Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikada povjereno ljudima. U slijedećih sat vremena istražit ćemo našu prednost i odgovornost da razvijemo karakter nalik na Krista. Sjedinimo se u ostvarenju duhovne obnove do koje će nas pastor Stephen Wallace voditi “Iz slave u slavu”.

Dobra večer, dragi prijatelji! Drago mi je da vas vidim ovdje. Imam prednost što svake večeri mogu s vama proučavati najvažnije djelo ikad povjereno ljudskim bićima, a to je izgradnja karaktera. Kako se približavamo završetku našeg seminara, veoma je važno da ovaj tekst naučimo napamet. Hajde da ga ponovimo. Odgoj, str. 203: Sad će svatko brzo posegnuti za šalabahter. Pokušajte tekst reći napamet. Citiramo: “Izgradnja karaktera je najvažnije djelo, ikada povjereno ljudskim bićima; i nikada ranije njegovo marljivo izučavanje nije bilo tako važno kao sada.” Prijatelji moji, nadam se da je ova jednostavna istina ucijepljena u vašem umu i da će vas ona poticati da nastavite proučavati načela razvoja kršćanskog karaktera. Budite svjesni da se približavamo završetku našeg seminara, ali mi nećemo iscrpiti ovaj predmet. Možda sam vas iscrpio proučavanjem ovog predmeta, ali njega nismo nikako iscrpili. U stvari, mi smo tek počeli; nadam se da ćete biti toliko uvjereni u važnost potrebe da dalje proučavate da ćete koristiti ovaj seminar kao polazište i katalizator koji će potaknuti na daljnje osobno proučavanje. Uostalom, ima jedna stvar koju sam vam namjeravao reći, a sada mi je došla na um. Pozivam vas da postanete dobri Berejci (Dj 17,11). Što time mislim reći? Pavao je pohvalio Berejce – zbog čega? Provjeravali su ga! Provjeravali. I dragi prijatelji, ako je bilo u redu da Pavla provjeravaju, uvjeravam vas mnogo je prikladnije da provjeravate mene. Bog zna da sam pokušao učiniti najbolje što sam mogao da vam iznesem istinu, i samo istinu, ali ja sam prvi koji priznajem da nisam nepogrešiv. U stvari, potpuno sam svjestan mogućnosti da sam pogrešno shvatio istinu. Želio bih vas od srca ohrabriti da proučavate i provjeravate ovo što ste čuli. Ako nije u redu, ne prihvaćajte; učinite mi uslugu tako što ćete mi pomoći da vidim u čemu sam pogrešno predstavio istinu. Ali vas molim, kad me nazovete ili mi pišete ili šaljete e-mail, dajte nešto više od svojeg mišljenja. Svi mi imamo pravo na naša mišljenja, ali kad se radi o istini potrebno je nešto mnogo čvršće i pouzdanije od ljudskih mišljenja. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Zato se trudim da vam ne iznosim svoje teorije i ideje o ovom predmetu, već ono što je rekao Gospodin. I kao što sam ranije rekao, a sada ponavljam: Govorim s autoritetom o ovom predmetu svjestan da autor svojih riječi nisam ja već Isus. Jedini On je pravi autoritet i ja ga molim dok se pripremam, dok se služim prednošću i odgovornošću da vodim u proučavanju Njegove Riječi. Molim ga za vodstvo i usmjeravanje Svetog Duha jer razmatramo sudbonosnu, a ponekad vrlo kontroverznu istinu; najviše se bojim da pogrešno prikažem istinu, iz dva razloga: Prije svega, Isus je Istina. Bože sačuvaj da pogrešno prikažem svojega Gospodina. Drugo, istina nas oslobađa i posvećuje, pa ako je pogrešno prikazana, onda nema sile koja oslobađa i posvećuje. Bože sačuvaj da tako što učinim! Prema tome, prije nego što nastavimo, moramo zastati i moliti za vodstvo Svetoga Duha. Meni je potreban Sveti Duh da oblikuje svaku moju riječ, a vama je potreban dok sa mnom proučavate Njegovu Riječ. Moj nebeski Oče! U ime Isusa Krista, Gospodina naše pravde, večeras dolazimo pred Tebe, prije svega da Ti s radošću zahvalimo za prednost što pripadamo Tvojoj obitelji i što se Ti brineš za nas svoju djecu. Zahvaljujemo Ti za život i što ga možemo upoznati izobilnog i vječnog u Isusu Kristu. Molimo da večeras bolje upoznamo Krista u kome je vječni život. Vodi i upravljaj mojim mislima i riječima silom svojeg Duha. Daj da ispravno predstavim istinu. Ne dozvoli da kažem ili učinim išta što bi bio pogrešan prikaz istine. I Bože Oče, neka ono što možeš prenijeti preko ovog jadnog zemljanog suda naiđe na prijemljiva srca i umove, i promijeni živote. Molimo Te, Gospodine, da ovo večeras ne bude samo intelektualna vježba. Daj da doživimo promjenu života. Učini nas sličnijima Isusu. U Njegovo ime molimo. Amen. Ponekad je potrebno malo se povući i ponovno pogledati šumu. Mi smo inače promatrali neka stabla. U