Ova lekcija nije završen u pdf. Želite li nam pomoći? Radimo na ovom projektu. Ова лекција није завршен у пдф. Желите ли нам помоћи? Радимо на овом пројекту.

Rečeno je, da je izgradnja karaktera najvažnije delo ikada povereno ljudskim bićima. U toku sledećih sat vremena mi ćemo istražiti i našu privilegiju i našu odgovornost da postanemo slični Hristu po karakteru. Pridružite nam se sada u ovom moćnom vremenu lične obnove, dok nas pastor Stephen Wallace vodi ‘iz slave u slavu’.

Mi guramo dalje sa našim sistematskim proučavanjem- korak po korak, najvažnijeg dela ikada poverenog ljudskim bićima; a šta je to? Vi koji ste tu bili od početka. Šta je najvažnije delo ikada povereno ljudskim bićima? Šta je to? Izgradnja karaktera. Da, zaista. Šta? Misliš li, važnije i od zadobijanja duša? Pa da. A zašto? Jer mi nikako ne možemo uspešno raditi to veoma važno delo zadobijanja duša, dok ne uradimo najvažnije delo- izgradnje karaktera. Amin? Vidite, naša efikasnost u zadobijanju duša je proporcionalna našoj sličnosti Hristu po karakteru. Želim da čujem bar jedno ‘amin’. Daću vam drugu šansu. Naša efikasnost u zadobijanju duša je proporcionalna našoj sličnosti Hristu po karakteru. (Amin) Hvala vam.

Vidite da, ono što nas čini ljudima koje Gospod može da upotrebi, da bi privukao druge u spasonosnu zajednicu sa Njim, je dozvoljavanje Gospodu da nas učini Njegovim predstavnicima punim ljubavi. Amin? Jer je to Hristova ljubav što privlači, i ako ta ljubav kroz nas ne privlači, ne možemo očekivati neznabošce da dođu. Kao što i onaj odeljak u Pismu jasno govori u Isa.60:3. Kada će neznabošci doći? Kada vide slavu koja se odražava u nama; a šta je slava? Znam da nam se neko od vas upravo priključio. Dobro došli; a gde ste bili sinoć? Slava’ je biblijski termin za karakter. Tako da kada Biblija kaže, da nas je slava obasjala, ustvari kaže da se Hristov karakter odražava u nama; a kada nas slava obasja, tada će neznabošci doći. Jer će videti Isusov karakter pun ljubavi, a to je privlačno. Da li čujem ‘amin’? To je ono što privlači. To nas čini efikasnim u zadobijanju duša. Razvoj karaktera, najvažnije delo, i mi smo proučavali neke veoma važne koncepte u vezi toga. Mi smo započeli tako što smo se uverili da svi razumemo, da se duhovne stvari samo…, šta? … duhovno razmatraju. (1.Kor.2:13,14.) Bez pomoći Svetog Duha, dragi prijatelji, mi ne možemo nikako iskusiti oslobađajuću i posvećujuću silu istine. Mi možemo imati intelektualne vežbe, ali brate, sestro, ne daj Bože, da sve ove sate u kojima zajedno proučavamo, imamo samo intelektualne vežbe. Bog teži da mi imamo iskustvo koje menja život. Da li čujem ‘amin’? Želim biti sve više nalik na Isusa, dok provodim ovo vreme u proučavanju Božije Reči sa vama. Jeste li sa mnom u ovome?

Želim da budem promenje, obnovom svoga uma. (Rim.12:2.) Želim da budem reprogramiran istinom, ali to se može desiti samo ako primimo istinu pod uticajem Duha Istine- Svetog Duha. Istina nema silu ukoliko nije primljena pod uticajem Svetog Duha. Mi nikako ne možemo biti uvežbani i promenjeni obnovom naših umova, ako ne proučavamo istinu pod uticajem Svetog Duha. Stoga je naša praksa, da pre nego što počnemo… Pre nego… Sećate li se memorijskog uređaja? Kod mene to ‘pali’, nadam se da će i kod vas. Kada god se spremam da otvorim Bibliju, ja to koristim kao potsetnik da moram prvo…, šta? … da otvorim srce. Da otvorim srce. Čujete li kucanje ovog prepodneva prijatelji? Evo stojim na vratima i kucam. (Otk.3:20.) On želi da uđe, ali ne može, osim ako mi…, šta? Osim ako Ga ne pozovemo unutra. On ne ulazi na silu; On čeka naš poziv. On je tu među nama u zajednici, mi to znamo; On je obećao- ‘Gde se dvoje ili troje sakupe u Moje ime, i Ja sam među njima’. (Mat.18:20.) Ali molim vas, nemojte se zadovoljiti sa time. Postarajte se, da je i u vama kao individuama. Postarajte se da otvorite vrata svoga srca. Hoćete li? I dok se molite da vas Duh Sveti blagoslovi svojim prisustvom, pomolite se i mene da upotrebi, hoćete li? Ja ću kleknuti. Pozivam i vas da mi se pridružite na nekoliko trenutaka tihe molitve.

Oče nebeski, u ime Isusa Hrista dolazim u svoje ime, i u ime braće i sestara koji su otkupljeni krvlju; pre svega da Te proslavimo, što nam dopuštaš da Te nazovemo Ocem. Kakva je to samo privilegija. A mi to ne cenimo ni približno koliko bismo trebali, ali Ti nam pomozi da to više cenimo… i da to vrednujemo na osnovu cene koja je plaćena, da bi nam to bilo omogućeno. Neprocenjiva cena. Mi smo Tvoja deca otkupljena krvlju. A to je Tebe koštalo svega, da nam daš tu privilegiju; i mi se radujemo toj privilegiji. Tako je dobro biti Tvoj. Ti se tako dobro brineš o svojoj deci. Zahvalni smo Ti što nas čuvaš kroz ovu sedmicu. Hvala Ti što si nas doveo ovde, da Te zajedno proslavimo. Mi smo se okupili da to uradimo, ali Oče to bi bilo uzalud, osim ako nas Ti ne blagosloviš svojim Duhom. Mi Te ne možemo slaviti u duhu i istini, bez da Duh Istine bude prisutan ovde. Oče mi želimo da proučavamo najvažnije delo ikada povereno ljudskim bićima. Želimo bolje razumevanje naše uloge u izgradnji karaktera sličnog Hristovom. Mi smo prepoznali da ne možemo biti ni efikasni svedoci za Cara, ni podobni građani Carstva, osim ako nemamo karakter sličan Hristovom. Pošto Car uskoro dolazi, i pošto je još malo vremena ostalo, veoma je važno i hitno da marljivo proučavamo i razumemo našu ulogu. Stoga nas blagoslovi izlivanjem Tvoga Duha. Posebno na mene, jer ja imam tu nezasluženu privilegiju da vodim ovo proučavanje Tvoje Reči, i Ti znaš koliko mi je samo potrebna Tvoja pomoć. Ispuni me, moje um, telo i duh. Tvoj sam; trostruko sam Tvoj, po stvaranju, po otkupljenju i po mom ličnom izboru. Stoga molim Te upotrebi me. Dozvoli da budem Tvoj glasnik ovog prepodneva. Učini da govorim ono što Ti želiš, ni više od toga, ni manje. A ono što kroz mene progovoriš, neka nađe put u srca i umove da bi im to moglo promeniti živote. Mi želimo kroz ova proučavanja, a Duhom Istine, da budemo mnogo više nalik Onome koji je Istina- Isusu. U Njegovo ime te molimo. Amin.

