Select Page

Izgradnja karaktera je najvažnije djelo ikada povjereno ljudima. U slijedećih sat vremena istražit ćemo našu prednost i odgovornost da razvijemo karakter nalik na Krista. Sjedinimo se u ostvarenju duhovne obnove do koje će nas pastor Stephen Wallace voditi “Iz slave u slavu”.

Dobrodošli opet, dragi prijatelji. Hvala vam što ste ostali. Hvala vam što ste odvojili toliko vremena da ova dva tjedna proučavamo Božju Riječ. Bili ste stalno prisutni, a neki od vas bili ste jako vjerni u tome. Ne znam vas po imenu, ali poznajem vaše lice; bili ste vjerni u dolaženju i ja to veoma cijenim. Zahvaljujem zato Bogu jer to je jasan pokazatelj da Sveti Duh djeluje u vašem srcu i životu – jasan pokazatelj. Kao što znate, za tjelesnog čovjeka nema ništa privlačnog u onome što smo ovdje proučavali. Ništa senzacionalno, ništa zabavno. Jednostavno smo proučavali ono što “kaže Gospodin” o tome da karakterom postanemo slični Kristu. Prema tome činjenica da ste odlučili doći, jasan je pokazatelj da Sveti Duh vrši nešto natprirodno u vašem životu, jer vam daje glad i žeđ (Mt 5,6) za Riječju. (Am 8,12) Hvalim Boga za to i samo vas molim dopustite mu da dovrši ono što je započeo u vama (Kol 1,28). Nastavite i dalje dolaziti k Riječi i proučavati; ustanovit ćete da će vas ona osloboditi (Iv 8,32) i posvetiti jer Isus je Riječ (Iv 17,17). Amen? (Amen.) Njegovo je djelo da nas oslobodi od prirodnog robovanja grijehu, sebi i Sotoni i vrati pod dobroćudnu i blagonaklonu vlast Ljubavi, i preobrazi iz prirodno sebičnih ljudi kakvi jesmo, u drage kršćane koji vole druge (Događaji posljednjeg vremena, str. 142) (LDE 191.4). Takvog Gospodina svakako moramo voljeti. Amen? (Amen.) A vi ga volite. Ovo je naše posljednje zajedničko proučavanje. Naravno da to ne bi trebao biti kraj ovog niza, ali mi moramo završiti jer je vrijeme isteklo. No još jednom vas želim podsjetiti na zakon recipročnog utjecaja i pozvati vas da sa mnom shvatite kako su zbog recipročnog utjecaja između naših misli i riječi, naše riječi vrlo korisne u ispitivanju našega srca. (GW str. 92.109.3) Ponavljam: Pažljivo, objektivno razmatranje onoga što izlazi iz naših usta veoma je korisno da shvatimo što se događa u našem srcu. Važno je ispitati sebe i znati što se događa u našem srcu. Zar ne, dragi prijatelji? Ne mogu dovoljno naglasiti važnost toga, posebno imajući u vidu činjenicu da očito veoma često varamo sebe, a to je upravo karakteristika ove Crkve posljetka. Mi mislimo – što? “Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!” A pojma nemamo da smo “nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol”. (Otk 3,17.) I kao što smo ranije rekli, razlog tomu je što imamo obličje pobožnosti (2 Tim 3,5). Mi vršimo slovo Zakona razmjerno bolje od ikoga drugoga. (Isusov život, str. 127.128.) (DA 173.6-174.2) Što onda zaključujemo? Da smo Božji narod ostatka, spremni i čekamo da Isus dođe. Budimo oprezni! Možda niste ono što mislite, već ste ono o čemu razmišljate. “Jer on je onakav kako u sebi misli.” (Izr 23,7.) To nije lako zbog činjenice da ono što se događa u srcu prirodno oko ne vidi. Za to je potrebno duhovno rasuđivanje. (1 Kor 2,13.14.) Prema tome nije lako znati što se stvarno događa u našoj duši, ukoliko naše oči ne budu pomazane s pomasti za oči (Otk 3,18). A jedan od najboljih načina da saznate kako stoji s našom dušom jest slušati što dolazi iz našeg srca kroz naša usta. To trebamo slušati i to će nam puno toga reći. Pozivam vas da to naučite. I ponavljam, to vam ne mora biti ugodno, ali je potrebno. Duh me potiče da izvršim malu probu. Nemojte se zbog toga srditi na mene. Jednostavno ne želim da itko nastavi sa samopravednom obmanom dok ne bude prekasno da poduzme korake. Ne optužujem nikoga ovdje da je licemjer. Ali znam, zbog prosudbe Vjernog Svjedoka, (Otk 3,14) da među nama ima mnogo licemjera. Jednostavno želim reći vama, kao i sebi samome, da nam je potrebno malo ispitati srce. Amen? Potrebno je da malo ispitamo srce, pa budite voljni da to učinite. Počet ćemo s traženjem pomazanja s pomasti za oči. Vjerni Svjedok nam je želi dati, zar ne? On jasno kaže da ju Laodiceja treba tražiti od Njega. (Otk 3,18.)