nekoliko posljednjih proučavanja razmatrali smo našu suradničku ulogu u razvoju karaktera. Shvatili smo, u biti, da trebamo svom brižljivošću čuvati svoje srce (Izr 4,23). (Predavanje br. 17) Shvatili smo da je cilj upravljanja umom da svaku misao pokorimo i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu (2 Kor 10,5). Zatim smo shvatili da je to po prirodi nemoguće. U stvari po prirodi nismo u stanju pokoriti ni jednu jedinu misao. Zašto? “Jer je umovanje tjelesno neprijateljstvo prema Bogu zato što se ne pokorava Božjemu Zakonu, a i ne može.” (Rim 8,7 – Šarić.) Zato smo zaključili da nam je potrebno novo srce pa smo dopustili Zakonu da nas nagna, a Janjetu da nas privuče u podnožje križa; pa smo zavapili s Davidom ne samo za oprost naših grijeha, već smo rekli: “Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!” (Ps 51,12.) Tek tada smo u stanju vladati svojim umom. Samo srce u kojemu je upisan Božji Zakon može se čuvati svom brižljivošću. Ali i takvom srcu je potrebna sva brižljivost upravljanja. Zašto? Zbog preostalog, premda više ne vladajućeg protivljenja zvanog “tijelo”. Mi se moramo svakodnevno boriti sa zlom, s urođenim zlom u tjelesnom srcu – da upotrijebimo terminologiju Duha proroštva (RH, 4. svibnja 1886) – a to zlo se prvenstveno nalazi u starim navikama i naslijeđenim sklonostima. Zbog toga protivljenje može biti snažnije ili slabije, ovisno o tome s kojim se starim navikama i naslijeđenim sklonostima moramo boriti. U proučavanju “Tijelo se svojim željama suprotstavlja Duhu” (Lekcija 21) vidjeli smo da se ova borba vodi od križa do vijenca. U tom proučavanju smo prešli na vrlo zanimljivo teološko pitanje koje se odnosi na stanje koje Božji narod mora doseći, što mora doživjeti da bi mogao opstati u vrijeme nevolje bez Posrednika. To se pretvorilo u proučavanje od tri dijela, a s kojim smo sinoć završili. Jesmo li se sada svi podsjetili na ranije proučavanje? Večeras želim da se još jednom suočimo s ovim protivljenjem i da razumijemo kako možemo i moramo nadvladati. Naslov večerašnjeg proučavanja je: “Bori se u dobroj borbi vjere.” (1 Tim 6,12.) Ovo je važno proučavanje i puno je toga čime se moramo pozabaviti, zato ćemo zasukati rukave i krenuti na posao. Jeste li spremni? Potrebno mi je malo oduševljenja. Jeste li spremni? (Da.) Vaša šutnja me plaši. Velika borba, str. 365. Ponovimo ovo i onda ćemo odavde krenuti dalje. Velika borba, str. 365: “Oni koji budu živjeli na Zemlji kad prestane Kristovo posredovanje u gornjem Svetištu stajat će pred svetim Bogom bez posrednika. Njihova odjeća mora biti neokaljana, a njihov karakter škropljenjem krvlju očišćen od grijeha. Božjom milošću i vlastitim marom …” Obratimo pozornost na ovu kombinaciju. “Božjom milošću i vlastitim marom moraju biti pobjednici u borbi sa zlom. Dok se na Nebu vrši istražni sud i dok se grijesi vjernih koji se kaju uklanjaju iz Svetišta, u Božjem narodu na Zemlji mora se izvršiti posebno djelo čišćenja, odstranjivanja grijeha.” Zastanimo! To je vrijeme u kojemu upravo sada živimo, vrijeme kad se treba izvršiti ovo naročito djelo. Nastavljamo: “Kad ono bude dovršeno, Kristovi sljedbenici će biti spremni za Njegov dolazak.” Dakle, to će se uskoro dogoditi. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Nastavljam čitati: “Tada će Crkva koju će Gospodin prilikom svog dolaska uzeti k sebi biti Crkva krasna, bez ljage, bez bore, bez ičega tomu slična'” (Ef 5,27.) Ja želim biti dio te Crkve. A vi? (Amen.) Krasna crkva. Što će biti ova slavna Crkva? Poslužite se svojim egzegetskim ključem. Bit će to Crkva koja odsjajuje karakter, slavu svojega Gospodina i Spasitelja, Isusa Krista. Ona mora biti bez ljage, bez bore, bez ičega tomu slična. Dragi prijatelji, ona mora pobijediti u ovoj borbi protiv zla. Ona mora naučiti da pobjeđuje. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Ako želimo biti dio ove Crkve, onda moramo naučiti da pobjeđujemo. Moramo naučiti da pobijedimo ovo protivljenje zla. Mi to možemo! Evo dragocjenog obećanja: “Sigurno ćete pobijediti.” Možete li reći “amen”? (Amen.) No obećanja su uvjetna. Moram pročitati uvjet. Nalazimo ga u Testimonies, sv. 5, str. 513. Zapazite, on je dvostruk. “Budete li se borili u dobroj borbi vjere svom snagom svoje volje, sigurno ćete pobijediti.” Obećanje glasi: “Sigurno ćete pobijediti”, a što je uvjet? Moramo naučiti boriti se “u dobroj borbi vjere svom snagom svoje volje”. Želite li pobijediti, dragi moji prijatelji? Što onda morate naučiti? Boriti se “u dobroj borbi vjere svom snagom svoje volje”. Ovim smo upravo dali sadržaj naših sljedećih nekoliko proučavanja. Moramo naučiti boriti se “u dobroj borbi vjere svom snagom svoje volje”. Večeras ćemo se usredotočiti na pitanje kako se boriti u dobroj borbi vjere. Neprijatelj kojega moramo savladati je zlo. Ono je dvojako: tu je Sotona, začetnik zla, ali i naše ja, to urođeno zlo tjelesnog srca. Koje zlo moramo pobijediti? Sotonu, začetnika zla, i sebe, to urođeno zlo tjelesnog srca – da se poslužimo nadahnutim opisom tjelesne naravi ili starog čovjeka. Pogledajmo jedno i drugo. Prije svega Sotonu, 1. Petrova 5,8.9: “Budite trijezni i bdijte jer vaš protivnik, đavao, kao ričući lav obilazi i traži koga će proždrijeti. Njemu se oduprite postojani u vjeri …” (Šarić.) Dragi prijatelji, da bismo nadvladali začetnika zla, moramo naučiti kako se boriti i pobijediti u dobroj borbi vjere. Moramo naučiti kako ostati postojani u vjeri. Amen? (Amen.) Tako se možemo oduprijeti začetniku zla. Christian Education, str. 114: “Vjerujte da vam je On spreman pomoći svojom milošću kada mu iskreno pristupite. Vi se morate boriti u dobroj borbi vjere. Vi morate biti borci za krunu života. Borite se jer ste nadohvat Sotoni i ako se ne otrgnete od njega, bit ćete onesposobljeni i uništeni. Neprijatelj vam je s desne strane, s lijeve strane, ispred vas i iza vas; vi ga morate satrti pod svojim nogama. Borite se jer ima kruna koju treba osvojiti. Borite se jer ako je ne zadobijete, izgubit ćete sve na ovom i budućem svijetu. Borite se, ali neka to bude silom uskrslog Spasitelja.” Amen? Dragi prijatelji, bez Njega ne možemo učiniti ništa. Ali sve možemo u Onome koji nas jača (Fil 4,13), a to podrazumijeva boriti se i pobijediti u dobroj borbi vjere (1 Tim 6,12) protiv uzročnika zla, Sotone. No znajmo da od ove dvije dimenzije zla s kojima se moramo boriti u našem kršćanskom ratu, u toj duhovnoj borbi, najveći neprijatelj, kojeg se moramo najviše bojati, jest naše ja. To ja, urođeno zlo u tjelesnom srcu. Testimonies, sv. 3, str. 106: “Rat protiv ‘ja’ najveća je bitka koja je ikada vođena.” Najveća je bitka koja je ikada vođena. Review and Herald, 5. ožujka 1908: “Mi se ne moramo bojati neprijatelja izvana.” Stanimo! Nije li to zanimljivo? “Mi se ne moramo bojati neprijatelja izvana.” Nije li Sotona neprijatelj kojeg se trebamo bojati? Dragi prijatelji, radosna je vijest da je Sotona poražen. Amen? (Amen.) Sjećate se događaja na Golgoti? A što je Golgota? Lubanja. Mi imamo smrtno ranjenog neprijatelja. Amen? Kad je križ uglavljen u rupi na Golgoti, što se dogodilo s glavom stare zmije zvane đavao? Satrta je. Amen? Jedino što mu može dati moć da vlada nama jest ako propustimo vidjeti, razumjeti, osobno povjerovati i prihvatiti istinu kakva je otkrivena u Kristu i to raspetome. On je rekao: “Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.” (Iv 8,32.) A one koji dolaze križu, i priznaju istinu o Božjem karakteru i istinu o posljedicama grijeha, istina oslobađa i Sotonina je sila slomljena. Tako je satrta njegova glava. Ali, dragi prijatelji, upravo se tog srca nevjerstva koje je u nama, trebamo bojati; upravo se tog urođenog zla u tjelesnom srcu koje je prirodno sklono prihvatiti đavolje laži, trebamo bojati. I kad svladamo ovog neprijatelja broj jedan koji je u nama, mi uz to pobjeđujemo i njegovog saveznika. Amen? A tko je saveznik ovog starog čovjeka? Sotona i kraljevstvo tame. Vratimo se našem citatu: “Mi se ne moramo bojati neprijatelja izvana. Naša najveća borba je s neposvećenim ‘ja’. Kad pobijedimo sebe, mi nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Braćo moja, pred nama je vječni život koji trebamo osvojiti. Borimo se onda u dobroj borbi vjere.” Kad se borimo i pobjeđujemo u dobroj borbi vjere nad urođenim zlom tjelesnog srca, svojeg ‘ja’, mi nadmoćno pobjeđujemo. Zašto? Zato što time ne pobjeđujemo samo neprijatelja u nama, već pobjeđujemo i čitavo kraljevstvo tame vani. Kad pobijedite njegovog saveznika koji živi u taboru, onda time pobjeđujete i čitavo kraljevstvo tame. Prijatelji, jako je važno da naučimo boriti se i pobjeđivati u dobroj borbi vjere. Zašto je to dobra borba vjere? Zato što, prije svega, imamo beskonačno moćnog i dragog