Select Page

Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikada povjereno ljudima. U slijedećih sat vremena istražit ćemo našu prednost i odgovornost da razvijemo karakter nalik na Krista. Sjedinimo se u ostvarenju duhovne obnove do koje će nas pastor Stephen Wallace voditi “Iz slave u slavu”.

Lijepa i jednostavna, ali duboko značajna pjesma. To je suština naše zajedničke uloge. “Svrati pogled na Krista.” “Uprimo pogled u Isusa” (Heb 12,2 – Šarić) – to je sve što vrijedi. Sjećate se glagola kojeg smo preveli s “uprimo pogled”? Kako glasi na grčkom? Prefiks “apo” znači “od”, a “horao” znači “zuriti”. Kad ove riječi spojite, dobijete “aphorao”, koja znači odvratiti se od svega i usmjeriti svoj um, oči svog uma na Isusa. Sjetimo se da je grčki glagol u aktivnom sadašnjem vremenu, a to znači da se to zbiva stalno, neprekidno. Samo kad to naučimo činiti, dragi prijatelji, možemo iskusiti stalnu pobjedu nad kušnjom i doživjeti stalno napredovanje u karakter sličan Kristovom. To nije stvar izbora, već je apsolutno bitno. Nema drugog načina da se preobražavamo iz slave u slavu. A nema ni drugog načina da nas Sveti Duh mijenja, ako ne surađujemo tako da gledamo Gospodnju slavu. Gledati Krista je sve. Vraćajući se na dosta naglo završavanje našeg prethodnog proučavanja, istaknuli smo da je za promatranje Krista bitno i najpraktičnije i najrazumnije sredstvo proučavanje Njegovog života kako je objavljen u Njegovoj Riječi (6BC, str. 1098.1). Prema tome, dragi prijatelji, što moramo učiniti? Uzeti vremena. Nisam rekao “naći vremena”, već “uzeti vremena”. To je stvar prioriteta. Priznajte da je tako. Stvar je prioriteta i ja tvrdim da za kršćanina nema većeg prioriteta od gledanja Krista, a to znači proučavanja Njegovog života u Njegovoj Riječi. Prema tome, moramo uzeti vremena za osobno, temeljito proučavanje Biblije. I neka svatko kaže: Amen. (Amen.) Nadam se da sam vas uvjerio da ste se u to osvjedočili i da ćete donijeti odgovarajuće odluke vezane uz vaš dnevni raspored. Morate to učiniti ako se želite preobražavati i postati djelotvorni svjedoci za Kralja i građani osposobljeni za Njegovo kraljevstvo. Sada moramo ići dalje i razmotriti još jedno veoma važno načelo u razvoju kršćanskog karaktera. Imao sam još jedan citat, ali nije bilo vremena da ga iznesem, pa to sada činim. No prije nego što se pozabavimo nadahnutim materijalom, moramo nastojati imati istog Duha koji će nam pomoći u razumijevanju onoga što je dao. Amen? (Amen.) To je Duh Istine, Sveti Duh. Trebamo iskati: “Ištite i dat će vam se!” (Mt 7,7.) Nema ništa što biste mogli zaraditi ili što zaslužujete. Hvala Bogu što su nam svi Njegovi dobri i skupocjeni darovi osigurani zahvaljujući Isusovom životu i smrti, a sada su nam na raspolaganju kao dar koji možemo primiti samo ako ištemo, jer Bog ništa ne natura silom. Zato sve što je na nebu funkcionira po jednostavnom načelu: “Ištite i dat će vam se!” Uzmimo vrijeme i kleknimo zajedno i molimo za izlijevanje Božjeg Duha. Dok se molite za sebe, molim vas, molite se i za mene.

Nebeski Oče, kako je dragocjena ova prigoda da smo se ovog poslijepodneva okupili u tišini ovog svetišta s ciljem da proučavamo Tvoju Riječ. Ali, Oče, ne usuđujemo se nastaviti u svom traganju za spoznajom istine koja mijenja život, istine kakva je u Isusu, a da prvo ne molimo za Duha Istine, Isusova Duha. Molimo Te, izlij toga Duha na nas. Posebno molim da ga izliješ na mene, jer mi je najpotrebniji. Ja sam samo zemljana posuda; samo grijehom oštećeni smrtnik. Samo ako na meni učiniš čudo, moći ću naviještati istinu koja će biti ispravna i privlačna. Molim Te, učini to čudo Duhom Istine. Zaposjedni potpuno moje tijelo, um i duh. Upravljaj mojim mislima i riječima da kažem ono što Ti želiš, ništa više ni manje. Dotakni moje usne žeravom. I ono što uspiješ reći preko mene neka naiđe na prijemljiva srca i umove, na pokornu volju da bi preobrazilo živote. Ovo Te molim u Isusovo ime. Amen.

