Select Page

Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikada povjereno ljudima. U slijedećih sat vremena istražit ćemo našu prednost i odgovornost da razvijemo karakter nalik na Krista. Sjedinimo se u ostvarenju duhovne obnove do koje će nas pastor Stephen Wallace voditi “Iz slave u slavu”.

Hvala vam što ste ostali. Cijenim prednost što možemo nastaviti proučavanje zakona recipročnog utjecaja. Što je zakon recipročnog utjecaja? To je dvosmjerni utjecaj između naših misli i osjećaja … A što su misli i osjećaji zajedno? Karakter. … i naših riječi i postupaka. (5T, str. 310.1) Ono što činimo – što izlazi iz uma – izravno utječe na misli i osjećaje koji su ih pokrenuli: riječi i postupci. Oni se utvrđuju, jačaju i potiču na djelovanje. To je zakon: on funkcionira sviđalo vam se ili ne, vjerovali ili ne, bez obzira tko ste. Svaki put kad nešto izrazite riječima vi na taj način snažite misli koje ste izrazili. Morate to shvatiti. Svaki put kad nešto učinite što spada u ponašanje, vi osnažujete impulse, misli i želje koje su pokrenule to djelo – vi ih utvrđujete. Oni su ojačani zakonom recipročnog utjecaja. Premda ovaj zakon važi za sve naše ponašanje, mi naše proučavanje usmjeravamo posebno na ponašanje najaktivnijeg tjelesnog uda, jezika, na djelovanje jezika, koje bolje poznajemo kao naše riječi. Svi znamo da naše misli i osjećaji izravno određuju naše riječi. “Ta iz obilja srca usta govore!” (Mt 12,34.) Nažalost, mnogi od nas ne shvaćaju da naše riječi izravno i dramatično utječu na naše misli i osjećaje, jačajući i utvrđujući misli i osjećaje koji su pretočeni u riječi. Takvo je to načelo. Mi pak nastojimo praktično primijeniti ovo načelo. Pokušavamo naći naročite savjete u Svetom pismu o onome što ne trebamo i onome što trebamo reći, kako bismo, nadam se, bili snažnije motivirani da poslušamo ove posebne savjete, s obzirom da razumijemo načelo koje ih podupire. Razlog što je tako važno da ne izgovaramo ono što je glupo ili prljavo jest, što ako to činimo, po tom zakonu naš karakter postaje  prljaviji i gluplji. Kad razumijete ovo načelo, onda ste snažnije motivirani da poštujete odredbe “čini” i “ne čini”. Dovde smo došli; isteklo nam je vrijeme. Ali želim s vama razmotriti nekoliko drugih posebnih savjeta o tome što ne trebamo reći, i onda želim s vama razmotriti kako je od najveće važnosti da poštujemo ovaj zakon, ako mislimo svladati svoju ćud. Što svladati? Svoju narav, a nažalost, neki od vas vodite veliku borbu na tom području. Želim da shvatite kako je od najveće važnosti da poštujete ovaj zakon recipročnog utjecaja,  ako kanite steći nadzor nad svojom naravi. To je naš cilj za ovo posljednje današnje proučavanje. Puno je toga za reći i mi ćemo se moliti za posebnu djelotvornost jer ću s vama brzo prolaziti ovu materiju. Vi se molite da mi Bog dade efikasnost, i da Bog vama dade sposobnost razumijevanja onoga što proučavamo, i ne samo da to razumijete nego i cijenite i odlučite primijeniti u životu. Inače neće biti blagoslovljeno što ste ovdje, a ja cijelim srcem želim da ovo bude na blagoslov svakome koji je ovog poslijepodneva proučavao Božju Riječ. Molimo, dakle, Svetog Duha da nam dade ovaj blagoslov. Vi se molite za mene, a ja ću se moliti za vas, dok se molimo u tišini.

Nebeski moj Oče! U ime Isusa Krista opet pristupamo s pouzdanjem, radujući se prednosti što imamo pristup Tvome savršeno pravednom prijestolju. Dobro je znati da smo prihvaćeni u Ljubljenome i da si odlučio gledati nas ne kakvi jesmo u sebi,  već kakvi jesmo u Isusu, i da nas zato primaš potpuno i bez rezerve kao svog vlastitog Sina … Čudesne li milosti! Isuse, hvala Ti što nas predstavljaš Ocu. Oče, hvalimo Te za prigodu da ponovno proučavamo tijekom ovih svetih subotnjih sati, Tvoju svetu Riječ. Ali Oče, potreban nam je Sveti Duh, inače to neće biti događaj koji mijenja život. Ne može biti blagoslov. Zato Te molimo, blagoslovi nas Duhom Istine, a posebno mene u vođenju proučavanja Tvoje Riječi, ali i svakoga dok proučava sa mnom. Daj nam duhovno rasuđivanje koje nas ne samo osposobljava da ne samo pravilno dijelimo Riječ Istine, nego da ju ispravno razumijemo, ispravno cijenimo i prihvatimo kako bismo iskusili preobražavajuću silu istine u svom životu. To je naša želja, Oče; želimo biti sličniji Isusu, sličniji Njemu koji je Istina. Zato Duhom Istine, u proučavanju istine, ostvari to, molim u Isusovo ime. Amen.

