Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikada povjereno ljudima. U slijedećih sat vremena istražit ćemo našu prednost i odgovornost da razvijemo karakter nalik na Krista. Sjedinimo se u ostvarenju duhovne obnove do koje će nas pastor Stephen Wallace voditi “Iz slave u slavu”.

Dobrodošli, dragi prijatelji! Jako cijenim prednost što možemo nastaviti ovo proučavanje o središnjoj ulozi volje u razvoja karaktera. Nalazimo se na str. 59. Radnog lista, lekcija 27. Naslov je: “Sve mogu u onome koji me krijepi.” Volim ovaj redak. On glasi: “Sve mogu u onome koji me krijepi.” (Fil 4,13 – Šarić.) Želim Božjom milošću pojasniti kako možemo uspjeti ne samo u našoj težnji da nadvladamo suprotstavljanje tijela s njegovim požudama, već u našoj težnji da razvijemo karakter sličan Kristovom. Želim jasno pokazati da je tajna uspjeha u sjedinjavanju božanske sile s ljudskim naporom. Ovo je, dragi prijatelji, veoma važan predmet. Ne zaboravite, duhovne se stvari moraju duhovno prosuđivati (1 Kor 2,13.14.) Nadam se da se nećete naljutiti na mene što vam to stalno ponavljam. Dobro znate kako smo skloni biti samodostatni kad se radi o proučavanju Božje Riječi. Hoćete li to priznati sa mnom zajedno? Bože, oprosti nam! Ali ovdje sam da vam kažem kako nemamo ono što je za to potrebno. Jednostavno nemamo što je za to potrebno … iskustvo promjene života u proučavanju Božje Riječi. O da, mi možemo raspravljati i teologizirati, pa i debatirati, možemo imati razumsku vježbu u proučavanju Božje Riječi, ali, dragi prijatelji, nadam se da želite dobiti nešto više iz proučavanja Božje Riječi. Zar ne? (Amen.) Želimo biti sličniji Isusu zahvaljujući proučavanju Njegove Riječi. Ako to stvarno želimo doživjeti, moramo proučavati Njegovu Riječ pod utjecajem Isusovog Duha, Duha Istine. Samo nam Duh Istine može otkriti Božju slavu dok proučavamo Riječ, i samo Duh Istine može u nama obnoviti Božju slavu. Da bismo mogli promatrati slavu i postati slični Njemu, mi ovisimo o Svetom Duhu. Molimo se za Njega. Molimo se jedni za druge dok se molimo za sebe za ponovno izlijevanje Božjeg Duha. Oče i Bože, u tišini ove večeri, na ovom dragome mjestu mi hvalimo Tebe za prednost što možemo otvarati Tvoju Riječ, što možemo proučavati istinu kakva je u Isusu. Ali Oče, pošto želimo da to bude nešto više od intelektualne vježbe, pošto želimo da doživimo promjenu života. mi počinjemo s otvaranjem svog srca i pozivanjem Tvog Duha, Duha Istine da uđe tako da nas naše proučavanje istine može osposobiti da potpunije nego ikad doživimo njenu oslobađajuću, posvećujuću silu u svom životu. Oče, imam nezasluženu prednost da vodim u ovom proučavanju. Iskreno priznajem da nisam dorastao ovoj zadaći. Ali zahvalan sam Ti što si pristao da upotrijebiš zemljane, grijehom oštećene smrtnike kao protočnike blagoslova istine. Molim te da kroz ono što apostol Pavao naziva ludošću propovijedanja, Sveti Duh može upotrijebiti da objavi istinu koja mijenja život svakom srcu i umu, preko ove jadne, zemljane posude. Gospodine, molim Te, učini to čudo i ako svatko primi blagoslov, znat ćemo kome se jedinome treba zahvaliti. To si Ti, a ne jadna zemljana posuda koju si milostivo odlučio upotrijebiti. Molimo Te, Oče, usliši ovu molitvu, jer molim u Isusovo ime. Amen. “Sve mogu u onome koji me krijepi.” (Fil 4,13 – Šarić.) Mi razmatramo ulogu volje, upravljajuće sile u čovjekovoj prirodi, pa smo zaključili da je njena uloga središnja, sudbonosna. U stvari, sve ovisi o pravilnom djelovanju volje. Zašto? Zato što je ona upravljajuća sila u čovjekovoj prirodi, sila koja odlučuje, koja bira. Duh proroštva kaže: “U svakom životnom iskustvu, Božja riječ nam govori: Izaberite sebi danas kome ćete služiti!'” (Odgoj, str. 257.) {Ed 289.1} Zašto? Jer se u svakom životnom događaju suočavamo s dva kompleta suprotstavljenih želja kako reagirati na njega: tjelesnim požudama i željama Duha (Gal 3,17). Slobodno govorimo o željama Duha jer grčka riječ označava snažne želje. Ima li Duh snažne želje? Ima. A one se potpuno suprotne požudama. Zato čovjek ne može služiti dvojici gospodara (Mt 6,24), pa mora birati. U svakom životnom događaju Božja Riječ nam kaže: “Izaberite sebi danas …” Izaberite sada, u ovome trenutku “kome ćete služiti'” (Još 