Select Page

Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikada povjereno ljudima. U slijedećih sat vremena istražit ćemo našu prednost i odgovornost da razvijemo karakter nalik na Krista. Sjedinimo se u ostvarenju duhovne obnove do koje će nas pastor Stephen Wallace voditi “Iz slave u slavu”.

Dobro jutro i blagoslovljenu subotu želim! Što se dogodilo s onim lijepim vremenom koje smo imali? Hvala vam što ste jutros došli unatoč ovakvom vremenu. Kakva je prednost okupiti se u Božjem domu u Božji dan na proučavanju Božje Riječi! Zar ne? (Amen.) No, dragi prijatelji, uzalud smo se okupili, ako nam se ne pridruži Sveti Duh. A On je spreman da se odazove našem pozivu. Da, On je ovdje, jer je obećao: “Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.” (Mt 18,20.) Ali dragi prijatelji, nemojmo se zadovoljiti time da ga imamo kao crkva u svojoj sredini. Nastojmo da bude u nama kao pojedincima. U tome ima razlike. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Velika je to razlika. Duh proroštva nam kaže da kasna kiša može padati svuda oko nas, a da toga ne budemo svjesni. (Događaji posljednjeg vremena, str. 145.) {LDE 195.4; EW 71.2} Premda je Sveti Duh prisutan, On može ispuniti samo otvorena srca. Amen? (Amen.) Čujete li jutros kucanje? Prije nego što otvorimo Bibliju, moramo otvoriti svoje srce. Sjetimo se našeg temeljnog teksta i osobno pozovimo Božjeg Duha da uđe. Duhovne stvari treba duhovno prosuđivati (1 Kor 2,13.14). Već ste ranije čuli da sam to rekao. Nemojte mi zamjeriti što nas na to podsjećam, uključivši i sebe, i stalno to ponavljam. Nažalost, skloni smo da se oslanjamo na sebe kad se radi o proučavanju Božje Riječi. Neka bi nam Bog oprostio. Ali, dragi prijatelji, mi i te kako ovisimo o sili Svetoga Duha ako želimo doživjeti promjenu života u proučavanju Božje Riječi. Nema sumnje, možemo intelektualno vježbati i bez sile Svetog Duha. Kao što znate, možemo popuniti vrijeme bez sile Svetog Duha, ali sačuvaj Bože da vrijeme ispunimo samo intelektualnom vježbom. Amen? (Amen.) Neka bi nam Bog dao da danas steknemo iskustvo promjene života. To može biti i bude ako osobno pozovemo Božjega Duha u svoje srce. Dok se budete molili za sebe, i meni su potrebne vaše molitve. Meni je danas na poseban način potreban Sveti Duh. Hoćete li se moliti i za mene? Kleknimo, kako smo to običavali, i molimo se nekoliko trenutaka u sebi. Moj nebeski Oče, hvala Ti od srca za prednost što smo se ovog Tvojeg dana mogli okupiti na ovom Tvome mjestu. Hvala Ti što si ovdje jer si tako obećao.

Oče, želimo Te osobno pozvati da dođeš u naše srce. Svatko od nas odlučio je da otvori vrata svog srca i kaže: “Uđi, nebeski gostu!” U Osobi Tvojeg Duha, Oče, prebivaj u nama. Osvježi i osnaži naše umne i duhovne sposobnosti, a posebno to učini za mene. Nisam dostojan prednosti da vodim u proučavanju Tvoje Riječi. Niti sam dorastao ovoj zadaći. Ali oslanjajući se na Kristovu dostojnost, i na dostupnost Njegove milosti, molim Te, milostivo me upotrijebi. Osnaži me, osposobi da govorim istinu i samo istinu, istinu kakva je u Isusu. Upravljaj mojim mislima i riječima; dotakni moje usne žeravom. Očisti me i ne dopusti da nešto dodam, a još manje da uprljam istinu koju želiš izliti preko mene. Ako itko primi kakav blagoslov, svi ćemo znati kome jedinome pripada čast i slava, zahvalnost i hvala. Samo Tebi, a nikako ne jadnom zemljanom sudu koji si milostivo upotrijebio. Gospodine, blagoslovi svoju crkvu da bi mogla ustati i zasvijetliti odrazom karaktera Ženika. To je moja molitva u Isusovo ime. Amen.