Na kojoj smo stranici Radnog lista? Stranica 75? Mislim da smo na stranici 76. Spomenimo nešto drugo  što Pismo posebno zabranjuje da izgovaramo. Prvo smo shvatili da nam je zabranjeno govoriti sve što je prljavo i glupo. Sada priznajte sa mnom da nam je zabranjeno govoriti išta drugo osim istine, jednostavne i jasne. Zabranjeno nam je da kažemo išta drugo osim istine, jednostavno i jasno iznesene. Ovo je sudbonosno; budimo svjesni toga. Isus to u Mateju 5,37 kaže ovako: “Vaša riječ neka bude: ‘Da, da, – ne, ne!’  Što je više od toga, od Zloga je.”  “Vaša riječ neka bude: ‘Da, da, – ne, ne!'” Drugim riječima kažite točno što mislite i mislite ono što kažete. Neka bude: “Da, da”, a “ne, ne!” – a ne “da-ne”.  Odgovaramo li ponekad s “da-ne”? Odgovaramo. Kakav je odgovor “da-ne”? To je odgovor s dovoljno istine da sve uvjerimo kako govorimo istinu, i dovoljno laži da se izvučemo iz mučne situacije. To je mješavina istine i laži. Dragi prijatelji, to je od Zloga. Pratite me? Vidite, đavao je vrlo spretan u miješanju istine i laži. Za to se specijalizirao. Kad god krenemo tim putem, mi govorimo ono što je sotonsko: mješavinu istine i laži. Pazite dobro kod tih odgovora “da-ne”. Govorite istinu i ništa drugo, čak i ako vas košta. To ujedno zabranjuje sve osim jasne izjave, izlaganja istine. Skloni smo uljepšavanju naših priča, zar ne? To se zove pretjerivanje. Malo dodati, nakititi da bude senzacionalnije. Dobro znate o čemu govorim. Dragi prijatelji, ova zapovijed nam to zabranjuje. Ima još nešto što smo skloni učiniti, a to je da svoj jezik ukrasimo suvišnim, beznačajnim izrazima,   koji su, mislimo, potrebni da ono što kažemo bude dojmljivije. I to je zabranjeno. Poslušajte! Odgoj, str. 212: “Božja Riječ osuđuje i upotrebu onih besmislenih fraza i uzrečica  koje se graniče s huljenjem.  Ona osuđuje neiskrene komplimente, zaobilaženje istine, pretjerivanja, poslovne prijevare, uobičajene u društvu i poslovnom svijetu. Vaša riječ neka bude: ‘Da, da, – ne, ne!’  Što je više od toga, od Zloga je.'”  Vidite li što je ovdje zabranjeno? Ovdje je zabranjeno mnogo više od onoga što smo ranije vidjeli jednostavnim čitanjem ovog teksta. On osuđuje i zabranjuje uporabu “besmislenih fraza i uzrečica koje se graniče s huljenjem”, “neiskrene komplimente”, “zaobilaženje istine”, “pretjerivanja”,  “poslovne prijevare”. Kad pokušavate prodati automobil jer više ne možete podnijeti što sve kod njega ne valja, kako ga predstavljate eventualnom kupcu? Vidite, to su stvari o kojima govorimo. Da li mu stvarno kažete što sve nije u redu? Ili prikazujete nerealnu sliku kako biste ga naveli na kupnju? To je ono o čemu govorimo. Ali ono na što bih vratio vašu pozornost je prvo što Božja Riječ osuđuje, a to je upotreba besmislenih fraza i uzrečica koje graniče s huljenjem. Muči me ovo, poslušajte me. Nekada su nas poznavali kao narod koji nikad ne psuje, ali, kao što znate, to se mijenja, promijenilo se postupno i neprimjetno. Kako se to dogodilo? Dogodilo se tako što smo upotrijebili fraze koje graniče s psovkom; one su nas omekšale i otupile našu osjetljivost dok na kraju neki od nas stvarno psuju. Koje su to besmislene fraze koje graniče s huljenjem? Osjećam nelagodu da to ilustriram. No da me razumijete, upotrijebit ću ih. Besmislena fraza koja graniči s huljenjem jest “gee”. Gee. Pogledajte u rječnik. Definicija glasi: “Eufemistička skraćenica za Isusa.” Što je “gee”? Eufemistička skraćenica za Isusa. Tako stoji u rječniku. “Eufemističko”, što to znači? Eufemizam je riječ koju ljudi koriste umjesto nekog nepristojnijeg izraza. Jeste li primijetili da u društvu čujete “gee”, a onda je to evoluiralo u “geez” pa je to sada, što? “Isus.” To ćete čuti, a mene to svaki put strese.  Postupno koristeći nešto što graniči s huljenjem, Sotona nas navodi na otvoreno prostačenje. Drugi primjer: “Gosh,” “Golly.” Pogledajte što to znači. Eufemističke varijacije za Boga. U rječniku. Evo još jedne: “Oh, my word.” “U početku bijaše Riječ  i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.” (Iv 1,1.) “I Riječ tijelom postade.” (Iv 1,14.) Kad kažete: “Oh, my word”, čije ime upotrebljavate? Isusovo ime.  “Oh, my goodness.” Tko je jedini dobar? Samo je Bog dobar. (Mt 19,17.) Ako postoji neka dobrota, onda je to Bog. Prije nego što me otpišete da sam fanatik i radikal, shvatite da anđeli, kad god izgovaraju Božje ime – što čine? Zakriljuju svoje lice i spuštaju glavu, izgovarajući ga s najvećim poštovanjem (Odgoj, str. 218) {Ed 243.5}. Dragi prijatelji, ovdje sam ovog poslijepodneva da vam kažem: ako se nadamo provesti vječnost u tom društvu onda moramo odgajati takvo poštovanje prema Božjem imenu. Čujem li neki “amen”? (Amen.) To je zapravo jedna od Deset zapovijedi. (Post 20,7.) To nije nešto slučajno. Važno je za poštovanje Božjeg imena. Ozbiljno razmislite o ovome. Molite ga za pomoć da prepoznate svaku besmislenu frazu koja se trenutno nalazi u vašem rječniku, a graniči na huljenje, i Krista radi, počnite ih iskorjenjivati. Počnite ih iskorjenjivati i na taj način ćete si uvelike pomoći u njegovanju dubokog poštovanja Svetog Boga svemira. Ustanovit ćete da vam se obnavlja osjetljivost prema štovanju Boga, a ona će utjecati na vaše ponašanje kad uđete u Njegov dom. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Kao što vidite, sve je tijesno povezano, a jedan od razloga što smo postali tako nemarni u pogledu ponašanja u Božjem domu jest što smo izgubili poštovanje  prema Božjem imenu. To je tijesno povezano. Mudrome je jedna riječ dovoljna. Što nam je još zabranjeno da govorimo? Titu 3,2. Zabranjeno nam je ružno govoriti o bilo komu. Jeste li čuli što sam rekao? Pročitajmo! “… da nikome ne nanose uvrede …” Na koga se to odnosi? Na svakoga. “… da se ne svađaju, da budu susretljivi i blagi prema svim ljudima.” (KS) Kao što vidite, zabranjeno nam je da se bavimo traženjem tuđih grešaka, klevetanjem, kritiziranjem, zajedljivošću, ogovaranjem. Sve je to zabranjeno. Pratite me? Prijatelji moji, moram vam reći da među našim narodom postoji ozbiljan problem: kritiziranje, cjepidlačenje, klevetanje; neminovno je da tako bude kad smo samopravedni, legalistički nastrojeni. Zašto? Jer oni koji su samopravedni imaju potrebu da uzdignu sebe, ponižavajući druge. To je razlog što gdje god je samopravednost, tamo je i duh kritiziranja i prigovaranja. Da biste uvjerili sebe kako ste pravedni, morate pokazati da nitko drugi nije ni izbliza takvi kao što ste vi. Morate se usredotočiti na njihove probleme i isticati ih. Međutim, ako ste prišli križu i primili nezasluženu beskonačno milostivu zaslugu oproštenjem Kristovom krvlju, i ako ste prihvaćeni, ali ne na osnovi onoga što ste u sebi, već na osnovi onoga što ste u Kristu, onda ćete ponuditi isto praštanje i prihvaćanje svakome drugome. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Bit ćete veoma, veoma strpljivi s njima, jer znate da je Bog bio veoma, veoma strpljiv s vama. Mi neminovno postupamo prema drugima kao što mislimo da Bog postupa prema nama. Ako mislimo da nas Bog ne prihvaća, osim ako se ponašamo u skladu s Njegovim mjerilom, onda nećemo prihvatiti druge dok se ne ponašaju sukladno našem mjerilu. Ali ako priznajemo da nam Bog milostivo uračunava savršeno ponašanje svog Sina i na osnovi toga nas prihvaća,  a onda nas s ljubavlju i strpljenjem uči kako da se ponašamo svakog dana sve sličnije Njemu, onda ćemo isti  dar prihvaćanja ponuditi drugima i biti veoma strpljivi s njima dok uče kako da žive životom sličnom Kristovu. Kritiziranje, cjepidlačenje, dragi prijatelji, je prokletstvo, pošast u ovoj voljenoj Crkvi. Molim vas, ako ste u to uključeni, prestanite Božjom milošću. Božjom milošću, prestanite. Bible Commentary, sv. 5, str. 1093: “Prestanite se baviti nedostacima drugih. Čuvajte svoj jezik posvećen Bogu. Nemojte reći ništa što bi moglo nauditi utjecaju drugih, jer ako nastavite s ovakvim kritiziranjem vi hulite na Božje sveto ime isto kao da ga stvarno psujete. …” Poznajem mnoge samopravedne adventiste koji nikad ne bi izgovorili uzalud Božje ime Oni ne psuju, pa ipak svakodnevno hule na Božje ime kritizirajući i nalazeći greške kod drugih. Kako to? Dragi prijatelji, ako tvrdimo da smo kršćani a kritiziramo i tražimo tuđe greške, što kažemo o Bogu? Tko je tužitelj braće? Sotona. (Otk 12,10.) Ako vi i ja, koji tvrdimo da smo kršćani, postanemo tužitelji braće, što govorimo o Kristu? Da je On tužitelj braće. Mi predstavljamo Krista kad se služimo Njegovim imenom. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Nemojte uzalud uzimati Njegovo ime, a ja ne govorim o psovanju. Govorim o tome da sam kršćanin a optužujem braću. To znači uzimati Njegovo ime uzalud. Čujete li me? Iz Sermons and Talks, str. 367: “Mi možemo pogriješiti i možda trebamo ‘jedni druge urazumljivati’.” (Rim 15,14.) Što možemo? “Jedni druge urazumljivati.” Postoji li razlika između ljubaznog savjetovanja brata ili sestre, i kritiziranja i traženja pogrešaka iza njihovih leđa? Golema je to razlika. Jedan način je kako bi se Krist odnosio prema pogreškama, a drugi kako bi se Sotona ponio prema njima. “Mi možemo pogriješiti i možda trebamo ‘jedni druge urazumljivati’. Ali u crkve se uvukao duh klevetanja, nalaženja tuđih grešaka i zlobnog govorenja, što pokazuje da niste obraćeni. Izgovaraju se riječi koje nikad ne bi smjele prijeći preko usana kršćanina. Braćo moja i sestre, ako nemate ništa bolje o čemu ćete govoriti nego o pogreškama drugih, sjetite se da je ‘šutnja rječitost’.