Select Page

Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikada povjereno ljudima. U slijedećih sat vremena istražit ćemo našu prednost i odgovornost da razvijemo karakter nalik na Krista. Sjedinimo se u ostvarenju duhovne obnove do koje će nas pastor Stephen Wallace voditi “Iz slave u slavu”.

Dobro jutro, dobro jutro. Lijepo vas je vidjeti jutros. Hvala što ste došli. Cijenim to. Stvarno ste se potrudili da se osjećam kao kod kuće. Mislim da ste time premašili rekord. Jutros je bilo prilično hladno. Imao sam osjećaj da sam u Montani. Prekrasan je dan! Oštar zrak, osvježavajući. Inače dan volim početi tuširanjem hladnom vodom poslije tople vode, a jutros je stvarno bilo hladno. Osjećao sam se odlično, osvježavajuće. Prijeđimo na stvar, kako je to pastor spomenuo. Čini se da vrijeme brzo prolazi, ali ja sam istinski uživao; želim da znate kako istinski cijenim prednost kojom ste omogućili da zajedno marljivo proučavamo najvažnije djelo ikad povjereno ljudskim bićima. Odgoj, str. 203. Ovo je posljednji dan i trebalo je zapamtiti ovaj citat; govorio sam vam od samog početka da ga trebate naučiti napamet – bez varanja. Nemojte gledati tekst. Trebate ga znati napamet. Evo ga, Odgoj, str. 203: “Izgradnja karaktera je najvažnije djelo, ikada povjereno ljudskim bićima; i nikada ranije njegovo marljivo izučavanje nije bilo tako važno kao sada.” Sada. Zašto je sada važno? Zato što Kralj uskoro dolazi. Amen? (Amen.) A mi trebamo obaviti posao, zar ne? Trebamo odnijeti Evanđelje svakom narodu i plemenu, jeziku i puku, a i sami se trebamo pripremiti. (Otk 14,6.7.) Premda ste me već ranije čuli, moram ponoviti: Uspješno ostvarenje obiju ovih zadaća ovisi o istoj stvari, a to je? Razvoj karaktera sličnog Kristu. Zašto? Zato što ne možemo biti djelotvorni svjedoci za Kralja niti sposobni za građane Kraljevstva, ako nemamo karakter sličan Kristovom. A budući da Kralj uskoro dolazi, tvrdim da je ova izjava istinita. “Izgradnja karaktera je najvažnije djelo, ikada povjereno ljudskim bićima; i nikada ranije njegovo marljivo izučavanje nije bilo tako važno kao sada.” Došli smo do posljednja dva proučavanja, ne zato što smo stigli do kraja ovog niza, već što smo došli do kraja vremena koje provodimo zajedno; i tko zna hoćemo li se moći okupiti negdje u budućnosti za ostatak priče. Dakle, završimo naše proučavanje o zakonu. Kojemu? Zakonu recipročnog utjecaja. On je veoma važno načelo u razvoju kršćanskog karaktera; jedno preko kojega se često prelazi, a mnogi o njemu nemaju pojma. Shvatili smo da ne samo ono što dolazi u um oblikuje i utječe na naš karakter, već i ono što izlazi iz njega. Drugim riječima ne samo ono što promatramo već i kako se ponašamo. Ono što promatramo ulazi u um, a kako se ponašamo izlazi iz uma. Naše riječi i postupci: “Ta iz obilja srca usta govore! ” (Mt 12,34.) “Svom brižljivošću čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život!” (Izr 4,23 – Šarić.) Iz uma izlazi naše ponašanje, naše riječi i postupci. Dragi prijatelji, prema zakonu recipročnog utjecaja naše ponašanje, naše riječi i postupci, izravno i dramatično utječu na naš karakter. Zbog zakona recipročnog utjecaja – kao što naše misli i osjećaji utječu na naše riječi i postupke, tako naše riječi i postupci utječu na naše misli i osjećaje. To je ovaj recipročan utjecaj. Mi smo se usredotočili na ovo načelo kako se primjenjuje posebno na ponašanje jezika – bolje rečeno, na naše riječi. Prijatelji, naše riječi veoma snažno utječu na naš karakter, veoma snažno djeluju na naš karakter, i upravo zbog toga važno je da se molimo: “Na usta mi, Jahve, stražu postavi .” (Ps 141.3.) A upravo zato je važno da se molimo s Davidom: “O, kad bi ti se svidjele riječi mojih usta i misli moga srca, Gospode, utočište moje, Otkupitelju moj!” (Ps 19,14.) Kao što vidite, zbog zakona recipročnog utjecaja, jedno nije prihvatljivo bez drugoga. Riječi ne mogu biti prihvatljive, ako misli našeg srca nisu prihvatljive, a misli našeg srca ne mogu biti prihvatljive, ako nisu prihvatljive naše riječi zbog onoga što se naziva put utjecaja koji prolazi od mozga do jezika – od misli do riječi. Ovaj put, sjećate se, je dvosmjeran Čujem li neki “amen” (Amen.) Ovo je uvod koji nas priprema da krenemo dalje. To je dvosmjerna ulica i promet utjecaja koji teče od mozga do jezika, od misli do riječi, jednak je prometu utjecaja koji se vraća od riječi do misli, od jezika do mozga. Sve što kažemo, sve, snažno utječe na nas. Zato Gospodnja sluškinja kaže da je upravljanje jezikom povezano s osobnom religijom (ST, 1. ožujka, 1905). Dragi moji