Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikada povjereno ljudima. U slijedećih sat vremena istražit ćemo našu prednost i odgovornost da razvijemo karakter nalik na Krista. Sjedinimo se u ostvarenju duhovne obnove do koje će nas pastor Stephen Wallace voditi “Iz slave u slavu”.

Dobro jutro, braćo i sestre! (Dobro jutro.) Blagoslov subotnji vam želim. (I mi tebi.) Lijepo vas je vidjeti ovdje. Prednost je da u Božjem domu u Božji dan proučavamo Božju Riječ. Amen? (Amen.) Ali da bismo bili na blagoslov, moramo prije svega imati Božjeg Duha. Duhovne stvari treba duhovno prosuđivati (1 Kor 2,13.14). Već sam to više puta ranije rekao, ali moram ponoviti. Neka nam Bog oprosti našu ljudsku sklonost da se oslanjamo na sebe kad se radi o proučavanju Njegove Riječi. Danas proučavamo Njegovu Riječ, ali ne bilo koji predmet; proučavamo najvažnije djelo ikad povjereno ljudskim bićima, a to je: izgradnja karaktera (Odgoj, str. 203) {Ed 225.3}, kako se preobražavati iz slave u slavu (2 Kor 3,18). Budući da je biblijski izraz za karakter “slava” (Izl 33,18–34,7), u stvari radi se o pitanju kako napredovati iz jedne faze razvoja karaktera u drugu. To je predmet ovih proučavanja. Ovo je veoma duhovan predmet jer je karakter povezan s umom. Kao što znamo, misli i osjećaji zajedno čine moralni karakter (5T, str. 310.1). “On je onakav kako u sebi misli.” (Izr 23,7) Moramo se preobražavati “obnavljanjem svojega uma” (Rim 12, 2 – Šarić). Kad govorite o onome što se zbiva u umu, onda govorite o duhovnim stvarima, a to nije lako razumjeti. U stvari mi nismo u stanju te stvari razumjeti bez pomoći Svetog Duha. Nije moguće. Dragi prijatelji, iz dubine svog srca želim da, kao rezultat ovog proučavanja danas jasno razumijete istinu, možda jasnije nego ikad ranije. Ali želim za nas više nego da razumijemo istinu; želim da potpunije iskusimo posvećujuću, oslobađajuću silu istine u našem osobnom životu. Pratite me? Je li i vi to želite? (Amen.) Molim se da se to ostvari. Isus je rekao: “Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.” (Iv 8,32.) Isus se također molio: “Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina.” (Iv 17,17.) U istini je posvećujuća, oslobađajuća sila. Ali to možemo doživjeti samo zahvaljujući Duhu Istine. Kao što smo uobičavali, počet ćemo naše proučavanje molitvom. Prije nego što ćemo otvoriti Bibliju, trebamo otvoriti svoje srce i pozvati Božjeg Duha da uđe. Jeste li spremni da to jutros učinite sa mnom? Pozivam vas da kleknemo na nekoliko trenutaka tihe molitve. Želim vam dati vremena da osobno pozovete Božjeg Duha u svoje srce, a onda ću se moliti u ime svih nas.

Oče moj nebeski! U ime Isusa Krista dolazim jutros pred Tebe, da Ti prije svega zahvalim za prednost što smo ovog Tvog dana mogli doći na ovo Tvoje mjesto da Ti se poklonimo u duhu i istini. Ali, Oče, da bismo to bili u stanju, moramo ovdje imati Duha Istine, ne samo u našoj sredini, već u srcu svakog od nas. Zato, Oče, otvaramo vrata svog srca i kažemo: “Uđi!” Ispuni hram naše duše svojom prisutnošću. Oživi i osnaži naše umne i duhovne sposobnosti. Osposobi nas da istinu ne shvatimo samo razumom, već što je mnogo važnije, da je prigrlimo s osjećajima i da joj se pokorimo voljom, da bismo istinu ne samo razumjeli, već da je prihvatimo, da joj se pokorimo, da dopustimo da u našem životu djeluje posvećujuće i oslobađajuće. Molimo Te, Gospodine, da to ne bude samo intelektualna vježba. Želimo doživjeti promjenu života. Molim Te, učini da se to dogodi Duhom Istine. Učini čudo i upotrijebi ovu jadnu zemljanu posudu. Preko nje, Krista radi, i za proslavu Njegove zaručnice, izlij blagoslov istine. Molim Te, Gospodine, ukloni sve što bi moglo spriječiti tok i očisti sve što bi ga moglo umrljati ili uprljati. Učini da budem prazna i čista posuda koju možeš napuniti čistom, osvježavajućom vodom života, i pusti je da poteče. Molim Te, Oče, usliši ovu molitvu, jer molim u Isusovo ime. Amen.