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) “… da nikome ne nanose uvrede.” (Tit 3,2.) Ako nekome ne možete reći nešto lijepo nemojte mu ništa reći. Ne samo da biste izbjegli štetu time nanesenu onim što kažete drugima, nego shvatite da trebate izbjeći štetu zbog onoga što kažete s obzirom na njegovo djelovanje na vas same po zakonu recipročnog utjecaja. Ako kritizirate i iznalazite tuđe greške, na osnovi koja dva načela vi sami u sebi razvijate upravo ove mane? Prije svega, na što ste usredotočeni? Na njihove probleme i promatrajući ih, vi se mijenjate. A onda prema drugom zakonu, zakonu recipročnog utjecaja, kad govorite o ovim problemima, što činite? Vi ih utvrđujete i potičete u samome sebi. Kritizirati i iznalaziti tuđe greške najbolji je način da razvijete mane na koje ste se kod drugih usredotočili i o kojima govorite. Oprostite mi što se zbog toga uzbuđujem, ali dragi prijatelji,  mi nanosimo veliku štetu sebi kritizirajući i iznalazeći greške kod drugih. Mi pravimo velike štete u našim vlastitim i crkvenim obiteljima na ovaj način. Neka bi nam Bog pomogao da se promijenimo. Amen? (Amen.) Put u bolji život, str. 313,314. Ovo je tekst koji trebate napisati na karticu – one kartice za kartoteku ili slične – i pomoću onih magneta pričvrstite ih na hladnjak.  Ili ju stavite na ogledalo u kupaonici da biste je vidjeli i čitali svakog dana. Poslušajte! To je rješenje za kritiziranje i nalaženje tuđih grešaka, što je prava pošast među našim narodom. Evo citata! Put u bolji život, str. 313,314: “Naučite se dobro govoriti o drugima.”  Čujem li neki “amen”? (Amen.) Izgradite naviku da lijepo govorite o drugima. “Ističite dobre osobine onih s kojima dolazite u dodir, s kojima se družite.” Stanimo ovdje. Da biste mogli govoriti pozitivno o drugima, što morate učiniti? Morate se mislima zadržavati na njima. “Ta iz obilja srca usta govore!” (Mt 12,34.) Potražite dobre osobine, bavite se njima i onda možete  govoriti o njima. Vratimo se citatu: “Naučite se dobro govoriti o drugima. Ističite dobre osobine onih s kojima dolazite u dodir, s kojima se družite, a njihove greške i propuste primjećujte što je moguće rjeđe.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) “Kad padnete u iskušenje da se žalite na nešto što je netko rekao ili učinio, onda se pohvalno izrazite u pogledu neke pojedinosti iz života ili karaktera dotične osobe.” Prijatelji moji, kad bismo tako postupali možete li zamisliti koliko bi mira, sklada i sreće bilo u našim domovima i crkvama? Možete li zamisliti? Neka bi nam Bog pomogao da ovaj zakon koristimo a ne zlorabimo. Amen? (Amen.) Kao što vidite, ako kod drugih tražite dobre osobine, što gledate? Dobre osobine, a ako govorite o njima, prema ista dva načela koja djeluju protiv vas ako kritizirate i iznalazite greške kod drugih, što se sada događa? Dobivate blagoslov i stječete prednost jer promatrate ono što je pozitivno i govorite o onome što je pozitivno, pa ne samo što širite mir i zadovoljstvo, već pomažete sebi u razvijanju Kristu sličnih vrlina. Vidite li kako to funkcionira? Mogu li čuti vašu reakciju? Vidite li kako to funkcionira? Razumijete li što objašnjavam? Dobro, krenimo brzo dalje. Kako se ovaj zakon recipročnog utjecaja očituje u savlađivanju ćudi? Očituje se izravno. Shvatite to. Čitamo Jakov 1,19 i 20: “Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude …” – Što? “… neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu. Jer srdžba čovjekova ne čini pravde Božje.” Što proizvodi čovjekova srdžba? Još više čovjekove srdžbe. Tako postajete sve srditiji. Ali obratite pozornost da  nam je prije fraze “spor na srdžbu” nešto rečeno. Što? “Spor da govori.” Je li to važno? I te kako! To je od najveće važnosti. Dragi prijatelji, Jedini način da budemo spori na srdžbu jest da naučimo biti spori da govorimo. U stvari, jedini način da se uopće ne srdimo jest da naučimo suzdržati se od izgovaranja srditih riječi i to zbog zakona recipročnog utjecaja. Uostalom, što je spomenuto prvo? Brzi da slušamo. Znate, mnogo puta se rasrdimo samo zato što nismo dobro razumjeli što se zbiva u nekoj situaciji. Kad bismo se zaustavili i ne reagirali impulzivno,  kad bismo uzeli vremena da upoznamo sve činjenice, vjerojatno se uopće ne bismo rasrdili. Budite brzi slušati, a spori govoriti; a ako budete spori da govorite, bit ćete spori i da se srdite. Uzmimo Izreke 15,18. Ne, Child Guidance, str. 95: “Izgovarati riječ u srdnji slično