Nebeski moj Oče, ponovno dolazim u Isusovo ime za sebe i svoju braću i sestre. Dolazim s pouzdanjem u našeg Starijeg Brata i Njegovu dostojnost. Dolazim prije svega da Te hvalim i da Ti zahvalim. Ne činimo to onoliko koliko bismo trebali. Mi puno molimo, ali ne zahvaljujemo puno. Ti si nas blagoslovio u proučavanju Riječi, i zato smo Ti jako zahvalni. Molimo Te da nas ponovno blagosloviš. Molimo Te, Oče, pomozi nam da ozbiljnije razmotrimo jednostavnu istinu da “iz obilja srca usta govore”. Budući da je to istina, mi možemo puno toga naučiti o svom srcu, slušajući što kazuju naša usta. Pomozi nam da budemo iskreni i objektivni prema sebi u ovom samoispitivanju, i da otkrijemo, ako je potrebno, svaku licemjernost, da bismo, dok je još vrijeme, potrčali križu i dobili novo srce i bili novi. Vodi i usmjeravaj svaku moju misao i riječ dok vodim ovo proučavanje. Ovo molim u Isusovo ime. Amen.

Kao što ste možda primijetili, a to se dogodilo i ranije, prošlu lekciju nismo sasvim dovršili. Ali to je u redu jer je tijesno povezana s predmetom one posljednje. Nadam se da smo svi osjetili veliki blagoslov koji možemo imati ako naučimo vladati jezikom. (2T, str. 315.2) Jesmo li ga osjetili? (Da.) Nadam se da smo svi isto tako vidjeli veliku štetu koju možemo nanijeti sebi, ako ne vladamo jezikom. Koliko je onda važno – ako se nadamo da karakterom postanemo slični Kristu i sazrijemo u svom kršćanskom životu da doživimo istinsko duhovno buđenje – koliko je onda važno da naučimo kako ukrotiti jezik. Amen? Ali Jakov nam u tom pogledu ima nešto za reći, i na prvi pogled to je pomalo obeshrabrujuće. Jakov 3,8 i dalje: “A jezik …nitko od ljudi ne može ukrotiti.” Da li to znači da možemo samo nanijeti štetu u našem kršćanskom životu jezikom koji ne možemo ukrotiti? Znači li to da nikad nećemo žeti blagoslove utkane u slavljenje Boga našim jezikom? (Ima Jedan koji ga može ukrotiti.) Hvala ti. Biblija kaže: “Nitko od ljudi ne može ukrotiti.” Bez Njega ne možemo ništa učiniti. (Iv 15,5.) Ali sa Njim možemo sve. Amen? (Amen.) “Sve mogu u Onome koji me jača!” (Fil 4,13.) uključujući i ukrotiti jezik. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Dobro. Molim vas, pogledajte sa mnom izvor problema, problema neukroćenog jezika. Gdje je izvor problema? Čitajmo malo dalje: “A jezik – zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog – nitko od ljudi ne može ukrotiti. Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene. iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braćo moja, tako događati! Zar vrelo na isti otvor šiklja slatko i gorko?” Naravno, odgovor se podrazumijeva, a glasi: “ne”. Ali zapazite kako je Jakov prepoznao izvor problema. Vrelo. Jasno? Usta su otvor vrela, a iz njega dolaze naše riječi. Međutim ono što određuje kakve će riječi izići je ono što se događa u umu. Je li to jasno? Prema tome, da bismo ukrotili jezik moramo naučiti kako svaku riječ zarobiti poslušnošću Kristu. Moramo naučiti da svaku riječ zarobljujemo na pokornost Kristu. (2 Kor 10,5.) Možemo li to učiniti sami? (Ne.) Mi čak nijednu misao ne možemo pokoriti sebi. Ali s novim srcem, motiviranim ljubavlju i osnaženim Svetim Duhom možete zarobiti svaku misao na pokornost Kristu. Doista možete! Uvjeravam vas da možete. U svakoj Njegovoj zapovijedi nalazi se i sila za njezino izvršenje. Sama činjenica što nas na to poziva po sebi je obećanje da će nas i osposobiti da to učinimo. Svaku misao – i dragi prijatelji, ako svaku misao pokorimo, onda ćemo ukrotiti i svaku riječ. Zašto? “Ta iz obilja srca usta govore!” (Mt 12,34.) “Ta iz obilja srca usta govore!” Testimonies, sv. 5, str. 176: “Grijeh ogovaranja počinje njegovanjem zlih misli.” Eto odgovora! Dragi prijatelji, problem trebamo pratiti natrag od njegova izvora i Božjom milošću naučiti pokoravati svoje misli. A onda, istim tom milošću, pokoravat ćemo i svoj jezik. Tako ćemo ukrotiti jezik. Bit ćemo u stanju ukrotiti jezik. Izreke 4, 23 (Šarić): “Svom brižljivošću čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život!” Ako trebate naučiti upravljati jezikom, morate naučiti upravljati srcem. Review and Herald, 12. lipnja 1888. Uostalom, to je komentar na Davidove riječi u Psalmu 19,14., uvjeren sam: “Moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim. Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!” Kao što vidite, samo Kristovom snagom mogu razmišljanja našeg srca biti omiljena ili prihvatljive riječi naših usta. Ali zahvaljujući Njegovoj sili oboje može biti prihvaćeno. A ako jedno treba biti prihvaćeno, onda mora biti prihvaćeno i drugo zbog zakona recipročnog utjecaja. Poslušajmo komentar Duha proroštva na ovaj redak. Review and Herald, 12. lipnja 1888: “Svatko od nas treba svoj um naučiti da funkcionira u zdravom okruženju i ne smije dopuštati da se bavi onim što je zlo. Psalmist uzvikuje: Moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim. Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!’ Dok Bog djeluje na srce svojim Svetim Duhom, čovjek mora s Njime surađivati.” Tako smo se vratili na ključnu ideju. “Dok Bog djeluje na srce svojim Svetim Duhom, čovjek mora s Njime surađivati. Misli se moraju ukrotiti …” Na što vas to podsjeća? Na Petra: “… opašite bokove svojega uma”. (1 Pt 1,13 – Šarić.) “Misli se moraju ukrotiti, ograničiti; treba ih spriječiti da se ne razvodnjavaju i bave onim što će samo slabiti i opoganiti dušu. razmišljanje srca treba biti besprijekorno ako želimo da riječi naših usta budu ugodne Bogu i koriste onima s kojima se družimo.” Sad vidite kako stječemo pobjedu nad svojim jezikom. Svom brižljivošću čuvaj svoje srce. (Izr 4,23 – Šarić.) Tako učimo vezati svoje misli, pokoravati ih Isusu. Učimo opasati bokove svojega uma. U tome je tajna, prijatelji moji. Ali se trebamo moliti da nam Bog pomogne čuvati i svoj izvor. On će to sigurno učiniti. Psalam 141,3: “Na usta mi, Jahve, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih!” Prijatelji moji, pozivam vas da molite ovu molitvu dok učite kako ukrotiti jezik božanskom milošću i ustrajnim ljudskim naporom. (RH, 6. svibnja 1890.) Oboje je potrebno, trebat će oboje. U kojoj ćemo mjeri upravljati svojim jezikom jasan je, istinit i vjerodostojan pokazatelj naše duhovne zrelosti. Jakov to jasno pokazuje. Upravo zato je slušanje onoga što kažemo i analiziranje onoga što dolazi iz naših usta i te kako važan postupak samoispitivanja (ST, 10. veljače 1890.) za koji smo svi mislili da će se dogoditi na Dan pomirenja. (GC 428.1) Dozvolite da vas podsjetim na ono što smo utvrdili ranije tijekom ovog seminara. Mi smo narod koji treba objaviti vijest. A kakva je to posebna vijest? “Bojte se Boga i dajte mu slavu jer dođe čas suda njegova!” (Otk 14,7.) Svi znamo, vjerujem, da živimo u Dan pomirenja (PH002, str. 25.2), u Danu suda. A što su za vrijeme Dana pomirenja Izraelci činili? Postili su i molili se. Ispitivali su svoja srca da vide je li sve u duši u redu (Lev 16,29-31). Dragi prijatelji, ako je to bilo prikladno i važno za taj Dan, ne smatrate li da bi bilo još važnije za sadašnji Dan pomirenja? Svakako! A koliko malo to činimo. Kako malo pošteno i iskreno ispitujemo svoja srca? (Isusov život, str. 539.540.) (DA 650.5) A ovom ispitivanju srca, zbog činjenice da riječi odjekuju u našem ponašanju, nama se pruža poseban uvid u ono što se događa u našem umu. Ova je temeljna istina izražena u Luka 6,45: “Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi što? zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.” Kao što vidite, ovdje je čitav osnovni problem vezan uz pad čovjeka u grijeh, odnosno njegove posljedice. Naši praroditelji jeli su sa stabla spoznaje dobra i zla. (Post 3,6.) Spoznaja dobra bila je Božji karakter, a to je bilo sve što je ljudski rod trebao spoznati. Ali kad su jeli zabranjeni plod, spoznali su zlo, a to je Sotonin karakter. Kako možemo znati koji karakter imamo? Je li važno znati koji karakter imamo? Važno je. Možemo li sigurno procijeniti svoj karakter i njegovo stanje pomoću onoga što činimo, svojeg ponašanja? Ne, jer vi možete sve što je ispravno činiti iz pogrešnih razloga. Sjetite se da upravo to znači riječ “mlak”. Sjećate se toga? “Hladan” čini sve što je zlo iz pogrešnih razloga – izvana je bezbožan jer je bezbožan i iznutra. “Vruć” je onaj koji sve što je dobro čini iz dobrih razloga – izvana je pobožan zato što je i iznutra pobožan. A što znači biti “mlak”? Sve što je ispravno činiti iz pogrešnih