Mi u nekoliko dijelova proučavamo o mentalnoj prehrani. Što je mentalna prehrana? Ono čime hranimo um. Kako hranimo um? Preko svojih osjetila, a posebno preko očiju i ušiju. Kao što znate um je prekrasno, čudesno, veoma složeno i nevjerojatno snažno računalo. A ono što izravno određuje kako će funkcionirati jest kako je programirano. Ono čime hranimo um programira naše misli i osjećaje. A kombinacija naših misli i osjećaja stvara naš moralni karakter. (5T, str. 310.1) Upravo zato se gledanjem mijenjamo, mijenjamo u ono što promatramo. (RH, 6. prosinca, 1881.) Ono što promatramo utječe na naše misli, a one određuju što jesmo. Svjesni ste izravnog odnosa uzroka i posljedica. Zato je, dragi prijatelji, od najveće važnosti da pažljivo biramo čime ćemo hraniti svoj um. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Jesu li na raspolaganju različite mentalne namirnice u današnjem svijetu? Nema sumnje da jesu. Međutim, ono što je prirodno dostupno iskoristio je i pripremio veliki gospodar grešnosti, sam Sotona. On je to stručno pripremio da zadovolji i potakne izopačene tjelesne požude. Oko nas ima mnoštvo takve hrane. A mi smo po prirodi i onako skloni da za njom žudimo. (1MPC, str. 105.4) Hoćete li to priznati? Budući da je uvijek spremna i što imamo prirodnu glad i žeđ za njom, neminovno ćemo se njome prejedati, ako se ne budemo oslonili na božansku pomoć i milost. Da odmah na početku kažemo kako po prirodi nemamo želju ni za čim osim onoga što je tjelesno. Zato moramo početi tako da dobijemo novo srce, a ono ima nove želje, nove apetite. Njega primamo kao dar milosti u podnožju križa kad ga zatražimo. “Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! obnovi u meni!” (Ps 51,12.) U tom trenutku primamo sposobnost … Kakvu? Sposobnost da gladujemo i žeđamo za Božjom Riječi (Rani spisi, str. 227.) {EW 281.2} Ali dragi prijatelji, mi moramo razviti i osnažiti ovaj novi duhovni apetit suradnjom sa Svetim Duhom i tako da se hranimo duhovnom hranom. (Amen.) Moramo kušati i vidjeti “kako dobar je Jahve” (Ps 34,9). Što više budemo kušali, to više ćemo vidjeti kako je dobar Gospodin. Razvit ćemo i osnažiti duhovne težnje. Razvit ćemo duhovni okus tako da uživa u okusu Kruga života. Ali problem je u tome što imamo stari apetit koji je navikao na jako začinjenu hranu, tjelesnu brzu hranu. Pratite me? Nije jednostavno oduprijeti se kušnji da starom čovjeku povremeno dobacimo neki “McDonaldsov” proizvod. Oprostite mi što se služim tjelesnim primjerom, ali pokušavam što bolje objasniti duhovno. Postoje sve moguće vrste mentalnih “hamburgera”. Budući da stari čovjek čezne za njima, i budući da su uvijek dostupni – a postoji mnoštvo mjesta gdje možete zastati i dobiti “brzu hranu” bez mnogo čekanja i s malo novca – u svoj um možete ubaciti nešto tjelesne brze hrane. Možete sjediti u dnevnoj sobi i u svoj um ubaciti nešto tjelesne brze hrane, ako imate televizor. O tome smo govorili sinoć i ja ću se truditi da to danas ne ponavljam. Blagoslovljeni bili! Znate da sam u vezi s tim vrlo ozbiljan zbog vlastitog iskustva. Brate moj i sestro, jako dugo sam mislio da mogu biti selektivan i pokazati razboritost u pogledu onoga što gledam. To su igre koje igramo sami sa sobom. Čujete li što vam govorim? Znajte, postoji tjelesna brza hrana i BRZA HRANA velikim slovima. Mislio sam da ću se hraniti samo brzom hranom i nekako se sačuvati. Ali moram vam reći: ako doista želite stalno rasti, morate se zaodjenuti Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodovati požudama (Rim 13,14). (Amen.) Svoj um ne smijete hraniti ni djelićem brze hrane. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Moramo se uozbiljiti ako se želimo pripremiti za Isusov dolazak. Moramo izgladnjivati starog, a hraniti duhovnog čovjeka. Svaki put, znam to iz vlastitog iskustva, svaki put kad uživate u malo relativno bezazlene hrane, što činite? Odmah jačate ovaj tjelesni apetit i on zahtijeva sve više. Jasno? Onda vam jako brzo nestane relativno bezazlene brze hrane, pa, pošto ste osnažili apetit, počinjete konzumirati nešto manje bezazlene brze hrane. Dobro znate o čemu govorim. Bila je to prava igra koju sam igrao sa sobom kad sam odlučio da biram što ću gledati. Uostalom, mi nemamo televizor, ali imamo DVD player u našem istraživačkom centru. Vi ga sigurno imate; postoji mnoštvo materijala na DVD-ima dostupnog za duhovno uzdizanje; zato imamo DVD player. Ali kad sam ga dobio, sjećam se kako sam drhtao kad sam ga donio kući, jer sam se bojao mogućnosti da ga upotrijebim za hranjenje svojeg tjelesnog čovjeka. Jako dugo sam ovu igru igrao sa sobom, kad bih birao samo relativno dobre stvari. Nije mi došlo na um da gledam smeće, već relativno dobre stvari. Svaku put kad bih to učinio, osnažio bih svoj tjelesni apetit i obnovio svoju ovisnost. A onda ubrzo više nemate relativno dobrih stvari, pa što ćete onda uraditi? Morate malo sniziti mjerilo i počnete gledati druge stvari. Dragi prijatelji, izlažući se svemu što je tjelesno, mi neminovno umanjujemo vlastitu osjetljivost na odvratnost tjelesnosti. Neki od vas koji ste ste sinoć bili ovdje vjerojatno ste pomislili: “Ovaj čovjek stvarno ima problem s televizijom, videom i