prijatelji, nije moguće voditi napredan kršćanski život ako vam jezik nije pod nadzorom Svetoga Duha. (Amen.) Držeći na umu ovo načelo, u našem smo posljednjem proučavanju spomenuli neke stvari koje ne smijemo izraziti riječima, da, koje ne smijemo izraziti riječima. Naveli smo nekoliko stvari; ne možemo ih sada ponoviti. Posljednje na što smo se usredotočili bila je važnost da ne izgovorimo gnjevne riječi; upoznali smo tajnu kontroliranja ćudi. To je veoma važno. Tko je “spor na srdžbu”, svakako mora biti “spor da govori”. Ako se ne želimo srditi, moramo naučiti da ne izgovaramo gnjevne riječi. Upravo pri tome gubimo ili stječemo kontrolu. Prisjetimo se Kristovog čudesnog samosavlađivanja, kad u nemoguće iritirajućim i teškim okolnostima, kako nam je prikazano u Izaiji 53: “Ne otvori usta svoja.” To je dvaput spomenuto, a između toga je rečeno da je bio nijem. Triput Bog ponavlja presudnu tajnu za očuvanjem mira i pribranosti čak i u najvećim iritirajućim i teškim okolnostima. I dragi prijatelji, ako je itko – ako je itko imao opravdanog razloga za ljutnju, onda je to bio Isus u tim okolnostima. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Hoću reći, On ništa od toga nije zaslužio. Mi se srdimo kad nam se nešto dogodi. On nije ništa od toga zaslužio, pa ipak se nije rasrdio. Nema sumnje da trebamo zavoljeti takvog Gospodina. Moramo mu se diviti i postati slični Njemu. Amen? (Amen.) Neka nam Bog pomogne da se gledanjem mijenjamo (2 Kor 3,18) i naučimo vladati jezikom kao Isus. Samo onda možemo vladati mislima i osjećajima kao Isus. To je bilo malo ponavljanje, a sada krenimo dalje. Ali prije nego što otvorimo nadahnuti tekst, da vidimo što bismo trebali govoriti, što moramo učiniti? Osobno pozvati Božjeg Duha u svoje srce i um. Kad se molite za sebe, molite se i za svog brata.

Oče i Bože, radujemo se prednosti što te možemo nazvati Ocem. Lijepo je pripadati Tebi. Stvaranjem, pa onda otkupom mi smo krvlju kupljena djeca. Oče, zahvalni smo Ti za način na koji brineš o nama; tako dosljedno, izobilno zadovoljavaš svaku našu potrebu. Sada Ti pristupamo s povjerenjem i molimo za ono što nam je potrebno više od svega, za Tvog Svetog Duha. Upravo želimo otvoriti Tvoju Riječ da bismo u njoj potpunije iskusili oslobađajuću i posvećujuću silu istine. Ali da bismo to mogli, potrebna nam je pomoć. Potrebna nam je pomoć Tvog Svetog Duha. Zato, Oče, budi nam milostiv i izlij ga na nas. Gospodine, Ti znaš koliko nam je silno potreban Tvoj Duh. Imam nezasluženu prednost da vodim u ovom proučavanju istine. Ali ako Duh Istine ne zaposjedne moje tijelo, um i duh, i upotrijebi me unatoč meni samome, neću moći ispravno prikazati istinu. Molim Te, učini čudo i daj da budem protočnik za blagoslove istine. Hvala Ti, Oče, što si nas u prošlosti blagoslovio. Blagoslovi nas ponovno, da bismo mogli biti blagoslov za druge. Molimo Te ovo u Isusovo ime. Amen.

Na kojoj smo stranici radnih lista? Stranica 79. Dobili ste svoj primjerak, posljednji, za ovo proučavanje. Lekcija 36: “Kad bi ti se svidjele riječi mojih usta …” Naslov je uzet iz Psalma 19,14. “O, kad bi ti se svidjele riječi mojih usta i misli moga srca, Gospode, utočište moje, Otkupitelju moj!” Zbog zakona recipročnog utjecaja jedno nije prihvatljivo bez drugoga; držimo to na umu. Ovo je molitva koju trebamo moliti, prijatelji moji. Zakon recipročnog utjecaja – želim ga ponoviti kako je najjasnije i najjezgrovitije prikazan u Duhu proroštva. Put u bolji život, str. 157: “Zakon …” Radi se o “zakonu” koji je sličan zakonu gravitacije. On funkcionira htjeli to ili ne, vjerovali ili ne, bez obzira tko ste. On je bezosjećajan. “Zakon prirode je da se naše misli i osjećaji …” O čemu govorimo? O karakteru. (5T, str. 310.1) “… potiču i osnažuju ako ih izgovorimo.” S obzirom na ovu činjenicu, ispitivali smo da vidimo što ne bismo smjeli izgovarati. A sada želim da vidimo što trebamo govoriti. “Dok riječi izriču misli, također je istina i da riječi pokreću misli.” Evo to je recipročni utjecaj, dvosmjerna ulica. “Kad bismo …” –to je uvjet: “Kad bismo više isticali svoju vjeru, kad bismo se više radovali blagoslovima kojih smo svjesni – velikoj Božjoj milosti i ljubavi, imali bismo više vjere i veću radost.” Amen. (Amen.) Želite li imati više vjere i veću radost u Kristu? Što onda morate učiniti? Morate koristiti, a ne zlorabiti, zakon recipročnog utjecaja. Morate pokrenuti jezik i hvaliti Boga za blagoslove koje vam je udijelio. Vi znate da ih imate, dragi prijatelji, i svaku put kad govorite o njima i izražavate tu vjeru, svoju radost i vjeru, vi