razloga. “Imaju obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli.” (2 Tim 3,5.) Kad se radi o ispitivanju našeg karaktera, bilo da imamo spoznaju dobra ili zla, bilo da imamo Kristov ili Sotonin um, nije dobro da ga vršimo na osnovi svog ponašanja. Moramo pogledati dublje od toga. Ali znajmo da će nešto neminovno reći istinu o našem karakteru, a to je ono što izlazi iz naših usta, iz navike, svakodnevno. Kako? Iz navike, svakodnevno. Moram to naglasiti. Moguće je da govorite kao kršćanin kad se to od vas očekuje. Recite sami! Moguće je pričati priču kad vas slušaju ljudi koje želite uvjeriti da ste kršćanin. Ali, dragi prijatelji, shvatite da ono što po navici svakodnevno izlazi iz vaših usta jasno pokazuje čime obiluje vaše srce. Čujete li me? Važno je da ovo imamo na umu kad dođe potreba da ispitamo sebe pomoću analize onoga što dolazi iz vaših usta. Nemojte analizirati ono što dolazi iz vaših usta kad ste u subotnjoj školi u subotu ujutro. Čujete li što pokušavam objasniti? Ispitajte sebe na osnovi onoga što izlazi iz vaših usta kad ste kod kuće s obitelji ili kad ste svakodnevno s neobraćenim društvom. Tada to postaje pravi vodič i vjerodostojan pokazatelj stanja vašeg srca. Je li to jasno? Put Kristu, str. 59: Nalazimo se na stranici 82 Radnog lista: “Istina je …”, a to smo ranije primijetili i vjerojatno se nismo ugodno osjećali kad smo čitali prvi put, a vjerojatno se nećemo osjećati ugodno ni kad ovaj put budemo čitali; ali, bilo kako bilo, moramo to pročitati. “Istina je da se netko može naizgled besprijekorno ponašati i bez Kristove obnoviteljske sile.” Vi možete imati obličje pobožnosti, a da ste se odrekli njezine sile (2 Tim 3,5.) da mijenja srce. Prava sila Evanđelja mijenja nas tamo gdje smo zaista. A gdje je to? “On je onakav kako u sebi misli.” (Izr 23,7) Pravo Evanđelje mijenja nas iznutra prema vani. Krivotvorina nas mijenja izvana, ali nikad ne prodire unutra. To je samo prilagođavanje ponašanja potaknuto sebičnošću. “Istina je da se netko može naizgled besprijekorno ponašati i bez Kristove obnoviteljske sile. Želja za utjecajem u društvu i poštovanjem drugih može nekoga navesti da živi urednim životom. Samopoštovanje može nas navesti da se čuvamo zla. I sebično srce može činiti velikodušna djela.” Znakovito. Sve dobre stvari, ali iz pogrešnih razloga: sebičnog srca, sebičnost je pobuda. Kako onda možemo znati stanje svog srca? Moramo postaviti sljedeća pitanja: “Kome pripada naše srce?” Prije toga još je jedna rečenica: “Kako onda možemo ustvrditi na čijoj smo strani?” Prvo pitanje: “Kome pripada naše srce?” Sljedeće nam pitanje pomaže odgovoriti. “Kome su posvećene naše misli?” Kao što znate, ono što najviše volimo o tome i najviše razmišljamo. Ali kako možemo reći o čemu najviše razmišljamo? Sljedeće pitanje. Odjednom napuštamo neopipljivo područje uma i prelazimo na područje ponašanja. Kako glasi sljedeće pitanje? “O kome volimo razgovarati?” Kao što vidite, ono što se događa u izvoru sada izlazi iz usta. Sada smo u stanju bolje vidjeti što se događa u području uma. Opet moramo analizirati što izlazi po navici, svakodnevno. “O kome volimo razgovarati?” Kako vidite, prijatelji, ako stvarno želite znati koga štujete, slušajte što govorite. Na engleskom to u stvari znači “dostojan štovanja”. Ono što štujemo tomu pridajemo najveću vrijednost. Ono što smatramo najvrednijim svojeg vremena, energije, svih resursa, svega jest ono što štujemo. Što štujete? Poslušajte što govorite. “Ta iz obilja srca usta mu govore.” (Lk 6,45.) Ono što najviše volite, što smatrate najvažnijim, najvrednijim u životu, o tome ćete neminovno najviše govoriti. Tako je. Kad sjednemo i analiziramo što je najomiljenija tema našeg razgovora, to će nam puno pomoći da otkrijemo možda skriveno idolopoklonstvo u svom životu. Ako najviše volimo Isusa … Slijedite me, ali logično to ne možete zanijekati. Ako doista najviše volimo Isusa, o čemu ćemo voljeti razgovarati? O Isusu, naravno. “Ta iz obilja srca usta govore!” (Mt 12,34.) Pitajte sebe: “O kome stvarno najradije govorim?” O Isusu? Vi znate da većina od nas nerado govori o Isusu. Nekako se stidimo govoriti o Njemu. Neka bi nam Bog oprostio! Neka bi nam pomogao da ga toliko volimo