filmovima. Što je loše u svemu tome?” Moram vam reći, dragi prijatelji, ako ste pomislili na tako nešto to je pravo crveno svjetlo koje vas treba upozoriti da ste u naprednim fazama desenzibiliteta. Čujete li što vam pokušavam reći? (Amen.) Ako niste svjesni nečistoće i odvratnosti tjelesnog smeća koje utrpavaju u ljudske umove putem ovih medija – televizije, videa i filmova – onda ste u naprednim fazama desenzibiliteta. Molim vas, probudite se! Odlučite da Božjom milošću ne stavljate pred oči ništa opako (Ps 101,3), a onda ćete, kad opet postanete osjetljivi na odvratnost zla, ustanoviti da je ono stvarno jako, jako odvratno. Čak su i “komedije” glupe, nevjerojatno glupe. Dragi prijatelji, trebamo se otrijezniti. To ne znači da trebamo biti turobni, smrknuti i nesretni, već da budemo veoma ozbiljni i potpuno svjesni gdje se nalazimo u povijesti i kako je važno da se pripremimo i pomognemo drugima da se pripreme u ovim završnim trenucima zemaljske povijesti. Osim toga, imamo neprijatelja koji stalno pokušava da nas uništi. Moramo biti trijezna uma. A ova lakoumnu ludost, ova relativno bezazlena materija koja se pojavljuje na zaslonu, ako njome hranimo svoj um, onda sami sebe pretvaramo u ono što je lakoumno i glupo. “Ti si ono čime se hraniš.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) Priznajte sa mnom zajedno: “Ti si ono čime se hraniš.” Moram priznati da se opet uključujem u televiziju. Nisam to namjeravao, ali … Dragi prijatelji, ono što me iznenađuje jest da se u najgledanije vrijeme na televiziji u našoj zemlji danas prikazuje ono što nije bilo dozvoljeno prije ne tako dugo vremena. U stvari, čitajte službene smjernice koje su određivale televizijske programe, a koje su vlasti dale prije dvadeset godina; samo ćete odmahivati glavom i smijati se. Nije, na primjer, bilo dozvoljeno ništa što bi imalo sličilo prostakluku. Ništa što bi bilo slično prostakluku. A što danas čujete? Gotovo sve vrijeme, neprestano, čak i na obiteljskoj televiziji? Prostote. Što se dogodilo? Kako je to uspjelo neprijatelju? Vrlo polako i postupno i neprimjetno izlagali su nas tome i tako desenzibilizirali za njihovu odvratnost. A prostote su samo jedan primjer. Nemoralnost, nevjerojatna, otvorena, prostačka, prikazana je živim bojama. Nikad se ona ne bi mogla pokazati na televiziji ne tako davno. Cijelo stanovništvo ne samo što ne ustaje i viče protiv nje, već sjedi i uživa, i traži još. Sami znate da govorim istinu. Dragi prijatelji, ako sjednemo i sebe izlažemo takvoj vrsti smeća, ne samo što postajemo neosjetljivi za njegovu odvratnost, nego još razvijamo izopačen apetit za njega. Ne igrajte takve igre sa sobom. Nemojte! Ja sam to dugo radio i to je bila stalna prepreka i ograničavanje mojeg duhovnog rastenja. Morao sam se stvarno uozbiljiti i odlučiti da ću prestati s takvom relativno bezazlenom brzom hranom. Odlučio sam hraniti svoj um samo prvoklasnom umnom hranom. Tek onda sam mogao doživjeti stvarnu pobjedu u svojem osobnom kršćanskom životu i rastenju. Prijatelji moji, ova mentalna prehrana je jako važna, zato našu pozornost želim danas usmjeriti posebno na važnost da se hranite onim što je zdravo. Nastojali smo istaknuti važnost potrebe da se ne hranimo onim što je nezdravo. Prijeđimo sada na ono što je pozitivno. Razmotrimo potrebu da se hranimo onim što je zdravo. Naslov ovog proučavanja je: “Uprimo pogled u Isusa.” (Heb 12,2.) To je lekcija 32, str. 69. Lekcija 32, str. 69. Kršćanski život sažet je u riječima apostola Pavla u Rimljanima 12,2 (Šarić). “Ne prilagođujte se ovom svijetu, nego se preobražavajte obnavljanjem svojega uma…” Kako se prilagođavamo svijetu? Tako što svoj um programiramo stvarima ovoga svijeta. Pratite me? Ako se želimo preobraziti, onda moramo prestati programirati um sa stvarima ovoga svijeta, i početi ga programirati Božjim stvarima. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Kao što znate, “on je onakav kako u sebi misli” (Izr 23,7). Da bismo bili kršćani, moramo promijeniti način svog razmišljanja. Trebamo doći do toga da imamo um Kristov. (Amen.) Kao što vidite vratili smo se na osnove, ali moramo se podsjetiti na ove stvari. “Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu.” (Fil 2,5.) To je suština kršćanskog života. Da bismo to postigli, moramo svoj um programirati onim što je Kristovo. Zato se sada ponovno pojavljuje naš ključni tekst. Kako on glasi? Recite? 2. Korinćanima 3,18: “Svi mi koji otkrivenim licem odražavamo Gospodnju slavu, preobražavamo se u istu sliku iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha.” Kako se um preobražava? Kako se preobražavamo obnovljenjem svog uma? Tako što gledamo Kristovu slavu; a što je ona? Njegov karakter (Djela apostolska, str. 343.) {AA 545.2} Mi se mijenjamo u ono što gledamo. Mijenjamo se u ono što promatramo. Ali, dragi prijatelji, moramo imati čisto srce, Kristu sličan um, ako želimo biti djelotvorni Kraljevi svjedoci ili osposobljeni za građane nebeskog kraljevstva. A to zahtijeva ozbiljan napor s naše strane. Što zahtijeva? Ozbiljan napor s naše strane. Ali taj napor ne ulažemo da mijenjamo sebe, već da oči svog uma upremo u Isusa. Sada sam rekao nešto jako važno. Napor ne ulažemo da mijenjamo sebe već da svoj pogled upremo u Isusa, da bi nas Njegov Sveti Duh mogao mijenjati iz slave u slavu. Ovo je od najveće važnosti. Poslušajmo! Put u bolji život, str. 313: “Mi trebamo u sebi stalno osjećati silu čistih misli. … Jedina sigurnost je pravilan rad misli. Jer on je onakav kako u sebi misli.’ (Izr 23,7.) Moć obuzdavanja svoga ‘ja’ jačat će stalnom primjenom.” Ohrabrimo se: “Moć obuzdavanja svoga ‘ja’ jačat će stalnom primjenom.” “Ono što je s početka teško, ponavljanjem postaje sve lakše …” Hvala Bogu! “… sve dok pravilne misli i postupci ne prerastu u navike.” Vi možete stvoriti dobre kao i loše navike. Amen? Ali promijeniti navike zahtijeva ustrajan trud. Posebno kad se radi o prehrani uma. Vratimo se citatu: “Ako hoćemo, …” Očito da je riječ o volji, a to je moć odlučivanja. “Ako hoćemo, mi se možemo odvratiti od svega onoga što je ‘jeftino’ i ponižavajuće i popeti se na viši stupanj; tako možemo zadobiti poštovanje ljudi i Božju naklonost.” Zapazimo što je neophodno ako se želimo uzdići na viši stupanj i napredovati iz slave u slavu. Trebamo se odvratiti od svega onoga što je ‘jeftino’ i ponižavajuće. To je razlog što smo sinoć čitali tekst iz Psalma 119,37: “Odvrati oči moje da ne gledaju ništavost, oživi me riječju svojom.” (Rupčić.) Treba li nam kao narodu oživljavanje? (Treba.) (Događaji posljednjeg vremena, str. 140.) {LDE 189.1} A što je neophodno potrebno za oživljavanje? Odvratiti oči od ništavosti. Amen? I uprijeti ih na Isusa. Uprijeti ih na Isusa. Ali naše “ja” i Sotona će nam se stalno protiviti dok budemo nastojali da odvratimo svoje oči, posebno oči uma, od stvari ovoga svijeta i oči svojega uma upremo u Isusa. Nadam se kako ste zapazili da ovdje govorim o dvije stvari. Govorim o fizičkim očima i očima uma. Postoji razlika. Obje su tijesno povezane, nerazdvojno povezano, ali postoji razlika. Fizičke oči su one što koristimo da gledamo razne stvari i vidimo slike. Ali budimo svjesni da ono na što gledaju fizičke oči djeluje izravno i dramatično na ono što gledaju oči uma. Nije li tako? Postoji izravna veza. Istina je, možete gledati nešto svojim fizičkim očima a oči vašeg uma mogu biti negdje drugdje. To znate. To je ono televizijsko zurenje koje povremeno viđam. Mogu reći da, premda gledate u mene, vaš um je negdje drugdje. Nemojte da opet počnem s televizijom. Fizičke oči izravno i dramatično djeluju na ono što promatraju oči vašeg uma. To je razlog da se gledanjem mijenjamo. Program koji naše fizičke oči prate utječe na usmjeravanje očiju našeg uma, a to opet određuje tko smo. Uprijeti oči svog uma na Krista nije jednostavno. Ali mi to moramo naučiti zahvaljujući Božjoj milosti. Čujem li neki “amen”? Poslušajmo sljedeću tvrdnju: Um, karakter i osobnost, sv. 2, str. 556: “Ako Sotona pokuša um usmjeriti k niskim i čulnim stvarima, vratite ga i usmjerite na vječne stvari; a kad Gospodin vidi naš odlučan trud da sačuvamo samo čiste misli, On će kao magnetom privući naš um …” O kako mi se to sviđa! “On će kao magnetom privući naš um, očistiti misli i omogućiti im da se oslobode svakog tajnog grijeha.” Hvala Bogu za to! Ali dragi prijatelji, kada će On kao magnetom privući naš um? Kada? Jeste li zapazili? “Kad Gospodin vidi naš odlučan trud da sačuvamo samo čiste misli.” Kao što vidite, vratili smo se na činjenicu da Bog ne može koristiti natprirodnu silu na nekome tko to ne želi; a naša odluka da tu silu primimo mora biti potvrđena nastojanjem da tu odluku provedemo. (Sjećamo se toga u Lekciji 24?) A čuda koja je Krist učinio, pitam vas koji ste bili s nama? Ključ tražim, ključ! Prema tome, “kad Gospodin vidi naš odlučan trud, On će kao magnetom privući naš um, očistiti misli i omogućiti im da se oslobode svakog tajnog grijeha.” A onda imamo naš ključni tekst: “Obaramo mudrovanja i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu.” (2 Kor 10,5 – Šarić.) Eto, svaki um, svaku misao, dragi prijatelji. Kao što vidite naš je cilj da oči svoga uma stalno i isključivo upiremo u Isusa. I zarobljujemo svaku misao na pokornost Isusu. Kako se to događa? Filipljanima 4,8: “Uostalom, braćo, sve što je čestito, što je dično, što je pravedno, što je nevino, što je ljubezno, što je na dobru glasu, i sve što je kreposno i hvale vrijedno, to neka bude sadržaj vaših misli.” (KS) (Rupčić prevodi:) “… to imajte na umu.” Dragi prijatelji, evo vašeg mentalnog jelovnika. Dragi kršćani, ako se želite preobraziti obnavljanjem svojeg uma (Rim 12,2), onda ga morate hraniti samo onim što je na jelovniku koji smo upravo pročitali. Čujem li neki “amen”? Morate postati vrlo savjesni i selektivni u pogledu onoga čime hranite svoj um. Vi odlučujete! Ali znajte da “nitko ne može služiti dvojici gospodara.” (Mt 6,24.) Njihovi se apetiti potpuno razlikuju – na tjelesnu i duhovnu prirodu. Oni se protive jedan drugomu. {Gal 5:17} Zato Isus kaže: “Nitko ne može služiti dvojici gospodara.” Kao što vidite, nema hrane, nema mentalne prehrane, koja bi istovremeno zadovoljila obojicu. Je li to jasno? Njihovi apetiti su toliko suprotni da možete hraniti samo jednoga ili drugoga; nikad ne možete istovremeno hraniti obojicu. Prema tome, što morate učiniti? “Izaberite kome ćete služiti.” (Još 