24,15). Izaberite, izaberite, izaberite. Mi možemo samo voljom koja se pokorila vladavini Isusa Krista odgovoriti na plaćenu cijenu otkupa da je oslobodi prirodnog robovanja grijehu, sebi i Sotoni. (Djela apostolska, str. 353.) {AA 558.1} Mi svoju volju možemo podložiti vladavini Isusa Krista i kad On preuzme našu volju, što On čini? Koristi li je umjesto nas? Ne, dragi prijatelji. On je osnažuje kako bismo je mogli upotrijebiti u skladu s Njegovom voljom. Razlog zbog kojega je jako važno da to razumijemo nije samo središnja uloga volje u razvoju karaktera i u nadvlađivanju kušnje, nego je posebno važno razumjeti je s obzirom na lažno učenje, veoma popularno među našim narodom, koje je mnoge zavelo. Osjećam potrebu da mu se suprotstavim istinom i kad sam to lažno učenje razmatrao, pitao sam se: “Zašto?” Zaključio sam da je, kako smo to već rekli, pretjerana reakcija na legalizam, pretjerana reakcija na ljudski napor. Pogrešno je zaključiti kako je svaki ljudski napor legalizam. To jednostavno nije istina. Ali dragi prijatelji, također se veoma važna istina može dovesti do neuravnotežene krajnosti. Dopustite mi da vam nešto objasnim o krivovjerju. Krivovjerje nije nikad očita zabluda. Sotona neće proturiti očitu zabludu. On je pravi majstor u miješanju istine sa zabludom, tako da istinu pretvara u krajnost, pa ona postane neuravnotežena. Ovo obično čini postupno. Prije svega, netko zaključi da u nečemu postoji određena neuravnoteženost, pa onda njezinu težinu želi prebaciti na suprotnu stranu kako bi postigao ravnotežu. Onda počinje jašiti na nekoj važnoj uravnoteženoj istini. Ali ako nije pažljiv, onda ju može toliko jako isticati da postane prenaglašena. Isprva zanemaruje uravnoteženu istinu, a onda – kad postane pravo krivovjerje – niječe uravnoteženu istinu. Kod ovog lažnog učenja na koje vas nastojim upozoriti što je istina koja je otišla u krajnost? “Bez mene ne možete učiniti ništa.” Je li to istina? Svakako, istina je. To je prvi tekst, Ivan 15,5: “Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.” Isus je to rekao i to je istina. Nitko to ne može nijekati. Ali dragi prijatelji, upast ćemo u nevolju ako tu istinu dovedemo do krajnosti. Kako to mislim? Istina je da bez Njega ne možemo učiniti ništa. Ali nemojmo u tome pretjerati. Nemojmo zaključiti da “s Njim ne moramo ništa učiniti”. Pratite me? “Bez Njega ne možemo ništa učiniti.” Da. “A s Njim ne moramo ništa učiniti.” Ne, ne. Što je uravnotežena istina? “Bez mene ne možete učiniti ništa.” Ali “sve mogu u onome koji me krijepi”. (Fil 4,13 – Šarić.) Naravno, bez snage Isusa Krista ne možemo učiniti ništa. Ali to ne znači da od Isusa Krista trebamo očekivati da će On sve učiniti za nas. Sjest ćemo i pustiti da sve Bog radi. Uostalom, mene brine rečenica: “Pusti i neka Bog radi.” Priznajem da postoje neke situacije kad to može biti prikladno. Ali to izaziva u meni dosta zabrinutosti jer zvuči kao da očekujemo da budemo pasivni i nemarni, a Bog će učiniti sve što je potrebno. Je li to tako funkcionira u kršćanskom životu? Ne, brate i sestro. Ovisi o našem trudu i o Njegovoj snazi da hoćemo i činimo što mu je ugodno. Tako je, i kad tako činite, onda “sve mogu u Onome koji me krijepi.” Razumijmo to. Youth’s Instructor, 20. rujna 1894: “Bog vam je dao moralne sile, i učinio vas osjetljivima za religiozne utjecaje; On se postarao za prilike i pomagala koja će vam pomoći u razvoju karaktera sličnog Kristovom. Oni će vam biti na raspolaganju da se vidi hoćete li ili ne surađivati s božanskim oruđima i utvrditi svoj poziv i izbor. Nećete li prihvatiti, cijeniti i primijeniti svaku pomoć koju je osigurao? Morate se moliti, vjerovati i poslušati. Svojom snagom ne možete učiniti ništa, ali milošću Isusa Krista možete upotrijebiti svoje snage tako da učinite najveće dobro svojoj duši i donesete najveći blagoslov dušama drugih. Uhvatite se Isusa i vi ćete marljivo vršiti Kristova djela i na kraju primiti vječnu nagradu. Budite vjerni i u najmanjem.” Vidite li ovdje zaštitničku ravnotežu? Ona priznaje istinu da “bez Njega ne možete učiniti ništa”, ali ne prelazi u krajnost prema kojoj s Njim ništa ne trebamo učiniti. Naprotiv. Što trebamo učiniti? “Uhvatite se Isusa i vi ćete marljivo vršiti