Mi polako napredujemo, i sada smo na kojoj strani? Sedmoj, hvala. Lekcija 4, pod naslovom- Bog nam je pokazao svoju slavu. Uzgred, vi koji nemate skripte, dođite popodne i biće vam obezbeđene. Imamo ih tamo u hodniku, i to je za one koji planiraju da redovno dolaze. A mi ćemo vam dodavati još materijala, koji ćete ubacivati u te vaše fascikle, kako budemo nastavili sa proučavanjem. Mi dolazimo da bismo razumeli veoma važnu stvar, koju ću ja sada da ponovim, radi onih koji su nam se tek priključili. Prvi ključni koncept koji smo prepoznali, je taj da je biblijski termin za karakter…, koji? Slava. I to je veoma važno da se zna, jer mi proučavamo šta kaže Gospod na ovu krajnje važnu temu. I ako mislimo da budemo uspešni u tome, moramo razumeti taj termin, koji Bog koristi za karakter. Ta reč- karakter se ne nalazi u King James prevodu Biblije, niti jednom. Nema je tamo, i neko bi mogao zaključiti da Biblija nema ništa da kaže o izgradnji karaktera. Ali ne, to je pogrešan zaključak. Celo Pismo govori o izgradnji karaktera. Ali vi to ne prepoznajete, osim ako ne razumete termin koji Biblija koristi za karakter; a to je slava. Zato je i naziv čitave naše serije- ‘Iz slave u slavu’, ustvari ‘Iz karaktera u karakter’. Tako mi uzrastamo u karakter sličan Hristovom. A druga stvar koja je veoma važna, a koju smo već ustanovili, a to je naša definicija za karakter. Šta je karakter? Hajde, ohrabrite me! Šta je karakter? To su misli i osećanja spojeni. (5T 310.1) Da, odlično, hvala vam.

Vidite, karakter je ono što smo mi zaista. To je nešto mnogo dublje, nego kako mi postupamo; kakvi se pretvaramo da smo. Da li je moguće da se pretvarate da ste nešto, što ustvari niste? Moguće je. A da li je moguće da se to desi čak i kod nas, u našem religijskom iskustvu? Da, moguće je. To se zove licemerje. Moguće je, da se pretvarate da ste hrišćanin, a da to ustvari niste. A šta je to onda, što nas čini onim što zapravo jesmo? Kao što je mudrac rekao- ‘Ono što čovek misli u svome srcu, to je on’. (Prič.23:7.) Ja kažem, srce ukazuje na moj um, jer je to zapravo ono što ta reč znači. To je duša, i ona se odnosi na intelekt i osećanja, misli i osećanja. To je naša definicija za karakter. Svedočanstva 5′, str.310: Misli i osećanja spojeni čine moralni karakter.’ Važan koncept, dragi prijatelji. Od sada, kada god čujete reč ‘slava’, želim da pomislite na karakter, a kada god čujete reč ‘karakter’, želim da pomislite na misli i osećanja spojene. Shvatate li svi ovo? Vrlo je važno. Karakter je misli i osećanja spojeni, i to je ono što nas čini onim što zapravo jesmo. Vidite, upravo zato sam toliko zabrinut kada čujem ljude da govore- Pa dobro, on to može samo da priča, ali želim znati, može li da to i čini?’ Kao da je to konačni i odlučujući test. Dragi prijatelji, imam vest za vas. Vrlo je moguće, ne samo da pričate, nego i da činite, a da niste ni obraćeni. Jeste li me čuli? Vidite, ako vi i ja imamo jaku ego-motivaciju, mi možemo činiti neverovatan posao dovođenja svojeg ponašanja u sklad sa slovom zakona. (Rim.7:6.) Mi možemo i da činimo; da se predstavljamo dobrim. Možemo sve da zavaramo, uključujući i same sebe, da mislimo da smo bogati, obogatili se i da nam ništa ne nedostaje. Za koga je to rekao Istiniti Svedok? Za nas! Za poslednju, laodikejsku crkvu. Kako to, da smo u tolikoj samoobmani? Mislimo, da smo bogati, obogatili se i ne treba nam ništa; a ne znamo, da smo nesrećni, nevoljni siromašni, slepi i goli. To je veoma ozbiljna samoobmana. A zašto? To je stoga, dragi prijatelji, što mi sebe procenjujemo na osnovu površnih kriterijuma. Mi analiziramo naše ponašanje, i ono izgleda relativno dobro, jer mi se eto mnogo bolje ponašamo nego većina… hvala na pitanju… a pored toga mi kao adventisti držimo svih deset zapovesti… To rešava stvar. Ja sam Božiji ostatak, koji spremo čeka Isusov povratak. Budite oprezni. Vi možda niste, ono što mislite da jeste. Ali vi jeste, ono što mislite. Ono što čovek misli u svome srcu, to je on.’ (Prič.23:7.) Dragi prijatelji molim vas, u vrednovanju našeg hrišćanskog iskustva, mi moramo da idemo dalje od analize samog ponašanja. Čujem li ‘amin’? Treba da pogledamo na duh i motive, koji se kriju iza ponašanja, jer zastrašujuća je mogućnost, da činimo sve te dobre stvari iz pogrešnih motiva! Znam o čemu govorim, iz ličnog iskustva; i uzgred zato je meni tako važno ovo, jer sam i sam godinama samo glumio hrišćanstvo. Ja sam M.D. i P.D. A šta je to? To je misionarsko dete i propovedničko dete. Odrastao sam pod staklenim zvonom, i naučio sam kako da pričam i kako da se ponašam, jer se radilo i o očevom ugledu. Dugo vremana sam sve varao, uključujući i sebe. Stoga vas molim, da mi ne zamerite što temeljno kopam po ovoj oblasti. U redu? Vrlo je moguće biti u samoobmani i sedeti ovde ovog prepodneva. Ono što nas čini onim što jesmo… je ono što se odvija između levog i desno uva, gde samo vi i Bog znate šta se dešava. Morate preispitati prošlost, pitajući se šta ja to činim, a šta ne činim, a takođe i