24,15.) Koga ćete hraniti? Međutim, ono što većina od nas pokušava … Poslušajte me, budite iskreni prema sebi. Premda je nemoguće istovremeno hraniti obojicu, mi pokušavamo hraniti neko vrijeme jednoga, a onda drugoga. Priznajte da je to istina. Počinjemo ujutro s vremenom koje je određeno da hranimo duhovnu prirodu, pa joj nešto damo, a onda uvečer, zbog našeg omiljenog tv programa sjednemo i hranimo tjelesnu narav. Upravo je to razlog što smo Laodicejci. Jeste li čuli što sam rekao? To je razlog što smo mlaki. {Otk 3:16} Ne nastojimo ozbiljno da postanemo slični Kristu i nismo donijeli, na osnovi ozbiljnog opredjeljenja, dosljedne, odgovarajuće odluke (Dan 1,8) o prehrani uma. Nismo odlučili do smrti izgladnjivati starog čovjeka i hraniti samo duhovnu prirodu. Dragi prijatelji, ostat ćemo Laodicejci dok ne donesemo ovu odluku. Čujete li što vam govorim? Molim vas, ne igrajte takve igre sa sobom. Morate se uozbiljiti, morate postati radikalni ako se želite mijenjati iz slave u slavu i pripremiti za Isusov dolazak i biti korisni da pomognete drugima da se u međuvremenu pripreme. Odluka je vaša! Ali vam moram jasno reći što je u to uključeno. Nemojte se obmanjivati po ovom pitanju. Nemojte! Gdje nalazimo sve to što se nalazi na tom jelovniku? Ono što je čestito, što je dično, što je pravedno, što je nevino, što je ljubezno, što je na dobru glasu, što je kreposno i hvale vrijedno … (Fil 4,8.) Gdje sve to možemo naći u njihovom jedinstvenom prekrasnom otkrivenju? Gdje to nalazimo? U Isusu Kristu Gospodinu našemu. Amen? Zato je kršćaninova lozinka ono što Pavao tako jasno kaže u Hebrejima 12,2: “Uprimo pogled u Isusa.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) Dragi prijatelji, ne samo što to treba biti naša lozinka, nego to trebamo shvatiti kao svoj zadatak. “Uprimo pogled u Isusa.” Ne zadovoljavam se time da tu stanem. Ovo što je naša lozinka i naša zadaća mora postati nešto čime moramo biti potpuno zaokupljeni: “Uprimo pogled u Isusa.” Tek kada time budemo potpuno zaokupljeni, onda ćemo se, uz stalnu suradnju sa Svetim Duhom, upirući pogled u Isusa, mijenjati iz slave u slavu (2 Kor 3,18). Tako ćemo postati narod kakvog Bog želi. “Uprimo pogled u Isusa, Početnika i Dovršitelja vjere. On mjesto sebi određene radosti podnese križ ne mareći za sramotu, i sjede s desne strane Božjega prijestolja.” Pozabavimo se riječju “uprimo”. U nekim starijim prijevodima na našem jeziku prevedena je sa “gledajući na”. U grčkom jeziku ovo je jedinstvena riječ. Na grčkome je aphorao, a sastavljena je od prefiksa “apo”, koji znači “od” i glagola “horao” koji znači “zuriti”. Pratite me? Sastavljene obje riječi daju smisao koji je ranije prevođen sa “gledajući na”. Međutim, ono što većina od nas pokušava … Poslušajte me, budite iskreni prema sebi. Pavao nam ovim naročitim glagolom želi reći da prije svega moramo odvratiti pogled od svega drugog – to je onaj “apo”. Trebamo odvratiti pogled od svega što odvlači našu pažnju, a onda oči svojeg uma prikovati na, i neprekidno zuriti u Isusa Krista. To je u biti doslovni prijevod ovog glagola. Uostalom, Strongova Biblijska konkordancija ovaj glagol definira ovako: “Odvratiti oči od drugih stvari i uprijeti ih u nešto drugo.” Upravo je to smisao glagola “aphorao”. “Apo” i “horao” zajedno daju “aphorao”. I što to znači? Odvratiti pogled od drugih stvari i prikovati ga za nešto drugo. U ovom slučaju to nešto je Isus. Dragi prijatelji, to je, sažeto rečeno, naša suradnička uloga, a ona zahtijeva ulaganje truda. Zahtijeva ustrajan napor povezan s božanskom silom. Zahtijeva uporabu volje i duhovnu mentalnu discipliniranost o kojoj većina nas nema pojma. Neka nam Bog pomogne da upoznamo ovu duhovnu mentalnu discipliniranost da odvratimo pogled od svega drugog i upremo ga isključivo na Isusa. Kao što vidite, to je od najveće važnosti ako kanimo rasti i sačuvati pobjedu. Poslušajte: Uzvisimo Isusa, str. 329: “Naša zadaća svakog dana i svakog trenutka određena je u riječima apostola: Uprimo pogled u začetnika i završitelja vjere, u Isusa.’ (Heb 12,2.)” Trebamo li obaviti neki posao u svom kršćanskom životu? Da! A kakav je to posao? Da se promijenimo? Ne, to ne možete. Leopard ne može promijeniti svoje krzno, niti Etiopljanin svoju kožu. (Jer 13,23.) Vi to ne možete, iako se morate promijeniti. Znači li to da ne morate ništa uraditi? Ne, nemojte tako nešto zaključiti samo zato što ne možete sebe promijeniti. Samo vas Sveti Duh može promijeniti; ali On to ne može učiniti ako ne surađujete s Njim. Čujem li neki “amen”? (Amen.) A kako možete surađivati s Njim? Gledanjem u Isusa, tako da vas On može mijenjati u ono što promatrate. Amen? Ne postoji mogućnost da se mijenjamo iz slave u slavu ako ne surađujemo promatranjem Gospodnje slave (2 Kor 3,18). I evo ponovno razloga zašto smo tako slični Laodiceji. Moramo se uozbiljiti u tome da odvratimo pogled od stvari ovoga svijeta i upravimo ga isključivo na Isusa. Zato smo mlaki, ni vrući ni hladni. (Otk 3,16.) Imamo obličje pobožnosti (2 Tim 3,5), sve obavljamo rutinski. Ponašamo se sasvim dobro, posebno u usporedbi s drugima. Ali to je samo kreč (Mt 23,27), dragi prijatelji. Priznajte! Ne kanim nikoga osuđivati u ovoj