je udaranju kremena o kremen; ono odmah zapaljuje gnjevne osjećaje.” Što čini izgovaranje srdite riječi? Zapaljuje osjećaje gnjeva. Smatram da je većina vas mišljenja da zapaljuje gnjevne osjećaje u drugima. Zar ne? Obično tako mislimo. Ali prema zakonu recipročnog utjecaja, ako izgovaramo gnjevnu riječ, u kome će ona izazvati još gnjevnije osjećaje? U nama samima. Ako izgovarate gnjevnu riječ, prema zakonu recipročnog utjecaja vi ćete postati još srditiji. Upravo je to trenutak kad gubimo kontrolu nad svojom ćudi. Jeste li čuli što sam rekao? Upravo je to način na koji gubimo bitku kad se radi o kontroli ćudi. Gubimo bitku zato što dopuštamo jeziku da naše gnjevne osjećaje pretvori u riječi; i kad ih pretočite u riječi, vi ih osnažujete. Onda ih sve više i više pretočite u riječi, pa ih time sve više jačate, dok niste stvorili opaki krug i na kraju potpuno gubite kontrolu. Temelji sretnog doma, str. 406.407: “Trebamo svladati svoju naglu narav i zagospodariti svojim riječima.” Zapazite što je povezano. svladati svoju naglu narav i zagospodariti svojim riječima – to je nerazdvojno. To ćete uvijek iznova vidjeti u nastavku našeg proučavanja. “Trebamo svladati svoju naglu narav i zagospodariti svojim riječima; u ovome ćemo izvojevati velike pobjede. Ako ne vladamo svojim riječima i naravi, onda smo Sotonini robovi.” Dragi prijatelji koji teško kontrolirate svoju ćud, shvatite u kakvoj se zastrašujućoj situaciji i stanju nalazite. “Ako ne vladamo svojim riječima i naravi, onda smo Sotonini robovi.” Nastavljam čitati: “Mi se njemu pokoravamo. On nas smatra zarobljenicima. Sve svadljive, neugodne, nestrpljive i osorne riječi prinesena su žrtva njegovom sotonskom veličanstvu. To je skupa žrtva, skuplja od ijedne žrtve koju možemo prinijeti Bogu, jer razara mir i sreću mnogih obitelji, razara zdravlje, i može biti uzrok gubitka vječnog života u sreći.”  Dragi moji prijatelji, shvatite, ako imate problem s ćudi, Božjom milošću ga trebate nadvladati. Kako? Testimonies, sv. 2, str. 78: “Nemaš kontrolu nad svojom ćudi niti nad svojim jezikom.” Što ovdje vidite povezano? Dvoje. “Nedostatkom kontrole nanijela si veliku štetu sebi i svojoj obitelji. Sreća, smirenost i mir u tvojoj kući vladaju jako kratko vrijeme. Kad je nešto protiv tvoje volje ti se lako razbjesniš i onda govoriš i postupaš kao da te opsjeo demon. Anđeli napuštaju mjesto nesklada kad se izmjenuju srdite riječi. Mnogo puta si drage nebeske anđele istjerala iz svoje obitelji popuštanjem strasti.” Iznosim vam ove tekstove jer želim da vidite, dragi prijatelji, kako je silno štetna provala srdžbe. Ona je izuzetno štetna, ne samo za zdravlje i raspoloženje svakoga s kim živite, nego posebno za vaše zdravlje i raspoloženje. Shvatite da vas ona sprječava ne samo od toga da uživate u ovom životu, nego će vas spriječiti da uživate u budućem životu. General Conference Bulletin, 1903, str. 89: “Ne zaboravite, ako suvjerniku upućujete srdite riječi [ili članovima obitelji], takve riječi biste izgovorili i na nebu kad bi vam bilo dozvoljeno da uđete u njega. A to nećete ukoliko se ne promijenite.” Ovo je prilično jasno. “Težite za … posvećenjem bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina.” (Heb 12,14.) Bog neće uzeti u nebo nikoga tko nije pobijedio svoju ćud, jer bi sreću na nebu izvrgnuo opasnosti. Čujete li što vam govorim? Dobro. Kako onda možemo steći kontrolu nad svojom ćudi? To je borba, intenzivna borba, ali dragi prijatelji, dok učimo boriti se i pobjeđivati u sili Isusa Krista, to je borba koja će donijeti dragocjene pobjede. Izreke 16,32: “Tko se teško srdi, bolji je od junaka,  i tko nad sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada.” Kao što znate, bez stvarne borbe nema osvajanja grada, ali onaj koji pobijedi svoju ćud, veći je  od onoga tko osvoji neki grad. To nam ovdje govori mudri Salomon. Kao što znate, neki od vas, nažalost, morate voditi veliku borbu, veoma tešku borbu zbog onoga što ste naslijedili. Narav obično nasljeđujemo. “Kažnjavam grijeh otaca … na djeci  do trećeg i četvrtog koljena.” (Izl 20,5.) Iskreno žalim vas koji ste naslijedili narav koju je teško kontrolirati. Vaša je borba mnogo intenzivnija nego kod drugih. Ali želim vas ohrabriti da je, bez obzira što ste naslijedili takve sklonosti,  Kristova milost dovoljna da vas učini pobjednicima (2 Kor 12,9). Imat ćete intenzivniju borbu od drugih koji nemaju takvo naslijeđe po ovom pitanju. Mnogo je onih koji se bore i pobjeđuju, a većina nas uopće nije svjesna kakav je ljubavlju motiviran, Duhom osnažen napor potreban da se pobijedi i sačuva ova pobjeda, ali vas uvjeravam da Bog zna, On zna. Poslušajte ove značajne riječi iz Temelji sretnog doma, str. 412: “Bog vidi svaku tajnu u životu. Neki vode neprestanu borbu da zadrže vlast nad sobom. Oni se u tišini svakodnevno mole  da svladaju grubi govor i narav.  