Otvorite 71. stranicu u vašim Radnim listovima. Znam da ima nekoliko vas koji ste nam se upravo priključili a nemate radni list – žao mi je. Ali, naravno, možete ostati s nama. Ako dođete poslije podne, možda ćemo naći koji primjerak za vas. Razmatrali smo važnost prehrane uma, i njenog izravnog i dramatičnog djelovanja na karakter koji razvijamo. Već ste čuli uzrečicu: “Mi smo ono što jedemo.” Tako se obično kaže kad je riječ o tjelesnoj hrani i svakako je istina. Ali posebno je istina kad to primijenimo na prehranu uma, na ono čime hranimo um. Mi smo ono što jedemo, dragi prijatelji. Ono čime preko svojih osjetila hranimo um izravno oblikuje način na koji razmišljamo. Svakako znate da je um čudesno računalo koje programiramo preko svojih osjetila, posebno preko očiju i ušiju, ali uključena su sva naša osjetila. Sva su osjetila uključena. Upravo zbog izravnog i dramatičnog utjecaja koji prehrana uma ima na karakter koji razvijamo, od najveće je važnosti da budemo vrlo izbirljivi u pogledu onoga čime ga hranimo. Amen? Vrlo izbirljivi. Moramo dobro paziti da um ne hranimo tjelesnom hranom. Inače je dostupno mnoštvo brze, tjelesne hrane. Ali, prijatelji, moramo odlučiti, Krista radi, da izgladnjujemo starog čovjeka tako da ga ničim ne hranimo. To je od najveće važnosti. Ali istodobno moramo odlučiti da savjesno hranimo novog čovjeka stalno, namjerno, vjerno. Izgladnjujmo jednoga, a hranimo drugoga! To je jedini način da spriječimo tjelesnu narav da preuzme kontrolu, i omogućimo duhovnoj prirodi da vlada i preko Krista nadzire naš život. To je jako važno. Naše prethodno proučavanje imalo je naslov: “Uprimo pogled u Isusa.” {Heb 12:2} To je naša lozinka, naš zadatak, i radi Kristove ljubavi to mora postati naš najvažniji cilj. Želim sada čuti vaš “amen”: To mora postati naš najvažniji cilj (amen), ako želimo stalno pobjeđivati kušnje i stalno napredovati u razvoju karaktera sličnog Kristu. Jutros smo pokazali kako je to od najveće važnosti ako želimo stalno pobjeđivati kušnje. Zašto? “I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša” (1 Iv 5,4), i sve što je u svijetu. A što je to u svijetu? Požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života. (1 Iv 2,16.) To su tri kategorije kušnji. Svaka kušnja kojoj smo vi i ja izloženi spada u jednu od ovih kategorija. Prema tome, samo ćemo vjerom nadvladati ove kušnje. Kako dolazimo do vjere? “Uprimo pogled u začetnika i završitelja vjere, u Isusa.” (Heb 12,2.) Kad gledamo u Njega, On pokreće našu vjeru. I dok nastavljamo gledati u Njega, On je jača, snaži i usavršuje. Mi možemo vjerom živjeti po Duhu a ne po tijelu (Gal 5,16). Mi možemo hodati po vodi. Amen? (Amen.) Kako je značajan izvještaj o Petru (Mt 14,25-31). Kako je mogao hodati po površini Galilejskog jezera? Samo upirući pogled u Isusa. Što se dogodilo u trenutku kad je pogled odvratio od Isusa? Što se dogodilo? Gravitacija je počela djelovati i on je počeo tonuti. Što je u našem kršćanskom životu slično gravitaciji? Naša prirodna sklonost prema zlu (Odgoj, str. 24) {Ed 29.1}. Jedini način, dragi prijatelji, na koji možemo hodati iznad septičke jame tjelesnih misli i osjećaja, jest da oči svojega uma upremo u Isusa Krista. Čujem li neki “amen”? (Amen.) U trenutku kad oči svoga uma odvratite od Krista, uvjeravam vas, uključit će se “gravitacija” i vi ćete početi tonuti; a zastrašujuće je kako brzo možete potonuti. Pitajte Davida … kad je odvratio pogled s Isusa i upravio ga na Bat Šebu (2 Sam 11,2). Zastrašujuće je kako brzo možete potonuti. To je bio predmet našeg jutrošnjeg proučavanja. Žao mi je ako ste to propustili. To je bilo jako važno proučavanje, ali sada imamo isto tako važno proučavanje. Moramo shvatiti kako je od najveće važnosti da oči svog uma imamo stalno uprte u Isusa ako želimo doživjeti da stalno razvijamo karakter sličan Kristovom. Što trebamo doživjeti? Da stalno razvijamo karakter sličan Kristovom. Ne samo što je bitno da upremo pogled u Isusa kako bismo stalno pobjeđivali, već je bitno da gledamo u Isusa kako bismo stalno rasli. Pratite me? (Amen.) Pozabavimo se ponovno riječju “uprimo” za vas koji jutros niste bili ovdje. Grčki pojam je veoma zanimljiv; sastavljen je od dvije riječi. Prefiks “apo” znači “od”, a “horao” znači “zuriti”. Kad ove dvije riječi sastavite, onda imate: odvratite svoj um od svega drugog i uprite ga u Isusa. To je doslovno značenje tog glagola na grčkome. Zapazite, ako želite da oči svog uma uprete u Isusa, onda ih morate odvratiti od svega drugoga. Naravno, đavao to jako dobro zna pa je veoma zainteresiran da oči vašeg uma odvrati od Krista, zato što zna da ćemo, ako nas spriječi da usmjerimo svoj um na Krista, neminovno potonuti u septičku jamu vlastitih tjelesnih misli i osjećaja. Dragi prijatelji, potreban je ozbiljan, ustrajan napor, osposobljen božanskom milošću, da naučimo oči svog uma da budu uprte u Krista. Mi sebe ne možemo promijeniti; samo Sveti Duh to može, ali moramo surađivati s Njim gledajući u Isusa. Amen? (Amen.) Samo gledanjem u Njega možemo se preobraziti “iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha”. (2 Kor 3,18 – Šarić.) Ne