Naše jutarnje proučavanje, ako se sjećate, završili smo upozorenjem da dok gledate Krista, umjesto da vas se dojmi napredak i razvoj vašeg karaktera, postat ćete sve svjesniji vlastitih nedostataka i nesavršenosti karaktera (Put Kristu, str. 67. m.f.) {SC 64.2}. Pratite me? Kao što vidite, prema Svetom pismu, oni koji su bili najbliži Kristu i najpotpunije vidjeli Njegovu slavu, su oni koji su iznijeli najveća priznanja svoje vlastite nedostojnosti, svojih pogrešaka, slabosti i promašaja. Kad je, na primjer, Mojsije na Sinaju vidio slavu, što se pokazalo na njegovom licu? Ono je tako sijalo da sinovi Izraelovi nisu bili u stanju gledati u njegov sjaj. Pitanje: Je li Mojsije toga bio svjestan? Zanimljivo je, nije, i Pismo to posebno ističe. Izlazak 34,29: ” Napokon Mojsije siđe sa Sinajskog brda. Silazeći s brda, nosio je u rukama ploče Svjedočanstva. Nije ni znao da iz njegova lica, zbog razgovora s Jahvom, izbija svjetlost.” Nije znao. Zašto to Sveto pismo ističe? Zato što nam ovdje daje zornu duhovnu pouku. Kad budemo promatrali Božju slavu, mi ćemo se mijenjati. Mi ćemo je odsjajivati, a da toga ne budemo svjesni. Sjećate li se kako je to prikazao Duh proroštva u prethodnom proučavanju? Bible Commentary, sv. 6, str. 1098: “Neprimjetno za nas same …” Što znači “neprimjetno za nas same”? To znači da nismo toga svjesni. “Neprimjetno za nas same mi se mijenjamo iz dana u dan i svoje putove i prohtjeve pretvaramo u Kristove putove i želje, u ljupkost Njegovog karaktera. Tako rastemo u Kristu nesvjesno odražavajući Njegov lik.” Svi drugi su toga svjesni, osim nas. Čega smo mi svjesni? Kad je Izaija vidio odsjaj slave, što je rekao? Izaija 6,5: “Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!” Kao što vidite, kad je vidio nešto od Božje slave imao je veoma skromno mišljenje o sebi. A što reći za Daniela? U Danielu 10,8 čitamo: “Ja sam ostao sâm. Dok sam gledao ovu veliku prikazu ostavila me sva snaga. Lice mi se nagrdilo i sva mi je snaga iščeznula.” (Šarić.) “Lice mi se nagrdilo”, ono što je kod mene najljepše, kad sam ugledao djelić beskonačnog savršenstva Kristovog karaktera, ono se nagrdilo, iznakazilo se. Prijatelji moji, upozoravam vas. Bit ćete u iskušenju da mislite kako postajete gori, a ne bolji. Ali budite uvjereni, ne postajete gori. Uvijek ste bili tako loši. Zar ne? Uvijek ste bili takvi. Samo sada otkrivate kako je uvijek bilo, da ste bili samopravedni i samoobmanjeni. Nije li to položaj i stanje Laodiceje? Što mislimo da jesmo? Recite! “Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba! A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol.” (Otk 3,17.) Neka bi nam Bog pomogao da se oslobodimo svoje samopravednosti i samoobmane. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Nije baš ugodno suočiti se licem u lice sa stanjem kakvo je u stvari. Ali, prijatelji moji, to je potrebno. Amen? A kad to otkrijemo, nemojmo se obeshrabriti. Hvalite Boga za to otkriće, hoću reći, trebate to otkriti da biste vi i On to mogli riješiti. Nije li tako? Priznajte to stanje Njemu i uhvatite se Njegovog obećanja: “Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde.” (1 Iv 1,9.) A onda surađujte s Njim u procesu čišćenja ne gledajući na problem, nego na rješenje. Upravo sam rekao nešto veoma važno. Znate li što često činimo kad u svom životu otkrijemo neki problem? Mi smo jako savjesni pa odlučimo da ćemo ga riješiti? Hajde, priznajte to zajedno sa mnom. Zato se primamo posla; hrvamo se s tim problemom i borimo s njim, a na kraju imamo još veći problem nego kad smo počeli. Zašto? Zato što se gledanjem preobražavamo. Ako ste usredotočeni na svoj problem, što gledate? Gledate problem; i kako će to završiti? S još većim problemom. Priznajte da ste tako radili. Ponekad to radimo jako savjesno, neznalački, ali savjesno. Što trebamo učiniti? Odvratiti pogled s problema i upraviti ga na rješenje. Gledamo Jaganjca (Iv 1,29) i gledanjem se preobražavamo zahvaljujući sili Svetoga Duha. Sveti Duh rješava problem tako što ga nadomješćuje suprotnom vrlinom u Isusu. Amen? Jeste li to razumjeli? Zato je najbolji način suradnje ne usredotočiti se na problem, već tražiti Boga da vam oprosti, a onda se usredotočiti na suprotnu vrlinu od tog problema. Silom Svetoga Duha, On će riješiti problem razvijanjem suprotne vrline u Kristu. Je li to jasno? Ovo je veoma važan koncept. Htio sam o tome govoriti ujutro, ali nije bilo vremena. Evo dragocjenog obećanja koje moram podijeliti s vama. Isusov život, str. 239 na početku. Isusov život, str. 239: „Blago žednima i gladnima pravednosti.“ {Mat 5:6} Osjećaj nedostojnosti učinit će da srce osjeća glad i žeđ za pravdom, i ova čežnja neće biti iznevjerena. Oni koji u svom srcu budu načinili mjesta za Isusa, …” O kome se radi? “… koji u svom srcu budu načinili mjesta za Isusa, razumjet će Njegovu ljubav. Svi koji čeznu za tim da budu karakterom slični Bogu, ostvarit će svoju čežnju.