Kristova djela.” To je sasvim suprotno od “Pusti, neka Bog radi”. Pratite me? Zašto mi je toliko stalo da ovo bude jasno? Upravo zbog sljedećeg citata u Patrijarsi i proroci, str. 422: “Tajna uspjeha je zajedništvo božanske sile s ljudskim naporima.” Govorimo li ovdje o nečemu što je samo slučajno? Nečemu nevažnome? Ne brate i sestro, mi govorimo o tajni uspjeha u našem nastojanju da razvijemo karakter sličan Kristovom; o našoj težnji da se osposobimo za nebo; o našim nastojanjima da nadvladamo suprotstavljanje tijela i sve tjelesne požude. “Tajna uspjeha je zajedništvo božanske sile s ljudskim naporima.” Uostalom, što mislite tko dobro zna da je zajedništvo božanske sile s ljudskim naporima tajna uspjeha? Sotona. Pošto to znate, da ste Sotona, na što biste svakako nastojali navesti ljude? Izbaciti jedno ili drugu od ovih bitnih komponenti u jednadžbi za uspjeh. Zar ne? Naravno, tako biste postupili. Ako je jedini način da netko uspije sjedinjenje božanske sile s ljudskim naporima, onda biste se svim silama potrudili da ljude navedete da povjeruju kako jedno ili drugo od toga nije potrebno. Kako nazivamo odbacivanje božanske sile? Komponentu božanske sile u jednadžbi za uspjeh? Nazivamo je humanizmom u kojemu je čovjek navodno dobar. Njemu su potrebne samo prilike i malo ohrabrenja, i jaka vladina potpora će pomoći, a obrazovni programi će mu dobro doći i on će postati dobar čovjek. Ne, ne. “Bez Njega ne možete učiniti ništa” (Iv 15,5) pa ni dobro. Nema sumnje da sami možemo postati spretne varalice i lopovi, ali ja govorim o osobi koja je stvarno dobra prema kršćanskim vrijednostima. To ne možete postići bez pomoći Svetoga Duha, bez obzira koliko bili školovani. Za to je potrebna nadnaravna sila. Amen? Da, nadnaravna sila. Ali postoji i drugi način na koji nas đavao može dovesti do pada. Tako što će nas navesti da zapustimo komponentu ljudskog napora u jednadžbi uspjeha. Pratite me? Kako to može učiniti? On to može učiniti teorijom da svi povjerujemo kako ljudski napor spada u legalizam. Tko god prihvati ovakvu teoriju, neće htjeti da bude legalist pa neće htjeti uložiti nikakav napor i tako će biti osuđen na neuspjeh. Vidite li to, dragi prijatelji? A Sotona bi se radovao. Tijekom mojih putovanja, dok sam radio za ovu našu voljenu Crkvu, imao sam priliku da razgovaram i slušam svjedočanstva brojnih adventističkih vjernika. Bilo je slučajeva kad su mi ljudi povjerili kako su nesposobni da nadvladaju neki ozbiljni problem u svojem životu, neki stvarni grijeh. I kad im govorim kako bi ga se mogli riješiti, znate li što često izlazi na površinu? Na primjer, kad ih pitam na koji način surađuju s Gospodinom u stjecanju pobjede, oni kažu: “Kako to misliš? Ne želim biti legalist.” Tog trenutka znam da su zadojeni ovim opasnim lažnim učenjem. Dragi prijatelji, jednadžba uspješnosti mora imati jedno i drugo: božansku silu i ljudski napor. Poslušajmo ovu značajnu izjavu. Testimonies, sv. 7, str. 239: “Uspjeh postižemo sami …” Kad bih ovdje stao, što bi to bilo? Humanizam. Ali to nije kraj rečenice. “Uspjeh postižemo sami zahvaljujući Kristovoj milosti.” Eto, to je jednadžba uspješnosti. Ljudski napor sjedinjen s božanskom silom. Rečeno Pavlovim riječima: “Sve mogu u onome koji me krijepi.” (Fil 4,13 – Šarić.) Evo, opet to vidimo. Ovdje mislim dodati nešto veoma ozbiljno. Neki od vas će to teško prihvatiti, ali ja ću to ipak reći, jer želim da ovu istinu dobro zapamtimo. “Bez mene ne možete učiniti ništa” za svoje osobno spasenje. Također je točno da bez nas ni On ne može učiniti ništa za naše osobno spasenje. Zapazite, naglašavam, “za naše osobno spasenje”. Je li Njemu bila potrebna naša pomoć kad se radilo o nastanku uvjeta za spasenje? Ne, nikako ne. Ja to ne kažem. Ali kažem, kad se radi o osobnoj primjeni ovih uvjeta i njihovoj djelotvornosti, Njemu je potrebna suradnja. Potrebna mu je. Poslušajte! Ne bih izjavio nešto tako ozbiljno da nemam potporu Duha proroštva. Amazing Grace, str. 319: “Bez Boga čovjek ne može ništa ostvariti.” Je li to jasno? “Bez Boga čovjek ne može ništa ostvariti, ali je Bog pripremio planove da u obnavljanju ljudskog roda ne ostvari ništa bez suradnje ljudskog s božanskim.” Značajno. No prije nego što zaključite kako je vaš