Ovu borbu ljudska bića možda nikada neće cijeniti. Možda nikad neće čuti pohvalu s ljudskih usana zato što su zadržali nagle riječi koje su im bile na usnama. Svijet nikad neće doznati za ove pobjede, a kad bi i doznao, prezreo bi pobjednike. Međutim, u nebeskim knjigama oni su zapisani kao pobjednici. Ima Jedan koji je svjedok svake tajne borbe i svake tihe pobjede, i On kaže: ‘Tko se teško srdi, bolji je od junaka,  i tko nad sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada.’ (Izr 16,32.)” Dragi prijatelji, želim vas vratiti na nešto što je rečeno u sredini ovog ulomka, što nam odaje tajnu pobjede nad ćudi. Jeste li to zapazili? “Možda nikad neće čuti pohvalu s ljudskih usana zato što su zadržali nagle riječi koje su im bile na usnama.” Evo tajne za pobjedu. Zadržali su “nagle riječi koje su im bile na usnama”. Što je tajna za kontroliranje ćudi? Kontrola jezika. Što? Kontrola jezika. Kao što znate Isus nam je primjer u svemu. Je li Isus imao ljudsku narav? Da, imao je. Je li se kao čovjek mogao rasrditi zbog načina na koji su s Njim postupali? Je li mogao? Svakako. Je li morao proći kroz izazovne, teške  okolnosti i događaje u svom životu? Je li prošao? Je, kao što to nitko nije prošao i, hvala Bogu, neće nikad morati proći. Sjetimo se nevjerojatno teških i izazovnih okolnosti u završnim časovima Njegovog zemaljskog života. Dok sam razmišljao o Kristu koji se našao u takvim nevjerojatno teškim okolnostima, uvijek sam se čudio kako je uspio kontrolirati svoje osjećaje. Čudio se! Nisam mogao shvatiti kako je to mogao, dok mi Gospodin konačno nije otkrio svoju tajnu. Znate li koja je bila Njegova tajna? Nalazimo je u Izaiji 53,7. Evo je: “Zlostavljahu ga, a on puštaše,  i nije otvorio usta svojih. K’o jagnje na klanje odvedoše ga; k’o ovca, nijema pred onima što je strižu,  nije otvorio usta svojih.” Što nam je Izaija triput rekao? Da je Isus šutio. Dvaput je izgovorio riječi: “Nije otvorio usta svojih”, ali što je rekao između njih? Bio je nijem. Kao što znate, kad Sveto pismo nešto ponavlja, to čini zato što je važno. Zapamtite to! Kad Sveto pismo nešto ponavlja, to znači da je vrlo važno; a ovdje triput ponavlja  da je Isus šutio. Ovdje imate tajnu Njegove pobjede u nevjerojatno izazovnim i teškim okolnostima. Nije otvorio usta svojih. Pratite me? Signs of the Times, 18. veljače, 1903: “Kao što Sotona nije uspio navesti Krista na grijeh, tako neće ni nas uspjeti nadvladati, ako budemo razumno postupali.” Što se podrazumijeva pod razumnim postupanjem? Poslušajte dobro: “Čvrsto odlučimo …” Što da učinimo? “Čvrsto odlučimo …” Kako to činite? Donosite odluku svojom voljom. Čvrsto odlučimo da, kad nas neprijatelj navodi da naglo progovorimo, osjećajući da se s nama nepravedno postupa ili pogrešno shvaća, nećemo otvoriti svoja usta.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) “Ako progovorimo i jednu riječ kao odgovor, neprijatelj će najvjerojatnije pobijediti. Moramo naučiti pouku šutnje. Zauzdanog jezika možemo pobijediti u svakom kušanju strpljenja kroz koje smo pozvani da prođemo.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) Evo, tu je tajna. Kako možemo uspješno proći svaku kušnju kojom se ispituje naše strpljenje? Moramo zauzdati svoj jezik. Moramo naučiti da stisnemo usne. Amen? Zagrizite jezik ako je potrebno. Ne izgovarajte ni riječ kad su vam osjećaji uzbuđeni, jer u trenutku kad ih izrazite, što prema onom zakonu činite? Vi ih osnažujete i gubite kontrolu. Jedna riječ. To je sve što trebate učiniti. Samo jedna riječ. I gubite kontrolu. Mi možemo kontrolirati jezik, ali samo silom Isusa Krista. To je razlog što trebamo, posebno ako nam prijeti mogućnost da izgubimo kontrolu nad sobom, usvojimo sljedeću Davidovu molitvu: Psalam 141,3: “Na usta mi, Jahve, stražu postavi  i stražare na vrata usana mojih!” Dragi prijatelju, ako se mučiš u ovoj borbi protiv ćudi, shvati da moraš naučiti da ne progovoriš ni jednu jedinu riječ kad si izložen provokativnim, iritirajućim okolnostima, a to možeš samo ako moliš ovu molitvu: “Na usta mi, Jahve, stražu postavi  i stražare na vrata usana mojih!” (Ps 141,3.) Osim toga, znaj da je najbolji način kontroliranja onoga što izlazi iz tvojih usta, upravljanje onim što se zbiva u tvojem srcu. Uostalom, “iz obilja srca usta  govore” (Mt 12,34.) Zato traži Boga da ne samo postavi stražare na vrata tvojih usana,  već da ti pomogne upravljati mislima i osjećajima, i zarobljavati