postajete jači kad to činite. To je zakon. Koristite ga. On je veliki blagoslov u kršćanskom životu. S obzirom na njega, zapazite na što nas Pismo savjetima, ali češće primjerom, poziva da govorimo. Evo primjera, Izaija 63,7: “Slavit ću ljubav Jahvinu.” Kako mi se ovo sviđa! “Slavit ću ljubav Jahvinu.” Prekrasnog li teksta! Ne mogu se sjetiti nijednog teksta koji bi bolje opisao obilje Božjih blagoslova. Bog je ljubav (1 Iv 4,6); On nas voli, ali ljubav se najbolje iskazuje u djelima ljubavi. Zato Jeremija i Izaija govore o takvoj ljubavi. Opipljiva su očitovanja Njegove ljubavi prema nama, Njegovi blagoslovi kojima nas stalno obasipa. “Slavit ću ljubav Jahvinu, slavna djela njegova – za sve što nam Jahve učini, za veliku dobrotu domu Izraelovu što nam je iskaza u svojoj samilosti, u obilju svoje ljubavi.” Tako vam je to, dragi prijatelji. To je potrebno da činite, da izvježbate svoj jezik da govori i hvali Boga za Njegovu ljubav. Kad to činite dobivate veliki blagoslov. Ali znajmo, ovu ljubav ćemo spominjati samo ako smo je prepoznali i ako je cijenimo, ako je zaokupila naše misli i osjećaje. “Ta iz obilja srca usta mu …” – što? “… govore.” (Lk 6,45.) Morate nastojati da u svom srcu imate, da njegujete dokaze Božje ljubavi prema vama, da bi vaša usta govorila o njoj. Upravo u tome je problem. Kao što vidite, većina od nas nije dopustila Bogu da nas privuče u zajednicu ljubavi s Njim, kako bi nam otkrio svoju ljubav. On ju je otkrio, ali mi mu nismo dozvolili da nam pomoću svoga Duha omogući da je vidimo i cijenimo. Poslušajte što kaže Jeremija 31,3: “Iz daljine mu se Jahve ukaza: Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost.” Koliko je nas ljubio? Koliko je nas privukao svojom ljubavlju? Sve nas, prijatelji. A zašto svi ne reagiramo? Zato što svi ne cijenimo, pa čak i ne prepoznajemo ovu Božju ljubav; a morate je prepoznati da bi vas mogla privući Njemu i zadobiti vaše srce i zarobiti vaš um. Jesmo li dopustili da ova Božja ljubav privuče naše srce i um Njemu? Jesmo li? Ako jesmo, naša će usta nesumnjivo dati dokaza o tome. Dragi prijatelji, upravo je to razlog što smo tamo spori da govorimo o Božjoj ljubavi i da Ga slavimo za nju, jer naša srca ju ne cijene koliko bi trebalo. Ne cijene. “Ta iz obilja srca usta mu govore.” (Lk 6,45.) Mi govorimo o onome što nam je stvarno vrijedno i važno, i na nesreću, to je često nešto drugo od Boga i Njegove ljubavi. Zar ne? Put Kristu, str. 108.109: “Kad bismo o Bogu mislili samo onoliko koliko imamo dokaza da se On brine o nama, On bi bio uvijek u našim mislima i mi bismo uživali govoriti o Njemu i slaviti Ga.” Kao što vidite, da biste mogli uživati govoriti o Njemu i slaviti ga, što morate? Uvijek ga imati u svojim mislima. A da biste ga uvijek imali u svojim mislima, trebate cijeniti dokaze Njegove ljubavi i dobrote prema vama. Sve je to usko povezano. Nastavljamo čitati: “O prolaznim stvarima razgovaramo zato što se za njih zanimamo. O svojim prijateljima govorimo zato što ih volimo; naše radosti i tuge povezane su s njima. Pa ipak imamo neizmjerno više razloga ljubiti Boga no svoje zemaljske prijatelje. Trebalo bi nam biti najprirodnije da na prvo mjesto u svojim mislima stavimo Njega, da govorimo o Njegovoj dobroti i pričamo o Njegovoj sili.” Tako bi trebalo biti. Pitanje je: Je li to tako? To vi znate … Ovdje ćemo održati sat svjedočenja danas na kraju naših proučavanja, i na nesreću, mnogi se osjećaju nelagodno. Za njih nije prirodno, za njih je jako neprirodno da ustanu i slave Boga za Njegovu dobrotu. A to bi trebalo biti najprirodnije. Amen? (Amen.) Trebali bismo svim srcem čeznuti za prigodama da to činimo. Amen? Da, dat ćemo vam priliku da to učinite. Bog nas stalno obilno dariva svojom ljubavlju, stalno, prijatelji moji. Nevolja je u tome što ju većina od nas ne primjećuje ili ju prihvaća kao nešto samo po sebi razumljivo. Ne zamjećujemo je ili je uzimamo kao samo po sebi razumljivom. Neka bi nam Bog pomogao da ju vidimo i cijenimo. Amen? Psalam 26,3: “Jer tvoja je dobrota pred očima mojim …” Da, ona je ovdje, dragi prijatelji, pred našim očima, ali neki je ne vide. Duhovne stvari treba duhovno rasuđivati. (1 Kor 2,13.) Signs of the Times, 17. listopada, 1892. Zašto smo tako slijepi za Božju dobrotu kojom nas stalno obasipa? Zašto? Poslušajmo: “Sotona nastoji da zastre Isusa od nas, da zamrači Njegovo svjetlo, jer ako vidimo samo tračak Njegove slave, On će nas privući.” Eto zašto nas Sotona uporno pokušava spriječiti da vidimo Božju ljubav i dobrotu. Zato što nas one snažno privlače k Njemu. Zato stalno, neumorno