pozivam vas da se sami mijenjate, već vas pozivam da oči svojega uma upravite u Isusa kako bi vas Njegov Duh mogao preobraziti u ono što promatrate. Ima li to smisla? Razumijete li to? Ponavljam, od najveće je važnosti ne samo stalno pobjeđivati već doživjeti stalan rast. Prijatelji moji, najljepše u tome jest da ono što na prvi pogled može izgledati kao dužnost … Da, priznajem, isprva može biti dužnost koju se trudimo marljivo obaviti da oči svog uma odvratimo od svijeta i upremo u Isusa. Ali budite uvjereni, što više budete gledali Krista, to ćete više vidjeti Njegovu ljepotu, Njegovu ljubav, i sve manje ćete to smatrati dužnošću, a sve više će vam to biti uživanje. Vjerujte da je tako! Isprva ovakva umna, duhovna disciplina možda ne izgleda laka, ali ako ustrajete ustanovit ćete da će vas Isus privući kao magnet. (Um, karakter i osobnost, sv. 2, str. 556.) {2MCP 595.2} Sjetite se onog što smo jutros čitali. On će privući um kao – magnet. Postoji nevjerojatno snažna privlačna sila u ljubavi Isusa Krista. Njegova nas ljubav privlači, sjećate se? Jeremija 31,3: “Iz daljine mu se Jahve ukaza: Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost.” Njegova nas ljubav privlači; Isusova ljubav je nevjerojatno privlačna. Čujem li neki “amen”? (Amen.) I ova se ljubav na kraju otkrila U Kristu i to razapetome (1 Kor 2,2). Zato Isus kaže: “A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.” (Iv 12,32.) Uostalom, to je razlog što apostol Pavao, veliki propovjednik Evanđelja, kaže: “Ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga.” (1 Kor 2,2.) Sila Božje privlačne ljubavi otkrivena je u u Kristu, i to raspetome. Ne čudi što je kod Ivana Krstitelja, jednog od najvećih proroka, srž njegove vijesti bila: “Evo Jaganjca Božjega.” (Iv 1,29.) Gledajte Janje zaklano (Otk 13,8); ono privlači naš um. Dragi prijatelji, što ga više gledamo, to privlačniji postaje dok ne postanemo potpuno zaokupljeni Njime. Gledati na Isusa više nije dužnost već najveće uživanje. Kršćanski život postaje pozitivan i ispunjen silom tek kad odvratimo pogled od svega ostalog i upremo ga stalno i isključivo na Isusa Krista. Moram vam iznijeti ovaj citat – a to sam već ranije učinio – ali je ovdje posebno značajan; na dnu 71. stranice. Review and Herald, 30. svibnja, 1882: “To be living Christians.” Što? “Živi kršćani.” Ovo bi podrazumijevalo da postoje i mrtvi kršćani. Pratite me? U stvari ima ih mnogo. Ali ja želim biti živi kršćanin. Pratite me? (Amen.) U redu, evo tajne: “Da bismo bili živi kršćani, moramo imati živu vezu s Kristom. Pravi vjernik može reći: ‘Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi.’ (Job 19,25.) Ova prisna zajednica s našim Spasiteljem oduzet će svaku želju za zemaljskim i senzualnim zadovoljstvima. Sve naše sile tijela, duše i duha trebaju biti posvećene Bogu. Kad su naši osjećaji posvećeni, naše obveze prema Bogu postaju primarne, sve drugo je sekundarno.” Tada stvarno postajemo potpuno zaokupljeni Isusom. Što više promatramo Njegovu ljubav, to ga više volimo, pa zajedno sa zaručnicom u Pjesmi nad pjesmama 5,10 i 16 kažemo: “Dragi … moj … ističe se među tisućama. … sav je od ljupkosti. Takav je dragi moj, takav je prijatelj moj.” To je moj najbolji prijatelj; Onaj kojega ljubim svom dušom. Dragi prijatelji, kad ovo doživite shvatit ćete da Isus privlači vaše misli i osjećaje kao magnet i imat ćete svakog trenutka na raspolaganju natprirodnu silu da “zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu”. (2 Kor 10,5.) Premda će vas stari čovjek još uvijek povlačiti za rukav, to će povlačenje biti gotovo neprimjetno jer će vaš um biti potpuno zaokupljen Isusom. To je tajna. Kako možemo razviti takvu zajednicu s Isusom? Ovakvu zaokupljenost s Isusovom ljubavlju nećete ostvariti dok ne upoznate Njegovu ljubav. Amen? Morate shvatiti koliko je On istinski drag da bi ova ljubav prerasla u najvažniji privlačan utjecaj koji djeluje na vaš um i srce. Upravo zato Pavao kaže u Filipljanima 4,8 – a to je tekst iz kojeg uzimamo naslov današnjeg proučavanja: “Uostalom, braćo, sve što je čestito, što je dično, što je pravedno, što je nevino, što je ljubezno, što je na dobru glasu, i sve što je kreposno i hvale vrijedno, to neka bude sadržaj vaših misli.” (KS) (Rupčić prevodi:) “… to imajte na umu.” To je, kako vidite, na što trebamo usmjeriti svoj um. Svoj um trebamo usmjeriti na ove vrline koje čine karakter Isusa Krista, jer to su upravo Njegove karakteristike. Sve se one očituju u Isusu Kristu. Kad to budemo promatrali, i samo onda, Sveti Duh nas može preobražavati u ono što promatramo i učiniti nas čestitima, pravednima, nevinima, ljubaznima, kreposnima, na dobru glasu i ako je što hvale vrijedno. Gledanjem se preobražavate u ono što promatrate. Velika borba, str. 476. Obratite pozornost na to. Ovo smo već ranije rekli, ali sad to želimo utvrditi u vezi s ovim što govorimo. Velika borba, str. 476: “Zakon je …” O čemu se radi? (O zakonu.) “Zakon je intelektualne i duhovne naravi da se gledanjem mijenjamo.” Zapazimo sada kako dolazi do promjene. Sljedeća rečenica: “Um se postupno prilagođuje onome što mu je dopušteno da se