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) Sveti Duh nikada neće ostaviti bez pomoći nijednu dušu koja gleda na Isusa. On uzima od onoga što je Kristovo i daje njoj. Ako se naš pogled stalno zadržava na Kristu, djelovanje Duha neće prestati sve dok se naša duša ne preobrazi u Njegovo obličje.” Nije li ovo dragocjeno obećanje? “Djelovanje Duha neće prestati sve dok se naša duša ne preobrazi u Njegovo obličje.” Ali uz koji uvjet? Sva su Božja obećanja uvjetna. “Ako se naš pogled stalno zadržava na Kristu.” Dragi prijatelji, od najveće je važnosti da naučimo činiti “aphorao”, odvratiti oči svog uma od svega drugoga i upraviti ih netremice u Isusa (Heb 12,2 – Šarić). U redu, a sada još jedno načelo na koje se treba usredotočiti u razvoju karaktera. Volim ga nazvati zakonom recipročnog utjecaja. Kakav zakon? Recipročnog utjecaja. Što je to zakon recipročnog utjecaja? To trebamo Božjom milošću razumjeti. Moramo shvatiti da se naš karakter ne oblikuje samo onim što ulazi u um, što promatramo, već i onim što izlazi iz uma, našim ponašanjem. Jeste li shvatili ovo? Ponovit ću: Naš karakter se ne formira samo onim što ulazi u um, što promatramo, već se oblikuje i onim što izlazi iz uma. Što izlazi iz uma? Naše ponašanje; ono što kažemo i činimo. Razlog što se naš karakter oblikuje onim što izlazi iz uma je zakon recipročnog utjecaja. Što je to zakon recipročnog utjecaja? Što znači riječi “recipročno”? Dvosmjerno, amo-tamo. Recipročni stroj je stroj s jednim klipom koji se kreće naprijed-natrag. Nasuprot rotirajućeg stroja. Recipročno znači dvosmjerno. Sada znate da postoji recipročni utjecaj, drugim riječima dvosmjerni utjecaj između naših misli i osjećaja i naših riječi i postupaka. Pratite me? Želio bih znati jeste li me razumjeli; trebam odgovor. Postoji dvosmjerni, recipročni utjecaj između naših misli i osjećaja. O čemu govorimo? Što čine misli i osjećaji zajedno? Karakter. (5T, str. 310.1) Postoji dvosmjerni utjecaj između naših misli i osjećaja i naših riječi i postupaka, našeg ponašanja. Zato ono što izlazi iz uma, ponašanje, izravno i dramatično utječe na razvoj našeg karaktera. Razlog je ovaj zakon recipročnog utjecaja. Svi znamo da naše misli i osjećaji utječu na naše ponašanje. Ali mnogi ne znaju da na naše misli i osjećaje zauzvrat utječu naše riječi i postupci, naše ponašanje. To je recipročan utjecaj. Upravo na ovom načelu zasniva se obećanje o kojem ćemo sada čitati. Uostalom sva su Božja obećanja uvjetna (2SAT 195.5) A što je uvjet? Poslušnost Božjim načelima, Božjim zapovijedima, a razlog tomu je, dragi prijatelji što blagoslove možemo dobiti samo u poslušnosti (RH, 28. siječnja, 1875). Jeste li čuli što sam upravo rekao? To je sudbonosni koncept. Ponovit ću: blagoslove možemo dobiti samo u poslušnosti. Mnogi misle da nas Bog blagoslivlja ZATO što smo poslušni. To nije istina. Bog nas blagoslivlja U poslušnosti. Blagoslov pripada poslušnosti. Razumijete li to? Ovo je ključni koncept. Ponovit ću ga: Blagoslov pripada poslušnosti. Bog vas ne blagoslivlja ZATO što ste poslušni. Bog vas blagoslivlja osposobljavanjem da budete poslušni i da žanjete blagoslove koji pripadaju poslušnosti. Vidite li razliku? Da, razlika je velika. Uz to znajte da patnja pripada neposlušnosti. Bog vas ne kažnjava ZBOG neposlušnosti, vi sami sebe kažnjavate neposlušnošću. Kažite, razumijete li to? Samo me bijelo gledate. Mi navlačimo kaznu neposlušnošću, odlukom da živimo izvan tog protočnika blagoslova. Protočnik blagoslova je život poslušnosti, jer blagoslov pripada poslušnosti. Upravo je to razlog što su sva Božja obećanja uvjetna, a uvijet je uvijek poslušnost, jer su obećanja jamstvo blagoslova. Možete li imati blagoslov ako ste neposlušni? Ne, jer blagoslov pripada poslušnosti. Sada sam istu stvar rekao nekoliko puta pa se nadam da je jasno. Ovo obećanje, koje želimo pročitati nalazimo u Izrekama 16,3 i iz ovog retka uzimamo naslov našeg proučavanja. On se temelji na zakonu recipročnog utjecaja. Poslušajte pažljivo: “Prepusti Jahvi svoja djela.” O čemu govorimo? “Prepusti Jahvi svoja djela.” To je vaše ponašanje. To je vaša riječ i postupak. To je ono što izlazi iz vašeg uma. “Prepusti Jahvi svoja djela, i …” što će se dogoditi? “… i tvoje će se namisli ostvariti.” Što to znači? “… i tvoji će naumi uspjeti.” (Šarić.) Ostvarit će se. Ako želimo da se prave misli, Kristu slične misli utvrde, što moramo učiniti? Moramo predati svoja djela Isusu Kristu, zato što naše ponašanje, ako nije Kristu slično, neće ostvariti Kristu slične misli i osjećaje. Je li to jasno? Ovo je veoma važan koncept. Razlog tomu je zakon za koji smo rekli da je recipročni utjecaj. Evo navoda iz Signs of the Times, 14. studenoga, 1892: “Postupci u svakodnevnom životu pokazuju mjeru i oblik našeg određenja i karaktera.” Kako vidite, oni otkrivaju puno