pokušava zastrti naše oči da ih ne vidimo. Nastavljam čitati: “Grijeh skriva od našeg pogleda neusporedivu Isusovu privlačnost; predrasuda, sebičnost, samopravednost i požuda nas osljepljuju. …” Upravo smo zaključili zašto ne vidimo Božju ljubav i dobrotu. Jeste li primijetili razlog? Zašto ih ne vidimo? “Grijeh skriva od našeg pogleda neusporedivu Isusovu privlačnost; predrasuda, sebičnost, samopravednost i požuda nas osljepljuju, pa ne možemo vidjeti Spasitelja. O, kad bismo se vjerom približili Bogu, On bi nam otkrio svoju slavu koja je Njegov karakter, pa bi iz ljudskih srca potekla hvala Bogu, koja bi se čula u ljudskim glasovima. Onda bismo zauvijek prestali davati slavu Sotoni time što griješimo protiv Boga i iznosimo sumnju i nevjerstvo. Više ne bismo teturali mrmljajući i žaleći se i pokrivali suzama Božji žrtvenik.” O, dragi prijatelji, kad čitamo izvještaj o sinovima Izraelovim i njihovom oslobođenju iz Egipta i putovanju pustinjom, što su stalno radili? (Mrmljali.) Mrmljali, žalili se, jadikovali i kukali. (Bro 14,27.) Nakon što bi Bog za njih učinio prekrasna čuda i na čudesan način ih blagoslovio, oni bi i dalje kukali i žalili se. I dok to čitamo, mislimo: “Što je bio problem kod tih ljudi?” Dragi prijatelji, to je primjer nama. (1 Kor 10,1-11) Veliki Izlazak je slika izbavljenja ljudskog roda od robovanja grijehu, a njihovo lutanje pustinjom dok konačno, zahvaljujući Božjoj čudesnoj milosti, nisu ušli u kraljevstvo – uostalom, što su sve vrijeme radili? (Mrmljali.) Mi mrljamo, žalimo se, jadikujemo i kukamo. Bože, oprosti nam! Čujem li neki “amen”? (Amen.) Tako smo slični drevnom Izraelu. Ali ponekad, ponekad, Sotona uspije prilično zamračiti naše okolnosti. Ponekad nam je zbog njegove paklene sjene vrlo teško prodrijeti kroz oblake i vidjeti da nas još uvijek obasjava sunce. Ali što god se dogodilo, dragi prijatelji, pođite tamo gdje ste posljednji put vidjeli svjetlo (Put u bolji život, str. 155) (MH 250.1) i radujte se. Kao što znate, u svojoj službi često letim zrakoplovom; ponekad je dan tmuran, oblačan, mračan i jadan. Ulazim u zrakoplov, a on poskakuje i ponire, ali onda se uspnemo iznad oblaka. A tamo gore – sunce sja. Još uvijek sja. Neka bi nam Bog pomogao da to shvatimo kad smo pod oblacima. Amen? (Amen.) Neka bi nam Bog pomogao da vjerom prodremo kroz te oblake. (19MR, str. 384.2) Ili bar nam, Bože, pomozi da se sjetimo kad smo posljednji put vidjeli sunce. Bez obzira kako bilo mračno, mi se i dalje možemo radovati, čak i usred naših nevolja. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Možete, prijatelji moji, možete. “Sunce pravde će ogranuti sa zdravljem u zrakama.” Malahija 3,20. Čak i onda kad je mračno kao u ponoć, ako vjerom upremo pogled u Njega, što će se dogoditi? Izreke 4,18: “A pravednička je staza kao svjetlost svanuća, koja je sve jasnija do potpunog dana.” Kad budemo uprli pogled u Sunce pravde, u Njegovu ljubav, Njegovu dobrotu, radost, mir – mi ćemo ih odsjajivati u svom životu čak i usred kušnji i nevolja. Dragi prijatelji, mi ćemo se suočiti s dosta teškim kušnjama i nevoljama, i to uskoro. (Iz riznice, sv. 2, str. 50.) (5T 213.1) Neka nam Bog pomogne da se pripremimo tako da naučimo uprijeti pogled u Sunce pravde. Kad to budemo učinili, govorit ćemo o Njegovoj pravednosti. Amen? Vi govorite o onome o čemu razmišljate. Psalam 35,28: “Moj će jezik navješćivati tvoju pravdu i u sve dane hvalu tvoju.” (Šarić.) I to je, prijatelji moji, prava kršćanska zrelost. (Isusove usporedbe, str. 37.) (COL 65.2) David je bio jako zaokupljen ljupkošću Sunca pravde, on o Njemu stalno govori. Daj Bože da i mi to iskusimo. Christian Education, str. 57: “Dok budemo razmišljali o Spasiteljevu savršenstvu, poželjet ćemo se potpuno preobraziti da se u nama obnovi Njegov bezgrješni lik. Naša će duša biti gladna i žedna da postane slična Onome koga obožava. Što se naše misli budu više bavile Kristom, to ćemo više o Njemu govoriti drugima i potpunije Ga predstavljati svijetu.” To je, prijatelji moji, tajna – kao što je David činio – slaveći ga “sve dane” (Ps 35,28). “Što se naše misli budu više bavile Kristom, to ćemo više o Njemu govoriti drugima i potpunije Ga predstavljati svijetu.” Uzgred rečeno, shvatite da slaviti Njega kroz sve dane, stalno govoriti o Njemu drugima, ne znači da ćemo stalno govoriti o Isusu: to znači da smo žive poslanice. (2 Kor 3,3.) To znači da naš život uvijek objavljuje Isusa kao dostojnog hvale. Kad odražavamo Njegovu ljupkost, govorimo više svojim životom nego ustima (Put u bolji život, str. 297) (MH 470.1). Ako