i onda ako nas odbiju zbog toga što govorimo o Njemu, nećete moći prestati jer ga suviše volite. Poslušajte što govorite! Što je u vašem srcu? (RH, 9. travnja 1889.) Stavite uho na otvor koji je izravni kanal kroz koji izlazi ono što se događa u izvoru i slušajte. Slušajte objektivno, analitički. Slušajte iskreno: što izlazi? Southern Watchman, 5. prosinca 1899: “Spasitelj koji živi u srcu uvijek se otkriva riječima.” Jeste li čuli ovo? Ako Krist nastava u nama, što će se otkriti u našim riječima? Je li Krist u vama, nada slave? (Kol 1,27.) Što, zapravo, izlazi iz vaših usta? Ovo je pitanje koje moram postaviti vama, ali i sebi. U Southern Watchman, 21. studenoga 1905. našao sam sljedeće: “Braćo moja i sestre, kako koristite dar govora? Jeste li naučili vladati jezikom tako da uvijek sluša naloge prosvijećene savjesti i svetih osjećaja? Je li vaš razgovor oslobođen lakoumnosti, oholosti, zlobe, prijevare i prljavštine? Jeste li bez krivice pred Bogom? Riječi imaju silu. Ako je moguće Sotona će zadržati jezik u svojoj službi. Sami po sebi ne možemo vladati ovim nemirnim udom. Naša jedina nada je božanska milost. Gdje god je čistoća srca i plemenitost karaktera, oni će se otkriti u čistoći i plemenitosti postupaka i govora.” “Oni će se otkriti.” Da li ono što izlazi iz vaših usta otkriva čistoću srca i plemenitost karaktera? Jakov je to veoma jasno rekao u 1,26 (Šarić): “Ako li tko misli da je pobožan, a ne zauzdava svoga jezika, nego vara svoje srce, njegova je pobožnost isprazna.” Oho! Sveto pismo je ponekad veoma oštro. Zar ne? Ono u stvari pokazuje pravo stanje. Isprazna pobožnost! Dragi prijatelji, ako naša zajednica s Isusom Kristom nije dovoljna da nas osposobi za vladanje jezikom, onda u stvari nemamo zajednice s Njim. Pavao ne kaže: “Sve mogu, osim da vladam svojim jezikom, u onome koji me krijepi.” On kaže: “Sve mogu” – Kako? “Sve mogu u onome koji me krijepi.” (Fil 4,13 – Šarić.) Prema tome, ako stvarno imamo spasonosnu zajednicu s Isusom Kristom, imat ćemo dovoljno snagu, dovoljno milosti da vladamo svojim jezikom. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Ne možete ovo nijekati, jer biste u tom slučaju tvrdili da Krist nema dovoljno sile da vas osposobi za vladanje jezikom. Možete li to reći? Ja ne mogu. Kao što vidite, problem nije u nedostatku sile. Problem je u našem nedostatku oslanjanja na nju. Moramo doći u stanje kad smo stalno ovisni o Isusu Kristu. U Njegovoj sili možemo vladati ne samo svakom mišlju, već i svakom riječju. Možemo. Ali da biste to doživjeli, morate prvo vjerovati. Morate vjerovati; za to je dovoljna Njegova milost. (2 Kor 12,9.) Kao što vidite, naša kršćanska zrelost, naše rastenje u Kristu, uvijek će se pokazati u sve većem, dosljednijem i stalnom vladanju našim jezikom, dok na kraju ne budemo imali potpunu i dosljednu vlast nad onim što izlazi iz naših usta. I ponovno je u tome jasan Jakov u 3,2: “Doista, svi mnogo griješimo. Ako tko u govoru ne griješi, savršen je čovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo.” Kao što vidite, mi možemo biti savršeni, možemo biti zreli u Kristu, ako uzrastemo do mjere uzrasta punine Kristove (Ef 4,13), do čovjeka savršena, a to će se vidjeti u stalnom vladanju jezikom. Naučit ćemo ga zauzdati i ukrotiti. Uostalom, razlog što Jakov uzima jezik kao tjelesni ud da bi pokazao vladamo li cijelim tijelom ili ne, jest što je jezik najteže kontrolirati. Zar nije tako? On je najnesigurniji i ima najbližu i neposrednu vezu s mozgom. Tako je lako u trenutku izgubiti vlast nad njim. Ali kad naučimo, Kristovom milošću i Njegovom ljubavlju, vladati jezikom, onda vladamo i cijelim tijelom, a to je što Jakov kaže. Tada “upravljamo svaku misao na poslušnost Kristu” (2 Kor 10,5 – Šarić). Dovesti svaku riječ u poslušnost Kristu, to je prava kršćanska zrelost. Evo kako to povezuje Duh proroštva. In Heavenly Places, str. 270: “Kad se nađemo u nepovoljnim okolnostima kad se naši prirodni osjećaji uznemire, i kad im želimo dati oduška, onda je na kušnji naša vjera; onda trebamo pokazati Kristovu krotkost i blagost. Nijednom riječju …” Čime to, prijatelji moji? (Nijednom riječju.) “Nijednom riječju nemojmo izraziti osjećaje prirodnog srca.” To je visoko mjerilo, zar ne? Molim vas, nemojte se pomiriti s nekim nižim mjerilom. “Nijednom riječju nemojmo izraziti osjećaje prirodnog srca.” A onda citira naš tekst: “‘Ako tko u govoru ne griješi, savršen je čovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo.’ (Jakov 3,2) – cijelog čovjeka. Ono što želimo jest da budemo pod Isusovom kontrolom …” Želim čuti više od jednoga “amen”. Dat ću vam još jednu priliku. “Ono što želimo jest da budemo pod Isusovom kontrolom …” (Amen.) “Oslonite se na ruku Beskonačne Sile govoreći: “Poći ću Bogu takav kakav jesam i moliti ga da mi dade pobjedu. Bit ću pobjednik u svemu zbog onoga koji me ljubi.” Volio bih da to ponovite sa mnom. “U Kristovoj sili bit ću pobjednik.” (TMK, str. 16.5) Pošto to sada znate, ponovit ćemo; kažite to tako kao da to doista mislite. “U Kristovoj sili bit ću pobjednik.” Tako je! Prijatelji moji, Njegova je snaga dovoljna. Vi možete pokoriti svoje misli i riječi snagom Isusa Krista. Bez Njega ne možete ništa učiniti (Iv 15,5), a “sve mogu u onome koji me krijepi”. (Fil 4,13 – Šarić.) Mogu vladati svakom svojom misli, svakom svojom riječi. Vjerujete li to? (Da.) Ne zaboravite da je vjera bez djela mrtva. (Jak 2,20.) Neka nam Bog pomogne da svoju vjeru dokažemo kroćenjem jezika. Neki mogu biti razočarani zbog potrebe da moraju svoj jezik zauzdati u toj mjeri da ni jednom riječi ne daju oduška svojim prirodnim osjećajima. Neke to stvarno može zbuniti. Testimonies, sv. 1, str. 307: “Neki su me pitali: Zar moram stalno biti na oprezu i suzdržavati se?'” U odgovoru je rekla: “Pokazano mi je da je najveći posao koji trebamo obaviti ispitati vlastito srce i ljubomorno bdjeti nad sobom. Nastojmo upoznati svoju slabu točku, a zatim bdijmo nad njom. Moramo potpuno ovladati svojim duhom. Ako tko u govoru ne griješi, savršen je čovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo.'” Dragi prijatelji, trčimo k cilju. (Fil 3,14.) Visoko je to mjerilo. Ali iz ljubavi prema Kristu i u sili Svetog Duha moramo dostići ovo mjerilo ako želimo biti među 144.000. (MaranAtha, str. 239.8) Koja je jedna od njihovih ključnih karakteristika? Otkrivenje 14,5: “Na ustima se njihovim laž ne nađe, neporočni su.” Neka bi nam Bog pomogao. Čujem li neki “amen”? (Amen.) Želim javno priznati da još nisam dostigao, da nisam savršen. (Fil 3,12.) Ali vam isto tako želim reći da iz ljubavi prema Kristu trčim k tom cilju. (Fil 3,14.) Pratite me u tome? (Amen.) Zahvaljujući Kristovoj ljubavi možemo postići stanje kad ga nećemo pogrešno predstaviti ni jednom riječju. Neka bi nam Bog u tome pomogao. Ako smo doista Kristovi, On je Gospodin Pravda naša (Jer 23,6). Ne zaboravimo to. A Njegova vladavina će se neminovno očitovati u upravljanju našim jezikom. Točno? Ako tvrdite da je sve pod Kristovom vladavinom, a vaš jezik uopće nije pod kontrolom, onda vlastitim jezikom niječete da je to tako. Um, karakter i osobnost, str. 542: “Ti ne možeš nikad pretjerati pazeći na ono što govoriš, jer riječi koje izgovaraš pokazuju koja sila upravlja tvojim umom i srcem. Ako Krist vlada u tvojem srcu, tvoje će riječi otkrivati čistoću, ljepotu i miris karaktera izgrađenog i oblikovanog po Njegovoj volji. Ali Sotona je nakon svojeg pada postao opadač braće, pa se i ti moraš čuvati da ne pokažeš taj isti duh.” Eto, to je razlog što sam tako nesretan kad vidim koliko ima kritiziranja i ogovaranja među nama kao narodom. Mi time jasno niječemo svaku tvrdnju da smo pod Kristovom vlašću. Ako kritiziramo i ogovaramo, onda pokazujemo da smo pod tiranijom grijeha, sebe i Sotone jer pokazujemo njegov duh. On je tužitelj braće. (Otk 12,10.) Zar ne? Znajte, zbog toga osjećam veliki teret, jer smo već ranije rekli da je obilježje samopravednosti kritizirati i ogovarati, jer se stalno morate uvjeravati da ste pravedni, a to činite tako što ističete da ste mnogo bolji od drugih, ukazujući na sve njihove pogreške. Upravo je to razlog da među nama kao narodom vlada ova pošast samopravednosti i samoobmane, ova pošast kritiziranja i ogovaranja. Prijatelji moji, pozivam vas u ime Krista, riječima koje su nam povjerene da ih objavimo svijetu: “Bojte se Boga i dajte mu slavu”, posebno svojim jezikom, “jer dođe čas suda njegova!” (Otk 14,7.) Budimo svjesni uloge koju naše riječi imaju na sudu. Poslušajmo što kaže sam Isus u Mateju 12,36.37: “A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji. Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi.” Ovo je svečana izjava i potječe izravno od Isusa. Neki od vas mogli biste sada reći: “Ovo zvuči kao pravednost po djelima … Pravednost po djelima mojeg jezika, a to su riječi.” Zar nam Isus stvarno kaže da kad sve bude rečeno i učinjeno, na kraju bit ćemo opravdani na osnovi svojih riječi? Je li nam On to kaže? Pazimo, shvatimo: Mi smo pravedni, dragi prijatelji, samo vjerom u Riječ i ono što je On učinio za nas. (Amen) Ali vjera u Riječ će se uvijek očitovati u našim riječima. Vjera bez djela je mrtva, a ovdje Pismo ne citiram pogrešno; govorim o djelima jezika. “Vjera bez djela je mrtva” (Jak 2,20), ali djela jezika su riječi. … Pratite me? Pa ako imamo spasonosnu vjeru u Riječ, naše će riječi to pokazati. Ako to naše riječi ne pokažu, onda ne vjerujemo u Isusa; a ako ne vjerujemo u Isusa, ne možemo biti opravdani vjerom. Pratite me? Upravo je to razlog što će na sudu biti naša djela; ne zato da bismo se njima opravdali, već naša djela potvrđuju iskrenost naše vjere u Kristova djela. Možete li ovo razumjeti? Ovo je vrlo važno da razumijemo. Mnogo je onih koji nas optužuju, zbog našeg shvaćanja istražnog suda, da smo legalisti koji uče opravdanje djelima. Ne, ne naših – Njegovih. Njegova nas djela spašavaju i naša vjera u Njegova djela. Ali vjera koja spašava nikad nije sama. (Amen.) Ona uvijek radi; ona se očituje, a posebno će se očitovati u djelima jezika, u našim riječima. Pratite me? (Da.) Upravo se zato naše riječi ispituju na sudu, jer ono što izlazi iz naših usta ili potvrđuje ili niječe tvrdnju da imate spasiteljsku vjeru u Isusa. Imam jedno pitanje za vas. Ima li Isus dovoljno dokaza u savršenom izvještaju svega što je ikad izišlo iz naših usta; ima li dovoljno dokaza da potvrdi vašu tvrdnju da imate vjeru u Njega? Ne morate na to javno odgovoriti, ali to učinite u sebi. Oslonite se, dragi prijatelji, na dragocjeno obećanje “ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe.” (1 Iv 1,9.) Njegova će krv pokriti izvještaj o lošim riječima koje su potekle iz naših usta; ali ne zaboravimo da iskreno pokajanje neminovno vodi reformaciji. (Amen.) Pratite me? Ne možete se stalno kajati, a da istom milošću koja vam oprašta, ne nadvladate nemirni jezik. Čujete li me? (Amen.) Ako zaista vjerujete da je Njegova milost dovoljna da vas oslobodi plaće grijeha, onda ćete isto tako vjerovati da je Njegova milost dovoljna da vas oslobodi njegove sile. (2 Kor 12,9) Ista je to milost. Milost koja vas oslobađa osude, oslobodit će vas i vlasti. Amen? (Amen.) Prijatelji moji, ako svojim riječima ne dokažemo da smo vjerovali i primili Njegovu milost, onda dokazujemo da nismo vjerovali i primili ni Njegovu opraštajuću milost. (Tako je.) Ne možete tvrditi da to nije tako. Ne možete imati opraštajuću milost bez osposobljavajuće milosti. Ista je to milost. Jakov 2,7: “Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi.” Mi se spašavamo vjerom, a ne djelima, ali vjera koja spašava uvijek radi. (Amen.) Zato se na sudu iskrenost vaše vjere mora potvrditi vašim djelima. Vi se njima ne opravdavate, već potvrđujete svoju tvrdnju da ste opravdani vjerom u Njegova djela. Je li to jasno? Želim da to bude sasvim jasno. Pogledajte sada kako su vjera i jezik nerazdvojni u vjeri koja treba postati spasonosnom. Ovo je veoma zanimljivo; nemojte to propustiti. Rimljanima 10,9: “Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.” Zapazimo dvije stvari. “Ako” – što? “ustima ispovijedaš “, i uz to “srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.” Zar nije dovoljno vjerovati srcem? Ne. Zašto? “Vjera bez djela je mrtva.” (Jak 2,20.) Koje će prvo djelo učiniti spasonosna vjera? Priznati ustima. Pratite me? Zato sljedeći, deseti redak, kaže: “Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.” Čujem li neki “amen”? (Amen.) Kao što vidite, srcem vjerujete da je Krist Gospodin pravda vaša. (Jer 23,6) Ali ako je to iskrena vjera, vaša će usta dati dokaza da On gospodari i vi ćete to priznati svojim ustima. Upravo će zato razbojnik na križu