bavi.” Razmislite o ovoj tvrdnji. Prvo: “Zakon je …” Što to znači? O kakvom se zakonu radi? O zakonu gravitacije. Recite, pravi li zakon neku razliku među ljudima? Smatram da ova olovka nije trebala pasti kad sam je ispustio; uostalom, ja sam rukopoloženi propovjednik Evanđelja. Ima li to kakvog utjecaja? A što je s mojim osobnim vjerovanjem? Odbijam vjerovati da će ova olovka pasti. Znam da neće pasti jer ne vjerujem da može. Ima li to kakvog značenja? A što je s osobnim mišljenjem? Stvarno bih volio da ova olovka ne padne kad ju ovaj put ispustim. Ne želim da padne. Što ovime prikazujem? Prikazujem jednostavnu, ali duboku istinu da je zakon nezaobilazan. On funkcionira htjeli vi to ili ne, vjerovali to ili ne, bez obzira tko ste. Tako je i nikako drugačije. Pratite me? Ovdje govorimo o zakonu. Kakav je ovaj zakon? On je čvrst, jednako nezaobilazan kao zakon gravitacije. Što taj zakon kaže? Gledanjem se mijenjamo. Mijenjamo se u ono što gledamo. Dragi prijatelji, ne možemo to izbjeći. Vi postajete ono što promatrate. Pratite me? Nemojte se obmanjivati; ali je lako prevariti sebe. Zašto? Jer promjena nije radikalna, nije nagla. Ona je postupna. “Um se postupno prilagođuje onome što mu je dopušteno da se bavi.” I upravo zbog te prilagodbe promjena je postupna pa se mnogi od nas varaju kad misle da na nas ne utječe loše kad promatramo ono što je nekršćansko. Ali moram vam reći da utječe. Zakon je da loše utječe na nas. Nemojte se varati. Nemojte obmanjivati sebe. Morate se svaki put pitati kad odlučujete čime ćete nahraniti svoj um preko svojih osjetila – morate se pitati: “Želim li stvarno postati ono što ću gledati?” Jer će se po zakonu to dogoditi. Pratite me? Po zakonu će se to dogoditi. Postat ćete ono što promatrate. Zato je od najveće važnosti da pažljivo birate što ćete gledati. To će vas učiniti onim što doista jeste. Ne osoba kakvom predstavljate sebe – to je sasvim druga priča. Nije to ništa novo za vas. Mi možemo jako dobro glumiti i zavarati ljude pa misle da smo nešto što nismo; ali mi smo u stvari ono što se događa ovdje gore između desnog i lijevog uha. “Jer on je onakav kako u sebi misli.” (Izr 23,7.) A to što nas čini onim što stvarno jesmo jest što promatramo. I upravo to je razlog što, ako želimo imati karakter sličan Kristovom, ako se želimo promijeniti obnovljenjem svoga uma (Rim 12,2), onda oči svoga uma moramo stalno upirati u Isusa Krista. Stalno. Review and Herald, 30. svibnja, 1882: “Da bismo Boga ljubili stalno i sve više …” Stanimo! Želite li to? Volio bih čuti oduševljeniji “amen”. Dajem vam još jednu priliku. “Da bismo Boga ljubili stalno i sve više …” Želimo li to? (Amen.) Dobro. Ako to doista želite, obratit ćete pozornost na ovo što slijedi, jer ovo je jedini način da to ostvarite. “Da bismo Boga ljubili stalno i sve više, i imali jasno shvaćanje Njegovog karaktera i obilježja, moramo oči vjere stalno držati uprte u Njega.” Što moramo? “Oči vjere stalno držati uprte u Njega.” “Bog mora biti stalno u našim mislima.” Stalno, uvijek – shvaćate li to? Ako želimo stalno biti sve sličniji Kristu po karakteru, onda moramo stalno gledati u Isusa Krista. Mi se samo gledanjem možemo mijenjati. Je li to jasno? Stalno, upirući pogled stalno u Njega – okom vjere. Sjećate se glagola u Hebrejima 12,2: “Uprimo pogled u Isusa”? On je u aktivnom sadašnjem vremenu, što označava stalno postupanje. Stalno gledati, odvratiti oči od svega ostalog i upraviti ih na Isusa, to je ono o čemu govorimo. Bog mora biti stalno u našim mislima. To je jedini način, dragi prijatelji, da svaku misao zarobljujemo na pokornost Kristu. (2 Kor 10,5.) Tako da On bude tema našeg misaonog života. Je li to jasno? Neki od vas bi možda sada rekli: “Čovječje, budimo realni. Valjda nam ne želiš reći da moramo uvijek oči svog uma upraviti na Krista?” Prije svega, dozvolite da vam objasnim kako jednostavno prenosim ono što Gospodin kaže. Želim reći da nisam ovo izmislio. Govorim vam ono što kaže Duh proroštva. On je taj koji nam govori, ako želimo stalno pobjeđivati i rasti, moramo oči svog uma uprijeti – koliko puta? Stalno u Njega. Ali kako je to moguće? Je li to uopće moguće? Da, moguće je. “Sve Njegove zapovijedi istodobno osposobljavaju da se zapovijed i izvrši.” (Isusove usporedbe, str. 223.) {COL 333.1} Ali neki od vas bi mogli reći: “Budimo realni! Nisam redovnik koji živi u samostanu u 17. stoljeću i samo se moli, proučava Bibliju i s braćom diskutira teologiju. Ja živim u 21. stoljeću. Svakovrsne svjetovne stvari zahtijevaju moju pozornost. Hajde, pa ne misliš valjda ozbiljno da Krist bude stalno u tvojim mislima; može li to uopće?” Može. Kako? Razmotrimo to pitanje. Porazgovarajmo o tome. Radi se o duhovnoj discipliniranosti o kojoj većina nas uopće nema pojma. Želim reći, nemamo pojma o ovoj vrsti duhovne discipliniranosti i upravo zato smo Laodicejci. Upravo zato smo mlaki. Što bismo trebali shvatiti da bismo mogli stalno upirati pogled u Isusa? Prije svega, shvatimo da nam je Bog dao sposobnost da istovremeno mislimo na više stvari. Nije li tako? Iznenadili biste se o čemu sve razmišljam dok sam ovdje pred vama. Gledam u vaša