pak naš život ne potvrđuje ono što izlazi iz naših usta, onda nećemo nikoga moći osvjedočiti. Ali ako stalno upiremo pogled u Krista, naša usta će izgovarati ono što je prikladno, a Sveti Duh će otkriti kad je prikladno progovoriti riječ u pravo vrijeme (Izr 15,23). Naša će usta željno tražiti prigode da istinski hvale Boga riječima, a naš će život to uvijek činiti odsjajivanjem Njegovog karaktera. Uvijek. Psalam 34,2: “Blagoslivljat ću Jahvu …” – Kada? “… u svako doba.” Vidite li ovdje dosljednost? Temu koja se stalno ponavlja. To nije nešto što činimo povremeno, već nešto što činimo stalno, uvijek. “Blagoslivljat ću Jahvu u svako doba, njegova će mi hvala biti svagda na ustima!” “Njegova će mi hvala biti svagda na ustima!” Što to znači? Da li to znači da ćemo čitav dan hodati okolo govoreći: “Slava Bogu, slava Bogu, slava Bogu”? Mogli bismo i to bi bilo prikladno, ako tako mislimo. Dopustite da ovdje nešto ubacim. Čuo sam kako ljudi govore: “Slava Bogu!” tako da mi se čini kao huljenje. Pazite da to ne bude tako. Nastojte da stvarno tako i mislite kad to govorite. O čemu David govori kad kaže: “Njegova će mi hvala biti svagda na ustima”? Tvrdim da to znači kako je sve što izlazi iz Davidovih usta – njegovi razgovori, njegov rječnik – dosljedno pokazalo da je Bog dostojan hvale. Zato što je David veleposlanik Kraljevstva, a to ste i vi i ja. Mi ga predstavljamo. Neka bi nam Bog pomogao da ga ispravno predstavljamo. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Činimo to svime što izlazi iz naših usta, svime što izlazi iz naših usta. Evo još jedne značajne misli. Nalazimo je u Psalmu 50,23 gdje je iznesena jednostavnim riječima: “Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu.” Tko god prinosi hvalu, “pravo me štuje”. Nemojte propustiti da upotrijebite egzegetski ključ koji smo vam dali na početku ovog seminara. Kad god se spominje “slava” u bilo kojem obliku, na što trebate misliti? Na karakter. Prema tome, što David ovdje kaže? Ili što nam Bog govori preko Davida? “Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu.” (Ps 50,23.) Kako zahvalna žrtva može proslaviti Boga? … karakterizirati ga? Na dva načina: Kad hvalimo Boga obično govorimo o vrlinama koje čine Njegov karakter. Istina? Mi uzvisujemo Njegove vrline. (Amen.) A drugo, tko god daje hvalu prikazuje Njegove vrline. Ne samo što ih veliča, nego iz prikazuje. Kako? Dvjema zakonima, dvjema ključnim načelima razvoja kršćanskog karaktera na koja smo se usredotočili u posljednjim proučavanjima. Koji je prvi? Da se gledanjem mijenjamo. (2 Kor 3,18.) Ako hvalite Božje vrline, što gledate? Recite, što gledate? Ove vrline, i gledanjem se mijenjate. Drugi je zakon recipročnog utjecaja. (Put u bolji život, str. 156) (MH 251.4) Ako izražavate svoje divljenje i kako cijenite te vrline, prema tom zakonu vi ih jačate i osnažujete i razvijate u vama samima. Pema tome, kad slavimo Boga svojim ustima, mi, zahvaljujući objema zakonima, u sebi razvijamo upravo vrline koje veličamo i prikazujemo. Vidite li kako to funkcionira? Zahvaljujući zakonu recipročnog utjecaja u slavljenju Boga nalazi se ogroman blagoslov. To je upravo razlog, shvatimo to, to je upravo razlog što nas Sveto pismo često poziva da hvalimo Boga, bez prestanka, stalno. Imao sam prijatelja koji je s tim imao stvarnih problema. Rekao je: “Ako je Bog tako ponizan, zašto od nas uvijek traži da ga hvalimo?” Možda vam nikad takvo pitanje nije došlo na um. ali je ono zanimljivo. Ako je Bog ponizan … Je li Bog ponizan? Jeste. Kao što znate Isus je bio savršeno ponizan, savršeno krotak. Suvereni Stvoritelj pere noge čovjeku koji će ga poljupcem izdati. (Isusov život, str. 536.) (DA 645.2) To je poniznost! Isus kaže: “Tko je vidio mene, vidio je i Oca. ” (Iv 14,9.) Bog je stvarno ponizan. Ako je ponizan, zašto nas uvijek poziva, uči, pa čak nam i zapovijeda da ga hvalimo? Čini li to zbog sebe? Treba li mu poticati ego? Ne. Zbog koga to čini? Zbog nas. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Razlog što nas stalno poziva da ga hvalimo jest što na taj način primamo ogromne blagoslove, a da ne spominjemo blagoslove koje prenosimo na druge kad privlačimo njihovu pozornost na Božju ljubav i dobrotu. Tko prima najveće blagoslove kad hvalimo Boga? Mi. Blagoslovljenije je davati nego primati (Djela 20,35). To je razlog što nas Pismo stalno poziva da hvalimo Boga. Dragi prijatelji, Uskraćujemo li sebi taj blagoslov? Recite! (Da.) Šteta! Neka bi nam Bog pomogao da ne obmanjujemo sebe. Amen? (Amen.) Nastojmo da nam naš jezik pomogne, a ne odmogne. Strahovito mnogo vremena trošimo na mrmljanje, na kukanje, žalbe i jadikovanje; govorimo o svim svojim teškoćama i nevoljama i sumnjama, o našim strahovima, pa time upropaštavamo svoj karakter. Počnimo koristiti jezik za hvaljenje Boga kroz cijeli dan. Amen? (Amen.) Tako možemo cijelog dana primati ogromne blagoslove koje su posljedica toga. Neka bi nam Bog pomogao! Isprva to može biti teško, pogotovo ako na to niste navikli, ali želim vas ohrabriti jednim citatom. Bible Commentary, sv. 3, str. 1143: “Ako pred ljudima i ženama izrazite svoje povjerenje u Gospodina, dobit ćete dodatnu snagu. Odlučite da ćete ga slaviti. Čvrstom odlukom dolazi povećana sila volje, i uskoro ćete ustanoviti da ne možete drukčije nego ga hvaliti.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) Odvažite se! Morate donijeti odluku. Vi se morate odlučiti. Volja je upraviteljska sila u čovjekovoj naravi (Put u bolji život, str. 102) (MH 176.1). Na to misli kad kaže: “Odlučite da ćete ga slaviti.” Čvrstom odlučnošću dolazi povećana sila volje. I kad krenete da ga slavite, premda je to isprva teško, što ćete uskoro ustanoviti? “Uskoro ćete ustanoviti da ne možete drukčije nego ga hvaliti.” Ne možete drukčije. Zato što, kad ga hvalite, On vam postaje sve draži i draži, što ga više hvalite. A što ga više hvalite, to draži vam postaje, prema kojem zakonu? Recipročnog utjecaja, dok vas to potpuno ne obuzme, pa iz obilja srca usta govore. (Lk 6,45.) Vidite li kako to funkcionira? Koristite to, dragi prijatelji! Koristite to; veliki je to blagoslov. Koristite to. Razmotrite sa mnom kako zakon recipročnog utjecaja svojom uporabom ili zloporabom može dramatično odrediti hoćemo li ili nećemo nadvladati neprijateljeve kušnje, ili ćemo im podleći. Korištenje ovog zakona, pravilna uporaba zakona recipročnog utjecaja jest najbolja obrana od iskušenja, kao i najbolja obrana kad smo izloženi kušanju. Razmislite s mnom. Želim da to razumijete. Jako je važno da to razumijete. Uporaba ovog zakona, pravilna uporaba zakona recipročnog utjecaja je najbolja obrana od iskušenja i najbolja obrana kad smo izloženi kušanju. Dakle, najbolja obrana. Kako to može biti? Prije svega shvatite da Sotona ne može čitati misli. (TMK, str. 279.4) To mu nije dopušteno. On ne može čitati naše misli. On ne zna što mislimo. Naravno, postavlja se pitanje kako uspijeva da se tako često pojavljuje kao za nas skrojenim kušnjama, ne bi li nas savladao u trenutku naše najveće slabosti? Kako uspijeva u tome, ako ne zna što se zbiva ovdje gore? Dragi moji, premda ne može čitati misli, on može slušati usta, a osim toga odlično čita “govor tijela”. Čujete li to? Time što nas pažljivo promatra, on otkriva na što nam je usmjerena glava i brzo koristi prednost. Sada vidite kako je ovaj zakon, mudro korišten, najbolja obrana od kušanja. Poslušajte: Review and Herald, 8. travnja 1884: “Mnogi se ozbiljno uznemire kada im na um dođu niske, ponižavajuće misli koje ne mogu lako odagnati. Oko nas su Sotonini anđeli, koji iako ne mogu čitati ljudske misli, pomno prate naše riječi i postupke. Sotona koristi na taj način otkrivene slabosti i nedostatke karaktera i šalje svoje kušnje tamo gdje je najmanja snaga za odupiranje. On nameće zle ideje i nadahnjuje svjetovne misli, znajući da na taj način dušu može dovesti do osude i ropstva.” Što možemo učiniti? Mi sami sebe pripremamo za pad izdajući se vlastitim ustima. Evo još jednog citata: Review and Herald, 22. ožujka 1887: “Neprijatelju duša nije dopušteno da čita ljudske misli: međutim, on pomno promatra; on zapaža riječi, uzima u obzir postupke i svoje kušnje vješto prilagođava kod onih koji dopuštaju da na njih djeluje njegova sila.” “Kad bismo …” Poslušajte, ovo je najbolja obrana: Kad bismo se šutnjom ili suzdržavanjem u postupcima trudili suzbiti grešne misli i osjećaje, Sotona bi bio pobijeđen.” Zašto? “… jer ne bi mogao pripremiti svoje varljive kušnje da zadovolji što mu je potrebno. A kako često oni koji se predstavljaju kao kršćani, izostajanjem samokontrole otvaraju vrata neprijatelju duša!” Neka bi nam Bog pomogao da prestanemo otvarati vrata neprijatelju duša. Amen? A kako zatvarate ta vrata? Zatvaranjem usta. Ne pretačite u riječi svoje probleme, svoje borbe, svoje slabosti, svoje teške trenutke. To je ne samo najbolja obrana već je i najbolje napadačko oružje. Koristite ga protiv neprijatelja, dragi prijatelji. Koristite ga protiv neprijatelja. Signs of the Times, 4. rujna 1893. Poslušajte! “Izvježbajte i obučite svoj um da razmišlja i govori o Isusu.” Zapazite da ovo dvoje ne možete razdvojiti. Vi