prostoriji; jednostavno s vama razmatram prosudbu Vjernog Svjedoka. {Otk 3:14-21} To je Njegova ocjena Crkve posljednjeg vremena. Ne možemo je nijekati. Razlog tomu je što oči svoga uma još uvijek prečesto upiremo u ovaj svijet, a malo vremena provodimo upirući ih u Isusa. Naravno, gledanjem se mijenjamo u ono što promatramo. Prijatelji moji, moram biti otvoren prema vama; nemojte mi to zamjeriti. Kako ste primijetili, koristim osobnu zamjenicu. Govorim o nama, “mi”. Nama kao narodu treba oživljavanje. (Događaji posljednjeg vremena, str. 140.) {LDE 189.1} Amen? Što onda trebamo učiniti? Trebamo odvratiti svoj pogled od bezvrijednih stvari i uprijeti ga na Isusa. Trebamo izvršiti “aphorao”. To je naš posao svakog dana, svakog sata. U kojem je glagolskom vremenu grčki “aphorao”? Sjetite se vi koji ste to slušali. To je aktivno sadašnje vrijeme. A što znači aktivno sadašnje vrijeme? Trajno, stalno djelovanje bez obzira o čemu se radi. Uprijeti pogled – je u grčkom u aktivnom sadašnjem vremenu. To znači da moramo stalno gledati u Isusa, ne samo povremeno. Kako? Stalno. Čujem li neki “amen”? (Amen.) To je radikalna duhovna discipliniranost o kojoj smo govorili. Većini od nas ona je nepoznata. Ali ona je potrebna ako želimo ostvariti dva cilja. Dva cilja: dosljednu pobjedu nad kušnjom i stalno napredovanje u razvoju Kristu sličnog karaktera. Moramo izvršiti “aphorao”, odvratiti pogled od svega drugoga i uprijeti ga u Isusa; posebno oči svoga uma, ako želimo izvojevati pobjedu nad kušnjom i stalno napredovati u razvoju Kristu sličnog karaktera. Pozabavimo se sada s to dvoje. U vremenu koje nam je preostalo, razmotrimo potrebu da to učinimo kako bismo dosljedno pobjeđivali kušnju. Testimonies, sv. 4, str. 357: “Naša je najveća opasnost …” Usput rečeno, svaka rečenica koja počinje ovim riječima trebala bi vas nagnati da se uspravite i dobro pazite. Što je naša najveća opasnost, dragi prijatelji? “Naša je najveća opasnost da svoj um odvratimo od Krista.” Što je to? Naša najveća opasnost jest odvratiti oči uma od Krista. Da je danas ovdje, što mislite tko bi ustao i svojim snažnim glasom ribara rekao: “Amen, nastavi, brate”? Tko? Petar. Apostol Petar. Nije li imao opipljivo iskustvo u pogledu najveće opasnosti odvraćanja očiju uma od Krista? Zapisano je u Bibliji, i ja sam se dugo vremena pitao zašto je to uopće zapisano. To je ona uzbudljiva priča o hodanju po vodi, ali ja dugo nisam razumio njenu duhovnu pouku. Sada je znam. A vi? Uostalom, zašto je Isus hodao po vodi? Tako da se pokaže? “Hej, pogledajte što mogu. Ja sam Bog; mogu hodati po vodi.” Je li to zato učinio? Ne. Zašto je hodao po vodi? Zato što je to bio jedini način da prijeđe na drugu obalu? Ne. Bilo je mnoštvo drugih mogućnosti da prijeđe na drugu obalu. Zašto je onda hodao po vodi? Dragi prijatelji, razumijte da je za Židova voda predstavljala ponor, područje i kraljevstvo tame. Činjenica što je Isus hodao po vodi bila je zoran primjer važne pouke da Njegovom silom možemo hodati po kraljevstvu tame, a da pritom ne moramo potonuti u taj bezdan. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Ovo je duboka duhovna pouka. Ali Isus je želio da Njegovi učenici shvate da ne samo On, kao čovjek, oslanjajući se na Oca, može hodati po vodi, nego da i mi, grešni ljudi, oslanjajući se na Njega, možemo hodati po vodi. Pratite me? Zato je Petar rekao: “Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!” A što je Isus odgovorio? “Dođi!” Ovaj je događaj zapisan u Mateju 14,25. “O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: ‘Utvara!’ I od straha kriknuše. Isus im odmah …” Jako mi se sviđa to “odmah”. “Isus im odmah progovori: ‘Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!’ Petar prihvati i reče: Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!’ A on mu reče: ‘Dođi!’ I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu.” Dovde je sve dobro. Što on radi? On čini “aphorao”. On odvraća pogled od svega drugoga i upire ga u Isusa. A što se onda događa? Redak 30: “Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: ‘Gospodine, spasi me!’ Isus odmah …” Opet ista riječ – sviđa mi se to “odmah”. “Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: Malovjerni, zašto si posumnjao?'” Razumijmo ovu zornu duboku duhovnu pouku i naučimo je; primijenimo je u svom vlastitom životu. “Malovjerni, zašto si posumnjao?” Zašto je posumnjao? Odvratio je pogled od Isusa. Kao što znate: “I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša.” (1 Iv 5,4.) A kako dolazimo do vjere? “Uprimo pogled u začetnika i završitelja vjere, u Isusa.” (Heb 12,2.) Amen? Kad gledamo u Njega, On pokreće našu vjeru. I dok nastavimo gledati u Njega, On je razvija, snaži, usavršava i dovršuje. A što se događa u trenutku kad odvratimo pogled s Isusa? Počinjemo sumnjati, gubimo vjeru; a što se događa kad izgubimo vjeru? Što se neminovno događa? Počinje djelovati zakon gravitacije. Razumijmo ovu slikovitost. Molim vas, shvatite ovu slikovitost. Zakon gravitacije je naša prirodna sklonost prema zlu. (Odgoj, str. 24.) {Ed 29.1} Razumijete li to? Što je zakon gravitacije? Naša prirodna sklonost prema zlu, naša prirodna sklonost da utonemo u septičku jamu tjelesnih