doprinos apsolutno bitan, obratite pozornost na sljedeću rečenicu: “Dio koji se očekuje od čovjeka je neizmjerno malen.” Djeluje ponižavajuće, zar ne? Dio koji se očekuje od čovjeka je neizmjerno malen …” – ali poslušajte: “… pa ipak je prema Božjem planu upravo ovaj dio potreban da djelo bude uspješno.” Neizmjerno malen, ali apsolutno bitan. Apsolutno bitan. Shvatite neizbježnu potrebu za ljudskim naporom da bi božanska sila bila uspješna. Put u bolji život, str. 72. Želim da razmotrimo ovaj značajan citat. Prva rečenica: “Odvojena od božanske sile, nijedna prava reforma ne može biti uspješna.” Zastanimo. “Odvojena od božanske sile, …” – kakva reforma? – “… prava reforma ne može biti uspješna.” Zapazite uvjet. Je li ipak moguće izvršiti značajnu reformu bez božanske sile? Da, moguće je promijeniti ponašanje, ako imate dovoljno motiviran ego. Što sam upravo rekao? Promjena ponašanja je moguća ako imate dovoljno motiviran ego. Usput bih rekao da je suvremena psihijatrija i psihologija, ako nisu kristocentrične, isključivo ovisna o motiviranosti ega da dođe do promjene ponašanja. Ali se može učiniti. Ali je li to prava reforma? Ne, to je samo bijeljenje groba. (Mt 23,27.) Pratite me? To je istinsko licemjerje. Prema tome prava reforma mora poteći iz obraćenog razuma, iz promjene srca. Ali promjena ponašanja izazvana motiviranosti ega nije ništa drugo do stiskati zube i truditi se ispravno ponašati na određenom području jer postoji dovoljno isticanja i prednosti koje su isplative. Pratite me? Dopustite da to ilustriram. Značajna reforma do koje je došlo, premda polako nestaje, dogodila se u našoj zemlji prije nekoliko godina na području spolnih odnosa, kad je došlo do ozbiljne apstinencije. Zašto? Je li to bila prava reforma? Ne, uzrok joj je bio AIDS. To nije bila prava reforma. Vratimo se našem citatu. “Odvojena od božanske sile, nijedna prava reforma ne može biti uspješna.” Zašto? Nastavimo s čitanjem: “Ljudske barijere protiv prirodnih i stečenih sklonosti samo su pješčani sprud na putu bujice.” Sviđa mi se ova slika. Ljudske barijere su samo – što? “Pješčani sprud na putu bujice. Tek kad Kristov život postane oživljujuća snaga u našem životu, tek tada se možemo oduprijeti kušnjama koje nas napadaju iznutra i izvana.” Kao što vidite, dragi prijatelji, ako stvarno želimo izvojevati pravu pobjedu i doživjeti pravu reformu, moramo naučiti kako da nadvladamo kušnju. Ali “ljudske barijere protiv prirodnih i stečenih sklonosti samo su pješčani sprud na putu bujice.” Hajde da to malo razradimo. Prije više godina, prije nego što smo vidjeli svjetlo (CL, str. 12.5) i preselili u Montanu, živjeli smo u saveznoj državni Michigan, nedaleko michiganskog jezera. U to vrijeme naša su djeca bila mala i jako su voljela da ih mama i tata povedu do jezera. Ali to nije bila prava plaža, kao na moru; obala jezera Michigan je pjeskovita i jezero je toliko veliko da ne možete vidjeti drugu stranu, pa kad puše vjetar, on diže takve valove da pomislite kako ste na morskoj obali. Nema mirisa mora, nedostaje, ali sve drugo je prilično dobro. Djeca su rado išla s nama i svaki put htjela da im tata pomogne u gradnji dvoraca od pijeska. Sjećam se jedne nedjelje sam došao dobro opremljen; ponio sam lopate i imao raznovrsne oblike posuda u koje možete staviti pijesak … Projekt je bio zabavan; nadmašio sam samog sebe. Pješčani dvorac bio je nešto duži od šest metara i imao je kule, jarke, mostove i tornjeve; imao je jedan-dva mosta, pravo umjetničko djelo … stepenice. Djeca su stvarno uživala. Ponijela su svoje male plastične igračke, plastične figure ljudi i lijepo se igrala. Radovao sam se njima, radovao dvorcu od pijeska i dok sam tako stajao primijetio sam da valovi postaju malo veći i brže nailaze; ne sjećam se što je tomu bio uzrok, je li prolazio neki brod ili je puhao vjetar, ali su zaprijetili zamku Naravno, da biste mogli sagraditi pješčani zamak, morate ići do ruba vode. Jedino je tu pijesak mokar tako da ga možete oblikovati. Suhi pijesak ne možete … naravno, vi razumijete. Kako bilo, dvorac je bio izložen opasnosti, ako tata ne učini nešto i to brzo. Tata ga treba spasiti. Kleknuo sam i gurao, koristio lopatu i radio, uznojio sam se, u stvari znoj mi je curio niz