nećete govoriti o Isusu, ako ne razmišljate o Isusu. “Izvježbajte i obučite svoj um da razmišlja i govori o Isusu i Sotona će izgubiti vlast nad vama.” Poslušajte! “On ne može podnijeti da bude dugo u društvu onih koji razmišljaju i razgovaraju o Božjoj ljubavi.” To mi se jako sviđa. “Na ovaj način um jača. Moralne snage se uvećavaju kad razmišljamo o Kristovoj dobroti, ljepoti, milosti i ljubavi. Ako svoj um vježbate na ovaj način, bit će prirodno da na svakom koraku pitate: ‘Je li ovo Gospodnji put? Hoće li Isusu biti drago ako to učinim? Hoću li ovim ugoditi sebi ili mojemu Gospodinu?'” Dragi prijatelji, kod svakoga tko tako govori Sotona zna da gubi vrijeme u nastojanju da ga navede da popusti kušnji. Od odlazi i nalazi nekoga tko jadikuje i kuka i govori o svim svojim slabostima i obeshrabrenjima jer zna da će kod takvoga uspjeti. Molim vas, brate i sestro, koristite ovaj zakon. On je moćno napadačko oružje. Govorite o Isusu (YI, 1. siječnja 1856.) Govorite o Isusu, radujte se, i on neće moći ostati u vašoj blizini. Vi znate da Pismo veli: “Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas!” (Jak 4,7.) A najbolji način da ga otjerate jest da hvalite Boga za Njegovu silu i pobjedu koju vam osigurava u Kristu Isusu. On ne podnosi da čuje kako itko tako govori. Uostalom, evo jedne rečenice koju volim koristiti: Podsjetite ga da je poraženi neprijatelj. (Amen.) Rado govorim: “Bože i Oče, hvala Ti što je Isus Krist satro glavu zmiji pa je sada smrtno ranjeni neprijatelj; a zbog toga što ga je Isus pobijedio, on mi ne može ništa.” Mislite li da će se Sotona zadržavati i slušati takve riječi? “Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas” ako budete tako govorili. Vi mu se možete oduprijeti i otjerati ga. Kad ste izloženi kušanju ovo je odlično ofanzivno oružje. U Svetom pismu, da, imamo opisanu bojnu opremu kršćanina. Većina opreme je obrambenog karaktera. Ali ima jedno napadačko oružje. Koje? Mač. A što je taj mač? To je Riječ Božja. (Heb 4,12.) Koje je najbolje oružje kad smo izloženi kušanju? “Pisano je …” (Mt 4,4.) Zamijetite, dragi prijatelji, da naš Primjer, Isus Krist, nije samo citirao Pismo u svom pamćenju; On ga je citirao svojim ustima. Pratite me? Zašto? Jer Sotona ne može čitati misli i zato što prema zakonu recipročnog utjecaja što Isus radi za sebe? Jača i osnažuje svoju vjeru u Oca. “Pisano je …” (Mt 4,4.) Citirajte Pismo kad ste izloženi kušanju. Ne čudi što je David u Psalmu 119,11 rekao: “U srce pohranih riječ tvoju da protiv tebe ne sagriješim.” Što znači pohraniti Božju Riječ u srce? Što to znači? Naučiti je napamet. Dragi kršćani suborci (18MR, str. 257.3) naoružajte se Pismom učeći napamet Sveto pismo. (CT, str. 137.2) Kad ste izloženi kušanju, izvucite Mač i upotrijebite ga protiv neprijatelja. Glasno citirajte: “Pisano je …” Prednost što ste ga pohranili u pamćenju jest što je trenutno dostupan. Treba li vam mnogo puta trenutna pomoć? Svakako. Isus bi u pustinji bio u nevolji da je, izložen kušnji, rekao: “Čekaj malo, Sotono, postoji jedan tekst … Ne mogu ga se baš sjetiti, ali znaš …” Prijatelju moj, pohrani ga u svoje srce da bi bio trenutno dostupan da ga upotrijebiš protiv neprijatelja; trenutno dostupan. Review and Herald, 8. travnja 1884: “Postoji lijek za sve vrste kušnji.” Trebao sam čuti neki “amen” na ovo. (Amen.) Uostalom, postoje samo tri vrste kušnji. Pa znate koje su. Požuda tijela, požuda očiju, ponos života – samo tri. (1 Iv. 2,16) Ovdje ne govorimo o mnoštvu varijacija u kušanju. “Postoji lijek za sve vrste kušnji. Mi nismo prepušteni sebi da bismo se svojom ograničenom snagom borili protiv sebe i svoje grešne naravi.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) “Isus je naš silni pomoćnik, potpora koja nikad ne iznevjerava. … Um treba biti u ogradama suzdržavanja, ne treba mu dopustiti da luta. Učimo ga da se bavi Božjom Riječju i plemenitim mislima koje uzdižu. Dijelovi Pisma, zapravo cijela poglavlja, mogu se učiti napamet i ponavljati u trenucima kada Sotona dođe sa svojim kušnjama.” Eto, to je. “U trenucima kad Sotona pokušava navesti ljudski um da se bavi zemaljskim stvarima i zadovoljavanjem osjetila, najbolji način opiranja je ‘Pisano je …'” “Pisano je …” (Mt 4,4.) Izvucite ovo moćno oružje. Upotrijebite ga protiv njega. Evo još jednog oružja; upotrijebite ga: pjesmu. Što? Pjesmu. Je li pjesma oružje? Da, i to odlično. Psalam 105,2.3:”Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova čudesa! Dičite se svetim imenom njegovim neka se raduje srce onih što traže Jahvu!” Dragi prijatelji, jedan od