zašto činim, a zašto ne činim. Zašto ste ovde danas? Da ste blagosloveni… Zašto ste ovde? Pa, zato što se to od mene očekuje, i znate ovo je sedmi dan, i ja treba da idem u crkvu subotom. To je moja dužnost. dragi prijatelji, moram da vam kažem ovo; ako je svetkovanje subote za vas dužnost, onda je vi ni ne svetkujete. Vidite, istinsko svetkovanje subote je zadovoljstvo onima koji vole Gospoda(ra) subote. Pročitajte to u Isa.58. Ko to uživa u suboti? Oni koji uživaju u Gospodu subote. Ako ste ovde iz bilo kojeg drugog razloga, osim što volite Gospoda iz sveg srca, duše i uma (Mat.22:37.), molim vas znajte da vi i ne svetkujete subotu. Ne zanima me, koliko vaše ponašanje tehnički može biti ispravno. Ne zanima me ako ste možda i mogli da odbijete neki unosan posao, i uzdržali se da ne radite sve te neodgovarajuće stvari na ovaj dan. Ako ne volite Gospoda subote, vi ne držite subotu svetom. Amin. Zadnje je vreme da nam ova realnost privuče pažnju. Da li čujem ‘amin’? Oprostite mi što vam govorim ovako otvoreno, ali dragi prijatelji, ja to radim jer vas volim. Želim da prepoznate svako licemerje, ako ga ima, dok još ima vremena da postanete pravi. Vidite, ono što me stvarno zabrinjava je da će biti gomila savesnih adventista, koji neće otkriti svoje licemerje, sve dok ne bude prekasno; i oni će morati čuti onu vernu presudu- Idite od Mene koji činite bezakonje. nikada vas nisam znao.’ (Mat.23:7.) Šta? Hej čekaj malo, Pa to nisam ja. Zar ne primećuješ, ja svetkujem subotu tolike godine? U stvari, išao sam ja i u subotnu školu. Zar to ne vredi neki ekstra poen? Idi od Mene. Nikada te nisam znao.’ Nikada nisi imao Hristov um. Niti si imao Hristovo srce. Ti si radio ispravne stvari, ali iz pogrešnih motiva; a usput, molim te zapazi, činjenje dobrih stvari iz pogrešnih pobuda, je po Božijoj proceni bezakonje. Neki će biti strašno šokirani i razočarani, kada otkriju da je suviše kasno. Molim vas otkrijte to sada, ako to već treba biti otkriveno. Vidite, mi smo sada u antitipskom danu očišćenja. Pratite li me? Da li neki od vas u to još veruju? Molim se, da je tako. To je deo velike adventističke poruke. Mi smo u antitipskom danu pomirenja; a u tipskom danu pomirenja, šta su to radila deca Izrailjska? Oni su preispitivali svoja srca, da vide da li je sve u redu sa njihovim dušama. (3.Moj.23:27-32.) Ako je to već bilo važno da se radi u tipskom danu, mislite li da je još više važno da se to radi u antitipskom? Mi smo sada u onoj stvarnosti. Mi treba da ispitujemo svoja srca; da li je sve u redu sa mojom dušom? Da li sam zaista hrišćanin… između levog i desnog uva? Ono što čovek misli u svome srcu, to je on.’ O, brate, sestro, Nek nam Bog pomogne! Nek nam pomogne da naučimo šta znači imati um Hristov. Ovo da se misli među vama, što je u Hristu Isusu.’ (Fil.2:5.) Vidite, zato sam zabrinut o… ovom pitanju- On može dobro da priča, ali želim znati može li i da čini dobro?’ A koje je pravo test pitanje? Da li ima prave misli?’ Da li čujem ‘amin’? Da li u privatnosti svoga uma dovodi svoje misli i osećanja u sklad sa duhom zakona, a koji je ljubav?’ To je ono što nas čini hrišćanima. Amin? A uzgred, ako imate prave misli, onda ćete i govoriti prave stvari i činiti dobra dela. Osim što će to odjednom postati iskreno … neće biti lažno; a odjednom će biti i privlačno; a to je ono što vas čini efikasnim u zadobijanju duša. Kada ste osoba puna ljubavi i činite dobre stvari jer volite ljude… Ali, ne da vi dobijete neke zasluge ili neke poene. Vidite, upravo je to razlog zašto okrečeni gobovi, nisu uspešni u zadobijanju duša. Jesu li? Da li su licemeri uspešni u zadobijanju duša? Oni nekada mogu biti i tako divni, spolja. Oni mogu činiti dobra dela. O da, oni mogu dobro pričati i dobre stvari činiti, ali oni nisu ljudi puni ljubavi. Da li volite da provodite dosta vremena sa okrečenim grobovima? Da li volite da živite u komšiluku sa okrečenim grobovima? Ne! A zašto? Jer je jadno živeti sa njima. Oni su teški. Grobovi su teški. Hladni su, i puni su oštrica. A uzgred, ako im se približite, oni imaju i loš miris, a ja tu ne govorim o nedostatku dezodoransa. Nego govorim o mirisu mrtvacu koji se krije iza tog belog kreča, i koji se širi s vremena na vreme Čujete li šta govorim? Odišu sebičnošću, zar ne? Nije ni čudo. Nije ni čudo što naši napori u zadobijanju duša nisu efikasni, kao što bismo mi voleli. Dragi prijatelji, ako se tamo napolju trudimo da zadobijamo duše, iz bilo kojeg drugog razloga osim uzvišene ljubavi za Boga i nesebične ljubavi za druge, mi nikako ne možemo imati pozitivan i privlačan uticaj na izgubljene duše. Ne možemo. A kako mi to postajemo slični Hristu po karakteru? Moramo…, mi to moramo, ako mislimo da budemo ili efikasni svedoci za Cara, ili…, šta? … podobni građani Carstva… Dakle, kako postajemo slični Hristu po karakteru? Gledanjem u slavu Gospodnju. Tačno tako. Pogledajte naš ključni tekst- 2.Kor.3:18. Posmatranjem se preobražavamo. A menjamo se u obličje onoga šta posmatramo. Stoga, ako se mislim promeniti iz slave u slavu…, a uzgred, ko me menja? Šta kaže tekst? Menjamo se iz slave u slavu… transformišemo se iz slave u slavu kao od…, koga? … Božijeg Duha. Samo nas Sveti Duh može promeniti. Ja se ne mogu sam promeniti, nego moram da sarađujem sa Svetim Duhom u tom procesu…, radeći šta? Posmatranjem slave Gospodnje. Vidite, mi se menjamo u ono šta gledamo. Tako kaže i naša himna- Usmeri svoje oči na Isusa.’ I dok Ga gledamo, mi se silom Duha preobražavamo… preobražavamo se u ono što gledamo; i dok gledamo slavu Gospodnju, mi se menjamo iz slave u slavu, stalno rastući u obličje onoga u šta gledamo. Ima li to smisla? Vidite li to? To nas dovodi do veoma važnog pitanja. Kako i gde nam je Bog otkrio svoju slavu? Zašto je toliko važno da odgovorimo na to? Jer dragi prijatelji, samo posmatranjem slave, možemo biti promenjeni. I to postaje imperativ, da razumemo kako i gde nam Bog otkriva svoju slavu, da bismo mogli gledati u nju, i na taj način biti promenjeni. Da li to shvatate? A sada, da ste blagosloveni, treba mi vaš odgovor. Ja sam učitelj. To je sve što sam, samo običan učitelj… i vidite, ja vam neprestano posmatram lica. Meni je potrebno da vidim vaše pozitivane reakcije, da razumete šta govorim, inače, osećam da ću morati sve iz početka. Dakle, dajte mi povratnu informaciju. Kako i gde je otkrivena Božija slava? Želim da vam na nekoliko sledećih predavanja nabrojim sedam mesta… Koliko? Sedam mesta gde Bog nama otkriva svoju slavu; sedam načina na koje nam Bog otkriva svoju slavu. Krenućemo sa brojem jedan, sa vrha liste. Šta… ili bih možda trebao reći ko, vam prvi pada na pamet, a ko otkriva Božiju slavu? Isus Hrist. Amin. Da! Šta Pismo kaže o Isusu Hristu? Kako Ga naziva Jev.1:3? Sjajnost Njegove slave.’ Šta je Isus? ‘Sjajnost.’ Šta to znači? To znači nesmanjeni sjaj. Shvatate li? On nije samo slabi odraz. Nego je… šta? Sjajnost, nesmanjeno sjaj slave Njegovog Oca. A šta je slava? Karakter. Dakle, Pavle nam ovde govori, ovom frazom vrednom pažnje, da je Isus nesmanjeni sjaj slave Njegovog Oca. On je krajnje, najsavršenije otkrivenje Božijeg karaktera. Da li svi shvatate ovo? Želim to samo spomenuti u prolazu, jer ćemo se na to vratiti i posvetiti tome najmanje tri lekcije- o krajnjem otkrivenju Božije slave u Isusu Hristu. To nam sledi krajem ove sedmice, a vi ćete dolaziti na ova proučavanja… Daću vam drugu priliku… Vi ćete dolaziti na ova proučavanja… (Amin) Sjajnost Njegove slave- Isus Hrist. Broj jedan na listi gde i kako nam Bog otkriva svoju slavu. A šta je broj dva? Ovo se često previđa, a ja želim da se pažljivo time pozabavimo. Pomozite mi u ovome. Bog je takođe otkrio svoju slavu u svom zakonu. U čemu? U svom zakonu. Pomozite mi u ovome. Setite se, da smo prošle večeri bili na Sinajskoj gori i slušali razgovor između Mojsija i Boga. To je zapisano u 2.Moj.33, zar ne? U 18-om stihu Mojsije je učinio najznačajniji zahtev. Molim Te pokaži mi Tvoju…, šta? Tvoju slavu. Pokaži mi Tvoju slavu.’ Mojsije je konkretno zatražio da vidi Božiju slavu. Bog mu je rekao, da će učiniti da sve Njegovo dobro prođe pored njega, i da će objaviti svoje ime. Ali zapazite šta mu još Bog kaže da uradi. 31- poglavlje, prvi stih; ovo je veoma značajno: I reče Gospod Mojsiju: iskleši sebi dve ploče od kamena kao one prve.’ A uzgred, šta se desilo sa prvim? On ih je bacio i razbio, kada je video da Izrailjski narod igra oko zlatnog teleta. (2.Moj.32:19.) Iskleši dve ploče od kamena kao one prve, i Ja ću napisati na njima reči koje su bile i na prvima, koje si razbio.’ Veoma zanimljivo. Kada je Mojsije rekao- ‘Molim Te pokaži mi svoju slavu’, Bog je rekao- ‘To sam već jednom učinio…, ali ti si ih razbio… Reći ću ti nešto; donesi mi druge dve ploče, i Ja ću ponovo napisati Moj karakter, Moju slavu.’ Vidite prijatelji, zakon je zapis Božijeg karaktera, a što je Njegova slava. Da li to shvatate? Šta je zapis? Zapis je napisana verzija nečega. Bog nam je definisao u Deset zapovesti svoj karakter- svoju slavu. Želim to da dodatno potvrdim iz Pisma; 5.Moj.5; Okrenite zajedno sa mnom na 5.Moj.5. Uzgred, mi ovde imamo u 5.Moj.5, drugo predstavljanje deset zapovesti. Vi ste svesni toga, zar ne? I da to utvrdimo, stih 21- ‘Nećeš poželeti žene bližnjega svojega’. nećeš…’ itd. To je deseta zapovest. A sada zapazite, šta kaže Mojsije odmah posle deset zapovesti; stih 22: ‘Te reči izgovori Gospod svemu zboru vašemu na gori isred ognja, oblaka i gustog mraka glasom velikim; ništa više ne dodavši. I On ih napisa na dve kamene ploče i dade ih meni.’ Mojsije govori deci Izrailja očigledno povodom deset zapovesti. Pratite li me? Kako je Izrailj reagovao? Kako je Izrailj reagovao? Šta je bio njihov odgovor? Stih 24- ‘I rekoste: gle pokaza nam Gospod Bog naš…, šta? … svoju slavu.’ Šta je slava? Upotrebite egzegetski ključ. Kada god vidite reč ‘slava’, na šta mislite? Na karakter. Karakter. Izrailj je to prepoznao u otkrivenju Božijeg… u Božijem zakonu, oni imaju otkrivenje Božijeg karaktera, Božije slave. Jesu li bili u pravu sa takvom primedbom? Pogledajte stih 28- ‘I Gospod ču glas od reči vaših kada vi govoriste, i reče mi Gospod: čuh glas reči tog naroda, što rekoše tebi. Što rekoše, dobro rekoše.’ Drugim rečima, kada je Izrailj reagovao na Božiji zakon- Bog nam je pokazao svoju slavu’. Bog je rekao- ‘U pravu ste’. Onda je jasno, da je Božija slava otkrivena u Njegovom zakonu. Pratite li me? Sad kada smo to utvrdili iz Pisma, hajde da to potvrdimo i iz nadahnutih komentara Pisma, koje mi uživamo kao narod, spisa Duha proroštva. Pregled i glasnik’ 4. februar 1890. Citat: ‘Zakon izgovoren sa Sinaja je…, šta? … zapis Božijeg karaktera.’ Neverovatna milost’ str.80: ‘Slava Hristova je otkrivena u zakonu, koji je zapis Njegovog karaktera…’ Dragi prijatelji, gde je to Bog otkrio svoju slavu? U Njegovom zakonu… U Njegovom zakonu. Znajte, da ako mislimo da se promenimo iz slave u slavu, moramo gledati u slavu. Amin? Ja vas to podstičem, zbog vas a i Hrista radi, da naučite da gledate u slavu Božiju, koja je otkrivena u Njegovom zakonu. Da li bolje razumemo u ovom kontekstu, kako i zašto je David mogao reći- Kako ljubim zakon Tvoj; po ceo dan mislim o njemu.’ (Psa.119:97.) Znate, ja sam se nekada češkao po glavi i pitao: Davide, šta ti je to toliko privlačno kod Božijeg zakona? Naravno, radi se o mojim danima ‘Pre Hrista’. A uzgred, čujte me… Jedan od najboljih načina da testirate, jeste li zaista obraćeni, je da se iskreno zapitate: Kakav je moj stav po pitanju Božijeg zakona? Vidite, telesni um je…, šta? U neprijateljstvu sa Bogom. Ne pokorava se zakonu Božijem, niti može. (Rim.8:7.) Telesni čovek nije sposoban da iskreno voli Božiji zakon. Vi ne možete voleti zakon Božiji, niti ga ja ne mogu voleti, sve dok Mu ne dozvolim da mi da novo srce, na kome je napisan Božiji zakon; i tada pronalazim, da se desila radikalna promena u mom stavu prema zakonu. Dakle, dok sam se češkao po glavi i govorio- Davide, kako to da si toliko zaljubljen u Božiji zakon? Kako možeš o njemu da misliš po ceo dan? On meni nije privlačan; to je samo jedna lista- ‘nemoj’. Stalno me ograničava, zabranjuje mi da činim ono što zaista volim da činim, a traži od mene da činim stvari koje ja ne želim da činim. Pa to je muka. Ali, to je stav čovekove prirode prema zakonu. Vidite, nema neprijatnijeg iskustva… čujte me, molim vas. Neki od vas ste u ovome, što ću sada ovde identifikovati. Nema neprijatnijeg iskustva u kojem osoba može biti, od pokušavanja držanja telesnog srca u duhovnoj ludačkoj košulji; a zakon je upravo to, ako niste obraćeni. Vaši stavovi prema zakonu su negativni, ali vi možete škripati zubima i na silu mu se pokoravati iz osećaja dužnosti; jer vi morate da mu se povinujete, ako mislite biti dovoljno dobri za Nebo. Ili da čuvate svoj ugled, da bi vas poštovali. Dragi prijatelji, to čak i nije poslušnost. Zašto? Jer je ljubav ispunjenje zakona. (Rim.13:10.) Da li čujem ‘amin’? Ako niste poslušni zakonu iz motiva ljubavi, onda vi i niste poslušni. Znate to već. Vi i niste poslušni. Da biste držali prve četiri zapovesti, morate voleti Boga iznad svega. Da biste držali drugih šest, morate voleti druge kao sebe… … nesebično. A ako to nije motiv, vi niste poslušni. A da i ne spomenemo činjenicu, da nema zadovoljstva u poslušnosti. Vidite, ako je naša poslušnost iz osećaja dužnosti, to je negativno iskustvo. I ono neće postati pozitivno, sve dok nas ljubav ne motiviše na to. Tek tada je to zadovoljstvo. Amin? Kada nekoga volite, vi ne činite ono što oni žele da činite, jer mislite da to tako treba; nego vi činite to što oni žele, jer vi volite da im ugodite. Amin? I nadam se, da ste zato ovde na bogosluženju sedmog dana. Vidite, zakon- zapis Božijeg karalktera, kako to? Dakle, šta je Božiji karakter u jednoj reči? Šta je? Bog je ljubav. (1Jov.4:8.) Bog je ljubav. I naravno onda, šta je zakon u jednoj reči? Ljubav. Jer je on zapis karaktera Božijeg, koji je ljubav. I naravno tada je ispunjenje zakona…, šta? Ljubav. Voleti Boga iznad svega, i voleti druge nesebično, sumira to sve… Jedino to je razumno. Isus to sumira na ovaj način; Mat.22:37 i dalje: Isus mu reče: ljubi Gospoda Boga svojega svim srce svojim, svom dušom svojom i svom misli svojom.’ Stih 38: ‘To je prva i najveća zapovest.’ 39: ‘A druga je kao i ova: ljubi bližnjeg svoga kao samoga sebe. O ovim dvema zapovestima visi sav Zakon i Proroci.’ Ljubav. Vidite, zakon definiše ljubav terminima odnosa. Prve četiri nam govore, kako da ljubimo Boga. Drugih šest nam govore, kako da ljubimo bližnjeg, tj.jedni druge. Vidite na ovaj način… Kada uzmete svetlost i sjajite kroz prizmu, šta se dešava? Ona izlazi u prelepim duginim bojama, mešavini svetlosti. Ako uzmete ljubav i obasjate one kamene ploče izaći će deset zapovesti, mešavina koja je ljubav. Zakon jednostavno definiše ljubav u terminima odnosa… u terminima odnosa. Bog ne samo da definiše ljubav za nas, što je napisano na kamenim pločama, nego nam daje primer ljubavi, na koji da se ugledamo, tako što je poslao svoga Sina da bude oličenje ljubavi. Da li ste čuli, šta sam upravo rekao? On je poslao Sina da bude…, šta? Oličenje zakona. Ako zaista želite da vidite, kako izgleda zakon ljubavi, proučavajte život isusa Hrista. To je ljubav. To je poslušnost zakonu. To tako izgleda. Dragi prijatelji, ako ćemo biti poslušni zakonu, tada će takođe i naši životi biti slični, kome? Isusu. Amin? Ne možete to osporiti. A razlog, da smo blagosloveni, razlog zašto… naši životi nisu slični Hristovom, kao što bi trebali biti je taj, što nismo naučili da budemo poslušni zakonu… iz pravog motiva. Mi pokušavamo da budemo poslušni zakonu iz sebičnih motiva, a to nas čini da smo okrečeni grobovi. Nek nam Bog pomogne, da naučimo da činimo prave stvari iz pravih motiva. (Amin) A tada… tada ćemo postati slični Hristu po karakteru. I tada će biti slasti i pobede i privlačnosti za nas, kada budemo privlačili ljude Isusu. Ali ne pre… ne pre. Kako je anđeo objavio Isusov dolazak na brdima Vitlejema? Koje su reči te veličanstvene pesme koju su pevali? To je zapisano u Luk.2:14: Slava na visini Bogu, a na zemlji mir, među ljudima dobra volja.’ Jeste li čuli, šta nam je ovde rečeno? To je Isus došao da čini. To je oličenje, to je ispunjenje zakona. Slava na visini Bogu’; to su prve četiri zapovesti; a na zemlji mir, među ljudima dobra volja’: to su drugih šest. Vidite to. Isus je oličenje zakona; a da objave tu činjenicu, da je došao to da čini, anđeli su rekli- Slava na visini Bogu, a na zemlji mir, među ljudima dobra volja.’ Vidite, zato se ja uvek trgnem, kada čujem neke od naših evangelističkih prijatelja da kažu- Ma ne treba meni zakon, dajte mi Isusa. Dragi prijatelji, Isus je oličenje zakona. A uzgred, mnogi govore- Ne treba nam zakon, dajte nam Isusa; kao da će se u Isusu sresti sa nižim i lakšim standardom. Izvinite me? Ako mislite da je zakon viši standard… pogledajte u Isusov život! Pogledajte tu beskonačnu, samopožrtvovanu ljubav, koju je On prikazao. To je oličenje zakona. Ako zaista želite visok standard, pogledajte u Isusa. A gledanjem ćete se promeniti. Gledanjem ćete se promeniti. Velika borba’ str.467: Božiji zakon je po svojoj prirodi nepromenjiv.’ Pauza. Bog je isti i juče i danas i… zauvek. (Jev.13:8.) A zakon je zapis Njegovog karaktera. (RH 15.oktobar 1895.) Stoga se on po definiciji ne može promeniti. Da li se svi slažemo? Da li to uključuje i četvrtu zapovest? Naravno da uključuje… dragi protestanti. Ne možete promeniti deset zapovesti, kao što ne možete promeniti Božiji karakter. Božiji zakon je po svojoj prirodi nepromenjiv. On je otkrivenje volje i karaktera njegovog Autora. Bog je ljubav i Njegov zakon je ljubav. Ta dva velika principa su ljubav prema Bogu i ljubav prema čoveku. Ljubav je ispunjenje zakona.’ (Rim.13:10.) Božiji karakter je pravda i istina; a to je i priroda zakona. Psalmista kaže- ‘Zakon je Tvoj istina.’ Sve zapovesti Tvoje su pravedne.’ (Psa.119:142,172.) Apostol Pavle objavljuje: Zakon je svet, zapovesti su svete, pravedne i dobre.’ (Rim.7:12.) Takav zakon, koji je izraz uma i volje Božije, mora da traje kao i njegov Autor. Veoma jasno. Dragi prijatelji, imam ogroman teret, a to je da počnemo da cenimo otkrivenje Božije slave u zakonu. Da bismo mogli zajedno sa Davidom i Hristom da kažemo- Koliko ljubim zakon Tvoj.’ (Psa.119:97.) Insistiram, da nije moguće imati takav stav prema zakonu, sve dok nemamo novo srce. Kada dobijemo novo srce, počinjemo da prepoznajemo da je zbog evanđelja… čujte me sada, molim vas; da je zbog evanđelja zakon ustvari carski zakon slobode. (Jak.2:12.) Dozvolite mi sada da vam objasnim, šta mislim pod tim. Ovo je od presudnog značaja da se razume. Pratite me. Otvorite na 2.Moj.20. 2.Moj.20. Tu imamo izlaganje standarda, koji nam je veoma poznat- deset zapovesti. Recite mi, gde počinju deset zapovesti? 2.Moj.20. Voleo bih da vidim da uzvraćate. Gde počinju deset zapovesti? Treći stih. Da ste blagosloveni, upali ste u moju klopku; a to sam i očekivao; taj odgovor, mislim. Kada odete u hrišćansku knjižaru i tamo nađete poster deset zapovesti, gde one počinju? Nemoj imati drugih bogova uza Me.’ Treći stih… i to je tragično. A zašto je tragično? Jer dragi prijatelji, gde Bog počinje da govori? U drugom stihu. Da li je važno šta to Bog kaže u drugom stihu? Dragi prijatelji, ne mogu da prenaglasim važnost onoga što On kaže u drugom stihu. Vidite, ono što On kaže u drugom stihu je evanđelje, koje se zasnovano na toj izuzetnoj objavi drugog stiha, da mi možemo biti poslušni onome što sledi. A šta to Bog kaže u drugom stihu? Čujte. Šta to On kaže u drugom stihu? Ja sam Gospod Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje Misirske, iz doma ropskoga.’ Čujem li ja to ‘amin’? Da li tu vidite evanđelje? Vidite, Isus nam govori- ‘Ja sam vaš Spasitelj. Ja sam vas izbavio iz vašeg prirodnog ropstva grehu, sebi i sotonji.’ To je ono što predstavlja simbolično ropstvo u Misiru. Ja sam te izbavio. Ja sam vas izveo; vi ste sada Moja deca.’ Zato je to postao carski zakon, i on je carski zakon slobode, jer smo oslobođeni od svog prirodnog ropstva grehu, sebi i sotoni, kroz Isusovu krv. A zatim ono šta sledi, dragi prijatelji, je objava emancipacije. Amin? Molim vas, nemojte dozvoliti da gledate na Božiji zakon negativno. Znate, mi to obično činimo, zar ne? Hajde priznajte. Nemoj ovo, nemoj ono… Nemoj… pa to meni zvuči prilično negativno. Čujte… u Jevrejima je to prosti futur. Vi nećete. Vi nećete! Da, vi ste to činili u Misiru, kada ste bili robovi, ali čujte… Ja sam vas izveo iz Misira. Vi ste slobodni! Vi to ne želite više da činite. Da li čujem ‘amin’? U Misiru ste se klanjali drugim bogovima i njima služili, ali to je prošlost. Izveo sam vas iz Misira; vi to više nećete činiti. U Misiru ste terani da radite i subotom, ali to je sad prošlost. Sada je se sećajte i držite je svetom. U Misiru ste i ubijali i lagali i krali… i žudeli… Ali to je prošlost, vi to nećete više činiti. Oslobodio sam vas! O, pa vi treba da volite takav zakon. Amin? Ali dragi prijatelji, vidite li kako je suštinski taj osnovni uvod? I nemojte ga odvajati od zakona; i kada god vidite poster, uzmite marker i dopišite i ovaj stih. Dajte ljudima šansu da razumeju osnovu, po kojoj mogu da drže zapovesti. Vi ih ne možete držati, ako niste oslobođeni. Ne možete ih držati, ako niste oslobođeni. Jak.2:8 i Jak.1:25 su stihovi gde pronalazimo carski zakon, koji je ustvari zakon slobode. A dragi prijatelji, to je tako važno za svet, ako misle ući u spasonosnu zajednicu sa Zakonodavcem, da prepoznaju lepotu i pozitivnu prirodu zakona; i da ga vide kao zapis Božijeg karaktera. Molim vas čujte, jedan od najboljih i najubedljivijih načina, da pomognemo ljudima da to shvate, je da živimo životom slobodnim od ropstva grehu i da ih volimo. Vidite, poslušnost zakonu nas oslobađa od sebičnosti, ali nas i osnažuje da volimo. Amin? I kada ljudi vide tu slobodu od ropstva sebičnosti, i tu ljubav Hristovu da teče kroz nas, oni su ubeđeni da postoji nešto prelepo i pozitivno i poželjno u Božijem zakonu… i oni žele da dođu pod njegovu upravu, jer i oni žele tu radost, zdravlje, sreću, koju mi prikazujemo. Vidite, naši životi treba da daju neoborive dokaze, da je dobro biti poslušan Božijem zakonu. Amin? Dobro je biti pod upravom Princa ljubavi. To donosi zdravlje, donosi sreću, puninu, harmoniju, donosi mir, radost, jedinstvo. To je ono što poslušnost zakonu čini, ako je to Duhom osnažena i ljubavlju motivisana poslušnost. Čujte, ‘Pregled i glasnik’ 9. mart 1897: Ako bi svet poznao principe uprave Božijeg zakona, i ako bi bili poslušni Njegovim zapovestima, oni bi prepoznali Božiji karakter u zakonu, i ne bi više bili u neprijateljstvu sa Bogom. Ali okretanjem od Božijeg zakona, ljudi nemaju načina da prepoznaju Njegov karakter, i osobine sotonskog karaktera se neguju i gaje.’ Vidite li zašto sotona stalno pokušava da bodri i promoviše negativan stav prema Božijem zakonu? Vidite li zašto on izlazi sa ovim lažnim evanđeljem, koje kaže, da je Isus završio sa zakonom? I koji promoviše ovaj stav- ne treba mi zakon, daj mi samo Isusa. On zna… on zna, da je Božija slava otkrivena u Njegovom zakonu, i on želi veoma da zamrači otkrivenje Božije slave u Božijem zakonu. Ali prijatelji molim vas razumite, da zakon može biti prepoznat kao zapis Božijeg karaktera, samo kada prepoznamo njegovu duhovnu prirodu. Jeste li čuli, šta sam upravo rekao? Želim da to ponovim. Zakon može biti prepoznat i cenjen kao zapis Božijeg karaktera, samo kada prepoznamo i cenimo njegovu duhovnu prirodu. Šta podrazumevam pod duhovnom prirodom? Mislim da se ona odnosi na nešto više od našeg spoljašnjeg ponašanja. Ona ima upravu i nadležnost nad onim što se odvija između levog i desnog uva. Vidite, to je ono što Isus neprestano pokušava da uradi, kada se obraća licemerima. Sećate li se propovedi na gori? Vi kažete, da ako ubijete onda ste krivi. A Ja kažem, ako se gnevite, krivi ste. Šta je Isus tu učinio? On je još produbio zakon, i pomogao nam da vidimo da on ima nadležnost, ne samo nad našim ponašanjem, nego i nad našim osećanjima. Vi možete prekršiti zakon i na nivou vaših osećanja. Da li čujem ‘amin’? Onaj ko mrzi svoga brata je ubica. (1.Jov.3:15.) To je upravo iz Biblije. Zakon je duhovan; a Isus nastavlja i govori- ‘Vi kažete, ako učiniš preljubu, ako uradiš to delo, ti si kriv. A Ja vam kažem, ako pogledaš na ženu sa željom, već si učinio preljubu sa njom.’ Gde? U svom umu… i srcu svom. (Mat.5:28.) Možeš prekršiti zakon između levog i desnog uva, a što se tiče zapovesti- ‘Ne čini preljube’ (2.Moj.20:14.), u privatnosti vaše mašte. Kako to? Jer je zakon duhovan! Eto kako. Ono ima nadležnost, ne samo što se tiče našeg ponašanja… e sada, ono se odnosi i na pojmove ponašanja, ali kada imamo duhovne oči, onda vidimo dublje nivoe. Samo duhovnim rasuđivanjem zakon može postati zapis Božijeg karaktera, i šema izgradnje našeg karaktera. Da li pratite? Kada prepoznamo njegovu duhovnu prirodu, mi vidimo zapis Božijeg karaktera. i tada počinjemo da ga cenimo, kao plan za naš karakter. A zapamtite, izgradnja karaktera je najvažnije delo ikada povereno ljudskim bićima. (Ed 225.3) Ako želite da nešto izgradite, šta vam je potrebno? Hajde građevinci, pomozite nam. Šta je potrebno? Treba vam plan. Imamo li ga? Da. A koji je? Božiji zakon… duhovno razmotren; dok upravlja i ima nadležnost i primenu, na naše misli i osećanja, on postaje šema. Stoga David kaže- ‘Kako ljubim zakon Tvoj; stalno mislim o njemu.’ (Psa.119:97.) On proučava plan. On želi biti sličan Bogu. On želi imati taj karakter… obnovljen u njemu. On želi biti promenjen, obnovljenjem uma (Rim.12:2.), stoga on pokušava da reprogramira svoj um, duhovnim rasuđivanjem Božijeg zakona; a i mi bi to trebali. Amin? Uzgred, Bog nam je velikodušno dao, ne samo plan, nego šta nam je On još dao? Dao nam je i model. Amin? Vidite, svaki dobar građevinac, on želi da ima ne samo plan, nego želi da ima i trodimenzionalni model, kako će građevina izgledati, kada bude gotova. Ko je naš model? Isus Hrist. On je trodimenzionalni zakon. On je zakon, proživljen u ljudskom telu; i to dvodimenzijalno je iznenada postalo trodimenzijalno u Isusovom životu. U gledanju plana i modela mi se…, šta? Menjamo u obličje onoga što gledamo. Brate, sestro, ja vas podstičem u Hristovo ime, da gledate u plan. Amin? Gledajte u plan i u model. Brzo, gde se još otkriva Božija slava? Ona se otkriva u svetinji i njenoj službi. Dozvolite da samo na brzinu dodirnemo ovo. 2.Moj.40.34. … slava Gospodnja je ispunila šator.’ Nekada sam mislio, da je sve što to znači, da je tamo bila sjajna svetlost. Da li je još neko od vas tako mislio? Šta znači reč ‘slava’? Karakter. Dakle, šta nam taj stih govori? Govori nam, da je sve u vezi svetinje- njen nameštaj, njena služba, svaki detalj je kreiran po Božijem planu, da otkriva Njegov karakter. Amin? A šta to svetinja govori neoborivim terminima? Da je Gospod milostiv, žalostiv, spor na gnev, obilan dobrotom i istinom. Da čuva milost hiljadama i da prašta bezakonja, nepravde i grehe, a ne pravda krivoga. (2.Moj.34:6,7.) Božija pravda, kao i Njegova milost je otkrivena u svetinji. Čujem li ‘amin’? Vidite, Bog jednostavno ne čisti greh pod tepih. On oprašta grehe, tako što ih stavlja na bezgrešnu glavu Jagnjeta. Amin? Stoga On može biti pravedan i Onaj koji opravdava one koji dolaze i primaju Isusa- Jagnje Božije, koje je zaklano od postanja sveta. (Otk.13:8.) Sav Božiji karakter je otkriven u svetinji i njenoj službi. O, to bih voleo da još više razradim, ali nam vreme ne dozvoljava. Pogledajte Psa.26:8, za još jednu biblijsku potvrdu: Gospode, omileo mi je stan doma Tvojega, i mesto gde Tvoja…, šta? … Tvoja slava prebiva.’ Amin? Prijatelji, želite li biti promenjeni iz slave u slavu? Onda naučite, da posmatrate slavu u svetinji i njenoj službi. To je predivno otkrivenje Božijeg karaktera. Psa.63:2: Tako bih Te gledao u svetinji, da bih video silu Tvoju i slavu Tvoju.’ Gledajte slavu u svetinji i njenoj službi. Gde se još otkriva slava Božija? U Svetom pismu- Starom i Novom zavetu i ono samo vodi do razuma. Vidite, Biblija je kao prvo i najvažnije izveštaj o Isusu Hristu. Šta Isus kaže o Pismu? Ono svedoči za Mene.’ (Jov.5:39.) Dakle, ako ćemo gledati Hristovu slavu, moramo naučiti da je gledamo u Pismu. I uzgred, kada Isus kaže- ‘Ona svedoče o meni’, o čemu On to govori? O čemu? Starom zavetu. Jedino je on tada bio napisan. Mi obično mislimo na Novi zavet, kao jedinom mestu gde vidimo otkrivenu slavu Hristovu. Ali ne. Cela Biblija je otkrivenje Njegove slave. O prijatelji, gledajte slavu u Pismu, ali shvatite i to, da vi i ja po prirodi ne možemo videti slavu. Duhovne stvari se samo…, šta? … duhovno razmatraju. (1.Kor.2:13,14.) Stoga moramo imati naše oči pomazane sa očnom masti. (Otk.3:18.) Kada god ste spremni da gledate slavu kako je otkrivena u Pismu, zastanite da se pomolite Mojsijevom molitvom. Molim Te, pokaži mi svoju slavu.’ (2.Moj.33:18.) Osposobi me natprirodnim putem, da gledam u slavu, i da gledanjem mogu biti promenjen. Prijatelji, da li želite biti promenjeni? Onda vas molim, iz ljubavi prema Hristu, i za vaše dobro, naučite da gledate, kao prvo i najvažnije u Isusa Hrista. Ali takođe, gde još? I Njegov zakon; i gde još? U svetinju i njenu službu; i gde još? U Pismo- Stari i Novi zavet. A posmatranjem, ja vam obećavam, bićete promenjeni. Hoćemo li ustati na završnu moitvu? Oče nebeski, mnogo sam Ti zahvalan što možemo biti promenjeni iz slave u slavu. Ali Ti nam pomozi da shvatimo, da se to neće desiti ako ne sarađujemo sa preobražavajućom silom Svetoga Duha, tako što ćemo gledati slavu. Nauči nas da to činimo. Nauči nas da gledamo slavu, kao prvo i najvažnije, onu koja nam je otkrivena u Isusu, ali i u zakonu, takođe i u svetinji i njenoj službi, i u celom Svetom pismu- Starom i Novom zavetu, svakoj strani, svakom stihu. Ali pre svega pomaži naše oči, da bismo mogli videti slavu, a onda istom silom koja nam je to otkrila- silom svetog Duha, obnovi nas, da bismo mogli biti promenjeni iz slave u slavu. Ovo je naša molitva u Isusovo ime. Amin.