biti u nebu; razmislite o tome. Hoće li razbojnik na križu biti u Nebu? Hoće. Isus je rekao: “Zaista ti kažem danas, bit ćeš sa mnom u raju!” (Lk 23,43.) Kojim je djelima potvrdio svoju vjeru? Što je vidio u Isusu dok je visio na križu? Gospodina … ” … sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.” (Lk 23,42.) On je jedini od cijeloga mnoštva u Njemu vidio Gospodina. Čak ni učenici nisu na to bili spremni. (Isusov život, str. 622.) (DA 750.3) Njegova je vjera bila živa. Zar ne? Nju je očitovao priznanjem svojih usta. Priznao je Isusa Gospodinom. Priznao ga je Mesijom. “Sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.” (Lk 23,42.) Bila je to ogromna vjera. Po svemu sudeći ovdje je bio čovjek prezren i odbačen od ljudi (Iz 53,3), a po svemu sudeći odbačen čak i od Boga (Iz 53,4), izbijen, izranjen, koji krvari, a ovaj razbojnik vjerom gleda preko svega toga i u Njemu prepoznaje Mesiju, pored njega je Božji Sin (Slava Bogu, aleluja!) i smatra ga Gospodinom. Dragi prijatelji, nitko se od nas neće spasiti ako ga ne priznamo “Gospodinom”, i naš jezik ne prizna Njegovu vlast. (Amen.) Znajte da ovo nije jedna od mogućnosti. Matej 10,32: “Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.” Čujete li kako je svečana ova istina? Ako svojim ustima ne priznamo gospodstvo Isusa Krista, Njegova nas usta neće priznati pred Ocem. Zašto? Zato što mu to nismo dopustili. Zašto? Zato što ne može biti Pravda naša pred Ocem ako nije naš Gospodin ovdje na zemlji. A Njegova vladavina će se očitovati u onome što izlazi iz naših usta. Dragi prijatelji, poslušajte me drugovi Laodicejci! Upravo zato Isus kaže, ako se stvari ne promijene, On će nas morati povratiti iz svojih usta. (Otk 3,16.) On će nas morati prestati priznavati pred Ocem, ako ga Njegov narod ne počne priznavati pred ljudima. Shvatite da je i te kako važno ovo o čemu govorimo. Molim vas! Isus dolazi, prijatelji moji! (Amen.) “Bojte se Boga i dajte mu slavu jer dođe čas suda njegova!” (Otk 14,7.) Naučimo ga priznavati svojim jezikom. Što će se dogoditi kad On dođe? Prignut će se svako koljeno i svaki jezik priznat će da je Isus Krist Gospodin. (Fil 2,10.11.) Kada On dođe svaki će to jezik priznati. Ali dragi prijatelji, tragično je što će velika većina jezika odati priznanje sa zakašnjelim kajanjem. (MaranAtha, str. 343.1) Dao Bog da to učinimo s oduševljenom radošću. (MaranAtha, str. 343.2) To ćemo moći učiniti samo ako Ga ovdje naučimo priznati svojim jezikom. Moja braćo i sestre, molim vas, Priznajte da je Isus Krist Gospodin. Priznajte ga svojom pravednošću da biste mogli biti opravdani. Priznajte ga kao svojega Gospodina da biste bili posvećeni. Priznajte Njegovu vlast u tolikoj mjeri da je u stanju ne samo dovesti u pokornost svaku misao u poslušnost Kristu (1 Kor 10,5), već i svaku riječ. (Amen.) To je vaš cilj. Iz ljubavi prema Kristu, trčite k tom cilju. (Fil 3,14.) (Amen.) Ustanimo na molitvu.

Oče i Bože, Tvoja je milost dovoljna. U sili Isusa Krista bit ćemo pobjednici. (Amen.) Bez Tebe ne možemo ništa učiniti. Ali zahvaljujući Kristovoj ljubavi i po Svetome Duhu možemo učiniti sve što od nas tražiš. Pozvao si nas da pokorimo svaku misao, da pobijedimo i ukrotimo svoje jezike. Vjerujemo da je Tvoja milost dovoljna da nas za to osposobi. Gospodine, pomozi našem nevjerju i pomozi nam da potvrdimo iskrenost svoje vjere tako što ćeš govoriti svoje riječi kroz naša usta, da bi na sudu imao dovoljno dokaza da potvrdiš iskrenost naše vjere u Riječ koja je tijelom postala, čija nas pravednost jedino može opravdati. Oče, nalazimo se u času suda. Pomozi nam da naši jezici stvarno potvrde našu tvrdnju da vjerujemo u Isusa. Ovo molimo u Njegovo ime i Njega radi. I neka svatko kaže: Amen.

Ako želite, možete pratiti prijepis dok gledate video predavanja. Ako ste prekinuli čitanje i ne možete naći dio teksta u prijepisu, kombinacijom tipki CTRL-F (JABUKA-F) unesite riječi koje ste upravo čuli. Pretraga teksta će vas postaviti tamo gdje ste stali. Ukoliko vam se sviđaju ova predavanja i želite nam pomoći da napravimo pdf file koji bi bio dostupan za download, molimo kontaktirajte nas za upute kako to napraviti. Hvala vam unaprijed! Neka vas Bog obilno blagoslovi.

0

Your Cart