Gospodina koji je ovu bitku vodio i pobijedio zbog nas; s Njim uz nas ne možemo izgubiti ovu bitku. Amen? (Amen.) Ne možemo izgubiti ovu bitku. Jedini način na koji je možemo izgubiti jest ako napustimo svojega Gospodina i Spasitelja. Rimljanima 8,37: “U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.” Volio nas je toliko da je platio beskrajno veliku cijenu da bi za nas izvojevao pobjedu i omogućio nam da Njegovom milošću i mi možemo pobijediti. On nas je toliko volio da se ne samo borio i pobijedio da nas oslobodi od kazne grijeha, već se borio i pobijedio da nas oslobodi od vlasti grijeha. Nemojte zaboraviti da nas je oslobodio od vlasti grijeha. On nas suviše voli da bi dopustio da nas muči stari čovjek i njegov saveznik Sotona. Hvala Bogu što je Njegova milost dovoljna da nas oslobodi od tiranije urođenog zla u tjelesnom srcu. Koliko će dugo trajati ova borba za kršćanina? Ona traje kroz cijeli život kršćanina na ovoj zemlji. “Od križa do krune treba obavljati ozbiljan posao. Postoji hrvanje s urođenim grijehom, borba protiv vanjskog zla. Kršćanski je život bitka i napredovanje.” (Review and Herald, 29. studenoga 1887.) To smo već ranije rekli, ali shvatimo da je čitav život kršćanina na ovoj zemlji borba. Kakva je to vrst borbe? Fizička? Ne, već duhovna. To je borba za um. Borba za kontrolu nad mislima. Pogledajmo kako jasno Pavao govori o duhovnoj naravi ove borbe u 2. Korinćanima 10,3-5: “Jer iako živimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu. Ta oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego božanski snažno za rušenje utvrda. Obaramo mudrovanja i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga.” Gdje se nalazi spoznaja Boga? U vašem umu. I tu se vodi ova bitka. I peti redak: “Zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu.” Jasno je da se radi o duhovnoj borbi i to je osvajanje u kojem se nastoji steći nadzor nad mislima. S kojim ciljem? “Zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu.” Kao što smo ranije rekli, u grčkom jeziku glagol “zarobljavamo” nalazi se u aktivnom sadašnjem vremenu. Tako je i preveden kod nas, kao nešto što se stalno događa. Zašto? Zato što su naše misli sklone da budu zarobljene i da popuštaju urođenom zlu i tjelesnom srcu, tjelesnim požudama koje vojuju na dušu. Mi smo po prirodi skloni, čak i zato da održimo prikladnu fasadu, ne popuštati tjelesnim požudama kad se radi o ponašanju, ali u privatnim odajama našeg uma, ako zaključimo da je u redu, mi popuštamo tjelesnim željama. Ali dragi prijatelji, ako se to dogodi, mi ne vojujemo i ne pobjeđujemo u duhovnoj borbi. Mi se samo borimo i pobjeđujemo u tjelesnoj bitci da kontroliramo svoje ponašanje. A naša borba je duhovna; onda treba upravljati onim što se zbiva ovdje gore, gdje samo vi i Bog znate što se događa. Pratite me? Ne zaboravite da se bojište na kojemu kršćanin bije bitku nalazi između desnog i lijevog uha. Radi se o potpunoj pobjedi nad našim mislima. To je duhovno bojište a naše je oružje silno na pobjeđivanje. Koje je to oružje, primarno napadačko oružje u kršćaninovoj bojnoj opremi? Kako se zove? Mač. To je mač Duha koji je Božja Riječ. To su dragocjena obećanja i istine Božje Riječi, i s njima obaramo sva … Kako je to rečeno? “… mudrovanja i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga.” Đavolje laži, izopačene filozofije koje s temelje na Sotoninoj prijevari moraju se oboriti i naš um mora biti reprogramiran istinom kako bismo stvarno pobijedili svoje misli i postigli cilj da svaku misao zarobljujemo na pokornost Kristu. Vjera kojom živim, str. 128: “Protiv ukorijenjenih grijeha mora se boriti i pobijediti ih. Nepoželjne karakterne osobine, nasljedne ili stečene, treba … odbaciti i pobijediti Kristovom silom … Svakog dana, svakog sata, mora se odvijati snažan proces samoodricanja i unutarnjeg posvećenja, …” Gdje? Unutra. “… a onda će vanjska djela svjedočiti da Isus vjerom prebiva u srcu. … Postoji Nebo i mi bismo ozbiljno trebali težiti za njim. Pozivam vas … da vjerujete u Isusa kao svojeg Spasitelja. Vjerujte da vam je On spreman pomoći svojom milošću kada mu iskreno pristupite. Vi se morate boriti u dobroj borbi vjere. Vi morate biti borci za krunu života.” Zapazite, prijatelji, da se za ovu krunu života, za koju se borimo, ne borimo zato da steknemo vječni život; mi se borimo zato da budemo osposobljeni da