lice, ali sagradio sam povelik pješčani sprud da sačuvam zamak od valova. Kad sam ustao, pogledao sam koljena i ona su stvarno krvarila. Radeći naporno ogulio sam ih samo da bih spasio zamak. Ustao sam i pomislio kako se isplatilo truditi. Spasio sam dvorac. Jesam li ga spasio? Jeste li kad promatrali što valovi rade s pješčanim sprudom? Neobično, ja sam bio zapanjen. Svaki val koji je naišao, otkinuo je veliki komad mojeg zida od pijeska i lijepo ga otplavio niz obalu. Nisam brojao koliko je valova bilo potrebno, ali nedugo zatim veliki pješčani sprud koji sam podigao, nestao je, a valovi su počeli razarati zamak. Onda su se počele kotrljati suze – ne moje već dječje. Dragi prijatelji, ovo je prispodoba. Ljudske barijere su samo pješčani sprud na putu bujice. Ali to nije kraj citata. Što je dalje? “Tek kad Kristov život postane oživljujuća snaga u našem životu, tek tada se možemo oduprijeti kušnjama koje nas napadaju iznutra i izvana.” Postoji li sila koja nas može osposobiti da se odupremo valovima naslijeđenih i stečenih kušnji, valovima koji udaraju o zamak naše duše? Postoji li sila koja će nas osposobiti da se odupremo? Koja je to sila? To je oživljujuća sila Kristovog Duha, dragi prijatelji. Vratimo se plaži. Što bi bilo da je tata imao oživljujuću snagu cementa? Što se događa kad pomiješate pijesak i cement? Uz dovoljno vode i vremena, što ćete na kraju imati? Beton iz kojeg se grade lukobrani. Beton štiti čamce čak i u uraganskom nevremenu, najčešće. Veliki valovi udaraju o beton i pretvaraju se u milijune kapljica svjetlucave, bezopasne vode. To će beton učiniti i za vas. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Dragi prijatelji, izvršite primjenu. Mi imamo pijesak, On ima cement. Zar ne bismo Njemu trebali dati pijesak da nam On može dati cement, da možemo zamak svoje duše pretvorili u neosvojivu utvrdu? Mi imamo volju, On ima moć. Kad mu predamo svoju volju, On toj volji daje snagu. Amen? On daje snagu volji. Postoji li neka granica božanskoj snazi koja nam je dostupna ako mu predamo svoju volju? Postoji li granica? Ne. Poslušajte sljedeći značajan citat. To je jedan od omiljenih citata mog djeda. On je volio Duh proroštva pa mi je znao čitati iz tih spisa. Kao da ga sada čujem. Isusove usporedbe, str. 223: “Kad ljudska volja surađuje s Božjom voljom, postaje svemoćna.” Čujete li to? “Neka se sve što treba činiti po Njegovoj zapovijedi učini u Njegovoj snazi. Sve Njegove zapovijedi istodobno osposobljavaju da se zapovijed i izvrši.” Dragi prijatelji, kad mu predamo svoju volju, ima li granica snazi koju će nam dati? Nema. Ali zapazimo riječ “kad”. “Kad ljudska volja surađuje s Božjom voljom, postaje svemoćna.” Što je tajna uspjeha? “Zajedništvo božanske sile s ljudskim naporima.” (Patrijarsi i proroci, str. 411.) {PP 509.1} Kad se naša volja ujedini s Njegovom silom, svi Njegovi zahtjevi sadrže u sebi osposobljenost za njihovo izvršavanje. “Sve Njegove zapovijedi istodobno osposobljavaju da se zapovijed i izvrši.” Vjerujete li to? Molim se da vjerujete. Shvatimo, premda je dio koji čovjek treba učiniti neizmjerno malen, Božji dio je neizmjerno velik. Beskonačan je; On nudi svemoćnu silu. Volim citat iz Isusovog života, str. 258: “Kad se duša preda Kristu, nova sila zagospodari novim srcem. Nastaje promjena koju čovjek nikada ne može sam za sebe izvršiti. To je nadnaravno djelo, koje uvodi nadnaravni sastojak u čovjekovu narav. Duša koja se podčini Kristu postaje Njegova tvrđava.” Zastanimo; od čega je načinjena? Od betona. “Duša koja se podčini Kristu postaje Njegova tvrđava, koju On drži u svijetu pobune i nastoji da nijedan drugi autoritet, osim Njegovog, ne bude u njoj priznat. Duša koju tako drže nebeske sile neosvojiva je za Sotonine napade.