misli i osjećaja. U najmanju ruku – ako ne i riječi i postupaka. Pratite me? To je zakon gravitacije. Dragi prijatelji, jedini način na koji možemo svladati gravitaciju, tu prirodnu sklonost prema zlu jest da održavamo stalnu vezu s Onim koji jedini ima moć da nas za to osposobi. (Amen.) “Bez mene ne možete učiniti ništa.” (v 15,5.) A s Njim možemo hodati po vodi. Čujem li neki “amen”? (Amen.) S Njim može ostati iznad te septičke jame tjelesnih misli i osjećaja. To možete ostvariti i u privatnosti svog uma, svog misaonog života, ali to možete samo ako oči svog uma držite uprte u Isusa. U trenutku kad prekinete vezu s Isusom Kristom, recite sami, priznajte … Što se događa u trenutku kad prekinete vezu s Isusom Kristom? Tonete … Tonete! Đavao to zna i zato stalno pokušava da oči vašeg uma odvrati od Isusa Krista. On zna da nitko ne može hodati po vodi. Nitko nema u sebi moć da savlada gravitaciju. To može samo ako stalno ovisi o Isusu. Što onda stalno pokušava? Što Sotona stalno pokušava? Prekinuti našu vezu s Isusom, znate to. U trenutku kad je Petar počeo gledati na okolnosti, na vjetar i valove … Uostalom Duh proroštva kaže da se osvrnuo da vidi kako mu se ostali učenici dive (Isusov život, str. 306) {DA 381.5} Bilo je tu malo ponositosti. Usput rečeno, kad naučimo hodati po vodi, vrlo je lako da počnemo sami sebi čestitati i da se osjetimo samopravednima i ponositima. (BE, 15. svibnja 1892.) Čujete li što vam govorim? Budite svjesni da u svakom trenutku kad možete savladati gravitaciju, to možete samo zahvaljujući Njemu, a ne sebi. Čujem li neki “amen”? Ne možete sebi pripisati nikakvu zaslugu. Ne osvrćite se da vidite divi li se netko onome što radite. Samo Isus to omogućava. Samo Isus to omogućava. Održavajte stalnu vezu i vi ćete stalno imati pristup božanskoj sili pa ćete moći prkositi zakonu gravitacije. Vi možete prkositi prirodnoj sklonosti prema zlu. Hvala Bogu! Amen? Možete hodati po vodi. Možete! Vjerujte mu! Gledajte u Njega! Uzdajte se u Njega i Njegovom silom čuvajte se stalno da ne potonete u septičku jamu tjelesnih misli i osjećaja. Uostalom, ako za trenutak odvratite pogled od Isusa i ustanovite da tonete, budite bar toliko svjesni da kao Petar kriknete: “Gospodine, spasi me!” (Mt 14,30.) Odmah ćete osjetiti snažnu ruku koja će vas izvući iz te septičke jame. Ali što ste učinili? Recite, što ste učinili? Uprljali ste se, prljavi ste. Zagadili ste svoj um. Hvala Bogu što, “Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde.” (1 Iv 1,9.) Hvala Bogu! Ali dragi prijatelji, učimo na svojim pogreškama (7T, str. 244.4). Učimo na svojim pogreškama. Kad god se spotaknemo i padnemo zbog nedostatka budnosti i molitve, sjednimo i zamolimo Boga za pomoć da nešto naučimo iz pogreške kako bismo mogli izbjeći da je ponovimo. (ST, 10. veljače, 1890.) Kad god to učinim, znate li koji je neminovno razlog što sam počeo tonuti? Zato što sam iz ovog ili onog razloga odvratio oči svog uma od Isusa. Dopustio sam da nešto odvrati oči mog uma od Isusa. Naša najveća opasnost jest da odvratimo oči svog uma od Krista. Shvatite, dragi prijatelji, da biste mogli izvojevati pobjedu, morate izvježbati oči svog uma da stalno gledaju u Isusa. Pratite me? To je jako bitno. U trenutku kad prekinete vezu s Isusom, gravitacija počne djelovati i vi ćete početi tonuti. Ne možete se održati iznad septičke jame svojih tjelesnih misli i osjećaja bez božanske sile, kao što ni Petar nije mogao hodati po Galilejskom jezeru bez božanske sile. Ovo je jasna usporedba. Budite svjesni toga. Review and Herald, 11. srpnja, 1907: “Dokle god gledate u Krista …” “Dokle god gledate u Krista sigurni ste, ali u trenutku …” Što? “… u trenutku kad se pouzdate u sebe, u velikoj ste opasnosti. Onaj tko je usklađen s Božjom voljom, stalno ovisi o Njemu za pomoć.” Amen? (Amen.) Ovo je tajna stalne, dosljedne pobjede. Stalno, potpuno oslanjanje na Isusa Krista. To je ta tajna. Poslušajte kako to David kaže u Psalmu 25,15: “K Jahvi su svagda oči moje upravljene …” Kamo su upravljene moje oči? Ka Gospodinu. “… jer mi nogu izvlači iz zamke.” Signs of the Times, 19. rujna, 19″Moramo biti …” – Što, braćo i sestre? – “… stalno u vezi s Isusom kao što je svakodnevno potrebna hrana koja će nahraniti tijelo. Ako postoji trenutak kad nismo u opasnosti da nas neprijatelj prevari, onda nam u tom trenutku nije potrebna božanska pomoć.” Ali postoji li ikad trenutak kad nismo u opasnosti da nas neprijatelj prevari? Postoji li? Ne, ne postoji. Uostalom, tko je neprijatelj kojega se moramo najviše plašiti, koji je uvijek spreman da nas prevari? Tko je to? To nije Sotona već naše “ja”. Jeremija 17,9: “Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?” Čujem li neki “amen”? (Amen.) Vaš najgori neprijatelj, onaj kojega se morate najviše bojati, je onaj koji nastava u vašoj kući. Uostalom, kad ga pobijedite, onda ste pobijedili i njegovog saveznika. (Aleluja!) Zato su oni od nas, koji nadvladaju tijelo s njegovim prijevarnim požudama, kako to Pavao kaže u Efežanima 4,22, “nadmoćni pobjednici”, jer ne pobjeđujemo samo tijelo, nego i kraljevstvo tame. Hvala Bogu! Hvala Bogu! Psalam 16,8: “Jahve mi je svagda pred očima.” Kada, dragi