nam se može povjeriti vječni život. To nema nikakve veze sa zaslugama ili djelima. Nema nikakve veze sa zarađivanjem vječnog života. Ali ima i te kako vezu s pripremom da ga uživamo. Sjećate se kako smo pažljivo proučavali i shvatili ovu razliku! Prije nego što nam se može povjeriti vječni život moramo doći u stanje kad smo, iz ljubavi prema Kristu, završili s grijehom. Amen? Kao što znate, karakter se ne mijenja kad odemo na nebo. Mi uzimamo svoj karakter sa sobom. A što je karakter? Naše misli i osjećaji. Prema tome, ako smo još uvijek prionuli za grijeh kad se radi o našim mislima i osjećajima, onda naš karakter nije osposobljen za vječnost i nama se ne može povjeriti vječni život. Morao sam ponoviti ovu istinu jer ne želim da pomislite kako se radi o pravednosti po djelima. Nikako ne! Jeste, to je djelo, ali nije zaslužno. Upravo vjera koja je ljubavlju djelotvorna (Gal 5,6) čisti dušu da možemo biti osposobljeni za nebo. Držite ovo stalno na umu. U ovoj duhovnoj borbi što smo dužni učiniti, dragi kršćanski suborci? Što nam je naš knez Emanuel, koji je na čelu naše vojske, zapovijedio? Rimljanima 6,12. Vrlo jednostavno: “Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude.” Na što smo pozvani? Da ne dopustimo grijehu da u našem smrtnom tijelu vlada. U stvari, sama činjenica da mu ne dopuštamo da vlada jasno pokazuje da on još uvijek ostaje. Zašto bismo se trebali boriti da ne vlada ako ga ne bi bilo u tijelu? Ne zaboravimo, kad se nanovo rodimo, mi imamo dvije naravi. Tada vlada duhovna narav, ali tjelesna još uvijek postoji. Naša borba, naša duhovna borba, sastoji se u tome da ne dopustimo svojoj tjelesnoj prirodi da vlada. A što određuje hoće li vladati ili ne? “Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude.” Ako slušamo, ako ispunjavamo želje tijela koje još uvijek postoje, ostaju li one? Ne, one vladaju. “Robovi ste onoga koga slušate”, stoji nekoliko redaka kasnije. Prema tome, dragi prijatelji, da li se borimo i pobjeđujemo u ovoj duhovnoj borbi ovisi o tome da li slušamo ili ne slušamo požude tijela, i ispunjavamo ih. Budimo svjesni da se one prvenstveno ispunjavaju između desnog i lijevog uha, u privatnim odajama uma; upravo zato ne možemo odrediti uspijevamo li u borbi i pobjeđivanju kad se ustežemo od toga da ne učinimo zlo. Čujete li što vam ovdje želim reći? Vi možete, s motiviranošću svoga ja, uspjeti u tome da ne učinite nikakvo zlo koje bi uprljalo vaš dobar glas, ali još uvijek u životu, tu i tamo popuštate svojoj mašti, svojim fantazijama; i premda im popuštate samo u mislima, grijeh vlada. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Da, vlada. Zato shvatimo potrebu da se naučimo boriti i pobjeđivati u ovoj borbi na razini svojih misli i osjećaja. To posebno naglašavam. Ovdje se radi o duhovnoj borbi, dragi prijatelji. Review and Herald, 3. svibnja 1881: “‘Robovi ste onoga koga slušate.’ Ako dajemo mjesta ljutnji, poroku, pohlepi, mržnji, sebičnosti …” Zastanimo. Gdje prvo dajemo mjesta ljutnji, poroku, pohlepi, mržnji i sebičnosti? Gdje? U umu. “Ako dajemo mjesta ljutnji, poroku, pohlepi, mržnji, sebičnosti ili bilo kojem drugom grijehu, mi postajemo robovi grijeha. Nitko ne može služiti dvojici gospodara.’ Ako služimo grijehu, mi ne možemo služiti Kristu.” Molim vas, ne igrajmo se s tim. “Kršćanin će osjećati došaptavanje grijeha, …” Tko će osjećati došaptavanje grijeha? Kršćanin. Zašto? “‘… jer tijelo želi protiv Duha, a Duh protiv tijela; a ovo se protivi jedno drugome’ nalazeći se u neprekidnom sukobu. Upravo tu je potrebna Kristova pomoć. Ljudska slabost ujedinjuje se s božanskom snagom i tada vjera kliče: Hvala Bogu koji nam dade pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu!.’ (1 Kor 15,57.)” Dragi prijatelji, ovo je borba, stalan sukob, ali to je dobra borba vjere. Vjera kliče: “Hvala Bogu koji nam dade pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu!.” Ali moram se vratiti i naglasiti još nešto. Ako grijeh vlada, ako služimo grijehu, tko ne vlada? Krist. A ako Krist ne vlada, onda On nije Gospodar, a ako nije Gospodar, onda nije naša Pravda. Po ovom pitanju budite iskreni prema sebi. Kako se On naziva? Gospodin naša Pravda. Sjećate se da smo proučavali nerazdvojnu narav ovog imena. (Lekcija 14 A i B.) Ne možete ga smatrati svojom pravednošću, a odbaciti ga kao svojega Gospodara. To je pravi razlog što odjeća pravednosti ne može pokriti nijedan omiljeni grijeh. Ako ste odlučili da dopustite i jednom grijehu da vlada, vi ne dopuštate Kristu da vlada i On nije Gospodar. A ako nije Gospodar, onda nije ni vaša Pravda. Je li to jasno? Po ovom pitanju budite iskreni prema sebi. Ova borba, kako se naziva? “Dobra borba vjere.” Dragi prijatelji, znate li kako se boriti dobrom borbom vjere? Da bismo mogli pobjeđivati, da bismo pobijedili ono protivljenje, uzročnika zla, i što je najvažnije, urođeno zlo u tjelesnom srcu, moramo naučiti boriti se i pobjeđivati borbom vjere. Ali naglašavam, da bismo naučili boriti se i pobjeđivati borbom vjere, moramo za početak znati o kakvoj se vjeri radi. Moramo razumjeti što je vjera. Otvoreno rečeno to možda zvuči kao prilično temeljno pitanje pa biste mogli pomisliti: “Zašto bismo se trebali brinuti oko toga razumijemo li ili ne što je vjera? Uostalom, svatko zna što je vjera.” Doista? Vi znate što je vjera? Što je vjera? Očekujem da netko od vas kaže definiciju. Koja je ključna definicija za vjeru? “Vjera daje sigurnost onome čemu se nadamo, osvjedočenje o onom što ne vidimo.” (Heb 11,1 – Šarić.) Novo pitanje; očito znam što je vjera. Što to znači? “Sigurnost onome čemu se nadamo, osvjedočenje o onom što ne vidimo”. Jeste li ikad pokušali ovo razraditi? Što to zapravo znači? Nema sumnje da je to vjera, ali što znači? “Sigurnost onome čemu se nadamo, osvjedočenje o onom što ne vidimo.” Što je vjera, prijatelji moji? Kod ovoga se često vrtimo u krugu. Kad netko pita što je vjera, mi kažemo “pouzdanje u Boga”, a kad nas pitaju: “Kako se uzdati u Boga?” kažemo: “Tako što trebate imati vjeru.” Ovo me podsjeća na jednu priču. Neki pastor je imao običaj da provjerava jesu li njegovu propovijed dobro razumjeli ili ne. Požurio bi kroz crkvu poslije propovijedi i kad bi našao prvo dijete počeo bi ga ispitivati o propovjedi. Smatrao je, ako ju razumije dijete, onda će ju vjerojatno razumjeti i odrasli. Tako je upravo održao odličnu propovijed o vjeri, oko koje se stvarno trudio, kako bi vjernicima pojasnio što je vjera. Očekujući da čuje komentar, požurio je kroz crkvu, zastao kod prvog djeteta, jednog dječaka, i rekao: “Sine, poslije pastorove propovijedi, možeš li mi reći što je vjera.” Mali dječak je bez oklijevanja odgovorio: “Mogu, pastore, to je lako: Vjera je vjerovati u nešto što nije istina.” Pastor je trepnuo i shvatio da se mora vratiti na proučavanje i izradu nove propovijedi. Da znate, mnogi od nas podsvjesno tako razmišljaju. Vjera je vjerovati u nešto što nije istina. Kao da je vjera oprostiti se od vašeg razuma i skočiti u ništavilo, a vjerovati da će vas nešto uhvatiti. Ne prijatelji, nemojte to raditi. Što je vjera? Prije svega, shvatimo da je vjera neodvojiva od Božje Riječi. Jeste li čuli što sam upravo rekao? Vjera je – što? Neodvojiva od Božje Riječi. Pogledajmo Rimljanima 10,17: “Dakle, vjera dolazi od slušanja, a ono što biva slušano, dolazi od Kristove riječi.” (Šarić.) Možete li imati vjeru bez Božje Riječi? Ne možete, spasonosnu vjeru ne. Pogledajmo naš tekst iz kojeg smo uzeli naslov za ovo proučavanje. 1. Timoteju 6,12: “Bori se u dobroj borbi vjere, postigni vječni život.” Kako možemo imati izobilan i vječni život? Ivan 6,63: “Riječi koje sam vam govorio duh su i život su.” Prema tome, dragi prijatelji, znajte da se vjera mora držati životodavne Božje Riječi. Pratite me? Što vjera mora učiniti? Mora čuti, vjerovati i prihvatiti životodavnu Božju Riječ i postupiti prema njoj. Dozvolite mi da to ilustriram. Jedan od najboljih načina za definiranje vjere je ilustrirati je. Tko je u Svetom pismu uzet kao klasični primjer vjere? Abraham. Rimljanima 4,3: “Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost.” Ovo je u stvari citat uzet iz Starog zavjeta. Nalazi se u Postanku 15,6; uostalom, znamo da je Stari zavjet napisan na hebrejskom jeziku. “Abram povjerova Jahvi, i on mu to uračuna u pravednost.” Tako stoji u starom izvještaju na hebrejskom. Dragi prijatelji, puno toga možemo saznati ako pogledamo izvorni jezik. Hebrejska riječ za “povjerova” je aman. Čuli ste? Kako glasi hebrejska riječ za “povjerova”? Aman. Koju ste riječ još čuli? Amen. Naša riječ “amen” potekla je iz ove hebrejske riječi aman. Što znači “amen”? Neka bude … tako je. Prijatelji moji, razmislite o tome. Što je vjera? Vjera je odgovor: “Neka bude” kad