lica; čitam ih stalno i razmišljam: “Volio bih da se onaj tamo probudi.” Ili: “Volio bih da ona prestane pričati i počne slušati”, ne mene, nego ono što joj Gospodin želi reći preko mene. Mnoštvo zanimljivih misli. Osim toga gledam na sat i osjećam pritisak, jer otkucava. Mislim na svoju ekipu koja je ovdje s kamerom, i na štošta drugo. I kad su se svjetla ugasila, zabrinuo sam se. Mnogo toga prolazi mojim umom, i uz to mislim na ono što vam govorim istodobno – bar se nadam. Gospodin nam je dao sposobnost da možemo misliti istovremeno na više stvari. Drugim riječima, dragi prijatelji, imamo takozvani periferni vid očiju svog uma. Razmislite! Moje fizičko oko gleda mog brata koji stoji iza kamere. Jeff je postao dragi prijatelj. Gledam ravno u Jeffa. Ali dok gledam Jeffa, vidim ovdje gore pastora Hartmana. Vidim mlade iz škole. Vidim svjetla gore. Vidim prednja sjedala. Vidim dolje moje prijenosno računalo. Kako se to zove? Periferni vid. Moje oko je upravljeno na Jeffa, ali uz to vidim mnogo toga. Isto je s okom mojeg uma. Od naših misli zahtijevamo da se usredotoče na određene stvari, i one možda nisu uvijek usmjerene na duhovno. Pratite me? Ali to ne znači da smo izgubili iz vida Isusa u tom procesu. (Amen.) Zašto? Jer ako razvijemo ovu sposobnost, onda ga možemo držati bar u perifernom vidu. Izgleda li vam to logično? Mi ga možemo držati bar u perifernom vidu, a to je upravo ono što moramo naučiti. Nema sumnje da će oči vašeg uma biti usmjerene na stvari koje nisu izravno i određeno duhovne. Ali to ne znači da ste izgubili iz vida Isusa. Ne znači da ste izgubili iz vida Isusa. Kako možemo razviti stalnu svijest o Isusovoj prisutnosti i svojom perifernim vidom, ako ne ide drukčije? Kako je možemo razviti? Preporučio bih vam da izvježbate da budete stalno svjesni da je Krist s vama. Što? Da je s vama. Razmotrimo to! David kaže u Psalmu 16,8: “Jahve mi je svagda pred očima.” Što kaže Isus u Mateju 28,20? “I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.” Kao što vidite, dragi prijatelji, jedini način na koji možemo imati Gospodina stalno pred očima jest da se u svijesti izvježbamo da je uvijek s nama. Je li vam to logično? Prema tome mi se trebamo izvježbati da svaki dan počnemo moleći Boga da u Osobi svog Duha dođe u naše srce i s nama provede dan. A onda dok tijekom dana protječe vrijeme, ne zaboravimo da je On uvijek s nama. Nije li to obećao? Jeste. Premda tome trebamo njegovati svijest o Njegovoj stalnoj prisutnosti. Razumijete li što vam pokušavam objasniti? Trebam vaš odgovor. Ne gledajte me onim televizijskim zurenjem. Trebam znati razumijete li što vam pokušavam reći. Dopustite da vam pročitam što o tome kaže Duh proroštva. Odgoj, str. 228. Poslušajte: “Kao štit protiv iskušenja i kao poticaj na neporočnost i istinu, ni jedan se drugi utjecaj ne može mjeriti sa sviješću o Božjoj prisutnosti.” Ove riječi nisu samo dobra pomoć; one su blagoslov broj JEDAN. Ponovit ću ih. “Kao štit protiv iskušenja i kao poticaj na neporočnost i istinu, ni jedan se drugi utjecaj ne može mjeriti sa sviješću o Božjoj prisutnosti.” Usput rečeno, u kontekstu ove izjave – pogledajte i pročitajte: Odgoj, str. 228 – riječ je o Josipu i kako se odupro zavođenju Potifarove žene. Što je rekao: “Kako bih mogao sagriješiti protiv Boga?” (Post 39,9.) Što je za njega bio štit protiv kušnje? Svijest o Božjoj prisutnosti. Bog, njegov najbolji Prijatelj, gledao ga je. Kako bi mogao učiniti tako nešto u Božjoj prisutnosti? Dragi prijatelji, ne bi nam palo na pamet da učinimo išta neumjesno ako bi bio prisutan netko koga stvarno volimo i poštujemo. Zar ne? Mi činimo ono što je neumjesno u tajnosti, iza spuštenih zastora i zatvorenih vrata, da nas nitko ne vidi. Ali, dragi prijatelji, možete li spustiti zastore i zatvoriti vrata a da Bog ne vidi? Ne, On vidi sve. Ne samo sve što se tiče vašeg ponašanja, već sve što se zbiva u vašim mislima. On ne gleda kao što čovjek gleda. Čovjek gleda na oči, a On gleda što je u srcu. (1 Sam 16,7.) A kad ste svjesni da je On prisutan i kad ga volite i poštujete, i ako mu želite ugoditi, to će biti snažan motiv, veliki poticaj da ga ne razočarate i ne budete mu neposlušni, čak i između desnog i lijevog uha. Čujem li neki “amen”? (Amen.) I ako ste i dalje svjesni Njegove stalne prisutnosti, ne samo što ćete imati snagu da nadvladate kušnju, nego ćete gledati Njega i gledanjem se mijenjati. Zato smo čitali: “Kao štit protiv iskušenja i kao poticaj na neporočnost i istinu, ni jedan se drugi utjecaj ne može mjeriti sa sviješću o Božjoj prisutnosti.” Vidite li koliko je za nas vrijedno i kakva je prednost ako njegujemo svijest o stalnoj Kristovoj prisutnosti? Shvatimo to. Review and Herald, 15. ožujka, 1906: “Posvećenje je prijateljevanje s Bogom koje je preraslo u naviku.” Što? “Posvećenje je prijateljevanje s Bogom koje je preraslo u naviku.” Što znači “u naviku”? To znači sve vrijeme. Kako je to moguće? Ivan 17,17: “Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina.” Kako možemo iz navike kontaktirati s Bogom da bismo doživjeli posvećenje? Tako da proučavamo i razmišljamo o Božjoj Riječi. Čujem li neki “amen”? (Amen.) U stvari to je proučavanje i razmišljanje o Isusu jer On je Riječ koja je postala tijelom (Iv 1,14). Pratite me? Nemojte odvajati proučavanje Biblije i razmišljanje o njenim istinama od proučavanja Isusa koji je Istina. (Amen.) Ne odvajajte ih. Je li moguće odvojiti ih? Nažalost jest. Jesu li pismoznanci i farizeji proučavali Bibliju? Jesu li? Oni su bili profesionalni studenti Biblije. Isus im je rekao: “Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni.” (Iv 5,39.) Oni su proučavali Bibliju radi proučavanja, ali proučavanje Biblije nije radi proučavanja, ono je sredstvo kojim upoznajemo Isusa, “a ovo je život vječni”. (Iv 17,3.) Čujem li neki “amen”? (Amen.) Zato kaže: “Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene.” (Iv 5,39.) “Nastavite proučavati Bibliju, ali je upotrijebite kao sredstvo da upoznate mene – ja vas jedini mogu posvetiti.” Dragi prijatelji, ako proučavate Bibliju radi proučavanja, ona vas neće posvetiti. Neće! Samo će vas učiniti licemjernijima i samopravednijima i dati vam lažan osjećaj nadmoćnosti zbog toga što znate više od svakoga drugoga. Uostalom, to je problem Laodiceje. Mi mislimo: “Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!” (Otk 3,17.) jer imamo svu ovu istinu, ali naš problem jest što nismo dopustili da istina ima nas jer nismo shvatili da je Istina na prvome mjestu Osoba kojoj trebamo pokoriti čitavo svoje biće iz ljubavi prema Njemu. Amen? (Amen.) Kad imamo ovakav odnos prema Pismu kao objavi Isusa Krista, onda će njegovo proučavanje mijenjati život, a istina će nas posvetiti. Posvetit će nas. U njoj je sila da to ostvari. Pavao je rekao Timoteju: “Ti, naprotiv, ostani u onome u čemu si poučen i čemu si vjeru dao, svjestan od koga si sve poučen i da od malena poznaješ Sveta pisma koja su vrsna učiniti te mudrim tebi na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu Isusu.” Redak 16: “Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.” (2 Tim 3,14-17.) (Amen.) Kao što vidite, proučavanje Biblije treba nas učiniti sličnima Isusu. Ako je ne proučavamo s tim ciljem, onda od proučavanja nećemo primiti blagoslov. Pismoznanci i farizeji su je proučavali svakodnevno, ali da li ih je to učinilo sličnima Isusu? Ne. U stvari, učinilo ih je sličnima Sotoni. Može li se proučavanje Biblije upotrijebiti protiv Isusa Krista? Može. Neki od najmarljivijih proučavatelja Biblije u svijetu bili su oni koji su razapeli Isusa Krista. Poslušajte me! Očito da proučavanje Biblije radi proučavanja ne omogućuje posvećujuće iskustvo koje mijenja život. Radi se o pobudi koja stoji iza proučavanja. Upravo to me brine kod mnogih od nas. Prije svega, većina nas ne proučava Bibliju. Priznajte! A onda se skupi lijepa grupa koja proučava Bibliju zato da pokaže da su svi u krivu, a oni u pravu. Nije li tako? Istinu govorim, i vi znate da je to istina. Jedini put kad uzmemo ovu svetu Knjigu i s nje skinemo prašinu jest da bismo mogli s nekim raspravljati i stjerati ga u ugao i uvjeriti da smo mi u pravu a on u krivu. Dragi prijatelji, takva vrst proučavanja iz nas stvara pismoznance i farizeje. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Neka bi nam Bog pomogao da Bibliju proučavamo s pravim razlogom. Ne kažem vam da ne trebate proučavati Bibliju, već da je proučavate iz pravih razloga. Ako tako činite, ona će promijeniti vaš život. (Amen.) Hajde da budemo malo praktični. Čitava ova ideja o upiranju pogleda u Krista, što ona traži od nas? Bible Commentary, sv. 6, str. 1098, na vrhu str. 73: “Promatrati Krista znači proučavati Njegov život kakav nalazimo u Njegovoj Riječi.” Ovo mi se jako sviđa. Odjednom točno znamo što znači promatrati Krista. Što znači? Proučavati Njegov život kakav nalazimo u Njegovoj Riječi. To je prvo značenje. Prema tome, pošto je promatrati Krista i te kako bitno ako se želimo preobraziti u Njegovu sliku snagom Svetog Duha, što je još bitno? Pošto promatrati Krista znači proučavati Njegov život kakav nalazimo u Njegovoj Riječi, što je bitno ako želimo napredovati iz slave u slavu. Što je najbitnije, dragi prijatelji? Proučavati Božju Riječ. Dragi prijatelji, preporučam vam da proučavate Božju Riječ. Ako želite biti slični Isusu, ovo nije opcija. Čujete li me? Nije stvar izbora. Jedini način na koji se možemo mijenjati jest gledati Krista. To je naša suradnička uloga. A što znači gledati Krista? To znači proučavati Njegov život u ovoj Knjizi. Znate li što sam upravo učinio? Upravo sam rekao zašto toliki od nas imaju tako nekršćanski karakter; jer provodimo tako malo vremena proučavajući ovu Knjigu. Neka nam Bog pomogne da to promijenimo. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Dragi prijatelji, moramo izvršiti promjenu ako želimo da se preobražavamo iz slave u slavu u karakter sličan Kristovom i tako postanemo djelotvorni svjedoci za Kralja i osposobljeni za građane kraljevstva. Moram vam reći da će Kralj uskoro doći. (Amen.) Moramo izvršiti promjenu. Molim vas radi vas samih, odvratite oči svog uma od svega drugog smeća koje tako ispunjava naš dan i upravimo ih na Isusa. Nećete se promijeniti ako to ne učinite. Ovdje se ne radi o izboru mogućnosti. Nitko to ne može učiniti umjesto vas. To morate sami učiniti. Neki od vas bi mogli ovdje reći: “Čovječe, ne možeš nas samo tako tjerati da proučavamo Bibliju jer ti si pastor i nemaš drugog posla nego da proučavaš Bibliju. Lako tebi, ali ja sam zaposlen. Moram se držati radnog vremena, trebam živjeti, privređivati za život. Moram dobivati ocjene.” Slušajte prijatelji, što koristi čovjeku ako zadobije sav svijet, a pritom izgubi svoj život?” (Mk 8,36 – Šarić.) (Amen.) “Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.” (Mt 6,33.) Čujem li neki “amen”? (Amen.) Ne radi se o malo vremena, već o prioritetima. Priznajte! Znate da je tako. Uostalom, ako je u vašem dnevnom rasporedu rezervirano vrijeme za gledanje televizije, videa ili glazbe, ili igranje računalnih igrica, ili surfanja Internetom, ili čitanja nekog bezveznog časopisa ili romana, znajte da vaša tvrdnja kako nemate vremena za proučavanje Božje Riječi jednostavno nije istina. Nemojte po tom pitanju obmanjivati sebe. Premda zvučim kao da se ljutim na vas, ne ljutim se. Jednostavno sam ozbiljan; molim vas, otrijeznite se. Moramo naći vrijeme, a mi nalazimo vrijeme za ono što je najvažnije. Priznajte! Za ono što je najvažnije nalazimo vrijeme. Pitam vas, ima li išta važnije od proučavanja Božje Riječi? To je jedini način da se preobražavamo iz slave u slavu, a to moramo da bismo se osposobili za građane tog kraljevstva i za djelotvorno svjedočenje za Kralja. Ako je jedini način da se mijenjamo promatrati Gospodnju slavu, a promatrati Božju slavu znači proučavati Njegov život kakav je opisan u Riječi, onda vas pitam: ima li za kršćanina išta važnije od proučavanja Biblije? Ima li? (Nema.) To je prioritet broj jedan. Imam za vas jedno pitanje. Vidi li se ova činjenica u vašem svakodnevnom rasporedu? Hajde, budite iskreni prema sebi. Nemojte igrati igre po tom pitanju. Vidi li se ova činjenica u vašem svakodnevnom rasporedu? Jeste li prvo i najbolje vrijeme dana odvojili za proučavanje Božje Riječi? Ne ljutite se zato što vas tjeram da budete iskreni prema sebi. To je za vaše dobro. Mi smo po tim pitanjima sebe varali. Prioritet broj jedan je da uzmete vrijeme, da Gospodinu ne date samo djeliće onoga što je preostalo, već da mu date najbolje vrijeme jer On vam je najbolji Prijatelj. (Amen.) Onda ćete otpočeti dan s Njim, s vremenom koje ste odvojili za proučavanje Njegove Knjige. Imam za vas jednu preporuku. To inače ja činim i toplo preporučujem vama. Nosim sobom knjigu Isusov život. Jako volim tu knjigu. Ona je nadahnuti komentar biblijskog izvještaja o Kristovu životu. Evo što trebate učiniti: Počnite čitati biblijske tekstove za poglavlje koje ima nadahnuti komentar. Važno: Nemojte dopustiti da Duh proroštva nadomjesti proučavanje Biblije. Neka bude dodatak proučavanju Biblije. Pročitajte prvo biblijski tekst, a onda pročitajte komentar na te ulomke. Što su biblijski odlomci? Oni se nalaze na početku svakog poglavlja, obično gore ili dolje na prvoj stranici. Biblijske ulomke za koje poglavlje postoji nadahnuti komentar, pročitajte prvo, a onda pročitajte nadahnuti komentar. Uvjeravam vas, ako dan počnete na ovaj način, odvajajući dosta vremena bez ometanja, doživjet ćete promjenu života ako proučavate sa ciljem da postanete slični Isusu i ovisni o Svetome Duhu. Doživjet ćete promjenu života. Što ćete učiniti kad dođete do kraja knjige? Što? Počnite ispočetka. Ne znam vam reći koliko sam puta pročitao knjigu Isusov život, ali svaki put kad je čitam, doživljavam nešto novo. Nailazim na stvari koji nisam nikad ranije zapazio pa se pitam: “Kako to da to nisam vidio?” Tako je uvijek kad se bavite s onim što je nadahnuto. Tada nema ograničenja i uvijek možete naučiti nešto novo, dublje i skupocjenije i važnije kad čitate i proučavate. Prijatelji, doživjet ćete promjenu života ako vam to postane praksa. Budite uvjereni u to. Što više budete proučavali, poslušajte me, premda to isprva može biti dužnost, to više ćete zavoljeti ljupkost Njegovog života kojeg proučavate; to će vam sve manje izgledati kao dužnost, a sve više postati milina. Nećete se morati prisiljavati na proučavanje, već ćete jedva čekati da ga započnete. U stvari, ljubomorno ćete se čuvati svega što bi moglo omesti vaše vrijeme za proučavanje (GW, str. 100.1) i uvijek će vam biti žao kad istekne. Znajte da zahvaljujući čudu milosti ovo možete stvarno doživjeti, ako već dosad niste. Govorim vam to iz vlastitog iskustva. Ranije sam se na proučavanje Biblije morao prisiljavati; morao sam stisnuti zube i natjerati se na proučavanje, jer sam bio adventist, u stvari ne samo adventistički vjernik, već rukopoloženi adventistički pastor. Morao sam proučavati Bibliju, prisiliti sebe, jer to mi je bila dužnost, stisnuti zube … Znate li što sam ovim načinom uspio postati? Postao sam lijepo okrečeni grob (Mt 23,27). To se zove licemjerstvo. Obličje pobožnosti, ali bez sile (2 Tim 3,5). Postoje li i danas takvi slučajevi? Recite, je li moguće da tako nešto postoji u ovoj crkvi? Ali tek kada sam molio Gospodina da mi otkrije svoju ljupkost, a onda surađivao s Njim tako što sam odlučio da prestanem