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) Dragi prijatelji, želite li imati takvu dušu? Dušu koja je neosvojiva za Sotonine napade. Ako želite, predajte svoj pijesak Isusu. Predajte svoju volju Isusu i On će vam dati svoju silu. Uostalom, shvatite da, ukoliko želite imati dobar cement i dobar beton, nije vam potreban samo cement, već i pijesak. Ne očekujte da će vas Bog učiniti neosvojivom tvrđavom ako mu ne date svoj pijesak. Ne očekujte snažnu volju, ako mu ne predate svoju volju. Mi imamo volju, On ima silu. Ako mu damo svoju volju, On će nam dati silu za nju. S obzirom na cilj pred nama, u našoj težnji za karakterom sličnom Kristovom, što opet moramo? Naučimo svom brižljivošću čuvati svoje srce (Izr 4,23 – Šarić). Do kada? Do trenutka kad budemo zarobili “um na pokornost Kristu” (1 Kor 10,5). To je Njegov nalog i ja vas uvjeravam da to možemo učiniti u Njegovoj milosti i Njegovom silom. Sve Njegove zapovijedi istodobno osposobljavaju da se zapovijed i izvrši. Nemojte sumnjati u Njegovu silu. 2. Korinćanima 10,5: “Obaramo mudrovanja i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu.” To neće biti lako. Neće biti lako naučiti da upravljamo aktivnošću uma do te mjere. Ali, dragi prijatelji, ustrajnim trudom, u zajedništvu s božanskom silom, mi to možemo. I ja vas molim, Vas i Krista radi, budite odlučni da to naučite činiti u Njegovoj sili. Isusove usporedbe, str. 222: “Krist nije nikad uvjeravao da se savršenstvo karaktera može lako postići. Plemenit, svestran karakter ne može se naslijediti. On se ne pojavljuje slučajno. Plemenit karakter izgrađuje se osobnim naporima, zaslugom i milošću Isusa Krista. Bog daje talente i snagu uma; mi oblikujemo karakter. On se oblikuje u oštrim, žestokim borbama sa samim sobom.” Čujemo li ovo? “Bitka za bitkom mora se voditi protiv naslijeđenih sklonosti. Mi moramo sami sebe strogo ispitivati i ne dopuštati da ijedna nepovoljna karakterna osobina ostane nepopravljena. Neka nitko ne kaže: Ja nisam sposoban popraviti nedostatke svojeg karaktera!” Brate i sestro, podcrtajte to! “Neka nitko ne kaže: Ja nisam sposoban popraviti nedostatke svojeg karaktera! Ukoliko dođete do takvog zaključka, sigurno nećete uspjeti u borbi za vječni život. Nesposobnost se krije jedino u vašoj volji! Ukoliko ne budete htjeli pobijediti, nećete ni moći pobijediti!” Zapazite ovo! “Ukoliko ne budete htjeli pobijediti, nećete ni moći pobijediti! Stvarnu teškoću stvara vam vaše pokvareno i neposvećeno srce i vaša nespremnost da se pokorite Božjoj vlasti.” Priznajmo svi da “stvarnu teškoću stvara vam vaše pokvareno i neposvećeno srce i vaša nespremnost da se pokorite Božjoj vlasti”. Vidite, ako se pokorimo Božjoj vlasti, sve što on traži sadrži u sebi silu za ostvarenje, i mi ćemo pobijediti. Nije važno kakva je naslijeđena ili stečena naklonost. Njegova je milost dovoljna; mi možemo pobijediti u Njegovoj snazi. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Odgoj, str. 257: “Svatko svoju volju može staviti na stranu Božje volje, može izabrati da mu bude poslušan, i povezujući se na taj način s božanskim silama, može postati tako čvrst da ga ništa ne može prisiliti da čini zlo.” To bi nas trebalo oduševiti. Želite li biti na strani na kojoj vas ništa ne može prisiliti da učinite zlo? Ako želite, možete. Ali što morate učiniti? Morate svoju volju staviti na stranu Božje volje. Evo još jednog citata: Testimonies, sv. 4, str. 32.33: “Bog čovjeka ne može spasiti protiv njegove volje od sile Sotoninih prijevara. Čovjek mora koristiti svoju ljudsku volju, poduprtu Kristovom božanskom silom, da se bez obzira na cijenu odupre i pobijedi. … Čovjek mora učiniti svoj dio; mora sam pobijediti snagom i milošću koju mu Krist daje. Čovjek mora s Kristom surađivati u nadvlađivanju i onda će s Kristom sudjelovati u Njegovoj slavi.” Kakva je to slava? Karakter. Brate i sestro, molim se da ova bitna jednadžba uspješnosti bude večeras svakome jasna. U čemu je tajna uspjeha? U “zajedništvu božanske sile s ljudskim naporima”. Zajedništvo božanske sile s ljudskim naporima. Na samom početku ovog niza predavanja rekao sam da ću ovo ponavljati u raznim trenucima našeg proučavanja. Možda se sjećate da sam rekao kako poznavati istinu toliko da iskusimo njezinu oslobađajuću silu, zahtijeva tri koraka. Sjećate li se koji su to koraci? U Ivanu 8,32 Isus kaže: “Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.” Postoji li razlika između poznavanja istine razumom i poznavanja istine tako da iskusimo njezinu oslobađajuću silu? Postoji li razlika? Vi znate da postoji. Sasvim je moguće razumom pristati uz istinu, a uopće ne doživjeti njezinu oslobađajuću silu. Robovati grijehu, sebi i Sotoni. Vi to dobro znate. Pošto je