čujemo Božju Riječ, životodavnu Božju Riječ. Vratimo se Abrahamu. Što je Bog rekao Abrahamu svojom životodavnom riječju? Rekao je: “Naroda mnogih ocem ja te postavljam.” Ovo je posebno značajno kad uzmemo u obzir da je Abraham imao oko sto godina. Da je Abraham odlučio reagirati na Božju riječ svojim ljudskim rasuđivanjem i ljudskom osjećajnošću dok je promatrao još uvijek drago, ali naborano Sarino lice, kako bi odgovorio na Božju izjavu: “Naroda mnogih ocem ja te postavljam”? Kako bi reagirao da se oslanjao na ljudsko rasuđivanje i ljudsku osjećajnost? Kako? Rekao bi: “Ne, Bože, to nije moguće.” “Ne, to se ne može dogoditi. Prekasno je.” “Gdje si bio prije toliko vremena kad se to moglo ostvariti?” Ali dragi prijatelji, nakon potpuno pogrešnog pokušaja stjecanja pravednosti po djelima, poznatog kao Hagara, znakovito je da Pismo kaže kako Abraham nije posumnjao, nije posumnjao toliko da bi krenuo pogrešnim putem u pokušaju ostvarenja Božje riječi. U stvari, Abraham je kao odgovor na Božju značajnu izjavu da će biti otac velikom narodu rekao: “Amen” – povjerovao je. Drugim riječima, rekao je: “Neka bude.” Pratite me? Rekao je: “Neka bude.” Kako je to mogao reći? Pošto je znao, shvatite to, znao je da Onaj koji mu se obratio ima moć da ostvari ono što je objavio. Kao što vidite, ne radi se o običnoj riječi, to je Božja riječ. “Jahvinom su riječju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova.” (Ps 33,6.) “Jer on reče – i sve postade …” U našem prijevodu dodane su riječi “sve postade”. Na hebrejskom jednostavno stoji: “On reče i bi.” “Naredi – i sve se stvori.” Božja riječ nije samo obična riječ. U Božjoj riječi je stvaralačka moć koja ostvaruje ono što kaže. Abraham je znao da Bog, koji mu je rekao da će biti otac velikom narodu, ima u svojoj riječi moć da se to ostvari. Razumijete li to? To je bitan dio vjere. On je znao da Bog u svojoj riječi ima moć da ostvari ono što je objavio. Zato je odgovorio: “Neka bude; neka se zbude u mom životu. Neka se zbude u mom životu.” Tako nastavlja tekst u Rimljanima 4,21: “… posve uvjeren da on može učiniti što je obećao.” Kao što vidite, Abraham je povjerovao da ono što je Bog rekao ima i moć da ostvari. I to je bila vjera koja mu se uračunala u pravednost. Ovo moramo razumjeti. Ponovimo! Shvatimo što je vjera iz ovog primjera. Vjera, prije svega, čuje Božju riječ. Pratite me? Što radi vjera? Čuje Božju riječ i vjeruje da je ono što Bog kaže u stanju i učiniti, ostvariti. Zašto? Zato što se ne radi o običnoj riječi, to je riječ od Onoga koji reče – i sve postade, naredi – i sve se stvori. (Ps 33,9) To je Božja riječ koja je rekla: “‘Neka bude svjetlost!’ I bi svjetlost.” (Post 1,3.) Znajući da On ima moć da ostvari ono što je objavio, daje Bogu dozvolu … vjera također daje Bogu dozvolu da to može ostvariti i u našem životu. Jeste li razumjeli ovo troje? Ona čuje Božju riječ. Ona vjeruje da Bog može ostvariti što je objavio i treće – što? – dozvoljava Mu da to ostvari u vašem osobnom životu. Dragi prijatelji, to je vjera. Ali postoji i četvrto, četvrto što vjera čini. Prava vjera kreće da postupi u skladu s tom riječi, svjesna da će nam Bog dati silu da tu riječ poslušamo. Molim vas, ne zanemarite to. “Vjera bez djela [je] mrtva.” (Jak 2,20 – Šarić.) Morate učiniti i četvrti korak. Znate li sada ova četiri koraka? Vjera čuje Božju riječ. Vjera zna da Bog ima moć ostvariti ono što je objavio. Znajući to, vjera pristaje da to Bog ostvari u našem životu, i četvrto, vjera kreće u akciju, svjesna da će nam Bog dati silu da se Njegova volja ostvari u našem životu. Vidite li to? Razumijete li? Kao što vidite, Abraham je morao nešto učiniti kako bi djelovao po toj riječi. Uz rizik da budem indiskretan, Izak nije bezgrešno začet. Abraham je morao djelovati u skladu s tom riječi. Ali on je znao da Bog ima moć da uzme njegovo “mrtvo” tijelo i dade mu život. Amen? I da to isto učini sa Sarinom maternicom. Kao što vidite, vjera vjeruje da postoji sila života u Božjoj riječi, i prema tome postupa, uzdajući se da Bog može dati životnu silu i da je u stanju provesti svoju volju u našem životu. Razumijete li sada što je vjera? Sada uzimam ovo načelo i primjenjujem ga na to kako se možemo boriti i nadvladati u dobroj borbi vjere. Što je nama naređeno? Što se tiče ovog protivljenja nazvanog tijelo, ovog urođenog zla tjelesnog srca, GRIJEHA, što