najboljih načina da se odupremo kušnji je iskusiti činjenicu da “radost Jahvina vaša je jakost” (Neh 8,10.) To je jedan od najboljih načina povećanja radosti u Gospodinu. Pjevati pjesme hvale Njemu. Amen? (Amen.) Pjevajte hvale Njemu. Činite to glasno i to će biti veliki blagoslov. Odgoj, str. 149. Evo primjera našega Gospodina: “Isus je s pjesmom susretao iskušenja u svom zemaljskom životu.” To mi se jako sviđa. Vjerojatno je u pustinji ovaj tekst čak pjevao: “Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu'”; po mojem mišljenju mu je Njegova majka pomogla da uči napamet Pisma (Isusov život, str. 43) (DA 70.1) tako što ih je uglazbila. Svi psalmi su bili pjesme, s namjerom da se uče napamet pjevanjem. Najtoplije preporučujem biblijske pjesme. Ako ne poznajete biblijske pjesme, onda uzmite ova obećanja i molite Gospodina da vam pomogne uglazbiti ih; to će onda biti vaša posebna pjesma, vaše posebno oružje kad ste izloženi kušnji. To je moćno oružje, uvjeravam vas. Put u bolji život, str. 158: “Neka u pjesmi budu izraženi slava i hvala. Kad smo iskušani da govorimo o onome što nas tišti, vjerom podignimo pjesmu zahvalnosti Bogu. Pjesma je oružje …” (Amen.) Ona je oružje. Koristimo ga! Ona je oružje. Neprijatelj ne želi da ih naučite, ali, dragi prijatelji, naučite ih i koristite. Inače se neprijatelj nema čega bojati. 2. Ljetopisa 20,22. Poslušajte što je Izrael iskusio. Unatoč tome što je sve ukazivalo na poraz, oni su krenuli, a na čelu vojske nalazio se pjevački zbor. Bio je to jedan od najneobičnijih načina odlaska u bitku; takvo što ovaj planet još nije vidio. Pjevački zbor vodi vojsku. I što radi? “Kad počeše klicati i pjevati pjesmu pohvalnicu, Jahve podiže zasjedu na Amonce, Moapce i na one iz Seirske gore koji su došli na Judu te biše razbijeni.” Kada je neprijatelj poražen? Kad su počeli pjevati. Probajte, to funkcionira! Amen? Doista funkcionira. Neki od vas bi mogli reći: “Možda to važi za tebe jer znaš pjevati. Ja ne mogu.” U tom slučaju radosno kliči Gospodinu (Ps 100,1.2). Uostalom, u usporedbi s anđelima čak i najbolji pjevači na zemlji su slabi. To ćemo shvatiti kad dobijemo prave glasove. (Rani spisi, str. 72.) (EW 66.1) Ako neznate pjevati, govorite; evo što biste mogli reći. Dobro poslušajte i ponovite sa mnom. Čitamo u knjizi That I May Know Him, str. 16. Želim da to naučite napamet, dragi prijatelji. To je moćno oružje. “Imamo pravo reći: U snazi Isusa Krista bit ću pobjednik.'” Jako mi se to sviđa. Ponovite sa mnom! “Imamo pravo reći: U snazi Isusa Krista bit ću pobjednik.'” Hajde, pokažite veći stupanj osvjedočenosti! Ne želim da samo ponavljate riječi; želim da to kažete cijelim srcem i umom, jer to vjerujete. Hajde! “U snazi Isusa Krista bit ću pobjednik.'” Još uvijek vam ne vjerujem. Mislim da možete bolje. Mnogo bolje od ovoga. Hajdemo! “U snazi Isusa Krista bit ću pobjednik.” Tek se zagrijavate. Ponovimo to još jednom! “U snazi Isusa Krista bit ću pobjednik.” Osjećate li što to čini u vama? Osjećate li? Ponovimo još jednom! “U snazi Isusa Krista bit ću pobjednik.” Dragi prijatelji, ako budemo hodali okolo i to govorili, hoće li Sotoni pasti na pamet da nas kuša? On ne gubi vrijeme na ljude koji govore: “U snazi Isusa Krista bit ću pobjednik.” Nije li to moćno oružje? Amen? (Amen.) Kako je moćno to oružje. Osjećate li što se dogodilo u ovoj prostoriji? Reći ću vam. Manuscript Release, sv. 9, str. 17: “Govorite o hrabrosti, govorite o vjeri i stvorit ćete ozračje nade i radosti.” (Amen.) Upravo smo to učinili. Hoćete li to ponoviti? Kažimo još jednom! “U snazi Isusa Krista bit ću pobjednik.” Ustanimo na molitvu!

Nebeski Oče! Od srca Ti zahvaljujemo za zakon recipročnog utjecaja, i molimo Te, Oče, pomozi nam da koristimo ovo moćno oružje. Pomozi nam da u srce pohranimo Tvoju Riječ, da se istog trenutka možemo prisjetiti: “Tako kaže Gospod …” i da je možemo citirati. Pomozi nam da je možemo uglazbiti i pjevati pjesme koje će postati moćno oružje. Pomozi nam da uvijek držimo na umu da ćemo u snazi Isusa Krista biti pobjednici. Ovo molimo u Isusovo ime. Amen.

Ako želite, možete pratiti prijepis dok gledate video predavanja. Ako ste prekinuli čitanje i ne možete naći dio teksta u prijepisu, kombinacijom tipki CTRL-F (JABUKA-F) unesite riječi koje ste upravo čuli. Pretraga teksta će vas postaviti tamo gdje ste stali. Ukoliko vam se sviđaju ova predavanja i želite nam pomoći da napravimo pdf file koji bi bio dostupan za download, molimo kontaktirajte nas za upute kako to napraviti. Hvala vam unaprijed! Neka vas Bog obilno blagoslovi.

0

Your Cart