toga što se događa ovdje gore. Ali to nije sve. Što još čine? Nastavimo čitati: “Navike govora, karakter naših postupaka, nas oblikuju.” Drugim riječima, naše misli i osjećaji ne utječu samo na naše riječi i postupke, nego naše riječi i postupci zauzvrat utječu na naše misli i osjećaje, pa nas oblikuju. Vidite li to? Evo još jednog navoda: Testimonies, sv. 4, str. 657: “Svako životno djelo …” Što je u to uključeno? Sve naše riječi i postupci. “Svako životno djelo, koliko god bilo nevažno, ima određeni utjecaj na oblikovanje karaktera. Dobar karakter je dragocjeniji od svjetovne imovine; posao oblikovanja karaktera najplemenitiji je posao koji ljudi mogu raditi.” Ne samo najplemenitiji, već i najvažniji. (Odgoj, str. 203.3) Ono što želim da što bolje razumijemo zakon recipročnog utjecaja, jest da ga primijenimo na djelovanje najaktivnijeg uda ljudskog tijela. A koji je najaktivniji ud ljudskog tijela? Jezik. Svi to znamo. Dakle, koji je najaktivniji ud ljudskog tijela? Jezik. Dragi prijatelji, zakon recipročnog utjecaja ima posebnu i naročitu primjenu na djelovanje jezika, poznatog kao naše riječi. Primijenite sada sa mnom ovo načelo na djelovanje jezika. Djelovanje jezika treba biti posvećeno Gospodinu, ako želimo da utvrdimo prave misli. Jeste li čuli što sam rekao? Djelovanje jezika treba biti posvećeno Gospodinu, ako želimo da utvrdimo prave misli. Upravo zato se David molio – što? “Moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim. Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!” (Ps 19,15.) Zašto moli da oboje bude prihvaćeno? Zbog zakona o recipročnom utjecaju. Jedno ne može biti prihvaćeno, ako nije prihvaćeno drugo, jer uzajamno dramatično recipročno utječu. Amen? Djelovanje jezika mora biti pod Isusovom vlašću, da bi misli mogle biti Kristu slične. Dopustite da to pokušam objasniti i ilustrirati. Postoji jedan put, nazovimo ga put utjecaja koji vodi od mozga do jezika ili od misli do riječi, bilo da govorite o organu ili njegovom utjecaju. Kako nazivamo taj put? Put utjecaja. Svi mi dobro poznajemo tijek prometa utjecaja od mozga do jezika, od misli do riječi. Kako to i Pismo kaže u Luka 6,45: “Ta iz obilja srca usta mu govore.” “Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.” To je tijek prometa utjecaja od mozga do jezika, od misli do riječi. Ali, prijatelji, morate razumjeti nešto veoma važno. Ovaj put utjecaja od mozga do jezika, od misli do riječi, je dvosmjerna cesta. Što je? Dvosmjerna cesta, i promet utjecaja koji teče u suprotnom smjeru isto je tako jak. Jednako izravno i dramatično naše misli utječu na riječi, kako naše riječi utječu na misli. To je recipročni, dvosmjerni utjecaj. Moram ovo ponoviti i naglasiti. To je ključ ovog našeg proučavanja. Poslušajte! Isusov život, str. 257: “Riječi su znak onoga što je u srcu. Ta, usta govore onim čega je srce prepuno!’ Ali riječi su više no izraz karaktera; one imaju snagu da utječu na karakter. Ljudi su pod utjecajem vlastitih riječi.” Pratite me? Drage sestre, u to ste i vi uključene – premda je upotrijebljena riječ “ljudi”. Na sve nas utječu naše vlastite riječi. Na koliko nas one utječu? Na sve nas. Koliko je velik ovaj utjecaj? Poslušajte: Signs of the Times, 1. ožujka, 1905: Koliko je velik ovaj utjecaj? “Svi su u velikoj mjeri …” Koliko? “… u velikoj mjeri pod utjecajem vlastitih riječi. Oni postupaju u skladu s riječima koje su izgovorili. Prema tome vladanje jezikom je tijesno povezano s osobnom religijom. Mnoge navode njihove vlastite riječi da vjeruju kako je pogrešan smjer ispravan. Misli se izražavaju u riječima, a riječi djeluju na misli …” Što ovdje vidimo? Recipročni utjecaj. “Misli se izražavaju u riječima, a riječi djeluju na misli i proizvode druge riječi. Utjecaj se osjeća ne samo na samome čovjeku, već i na drugima.” Prijatelji, koliko je velik ovaj utjecaj? Toliko – poslušajte me – toliko je velik da ako nešto dovoljno dugo ponavljamo, premda isprva znamo da nije istina, mi smo sebe naveli da u stvari vjerujemo kako je istina. Vi to možete učiniti zahvaljujući ovom snažnom zakonu recipročnog utjecaja. Mi ovdje ne govorimo o nečemu sporednome ili nevažnome kad je riječ o razvoju karaktera. Premda ovo načelo, uglavnom, većina ljudi ne razumije, ono je snažno i njegov potencijal da nam pomogne ili odmogne u razvoju karaktera sličnog Kristovu je ogroman, ovisno o tome koristimo li ga za dobro ili ga zlorabimo. Jeste li čuli što sam upravo rekao? Naučite da ga ne zlorabite već ga koristiti na dobro i požanjite blagoslove koji se nalaze u poslušnosti ovom načelu. To je naš cilj. Možda najbolje i najjasnije objašnjenje nalazimo u knjizi Put u bolji život, str. 157. Evo, pročitat ćemo ga. Put u bolji život, str. 157. “Zakon prirode …” Moram ovdje stati. O čemu se radi? O zakonu prirode. O kojem je zakonu prirode ovdje riječ? To smo već uradili, ali moramo ponoviti. Gleda li