je nama naređeno da ne dopustimo? Da vlada. Rimljanima 6,12: “Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude.” Kako ćemo poslušati ovaj nalog? Vjerom. Koju riječ trebamo čuti, povjerovati i reći “amen” pa postupiti u skladu s njom, ako mislimo poslušati ovaj nalog? Zapazimo kako zapovijed počinje riječima “neka dakle”. Kojim riječima počinje? Neka dakle. Kad god koristite ove riječi, što one signaliziraju? Zaključak, svakako. Sjećam se kad sam bio u osnovnoj školi u razredu u kojemu sam imao dopunsku nastavu iz čitanja. Da, imao sam dopunsku nastavu iz čitanja i moja učiteljica je pokušala objasniti frazu “neka dakle”. Nikad neću zaboraviti kako je rekla: “Stevie, kad god dođeš do fraze ‘neka dakle’, moraš se pitati o čemu se zapravo radi.” Nikad to nisam zaboravio. Nije li zanimljivo kako se neke stvari utisnu u um? Onda je nastavila objašnjavati da se ona nalazi tu iz posebno važnog razloga. Ona je signal da će reći nešto što će predstavljati zaključak utemeljen na onome što je upravo rečeno. Zapazite kako je ova zapovijed da ne dopustimo grijehu da vlada zapravo zaključak. Opet pitam: gdje moramo ići da čujemo Božju riječ i kažemo “amen” da bismo vjerom poslušali zapovijed? Ne bismo li pogledali ono što je rečeno prije ove fraze? To bi imalo smisla. Pratite me: Rimljanima 6. poglavlje. Rimljanima 6,1 i 2: “Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje? Nipošto! Jednom umrli grijehu, kako da još živimo u njemu?” Zanimljivo! Što nam govori Božja Riječ? Pošto smo umrli grijehu, više ne trebamo živjeti u njemu. Zar ne vidite, ako stvarno vjerujemo da smo umrli grijehu, onda možemo spriječiti grijeh da vlada? Kako umrli može vladati? Pratite me? U redu Pavle, pomozi mi: kako, gdje i kada smo umrli grijehu? Poslušajte, on to objašnjava u trećem retku: “Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.” A sad pazite; prijeći ću na peti redak: “Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću.” O čemu je ovdje riječ? O obredu krštenja. Koliko ih se ovdje krštava? Mislim da je riječ ovdje o svima. Jeste li shvatili duboku duhovnu simboliku ovog obreda? To je razlog što se krštavamo uronjavanjem. Škropljenje ne predstavlja istu duboku značajnu izjavu koja predstavlja simboliku. Kad ste dopustili pastoru da vas spusti u vodu u krstionici, što ste simbolično obznanili promatračima u svemiru? Uostalom, Duh proroštva kaže kako su Trojstvo, tri Božanske Osobe prisutne na svakom krštenju, i svjedoče svakom krštenju – nevjerojatni Svjedoci (Vjera kojom živim, str. 150){FLB 146.3}. Amen? Što ste kazali ovim svjedocima kad ste pastoru dopustili da vas spusti u vodu u krstionici? Kazali ste da ste odlučili prihvatiti Kristovu smrt kao zamjenu za svoju i da ovom odlukom smatrate sebe mrtvim grijehu (Rim 6,11); simbolično ste rekli da dopuštajući pastoru da pokopa vašeg starog čovjeka, i krstionica je postala grob tog starog čovjeka. Amen? Hvala Bogu da ovo nije kraj obreda. Amen? Kad bi to bio kraj obreda, krštenje bi značilo smrt. Ne samo što smo se vjerom poistovjetili s raspetim i pogrebenim Spasiteljem, već smo se vjerom poistovjetili s uskrslim Spasiteljem. Amen? Upravo to simbolično kažete kad dopuštate pastoru da vas podigne iz vode. Ali sada ustajete kao novo stvorenje, novi stvor. Stari je čovjek mrtav i pokopan. Krstionica je grob za starog čovjeka, a maternica za novoga. Amen? Vi ste rođeni vodom i Duhom da hodite u novosti života (Rim 6,4). Hvala Bogu za obred krštenja. Amen? Na što imamo pravo poslije toga? Šesti redak: “Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet …” S kojim ciljem? “… da onemoća ovo grešno tijelo …” Pazite sada! “… te više ne robujemo grijehu.” Zašto sam vas pozvao da pazite? Zvuči kao da je pri krštenju stari čovjek nestao, da više nije problem. Je li to točno? Ne, nije. Moramo razumjeti na što Pavao misli kad to kaže. Ali nastavit ćemo poslije kraće pauze. Biste li ustali na molitvu? Nebeski Oče! Hvala Ti što si nam pomogao da u ovom proučavanju razumijemo kako se boriti i pobijediti u dobroj borbi vjere. Trebali smo saznati što je vjera, a onda što Tvoja Riječ kaže da bismo mogli reći “amen”, kako bismo se borili i pobijedili u ovoj žestokoj duhovnoj borbi s protivljenjem zvanim tijelo, tim urođenim zlom tjelesnog srca. Molimo Te, budi s nama kad budemo nastavili s proučavanjem. Ovo molimo u Isusovo ime. Amen.