prijatelji? “Svagda.” Vidite li da se ovdje ponavlja ista tema? Mi govorimo o staloj, trajnoj vezi s Isusom. “Jahve mi je svagda pred očima; jer mi je zdesna, neću posrnuti.” Nesavladiv za napade grijeha, svoga “ja” i Sotone. Zašto? Jer ima Gospodina svagda pred očima. Želite li biti nesavladivi? Dajte, treba mi malo vaše potvrde. Želite li biti nesavladivi za napade grijeha, svoga “ja” i Sotone? Onda morate naučiti da vam Gospodin bude svagda pred očima. Uostalom, kad je David upao u nevolju? Kad je odvratio pogled od Gospodina i upravio ga na Bat Šebu (2 Sam 11,2). Koliko je brzo tonuo kad je to učinio? David je bio čovjek po Božjem srcu (1 Sam 13,14; Patrijarsi i proroci, str. 610, PP 722.4). Znajte da ćete brzo i duboko potonuti, ako odvratite pogled s Isusa. This Day With God, str. 232: “Povedite sobom Boga na svako mjesto. Vrata su otvorena za svakoga Božjeg sina i kćer. Gospodin nije daleko od duše koja ga traži. Razlog što …” Poslušajte: Uzvisimo Isusa, str. 329: “Razlog što su toliki prepušteni sebi kad naiđe kušnja je što im Gospodin NIJE svagda pred očima. Upravo tamo gdje se o Bogu najmanje misli trebate nositi svjetiljku života. Ako Boga ispustimo iz vida, ako se naša vjera i veza s Bogom prekine, duša je u velikoj opasnosti. Nećemo sačuvati neporočnost.” Čujete li ovo. Ona ne kaže: “Ne bismo mogli sačuvati neporočnost.” Ne, ona jasno kaže: “Nećemo sačuvati neporočnost.” Zašto? Jer će vas gravitacija povući prema dolje u trenutku kad prekinete vezu s jedinim izvorom koji vas osposobljava da prkosite zakonu gravitacije. Kad prekinete vezu s Isusom Kristom vaša sklonost prema zlu preuzet će vlast. Nećete sačuvati neporočnost. Shvatimo: “Ako Boga ispustimo iz vida, ako se naša vjera i veza s Bogom prekine, … nećete sačuvati neporočnost.” Ovo moramo svakako zapamtiti. Prema tome, što trebamo učiniti ako želimo stalno pobjeđivati? Moramo se što više približiti Bogu, pa će se On približiti nama. Psalam 69,19. Jakov 4,8: “Približite se Bogu …” Citiram Psalam 69,19: “Približi se duši mojoj i spasi je; zbog dušmana mojih oslobodi me!” Jakov 4,8: “Približite se Bogu i on će se približiti vama!” Kako se možemo približiti Bogu? Odlukom da se ne opiremo privlačnoj sili Njegove ljubavi. I odlukom da sebe izložimo otkrivenju Njegove ljubavi. Jeste li čuli što sam upravo rekao? To je veoma važno. Kako se možemo približiti Bogu? Odlukom da se ne opiremo privlačnoj sili Njegove ljubavi i odlukom da sebe izložimo otkrivenju te ljubavi. Jeremija 31,3: “Iz daljine mu se Jahve ukaza: Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost.” Što nas to privlači Bogu? To je Njegova ljubav. Ali moramo odlučiti da ćemo promatrati otkrivenje onoga što će nas privlačiti svojom silom. Ako u to ne upirete pogled, onda vas ne može privući. Gdje je ta sila Božje ljubavi koja nas privlači? U Kristu i to raspetome (1 Kor 2,2). Amen? Zato Isus kaže u Ivanu 12,32: “A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.” Gdje se ova ljubav najsavršenije i najpotpunije otkrila? U savršenoj Božjoj žrtvi (5T, str. 515.1) kojom nas spašava, a prinesena je na križu. Ako u nju upremo pogled, ona će nas privući; ako joj se ne opremo, ona će nas privući. Ako to Janje (Iv 1,29.36) gledamo i u Njega stalno upiremo pogled, ako oči svog uma stalno upiremo u Krista, stalno ćemo dobivati natprirodnu snagu da nadvladamo. Psalam 26,3: “Jer tvoja je dobrota pred očima mojim, u istini tvojoj ja hodim.” Kad budete svoj pogled uprli u Božju ljubav kako je otkrivena u Kristu, i to raspetome, moći ćete hodati po vodi. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Moći ćete hodati po vodi. That I May Know Him, str. 250: “Duša koja voli Boga, dobiva snagu od Njega stalnom vezom s Njime. Kada duša stekne naviku da razgovara s Bogom, slomit će se sila Zloga, …” Čujem li neki “amen”? “… jer Sotona ne može prebivati u blizini duše koja se približila Bogu. Ako je Krist naš pratilac, mi nećemo gajiti tašte i nečiste misli; nećemo podnositi prazne riječi koje žaloste Onoga koji je došao da posveti vašu dušu … Oni koji su posvećeni istinom, žive su preporuke njezine sile i predstavnici svoga uskrsloga Gospodina. Kristova religija će oplemeniti ukus, posvetiti prosuđivanje, uzdići, očistiti i oplemeniti dušu, tako da će kršćanina sve više osposobljavati za društvo nebeskih anđela.” Jeste li čuli ovo posljednje? Zahvaljujući stalnom gledanju u Njega mi postajemo djelotvorni svjedoci za Kralja i osposobljeni za građane Kraljevstva. Dragi prijatelji, uprite pogled u Janje i pobijedit ćete. Molimo se!

Bože i Oče, hvala Ti od srca što možemo hodati po vodi, ako oči svog uma stalno usmjeravamo na Isusa. Hvalimo Te u Njegovo ime. Amen. Hvala vam, prijatelji moji!

Ako želite, možete pratiti prijepis dok gledate video predavanja. Ako ste prekinuli čitanje i ne možete naći dio teksta u prijepisu, kombinacijom tipki CTRL-F (JABUKA-F) unesite riječi koje ste upravo čuli. Pretraga teksta će vas postaviti tamo gdje ste stali. Ukoliko vam se sviđaju ova predavanja i želite nam pomoći da napravimo pdf file koji bi bio dostupan za download, molimo kontaktirajte nas za upute kako to napraviti. Hvala vam unaprijed! Neka vas Bog obilno blagoslovi.

0

Your Cart