to slučaj, onda poznavanje istine, o kojemu Krist ovdje govori, očito uključuje više od njenog prihvaćanja razumom. Sjećate li se ona tri koraka? Kako glase? Ako poznajemo istinu toliko da doživimo njezinu oslobađajuću silu, što moramo učiniti? Prihvatiti je razumom; to je prvi korak. Drugi je, prihvatiti je osjećajima. I što sam govorio od samog početka? Najvažnije jest pokoriti joj volju. Što je bitno ako želimo doživjeti oslobađajuću silu istine? Bitan je treći korak. Mi se moramo pokoriti istini svojoj voljom. Dragi prijatelji, ako to nismo učinili, nećemo doživjeti oslobađajuću silu istine. Kao što vidite, nije dovoljno imati istinu. Moramo dopustiti da istina ima NAS. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Nije dovoljno posjedovati istinu, moramo dopustiti da istina posjeduje našu volju. Tek tada, nakon što smo učinili ovaj treći korak, iskusit ćemo njezinu oslobađajuću silu. Uostalom, tko je ta istina? Isus. Youth’s Instructor, 20. rujna 19″Kada se čovjek preda Kristu, um dolazi pod nadzor Zakona.” Zastanimo. Zašto um dolazi pod nadzor Zakona? Što je upravljajuća sila u čovjekovoj prirodi? Što upravlja onim što se zbiva u umu? To je volja, i ako predamo upravljača uma, cijelog čovjeka, Božjem nadzoru, onda cijeli čovjek dolazi pod Božju upravu i mi smo pod nadzorom Zakona. Ali o kakvom se zakonu radi? Poslušajmo! Shvatimo ovo; važno je: “Kada se čovjek preda Kristu, um dolazi pod nadzor Zakona i to je kraljevski Zakon koji navješćuje slobodu svakom zatočeniku. Čovjek može biti slobodan samo ako postane jedno s Kristom.” Jeste li čuli? “Pokornost Kristovoj volji znači obnovu savršene ljudskosti. Grijeh može pobijediti samo ako oslabi um i uništi slobodu duše.” Kao što vidite, svi moramo shvatiti da kad svoju volju pokorimo vladanju Isusa Krista, mi ne prelazimo od tiranije grijeha, sebe i Sotone, da potpadnemo pod tiraniju Boga Oca, Boga Sina i Boga Svetoga Duha. Mi ne prelazimo iz jednog ropstva u drugo. Mi prelazimo iz ropstva u slobodu. Amen? (Amen.) U potpunu slobodu. Zašto? Jer je Zakon kojemu pokoravamo svoju volju zapisan u našim srcima (Rim 2,15), a to je zakon ljubavi (Rim13,8-10). Samo nas zakon ljubavi može osloboditi od tiranije sebičnosti. Ali dragi prijatelji, oni kojima on upravlja, koji su podložni zakonu ljubavi, potpuno su slobodni, jer su poslušni … Zašto? Zato jer moraju? Ne, zato što žele. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Oni ga žele poslušati. Oni nesebično ljube Boga i bližnje {DA 607.2} i zato poslušnost Zakonu nije nikakav problem. Ne trebate stisnuti zube i pretvoriti se u “sam svoj majstor”. Čak ga ne smatrati dužnošću. Motiviran je ljubavlju pa je milina. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Nemojte to izgubiti iz vida; osim toga obratite pozornost na još nešto: “Pokornost Kristovoj volji znači obnovu savršene ljudskosti.” Sestre, ne znam kako ćete reagirati na to, ali dopustite da se obratim braći. Ljudi, teško je opisati radost koju sam iskusio kad sam pokoravanjem svoje volje vladavini Isusa Krista doživio oslobođenje od starih navika i naslijeđenih sklonosti koje su me godinama tiranizirale. Vidite braćo, mi u sebi imamo Bogom danu želju da vladamo (Post 1,26-28). Nismo li zato bili stvoreni? On nam je dao vlast. Slijedite me, braćo: Nad čime smo prvenstveno trebali vladati? Nad sobom. Amen? Uostalom, ako nemamo vlast nad sobom onda ne možemo vladati ni nad kime. A znate li što neminovno radimo? Ako ne uspijemo vladati sobom, onda to kompenziramo, onda tu vlast primjenjujemo obično na drugima i postajemo tirani. Ne mogu vam dovoljno opisati radost koju sam Božjom milošću iskusio kad sam se oslobodio robovanja grijehu, sebi i Sotoni. Prelijepo je kad Božjom milošću dođe do obnove pravog čovjeka; moći odbaciti svoje naslijeđene i stečene naklonosti i ne dopustiti im da te i dalje nadziru. Prekrasno je biti ponovno pravi čovjek. To pruža veliku radost. Vama je poznato da imamo jako iskrivljeno shvaćanje o tome što danas znači biti pravi čovjek. Imamo onu glumljenu sliku ljudine, visoke najmanje dva metra, širokih ramena, uskih bokova, potpuno obrasle dlakom, znate vi to … Čovjek može biti dva i pol metra visok, a u biti veliki slabić ako ne može vladati svojim prohtjevima i strastima (Patrijarsi i proroci, str. 476.) {PP 567.3} Čujem li neki “amen”? (Amen.) Nešto ste ušutjeli. Ono što čovjeka čini pravim čovjekom jest sposobnost da vlada svojim prohtjevima i strastima, da vlada svojom ćudi i nadzire svoj jezik (2MCP, str. 520.3). Moram vam reći da obnova u pravog čovjeka izaziva veliku radost. Uopće nije jadno kad se čovjek oslobodi tiranije grijeha, sebe i Sotone. Prekrasno je to, biti oslobođen. Pravo uživanje. Tada se obnavlja dostojanstvo, vlastita vrijednost, samopoštovanje. Predivno je to. Hvala Bogu što to možemo doživjeti. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Hvala Bogu što to možemo doživjeti. U sažetku, moram vam ponovno iznijeti neke Kristove riječi. Krist je naučavao potrebu za ljudskim trudom. To je jasno objavio sam Isus Krist. I ne samo jednom. Zapazite, Luka 13,24. Što je rekao? Na što nas je pozvao da učinimo? “Borite se da uđete na uska vrata.” “Borite se”, ove riječi znače uložiti marljive, ustrajne, svesrdne napore. Pogledajte kako Duh proroštva govori o tome i objašnjava. Meni se sviđa ovaj ulomak. Uostalom, knjiga Isusov govor na Gori je moja omiljena knjiga zajedno s knjigama Put Kristu, Isusov život i Put u bolji život, Patrijarsi i proroci i Velika borba, i … ali Isusov govor na Gori se nalazi na samome vrhu. Isusov govor na Gori, str. 187-189: “Zakašnjeli putnik, u žurbi da stigne na gradska vrata prije zalaska sunca, nije smio skretati s puta ni zbog kakvih usputnih privlačnosti. Sve njegove misli bile su usmjerene k jedinom cilju: proći kroz vrata. Ista usredotočenost na cilj, kaže Isus, zahtijeva se i u kršćanskom životu. Otkrio sam vam slavu karaktera. To je prava slava mojega kraljevstva.” Jako zanimljivo. Koja su to vrata na kojima se trebamo boriti da uđemo? “Otkrio sam vam slavu karaktera. To je prava slava mojega kraljevstva koje ne obećava zemaljske posjede, a ipak je vrijedno vaših najusrdnijih čežnji i napora. Nisam vas pozvao da se borite za vrhovnu vlast nekog velikoga svjetskog kraljevstva, ali nemojte iz toga zaključiti da neće biti bitaka u kojima ćete se boriti ni pobjeda koje ćete morati postići. Nalažem vam da se trudite, da se borite kako biste ušli u moje duhovno kraljevstvo.” I nastavljam čitati: “Kršćanski život je bitka i napredovanje. Ali pobjeda koju treba izvojevati ne postiže se ljudskom snagom. Poprište sukoba je područje srca.” Zastanimo. Gdje treba prvo obnoviti vlast? U području srca. Dragi prijatelji, nama se ne može povjeriti upravljanje obnovljenom Zemljom dokle god ne uspijemo vladati svojim srcem. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Poprište sukoba je područje srca. Bitka koju moramo voditi – najveća koju je čovjek ikad vodio – to je pokoravanje Božjoj volji, podčinjavanje srca vrhovnoj vlasti ljubavi.” Meni se posebno sviđa ovo: “Podčinjavanje srca vrhovnoj vlasti ljubavi.” “Stara narav, rođena od krvi i tjelesne volje, ne može naslijediti Božje kraljevstvo. Naslijeđene sklonosti i stečene navike moraju biti odbačene. … Božanski Duh djeluje preko sposobnosti i sila danih čovjeku. Svojim snagama trebamo surađivati s Bogom. … Volja mora biti stavljena na stranu Božje volje. … ONDA ćete gradit … ‘svoje spasenje sa strahom i drhtanjem. Bog je, naime, onaj koji proizvodi u vama i htjenje i djelovanje da mu se možete svidjeti.’ (Fil 2,12.13.)” O brate i sestro, molim vas, radi vas i radi Krista predajte svoju volju potpuno vlasti Isusa Krista i On će vam dati silu, neograničenu silu da prvenstveno zavlada vašim srcem, tako da naučite iz ljubavi prema Kristu i u sili Svetog Duha da zarobljujete svaki um na pokornost Kristu (2 Kor 10,5). To je cilj; nemojte od njega odustati. Hoćemo li ustati na molitvu?

Nebeski Oče, hvala Ti što u tvojim nalozima postoji sila za ostvarenje. Ako Ti predamo svoju volju, Ti ćeš nam dati svoju silu, a ona je neograničena, pa u Tvojoj sili možemo učiniti sve što od nas tražiš. A ti si tražio od nas da svom brižljivošću čuvamo svoje srce. Tražio si od nas da se preobražavamo obnovljenjem svojega uma. Tražio si da zarobljavamo svaki um u pokornost Kristu. Mi to možemo Tvojom snagom. Mi to hoćemo Tvojom silom. Ovo molim u Isusovo ime. Amen. Neka vas Bog blagoslovi, braćo i sestre. Hvala vam.