zadovoljavati apetit svojeg starog čovjeka, a svog duhovnog čovjeka hraniti najboljom hranom, i kad sam bio uporan pa sam svoj duhovni, umni ukus potpuno preodgojio, iskreno vam mogu reći da više ne čeznem za brzom hranom, već za Božjom Riječi. Bilo je trenutaka kad bih uvečer sjeo da proučavam Božju Riječ i toliko je zavolio i bio njome zaokupljen onim što se događalo, da sam, kad bih ustao da vidim koliko je sati, ustanovio da sunce ujutro izlazi. Budite sigurni da On, ako je to mogao učiniti za mene, to može učiniti za svakoga u ovoj prostoriji. Jamčim vam! Sigurno će tako biti. Što više proučavate, to više će vam Duh otkrivati istinu. Istinu vam kažem, istine koje imam prednost da vam iznosim rezultat su mog osobnog proučavanja, moje težnje za upoznavanjem istine koja mijenja život. Samo vam iznosim ono, što je meni pomoglo, da biste i vi iskusili oslobađajuću i posvećujuću silu istine (Iv 8,32; 17,17), ako to dosad niste. Uostalom, najbolji način da ono što proučavate i otkrijete i usvojite jest da to prenesete nekome drugome (Djela apostolska, str. 130) {AA 206.2; TM 352.2}. Predajte dalje. Na ovaj način usvajate istinu i bolje je razumijete. Zato sam vaš dužnik kad je u pitanju ovaj seminar. Jesam. Dali ste mi izvanrednu prednost da jasnije nego ikad ranije razumijem istine koje sam vam iznosio. Upravo time što ih iznosite drugome, vi ćete ih bolje razumjeti. Uzmite vremena, prijatelji moji, uzmite vremena. Nemojte pokušavati naći vremena; uzmite ga. Uzmite ga ujutro, toplo vam preporučujem. Naravno, to zahtijeva da odete na vrijeme u krevet. Čujem li neki “amen”? (Amen.) To, naravno, zahtijeva da ne odete u krevet punog želuca. Izgleda da sam prestao propovijedati i počeo se miješati u vaš život. Vidite, ako odete u krevet s punim želucem, vaš želudac mora obaviti posao i cijelu noć vas drži upola budne pa vaš san nije osvježavajući. Ali ako na vrijeme odete u krevet praznog želuca … Uostalom, jedan sat sna prije ponoći vrijedi dva sata iza ponoći (7MR, str. 224.3). Onda možete ustati u rane jutarnje sate, dok je sve tiho, kad vas nitko ne ometa, i možete uzeti Božju Riječ i imati prekrasno duhovno zajedništvo s Isusom. Ali to morate ozbiljno shvatiti; morate izvršiti promjene. Morate izvršiti promjene. Ne možete gledati televiziju do 11 sati i onda se nadati da ćete u tome uspjeti. Čujete li me? Ne možete tako. No moram vas upozoriti, molim vas poslušajte! Dok upirete pogled u Krista, hoćete li biti svjesni da se preobražavate u Njegovu sliku? Poslušajte! Bible Commentary, sv. 6, str. 1097: “Upravo Sveti Duh, Utješitelj, kojega je Isus obećao da će poslati na svijet, mijenja naš karakter i usklađuje ga s Kristovim likom, i kada se to dogodi, mi odražavamo kao u ogledalu slavu Gospodnju. To znači da je karakter onoga tko se tako ugleda na Krista toliko sličan Njegovom da ljudi promatrajući njega vide Kristov karakter koji se odražava kao u ogledalu.” Drugi to vide, a mi? Poslušajte! “Neprimjetno za nas same …” Kako? “Neprimjetno za nas same mi se mijenjamo iz dana u dan i svoje putove i prohtjeve pretvaramo u Kristove putove i želje, u ljupkost Njegovog karaktera. I tako rastemo u Kristu nesvjesno odražavajući Njegov lik.” Što? “Neprimjetno za nas same … nesvjesno odražavajući Njegov lik.” U stvari, čega smo svjesni? Mi smo svakog dana sve svjesniji svojih pogrešaka, nedostataka i nesavršenosti. A što se više približavamo Isusu, to više ćemo vidjeti svoje nedostatke, grješnost i nesavršenost (Put Kristu, str. 67. m.f.) {SC 64.2}. Upozorio sam vas, nemojte se obeshrabriti. Dok promatrate Krista, doći ćete u iskušenje da pomislite kako ne postajete bolji nego gori. Dragi prijatelji, ne postajete gori. Budite uvjereni, ne postajete gori. Uvijek ste bili takvi. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Uvijek ste bili takvi. Sada se oslobađate svoje samopravednosti, svoje samoobmane. Hvala Bogu što vam s očiju skida koprenu tako da vidite pravo stanje svoje duše. Ne mislite li da bi oni koji su bogati, koji su se obogatili. i kojima ništa ne treba, a ne znaju da su nevoljni i bijedni, i ubogi, i slijepi, i goli, (Otk 3,17) doživjeli prilično veliki šok kad bi se iskreno ispitali? Očekujte to. Ne uznemirujte se, hvalite Boga za to. Spustite se na koljena, priznajte, a onda gledajte u Jaganjca (Iv 1,29) i gledanjem ćete se preobraziti (2 Kor 3,18). Čujete li što kažem? Brate moj i sestro, to je najviši prioritet. Molim vas ustanimo na molitvu.

Bože i Oče, molimo Te, pomozi nam! Pomozi nam da ozbiljno počnemo surađivati sa Svetim Duhom upirući pogled svog uma u Isusa. Pomozi nam da dopustimo Suncu Pravde da bude prvo što ćemo očima svog uma ugledati svakog dana, kako bismo tijekom cijelog dana imali Njegov ljupki lik na zaslonu svog misaonog života. I premda naše misli mogu biti usmjerene na druge stvari, pomozi nam da ostanemo svjesni drage Isusove osobe i karaktera, da bismo ga imali neprekidno pred očima i tako mogli stalno napredovati iz slave u slavu i postati slični Njemu. Ovo je moja molitva; usliši je, molim Te, u Isusovo ime. I neka svatko kaže: Amen. (Amen.) Neka vas Bog blagoslovi, dragi prijatelji!