ih za Njega (2 Kor 10,5). I tu sada dolazi sljedeći tekst, Izaija 26,3. Riječ je o Božjem narodu “čiji je značaj čvrst, koji čuva mir  jer se u te uzda”. Pozivam vas, dragi prijatelji, da se uzdate u Gospodina. Znajte, On vas može očuvati od pada (Juda 24), On neće dozvoliti da budete kušani više od onoga što možete podnijeti, nego će s kušnjom dati i ishod  da možete izdržati. (1 Kor 10,13.) Kad se nađete u iritirajućim okolnostima, uzdajte se u Njega. Znajte da će vas On osposobiti da pobijedite i da u kušnji naučite prepoznati blagoslove (ST, 21. kolovoza 1893). Jeste li čuli što sam upravo rekao? Da naučite prepoznati – što? Blagoslove u kušnji, kad ju savladate Njegovom silom. Sjećate se našeg proučavanja o Jakovu i kušnji? (Predavanje 28.) On je rekao: “Blažen čovjek  koji podnese kušnju …” (Jak 1,12 – Šarić.) Prema tome, naučite da zahvalite Bogu za iritirajuće okolnosti jer vam daju priliku da naučite vladati svojom ćudi. (GW, str. 92. 133.2) Zahvalite mu što Njegovom snagom možete kušnju pretvoriti u blagoslov, tako što učite da kad imate Njegov mir koji natprirodno vlada vašim osjećajima, i kad imate Njegovu silu da natprirodno vlada vašim jezikom, s Njegovim mirom i silom možete kontrolirati svoju narav. Pratite me? Vi možete i morate kontrolirati svoju ćud, prijatelji moji. Slični Isusu, str. 286: “Svojom snagom čovjek nije sposoban vladati svojim duhom. Ali uz Kristovu pomoć može steći vlast nad samim sobom. Njegovom snagom može staviti svoje misli i riječi …” – misli i riječi – “… pod upravu Božje volje. Kristova religija stavlja osjećaje pod upravu razuma i obuzdava jezik. Pod njezinim se utjecajem nagli temperament smiruje, a srce ispunjava strpljenjem i ljubaznošću.” To je pobjeda nad ćudi. Čujem li neki “amen”? (Amen.) To je pobjeda, i dragi prijatelji, vi je možete imati. A sada me brzo pratite: dat ću vam jedan “m.o.” da možete riješiti pitanje srdžbe, razdražljivosti, emocija. Što je “m.o.”? Modus operandi, latinski izraz. Znači: način, metoda rada. Evo jedan “m.o.” koji funkcionira zato što je primjena zakona recipročnog utjecaja. Zapamtite! Kad osjetite da vam se osjećaji uznemire zbog neke iritirajuće okolnosti u kojoj ste se našli, idealno bi bilo da  odmah odbijete takve osjećaje i zavapite Bogu da vam da mir koji nadilazi razum (Fil 2,7). Pouzdajte se u Njega i vjerujte Njegovom obećanju: “Tko se tebe drži, čuvaš ga jednako u miru, jer se u tebe uzda.” (Iz 26,3 – DK.) To je ideal. Ali ako to niste učinili i ustanovite da su vam osjećaji uznemireni,  onda, molim vas, evo “m.o.”: Broj jedan: Ne govorite. Broj jedan: Ne govorite. Nemojte izgovoriti ni jednu riječ, jer što će se dogoditi ako progovorite? Izgubit ćete kontrolu. Zbog zakona recipročnog utjecaja ovi će osjećaji ojačati i dobiti zamah pa ćete izgubiti kontrolu. Zato nemojte ništa reći. Dakle, broj jedan: ne govorite. Broj dva: Nemojte ih potiskivati. Što? Potiskivati. Da, zagrizite jezik, ali ako je to sve što ćete učiniti, ako odbijete progovoriti i samo ih potiskujute, što će se prije ili kasnije dogoditi? Recite! Pritisak će rasti dok iznenada nešto ne probije ventil na ekspres loncu  pa izbije zastrašujući vatromet osjećaja. Pratite me? Možda ćete reći: “Čekaj malo, koja je mogućnost ako ništa ne trebamo reći i ne potiskivati?” Potiskujte ih, ali ne samo to. Što je treći korak? Priznajte. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Neki od vas bi mogli reći: “Čekaj malo, nemam što priznati, ništa nisam rekao.” Ako tako reagirate to je zato što ovaj tjedan niste proučavali s nama. Sjetite se, dragi prijatelji, ako gajimo i dopustimo da se u našem umu zadrže loše misli i osjećaji, mi smo u Božjim očima počinili – što? Grijeh. Usadili smo zametak grijeha u maternicu uma; uzimamo drugu analogiju koju smo koristili u proučavanju Jakovljevog teksta. (Lekcija 29.) Prema tome, ako su loši osjećaji provalili preko barijere, prve idealne barijere trenutnog odbacivanja pomoću posvećene volje, i ako smo ih gajili i dopustili da ostanu, pa su ojačani u našem umu, dragi prijatelji, shvatimo da imamo nešto što moramo priznati. Sagriješili smo. Isus je to jasno rekao i mi smo o tome ranije govorili pa nemam vremena sada to ponavljati. To nalazimo u Mateju 5,22. Dopustite da to brzo pročitam iz New Living Translation, inače veoma zanimljivog novijeg prijevoda. “A ja vam kažem, ako se srdite na nekoga, podliježete sudu.” Kao što vidite, ispustili su malu rečenicu o kojoj smo ranije govorili. Shvatite: “Ako se srdite na nekoga,  podliježete sudu.” (Mt 5,22.) Isus govori o zapovijedi koja kaže: “Ne ubij.” (Izl 20,13.) On jasno kaže da prestupate ovu zapovijed  ako