nikad neće pokajati bez obzira što Bog učinio. A On neće nikad prisiljavati, a onda će zbog njihovog neopozivog izbora Bog morati zatvoriti vrata. Bog će zatvoriti vrata. Želim da shvatite kako završetak vremena milosti nije nešto samovoljno što je Bog odredio pa u danom trenutku kaže: “Dosta, vrijeme milosti je završilo”, a kad bi čekao još pet minuta, netko bi se pokajao i obratio. Ja sam nekad tako mislio, ali to je nepomirljivo s činjenicom da Bog “neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju” (2 Pt 3,9), jer kad dođe kraj vremenu milosti tko god nije u arki propast će, i svijet koji se dotad nije očistio vodom, bit će tada očišćen ognjem (2 Pt 3,10-12). Pa kad se vrata zatvore, tko god nije unutra, propast će, a pošto Bog “neće da tko propadne, nego hoće da svi nego hoće da svi prispiju k obraćenju”, tvrdim da se nitko, kad se vrata zatvore, ne bi pokajao kad bi ostala otvorena. Pratite me? Zato svršetak vremena milosti nije pitanje samovolje. Njega određuje ljudski rod kad je svatko, ne zaboravite, svatko donio neopozivu odluku. To je razlog što postoje samo dvije presude. “Nepravednik neka samo i dalje čini nepravdu! Okaljan neka se i dalje kalja! Pravednik neka i dalje živi pravedno! Svet neka se i dalje posvećuje!” On ne kaže: “Neodlučni neka i dalje bude neodlučan!” Tako ne kaže. Zašto ne? Zato što nema neodlučnih. Svatko je donio neopozivu odluku. Upravo je to razlog što je svatko dobio pečat ili žig. Shvaćate li što želim objasniti? Pečat pokazuje da smo tako utvrđeni u istini da bismo radije umrli nego svjesno griješili. Žig pokazuje da smo tako utvrđeni u grijehu da bismo radije umrli nego poslušali, pa će Bog na kraju postupiti prema našoj odluci i vrata će se zatvoriti. Brate i sestro, želim da budete u arki kad se to dogodi. Potrudite se da budete u arki kad se to dogodi. Ova arka je Isus Krist. Conflict and Courage, str. 39: “Milost je prestala moliti grješni ljudski rod. Poljske su životinje i ptice ušle u zaklon. Noa i njegova obitelj su bili unutar korablje “… Jahve zatvori za njim vrata.’ Masivna vrata, koja oni unutra nisu mogli zatvoriti, polako su zatvorile nevidljive ruke. Noa je bio zatvoren, a oni koji su odbacili Božju milost ostali su vani. Na vratima je bio Božji pečat, Bog ih je zatvorio i samo ih je On mogao otvoriti. Isto će se tako zatvoriti vrata milosti kad Krist, prije svog dolaska na nebeskim oblacima, okonča svoje posredovanje za ljude. Tada božanska milost više neće zadržavati bezbožnike, a Sotona će imati potpunu kontrolu nad onima koji su odbacili milost. Oni će nastojati da unište Božji narod, ali kao što je Noa bio zatvoren u korablji, tako će pravednike štititi božanska sila.” Amen? (Amen.) O brate i sestro, kad dođe kraj vremenu milosti, mi smo zatvoreni u Kristu i Krist je zatvoren u nama, i mi smo nerazdvojno s Njim; a kad smo u arki, onda smo sigurni. Prijatelji moji, moramo svakako biti u arki kad dođe kraj vremenu milosti. Kad to vrijeme završi, sila Božja koja danas obuzdava i preko Njegovog Svetog Duha utječe na ovaj planet, bit će uklonjena; tada će na Zemlji izbiti pakao. Odmah ćemo vidjeti što se dogodilo s ljudskom naravi; vidjet ćemo kako je sirova, ružna i odvratna. Više neće biti obuzdavajućeg utjecaja. Usput rečeno, Bog nam, uvjeren sam, danas omogućuje da nazremo nešto od toga što će se dogoditi na mjestima kao što su Ruanda, Jugoslavija, gdje se pokazuje čovjekova nečovječnost prema bližnjima, pa vidite demonima opsjednute ljude koji druge komadaju do smrti. Dragi prijatelji, to su samo male sličice koje pokazuju kakav će biti čitav ljudski rod kad završi vrijeme milosti i kad se Sveti Duh povuče sa Zemlje. Čitav ljudski rod … i mi ćemo odjednom shvatiti koliko smo dugovali obuzdavajućoj sili Svetoga Duha, nakon što je povučena. Kažem vam, ljudi, tada će biti i te kako važno da budemo u arki kad se to bude dogodilo. Rani spisi, str. 55: “Sotona se danas, u ovo vrijeme zapečaćenja, služi svim mogućim sredstvima kako bi misli Božjeg naroda odvratio od sadašnje istine i pokolebao ga. Vidjela sam da Bog postavlja zaštitno pokrivalo …” Hvala Bogu! “Vidjela sam da Bog postavlja zaštitno pokrivalo preko svojeg naroda da bi ga zaštitio u vrijeme nevolje; svaku dušu koja se odlučila za istinu i koja je čistog srca treba pokriti zaštita Svemogućega.” On još uvijek brine o nama. Amen? Da, On prestaje služiti kao naš Veliki svećenik, ali nas i dalje štiti. Kao što vidite, On više ne posreduje što se tiče naših grijeha i priznanja grijeha, jer smo iz ljubavi prema Kristu prekinuli s njima. Više ne činimo nijedan nama svjesni grijeh. Radije bismo umrli nego ga počinili, pa On više u tom pogledu ne posreduje. Ali ovdje vam moram reći da On još uvijek posreduje da bi nas zaštitio … da bi nas zaštitio. Zato u Hebrejima 7,25 čitamo: “Zato i može uvijek spašavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer svagda živi da ih zagovara.” Ovaj tekst jasno pokazuje da On uvijek živi da bi posredovao za nas. O braćo i sestre, molim vas, radi vas samih i Krista radi, dok je još vrijeme, vrijeme milosti, iz ljubavi prema Kristu dopustite mu da obreže vaše srce, da presiječe sve veze koje vas vezuju uz tjelesnost. Dopustite mu da vas učini svetima da za vas može reći ne samo: “Pravednik neka i dalje živi pravedno!” već i da može reći: “Svet neka se i dalje posvećuje!” Hajde da se pomolimo! Nebeski Oče, hvala Ti što je Tvoja milost dovoljna ne samo da nas opravda, nego i posveti; ne samo da nas smatra pravednima, već i učiniti svetima; ne samo da nam osigura pravo na nebo, već i da nam pomogne da se osposobimo za nebo. Molim Te, Oče, da na kraju vremena milosti imamo cijelo srce obrezano, kao i svet karakter što će Kristu omogućiti da kaže: “Svet neka se i dalje posvećuje!” Ovo molim u Isusovo ime. Amen. Neka vas Bog blagoslovi, dragi prijatelji.

Ako želite, možete pratiti prijepis dok gledate video predavanja. Ako ste prekinuli čitanje i ne možete naći dio teksta u prijepisu, kombinacijom tipki CTRL-F (JABUKA-F) unesite riječi koje ste upravo čuli. Pretraga teksta će vas postaviti tamo gdje ste stali. Ukoliko vam se sviđaju ova predavanja i želite nam pomoći da napravimo pdf file koji bi bio dostupan za download, molimo kontaktirajte nas za upute kako to napraviti. Hvala vam unaprijed! Neka vas Bog obilno blagoslovi.

0

Your Cart