zakon gravitacije tko je tko? Ne. Pravi li razliku oko osobnog vjerovanja? Ne. Osobnih sklonosti? Ne. Uvijek djeluje, htjeli to ili ne, vjerovali u njega ili ne, bez obzira tko ste, to je zakon. Pratite me? Dakle, imamo zakon, koji uvijek djeluje. “Zakon prirode je da se naše misli i osjećaji potiču i osnažuju …” Što to znači? “Ostvariti” je riječ u našem ključnom tekstu (Izr 16,3). “Zakon prirode je da se naše misli i osjećaji potiču i osnažuju ako ih izgovorimo.” Oho, jeste li čuli ovo? “Dok riječi izriču misli, također je istina i da riječi pokreću misli.” Što imate ovdje? Recipročni utjecaj. “Dok riječi izriču misli, također je istina i da riječi pokreću misli.” Poslušajte! “Kad bismo više isticali svoju vjeru, kad bismo se više radovali blagoslovima kojih smo svjesni – velikoj Božjoj milosti i ljubavi, imali bismo više vjere i veću radost.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) Dragi prijatelji, svaki put kad govorite o svojoj vjeri, vi ćete zakonom recipročnog utjecaja na kraju imati više vjere. Svaki put kad govorite o svojoj radosti, po zakonu recipročnog utjecaja na kraju imat ćete više radosti. “Nijedan jezik ne može izraziti, nijedan ograničeni um pojmiti blagoslov koji dolazi kao rezultat prihvaćanja Božje dobrote i ljubavi. Već ovdje na Zemlji možemo uživati radost kao izvor koji nikada ne presušuje, jer se napaja potocima što teku od Božjeg prijestolja.” Prekrasno! Vidite li potencijal korištenja ovog zakona da bude blagoslov u našem kršćanskom životu? Vidite li potencijal? Ali, dragi prijatelji, moram vas upozoriti, jednako potencijalu da nam pomogne ako ga pravilno koristimo, on ima potencijal da bude prepreka ako ga zlorabimo. Poslušajte što za oboje govori sljedeći citat. Um, karakter i osobnost, sv. 2, str. 541: “Što o vjeri više govoriš, to ćeš je više imati.” Zapazite kako je ovo određeno rečeno. “To ćeš je više imati.” Ima li ovdje sumnje? Ne, to je sigurno. Zašto? Zašto je to sigurno? Zbog zakona. Kad govorite o vjeri, prema zakonu recipročnog utjecaja, imat ćete više vjere. Koristite ovaj zakon! On je veliki blagoslov ako ga koristite. Ali pazite! Pogledajte njegov potencijal da šteti, da bude prepreka. “Što se više baviš razočaranjem i govoriš drugima o svojim nevoljama uvećavajući ih … ne bi li izmamio suosjećanje za kojim težiš, to ćeš doživjeti više razočaranja i nevolja.” “To ćeš doživjeti više razočaranja i nevolja.” Prema tom zakonu, ako govoriš o svojim razočaranjima i nevoljama, doživjet ćeš više razočaranja i nevolja. Prijatelji moji, uvjeren sam da mnogi od nas nanose veću štetu svojem kršćanskom životu i razvoju karaktera svojim jezicima nego bilo čime drugome. Mnogi od nas nanose veću štetu svojem kršćanskom životu svojim jezicima nego bilo čime drugome. Jaučemo i stenjemo, kukamo i žalimo se i govorimo o svim svojim kušnjama i nevoljama, o svim svojim razočaranjima, i što po tom zakonu radimo? Sebe uvaljujemo u još veću potištenost i obeshrabrenje. Moram vam to ispričati. Bit ću kratak. Imao sam prednost da zamijenim jednog nastavnika biblijskog predmeta koji je zbog zdravstvenih razloga morao izostati s nastave. Morao sam preuzeti cjelokupnu njegovu nastavu, šest sati, čitav semestar. Došao sam u školu tog prvog dana, željan da pomognem i da pozitivno djelujem na studente. Sjećam se kako mi je došla u susret hodnikom dok sam išao u učionicu. Nazovimo je Suzana. Imala je onaj nesretan, žalostan izraz na licu, kao da je izgubila posljednjeg prijatelja; osjetio sam prema njoj sažaljenje. Jadna djevojka je očito bila tužna i nesretna, stvarno bijedna. Rekla je: “Vi ste novi nastavnik Biblije?” Rekao sam: “Da.” “Želim razgovarati s vama.” Rekao sam: “Dobro, Suzi. Dođi u moj ured za vrijeme odmora” i kazao kada da dođe. Stvarno, došla je. Otvorio sam vrata, pozvao je da sjedne i Suzi je počela svoju priču. Počela je govoriti o svemu što je bilo tužno, jadno i nesretno u njenom mladom životu. Dok sam slušao, pomislio sam: “Jadno dijete!” Ali kako sam dalje slušao, počeo sam shvaćati da mnogo toga što je rekla nije bilo stvarno. Radilo se o njoj i ona bi rekla nešto kao na primjer: “Svi moji nastavnici me pokušavaju srušiti.” Pošto sam poznavao njene nastavnike, znao sam da to nije točno, ali ona je bila uvjerena da je tako i zato je bila toliko obeshrabrena da je počela plakati dok je govorila; to me nije iznenadilo. Na djelu je bio zakon recipročnog utjecaja. Htio sam joj pomoći pa sam dao neke prijedloge, a ona je rekla: “Ja sam to već pokušala, ali kod mene ne funkcionira.” Prošao je čitav sat, a mi nismo ništa uspjeli. Zato sam joj rekao: “Suzi, morat ćemo se ponovno sastati. Dođi sutra u isto vrijeme. Bit ću ovdje.” Iskreno rečeno, bilo je dosta smjelo pozvati je jer je sve bilo bijedan promašaj, ali sam smatrao da trebam pokušati. Sutradan je došla, točno na vrijeme. Nadao sam se da smo riješili pitanje svega negativnog