se srdite. Prema tome, ako osjećate srdžbu,   prestupili ste ovu zapovijed i imate nešto za priznati. Evo još jednog citata. Child Guidance, str. 95. Dajte da prvo pročitamo 1. Ivanovu 3,15: “Tko god mrzi brata svoga, ubojica je.” Ne morate povući okidač, zabiti nož. Ne morate ga ni udariti. Čak ga ne morate psovati. Dovoljno je da ga mrzite i krivi ste, i morate priznati. Child Guidance, str. 95: “Nikad ne smijemo izgubiti vlast nad sobom. Uvijek imajmo pred sobom savršeni Uzor. Grijeh je govoriti nestrpljivo i razdražljivo ili osjećati srdžbu, čak i ako ne progovorimo.” To je biblijski. Grijeh je osjećati srdžbu čak i ako ne progovorimo. Prema tome, ako ste u stanju zagristi jezik i ništa ne reći, to ne znači da niste sagriješili. Pratite me? A ako progovorite, vaš je grijeh veći. Zato Isus nastavlja:  “Tko god se srdi na brata, kriv je. Tko god kaže …” Prijevod New Living kaže: “Ako nekoga nazoveš idiotom, u opasnosti si da te izvedu pred veliko vijeće. Ako nekoga psuješ, u opasnosti si od paklenog ognja.” (Mt 5:22) Kao što vidite, što jače i jasnije izražavamo gnjev, to smo krivlji. Ali bitno je da smo krivi za grijeh čak i ako samo u srcu osjećamo srdžbu. Pratite me? Važno je da to shvatimo, jer se ne možemo osloboditi srdžbe, osim ako priznajemo da je grijeh i da za njega primimo oproštenje. Čujete li što vam govorim? To je razlog što se ne usuđujemo samo potiskivati je. Moramo je priznati. A ako priznamo, što će Bog učiniti?  “Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe  i očistiti nas od svake nepravde.” (1 Iv 1,9.) To je, dragi prijatelji, vaša sigurna katarza. Što? Sigurna katarza. Možete je iznijeti Gospodinu u molitvi i dobiti oproštaj. Postoji i nesigurna katarza, a ona je u njenom iskazivanju u stanju srdžbe; u tom slučaju ćete je svakako osnažiti. Nemojte je izražavati niti potiskivati, već priznati. Priznajte je koliko god vam je poznata i to poniznim duhom. Imam prekrasan citat koji vam moram prenijeti. Review and Herald, 16. prosinca, 1884: “Ako imate teškoća, braćo i sestre.” Ako imate teškoća, braćo i sestre – ako postoji zavist, zloba, gorčina, zle slutnje, priznajte te stvari ne na općenit način, već pođite svojoj braći i sestrama. Budite određeni Ako ste učinili jedno zlo, a oni dvadeset, priznajte ovo jedno kao da ste glavni krivac. Uhvatite ih, pustite da vaše srce omekša pod utjecajem Božjeg Duha i kažite: ‘Hoćeš li mi oprostiti? Nisam prema tebi gajio ispravne osjećaje. Želim ispraviti svaku nepravdu koja bi mogla biti zapisana protiv mene u nebeskim knjigama. Moj izvještaj mora biti čist.’ (Otk 20,12.)” Volio bih to objašnjavati, ali nemamo vremena. Moje drage sestre i braćo, što je “m.o.”? Ne govorite. Ne potiskujte. Priznajte, a onda? Onda procijenite. Procijenite, ali ne prije. Procijenite situaciju. Porazgovarajte s osobom s kojom ste imali problem. Učite od svoje pogreške da je ne biste ponovili. Ali ne procjenjujte prije nego što ste priznali. Ako pokušate procjenjivati prije nego što ste priznali, samo ćete krenuti u rovovsku borbu. Čujete li me? “Ne bih to rekao da to nisi učinio.” “Da, ne bih to rekao da to nisi učinio.” I tako započinje rovovska borba. Priznajte da ste pogriješili, primite oproštenje pa ćete se osloboditi groznog tereta da se opravdavate, jer vam je već oprošteno. Zar to nije razumno? A što onda dolazi kao posljednje? Iskažite svoju vjeru i ljubav u Boga i poštovanje prema osobi koju ste uvrijedili. Put u bolji život, str. 313.314; ponovimo ove upečatljive riječi: “Naučite se dobro govoriti o drugima. Ističite dobre osobine onih s kojima dolazite u dodir, s kojima se družite, a njihove greške i propuste primjećujte što je moguće rjeđe. Kad padnete u kušnju da se žalite na nešto što je netko rekao ili učinio, onda se pohvalno izrazite u pogledu neke pojedinosti iz života ili karaktera dotične osobe.” Braćo i sestre, kad to učinimo koristeći onaj zakon, primit ćemo velike blagoslove. Amen? (Amen.) Ustanimo na molitvu.

Oče i Bože! Molimo Te, pouči nas kako da koristimo ovaj zakon, posebno kad želimo pobijediti svoju narav. Molimo ovo u Isusovo ime. Amen. Neka vas Bog obilno blagoslovi! Hvala vam.

Ako želite, možete pratiti prijepis dok gledate video predavanja. Ako ste prekinuli čitanje i ne možete naći dio teksta u prijepisu, kombinacijom tipki CTRL-F (JABUKA-F) unesite riječi koje ste upravo čuli. Pretraga teksta će vas postaviti tamo gdje ste stali. Ukoliko vam se sviđaju ova predavanja i želite nam pomoći da napravimo pdf file koji bi bio dostupan za download, molimo kontaktirajte nas za upute kako to napraviti. Hvala vam unaprijed! Neka vas Bog obilno blagoslovi.

0

Your Cart