i da ćemo sada prijeći na nešto pozitivno. Ali, ne. Ja sam čuo samo polovicu od toga i ona je nastavila svoju priču, a ja sam nastavio ubacivati koji dobar prijedlog, nešto što bi ona mogla učiniti. “Ne, to ne funkcionira kod mene. Pokušala sam.” Opet je izišla iz ureda plačući, a ja sam stvarno bio potišten. Shvatio sam da nismo ništa riješili. Zato sam skupio hrabrost i rekao: “Suzi, morat ćemo se ponovno sastati. Dođi sutra.” To je bilo malo grubo, ali ja sam te večeri otišao kući i razgovarao s Gospodinom o tom problemu. Rekao sam: “Gospodine, ne pomažem tom jadnom djetetu. Njoj je stvarno potrebna pomoć. Što da radim?” I On mi je dao plan. Sutradan je bila točna. Kucanje ne vratima, otvorio sam ih i prije nego što je mogla išta reći skupio sam sav autoritet novog biblijskog učitelja u školi, pogledao izravno u nju i rekao: “Suzi, ni riječ, ni riječ o tvojim problemima dok mi ne kažeš nešto zbog čega si sretna i zahvalna.” Bila je malo zbunjena; znala je da mislim ozbiljno. Rekao sam: “Uđi, sjedni, ali ni riječ o tvojim problemima dok mi ne kažeš nešto, bar jednu stvar, zbog koje si sretna i zahvalna.” Sjela je i sjedila, a ja sam očekivao da mi nešto kaže jer sam znao da želi sa mnom razgovarati o svojim problemima. Ona se ničega nije mogla sjetiti, a ja sam je promatrao dok je prebirala po umu da se sjeti nečega zbog čega je bila sretna. Pogledala je u pod, pogledala na strop, pogledala na zidove. Pretraživala je um za nečim za što bi bila zahvalna, ali se ničega nije mogla sjetiti. To možete učiniti sebi, prijatelji moji, ako zlorabite ovaj zakon. Ona se ničega nije mogla sjetiti, i provela je sve vrijeme šuteći u mom uredu. Konačno sam joj rekao: “Suzi, moram iskoristiti ovo vrijeme. Ispravljat ću pismene zadaće i čim imaš nešto, reci mi što je to i ja ću ti posvetiti punu pozornost.” Sve vrijeme sam ispravljao sastave, a ona je sve vrijeme sjedila šuteći. Kad je ustala da ode rekao sam: “Suzi, možeš sutra opet doći, ali isto važi i sutra: nijedna riječ o tvojim problemima dok mi ne kažeš nešto za što si zahvalna.” Sutradan nije došla i ja sam se loše osjećao. Bio sam u iskušenju da kažem: “Možeš doći pa ćemo razgovarati o …” Ali sam odlučio da ću ostati pri svome. Svaki put kad bismo se sreli, rekao bih: “Možeš se vratiti kad želiš, ali mi moraš reći nešto za što si zahvalna.” To bih rekao uz široki osmijeh. Ispričao sam supruzi cijeli događaj i kad sam bio kod kuće, zazvonio je telefon. Supruga se javila, a onda mi pružila slušalicu i rekla: “Mislim da je Suzi.” Preuzeo sam vezu i rekao: “Suzi, isto važi na telefonu. Nijednu riječ, nijednu riječ o tvojim problemima dok mi ne kažeš nešto za što si zahvalna.” Tišina. Mogao sam čuti kako diše, kako šmrca, ali ništa. Konačno, Bogu hvala, rekla je nešto. Bilo je to davno pa se točno ne sjećam, ali bilo je nešto jako obično. Ja sam se uhvatio za to i počeo je hrabriti da razmisli o implikacijama i posljedicama te jedne stvari. I da znate, u tom razgovoru uopće nismo spomenuli njene probleme. Jednostavno smo razgovarali o istinskim blagoslovima koje je to dijete uživalo svakog dana. Rekao sam: “Suzi, želim da sutra dođeš u moj ured, da mi kažeš nešto zbog čega si sretna.” Odgovorila je: “U redu, hoću!” Već se osjećala bolje. Došla je i mi smo sutradan proveli vrijeme razgovarajući o njenim blagoslovima. Njenim blagoslovima. Ja sam bio u toj školi samo jedan semestar, ali sam u Suzinom životu vidio kako se događaju neobične stvari. Postala je druga osoba, jednostavno koristeći ovaj zakon, umjesto da ga zlorabi. Većina njezinih problema bila je imaginarna. (Put u bolji život, str. 149.) {MH 241.2} Ona ih je stvorila usredotočenošću na negativno i govoreći o negativnome, pa joj je to izgledalo nestvarno negativno; sve je bilo negativno. Naravno, nije imala prijateljica, jer je djelovala kao mračni oblak i potišteno, a nitko se ne želi družiti s takvom osobom. Ona je stvarala situacije koje je zamišljala pa je bila toliko potištena da se nitko nije htio družiti s njom. Ali kad je postala pozitivna, počela su i prijateljstva. Otišao sam poslije tog semestra; stvarno sam se povezao sa studentima pa su me pozvali da iduće godine dođem i vodim Tjedan molitve. To neću nikad zaboraviti: ušao sam otraga u kapelu i što mislite, tko je naprijed vodio pjesme svojom gitarom i s velikim osmijehom na licu? Suzana. Pogledao sam je i rekao: “Hvala Ti, Bože!” Čim me je vidjela, dotrčala je do mene, zagrlila me i rekla: “Tako sam sretna što vas vidim. Uostalom, ove godine sam jako sretna u školi.” Prijatelji moji, koristite ga, nemojte ga zlorabiti. Ovo načelo ima jednaki potencijal da bude blagoslov i da vam pomogne, ali i da bude prokletstvo i da vas koči. Odlučite govoriti samo o onome što će vam pomoći u razvoju Kristu sličnog karaktera. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Držeći na umu ovo načelo, želim da se usredotočimo na neke “čini” i “ne čini” u Bibliji u vezi s onim što trebamo reći, a što ne trebamo. Iznenadit ćete se kad postanete svjesni ovog zakona recipročnog utjecaja; iznenadit ćete se koliko jasnih savjeta nalazimo u Bibliji o onome što trebamo i što ne trebamo reći. Kad razumijete načelo koje je iza tih “čini” i “ne čini”, bolje ćete razumjeti zašto je važno neke stvari reći i zašto je tako važno druge stvari ne reći. Pratite me? Zato je tako važno razumjeti prateća načela. Onda određena pravila i propisi, “čini” i “ne čini”, imaju i te kako smisla. Shvatite to. Pogledajmo neke od biblijskih savjeta o onome što ne bismo smjeli reći. Uklonimo prvo ono što je negativno, a poslije ćemo se pozabaviti pozitivnim. Usput kažem, sutra prije podne govorit ćemo o onome što trebamo reći; a sutra ćete svakako doći. Zar ne? Nekako niste bili jednoglasni. Sutra ćete svakako doći. Zar ne? (Amen.) Dobro. Što ne bismo smjeli reći s obzirom na zakon recipročnog utjecaja? Prije svega ne bismo smjeli izgovoriti ništa što je besramno i ludo. Efežanima 5,4: “Tako i besramnost, i ludi govor, ili dvolične šale što ne dolikuju, nego radije zahvaljivanje.” Dragi prijatelji, neka nikakva prostota ne izađe iz vaših usta. Postoje svakovrsne dvosmislene šale. Vi znate o čemu govorim. Mi ne bismo smjeli sudjelovati u njihovom prenošenju. Uopće ne. Vidite, ako govorite što je nečisto, prema tom zakonu vi sebe još više prljate. Dok ne dođe trenutak – Božje sačuvaj – da Sudac mora reći: “Tko je nečist, neka se još više kalja.” (Otk 22,11 – Šarić.) A to je zauvijek. Nemojte dozvoliti da se to vama dogodi. Ali, dragi prijatelji, to će se dogoditi ako budete govorili prostote, jer ćete prema tom zakonu postati sve prostiji. Ne dozvolite to. Pažljivo bdijte nad svojim jezikom, ne govorite ništa što je moralno prljavo. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Ali ima i ludorija koje ne trebamo izgovarati. Ovo je prilično teško i neki od vas ćete biti protiv ovoga što o tome kažem, možda ćete se zbog toga i rasrditi na mene. Moram riskirati jer vas toliko volim da vam moram reći što trebate čuti premda to možda prezrete. Ludi govor; ako govorimo ludosti, prema tom zakonu postajemo luđi. Izreke 15,2: “… usta luđaka prosipaju ludost.” (Šarić.) “Ta iz obilja srca usta mu govore.” (Lk 6,45.) Prema zakonu o recipročnom utjecaju, kad govorite gluposti, što sami postajete? Još gluplji, dok sami sebe ne učinite lakomislenima i površnima i glupima, tako da ste nesposobni za bilo kakvo suvislo, trijezno, ozbiljno razmišljanje ili govor. To možete učiniti, pa ćete iz sebe napraviti pravu ludu. Ono što nam tako olakšava da govorimo gluposti, jest zbog toga što se u svijetu jako cijene ljudi koji druge nasmijavaju. Čujete li što kažem? U svijetu se smatra jako poželjnom sposobnošću imati smisao za humor. To i sami dobro znate. To se smatra jednom od najpoželjnijih sposobnosti, i ako nekome stvarno želite uputiti kompliment, onda kažete: “On je stvarno smiješan; tjera te na smijeh.” Pitanje: Je li to stvarno poželjna sposobnost za kršćanina? Recite, odvažite se! Je li to poželjna sposobnost za kršćanina? Kad bi to bila poželjna sposobnost za kršćanina, ne bismo li je vidjeli u Kristovom životu? Kažite! Ne očituju li se sve Kristu slične vrline u Isusu Kristu? Da. Recite, kako ste često vidjeli da Krist priča šale? Ruga se, valja gluposti da izazove smijeh – kako često? Ne vidite. Što onda morate zaključiti? Da to nije prava kršćanska vrlina. Možda je to krivotvorina onoga što kršćanin ima, a to je istinska radost i sreća. Razmislite! Shvatite što vam pokušavam reći. Ovdje se radi o osjetljivom području i ne želim da me se pogrešno shvati. Držimo se Duha proroštva. Evangelizam, str. 484: “Kad bi se netko mogao pozvati na ijednu neozbiljnu riječ koju je izgovorio naš Gospodin ili na ijednu lakoumnost u Njegovom ophođenju, u tom bi slučaju imao izgovor za vlastitu lakomislenost i šegačenje. Takav je duh nekršćanski. Biti kršćanin znači biti sličan Kristu. Isus je naš savršeni uzor i mi smo dužni da slijedimo Njegov primjer. Kršćanin je najviša kategorija čovjeka; on je Kristov predstavnik.” Je li Krist bio šaljivđija? Ne. Zato kršćanin, koji je Kristov predstavnik, neće biti šaljivđija. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Ne možete to razumno pobijati. Molim vas, nemojte me pogrešno shvatiti. Ne zastupam, posebno naglašavam, ne zastupam tugaljiv, turoban duh i raspoloženje. Kršćanin treba biti najsretniji čovjek na zemlji (Uzvisimo Isusa, str. 497) {LHU 376.5}. Ali postoji razlika između prave radosti i sreće, koji su nuzproizvodi svetosti (Slični Isusu, str. 154) {RC 161.7}. Postoji velike razlika između ovoga i ove krivotvorine, jeftine zamjene nazvane ludost i gluparenje. Da, ispričanoj šali slijedi smijeh, a onda? Ništa više. Ali riječ izgovorena u pravo vrijeme (Izr 15,23) nešto je što ohrabruje i uzdiže, ona podsjeća na Božju ljubav i vjernost donosi istinsku, trajnu radost onome kome je upućena. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Nije li Isus Krist bio uvijek spreman uputiti riječ u pravo vrijeme? Da obraduje i utješi srca jadnog, napaćenog naroda? Da, bio je spreman. Je li hodao okolo pričajući šale da nasmijava narod? Ne. Postoji razlika, zar ne? Neka nam Bog pomogne da budemo pravi, a ne krivotvorina. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Bible Commentary, sv. 7, str. 938: “Dobro je biti vedar pa čak i veseo. Dobro je njegovati vedar duh posvećen istinom; ali nije dobro prepuštati se glupom zadirkivanju i šalama, lakoumnosti i tričavosti …” Vidite li razliku između pravoga i krivotvorine? Vidite li? Evo još jedan citat. Child Guidance, str. 146: “U Kristovoj religiji nema ničeg sumornog. Dok prostote, lakomislenosti i ludorije, za koje apostol kaže da ne priliče (Ef 5,4), treba izbjegavati, u Isusu je počinak i mir koji će se odraziti na licu. Kršćani neće biti turobni, potišteni i očajni. Oni će biti trezveni, a ipak će svijetu pokazati vedrinu koju samo milost može dati.” Pomaže li vam to? Vidite li razliku? Svakako razumijte razliku između onoga što je pravo i krivotvorine. Bojim se da smo, čak i u ovu crkvu, unijeli krivotvorinu i onda to smatramo poželjnom vrlinom. Nije. Nije, jer je ne vidimo kod Isusa. Review and Herald, 29. listopada, 1903: “Pazite na svoje riječi. Ne gubite dragocjene trenutke na glupe razgovore. Živite sasvim blizu Kristu tako da ćete uvijek u pravo vrijeme biti spremni uputiti riječ umornome (Iz 50,4). Uklonite svaku ponositost, sebičnost, lakoumnost i beznačajnost. Šale i vicevi su uvreda za Boga, odricanje od vaše vjere. Oni onesposobljuju um za trijezno razmišljanje i ozbiljan rad i čine ljude površnima i nedjelotvornima. Budite oprezni, a istovremeno vedri i sretni, i naviještajte silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) Brate i sestro, kako vidite, kršćani trebaju biti vedri ljudi. Amen? (Amen.) Trebamo pokazati pozitivno, ohrabrujuće raspoloženje i duh, i tako utjecati na svakoga s kime dođemo u dodir. Ali to možemo samo onda ako gledamo i govorimo o vrlinama, sili i milosti našeg Sunca Pravde. Gledanjem se preobražavate i odsjajujete Njegovo svjetlo, ljubav i silu. Tako postajete sunčevo svjetlo gledanjem Sunca Pravde. Amen? Govorim o Njemu. Review and Herald, 12. ožujka, 1872. Poslušajte! Ovo je važno. “Ima onih koji smatraju da njihova vjerska dužnost nije vježbati um da se bavi vedrim predmetima, da bi mogli zračiti svjetlom, a ne tamom i sumornošću. Ovakva vrst umova bit će zaokupljena traganjem za zadovoljstvima, lakomislenim razgovorima, smijehom i šalama, stalno održavajući um uzbuđenim nizom zabava, ili će biti potištena, zaokupljena velikim nevoljama i umnim sukobima, uvjereni da ih je malo tko doživio i može razumjeti. Takve osobe mogu tvrditi da su kršćani, ali oni varaju vlastite duše. One nisu prave.” Kao što vidite, možete krenuti dvama putovima. Možete krenuti jeftinim krivotvorenim putem, ili putem turobnosti i zlokobnosti. A što je rješenje? Gledati u Sunce Pravde; promatrati Njega. I gledanjem, vi ćete se preobražavati. Bit ćete najsretniji čovjek na zemlji (Uzvisimo Isusa, str. 497) {LHU 376.5}, i imat ćete riječ koju ćete uputiti u pravo vrijeme (Iz 50,4) da bude blagoslov za druge. Jako je važno da znate kako to funkcionira. Nemojte se dati prevariti krivotvorinom. Nemojte govoriti gluposti, zadirkivati i šaliti se, već budite uvijek spremni govoriti o ljubavi, milosti i dragocjenim Božjim obećanjima, da drugima donesete trajnu radost i sreću. Ustanimo!

Nebeski Oče! Hvala Ti što si nam pomogao da razumijemo zakon recipročnog utjecaja, tako što si nam pomogao razumjeti koliko je važno da pazimo što izlazi iz naših usta. O, Gospodine, razmatrali smo što je apostol Pavao zabranio da govorimo: prostote i besmislice. Ima još toga, i mi Te, Oče, molimo, pomozi nam da shvatimo kako je svaki put, kad nas Pismo upozorava da nešto ne činimo, to za naše dobro, i da to shvatimo ozbiljno, i da zahvaljujući Kristovoj snazi ne izgovorimo ništa što bi bilo neprikladno. Ovo je posebno važno s obzirom da smo razumjeli zakon recipročnog utjecaja. Budi s nama kad poslije podne budemo nastavili s proučavanjem. Ovo molimo u Isusovo ime. Amen. Neka vas Bog blagoslovi, prijatelji!

Ako želite, možete pratiti prijepis dok gledate video predavanja. Ako ste prekinuli čitanje i ne možete naći dio teksta u prijepisu, kombinacijom tipki CTRL-F (JABUKA-F) unesite riječi koje ste upravo čuli. Pretraga teksta će vas postaviti tamo gdje ste stali. Ukoliko vam se sviđaju ova predavanja i želite nam pomoći da napravimo pdf file koji bi bio dostupan za download, molimo kontaktirajte nas za upute kako to napraviti. Hvala vam unaprijed! Neka vas Bog obilno blagoslovi.

0

Your Cart