Select Page

Here is the transcription of the lesson. Some people prefer to read (or print) the lesson and thus get deeper in the study. We made if for you such a way that you can listen to the audio by clicking on its button and at the same time follow the text as well by scrolling it. This way you can anytime stop the audio and do some research or other things and then continue in studying this profound subject.

At the very bottom of this article you can find a brief Skica predavanja.

When you would interrupt at the certain minute your listening to the audio of this lesson and later on you would like to continue from such given minute and at the same time to follow the transcript of the lesson, just type CTRL-F (Find function) in your web browser and insert few words you will hear as you start to listen the lecture again. This search will jump straight to that place and you will be able to read what you are listening to. Gradually we are inserting the minute and second of the given quotes that you can locate faster these precious insights.

If you wish to read the context of the quotes used from the writings of Ellen G. White, you can click the hyperlink added to each of her quote. This will open a special site where you can read the context or more details about the subject referred to. So far these links don’t work for magazines like Review & Herald or Signs of the Times. In such a case copy a portion of a quote and paste it in EGW web’s search window. 😉

Dobro jutro, braćo i sestre. Cijenim što ste jutros ovdje. Već dugo sam priželjkivao da budem s vama. (Od ovog trenutka počinje audio:) Priznajem da sam ovo vrijeme s vama očekivao s nešto straha i drhtanja i s mnogo molitava. Razlog tomu je što sljedećih nekoliko dana namjeravamo zajedno proučavati veoma važan, centralni predmet za nas kršćane, a to je utjelovljenje našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista.

Mnogi od vas znaju da je ovaj predmet među nama kao narodom dosta kontroverzan i dođe mi da plačem kad vidim da je najdragocjeniju istinu, koja bi trebala da nas ujedinjuje – đavao uspio pretvoriti u spornu istinu koja nas dijeli. Moja je molitva i težnja mojega srca da nas kao narod vidim ujedinjene u ovoj istini – ne samo radi našeg osobnog spasenja, već posebno zato da bismo zajedno mogli ostvariti našu zadaću i navijestiti Evanđelje, istinu kakva je u Isusu, svijetu, kojemu je On očajnički potreban.

Želim od samog početka zajedno s vama istaknuti da duhovno treba duhovno prosuđivati. (1 Kor 2,13.14.) A to jednostavno znači da bez Božje nadnaravne pomoći nismo u stanju upoznati istinu tako da nas može osloboditi. Braćo i sestre, pozivam vas da se ne zadovoljite ničim manjim od spoznaje istine u toj mjeri da doživimo njezinu oslobađajuću moć. Isus je rekao: „Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.“ (Iv 8,32.) O kako je dragocjena takva spoznaja istine! Ali mi je ne možemo steći vlastitim snagama. Moramo dozvoliti da duh istine djeluje u nama da bismo stekli takvu spoznaju istine. Zato će od samog početka biti praksa – na svakom našem zajedničkom proučavanju – da kleknemo pred Gospodinom i svatko osobno ga molimo za izlijevanje Njegovog Duha. A u tim trenucima tišine, sjetimo se naše braće i sestara; a ja molim da se posebno molite za mene. Meni je potreban Božji Duh ovih sljedećih nekoliko minuta koje ćemo provesti zajedno i ovih sljedećih nekoliko dana. Molim vas, molite se za mene i molite se za sebe. Kleknimo!

Nebeski moj Oče. Dolazim pred Tebe u ime i pravednost Drugoga – mojega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. Prinosim Ti Janje; slomljeno i krvareće. Molim Te, očisti me Njegovom krvlju i obuci me u Njegovo runo bez mane. Smatraj me pravednim i prihvaćenim u Njemu – Ljubljenome.(Ef 1,6.) I saslušaj me dok pristupam radi sebe i radi moje ovdje krvlju otkupljene braće i sestara. Oče, dolazim k Tebi s jednom molbom, hitnim zahtjevom, a to je molba za najskupocjenijim darom – darom Tvojega Svetoga Duha. O, Gospodine, kako nam je potreban ovaj dar! Dolazimo radi svoje očajničke potrebe i s našim pravom, kupljenim Isusovom krvlju. Molim zahvaljujući Njegovoj pravednosti, podaj nam sada ovaj skupocjeni dar. Rekao si nam da molitva Pravednoga mnogo pomaže (Jak 5,16); zato molimo u Isusovo ime, jer je On pravedan. Bože Oče, uzmi pod svoje svako tijelo-hram (1 Kor 6,19). Mi Ti pripadamo stvaranjem, otkupljenjem i vlastitom odlukom.  Svatko od nas širom otvara svoje srce i kažemo: „Uđi, nebeski Gostu!“ (Otk 3,20.) Zagospodari nama! Ako u našem hramu postoji ijedna prostorija koju smo zadržali za sebe ili za grijeh, molimo sada da nam to otkriješ i da nas potakneš da Ti je predamo, tako da ne postoji ništa što bi sprečavalo djelovanje Tvojega Duha u našim srcima i umovima, dok zajedno proučavamo Tvoju Riječ. O Gospodine, uzmi nas cijele, potpuno. Zagospodari nama, oživi i osnaži naše duhovne i umne sposobnosti da bismo, dok proučavamo Tvoju Riječ, mogli spoznati Istinu koja vodi u slobodu, zahvaljujući Duhu istine. Neka to bude naše iskustvo, molimo u Isusovo ime i Njega radi. Amen.

(6’17”) Naslov našeg seminara je „Naš bezgrešni ali suosjećajni Spasitelj“. Podnaslov: „Razmatranje dostatnosti Riječi koja je postala tijelom da bude zamjena i primjer za pali ljudski rod.“ Naša bezgrešna Zamjena, ali suosjećajni primjer Spasitelj. Pozivam vas da na početku našeg proučavanja otvorimo Izlazak 3,5. Prihvatimo uputu koju je Bog dao Mojsiju u ovom tekstu. Kao što se sjećate, Mojsije pase stado svojega tasta Jitra. I dok je tu u pustoši, primjećuje neobičan prizor – grm što gori. Nije neobično što grm gori, već činjenica da ne sagorijeva. Začuđen i zadivljen Mojsije pristupa da vidi ovo čudo. I dok to čini čuje glas: (6’18”) „Mojsije! Mojsije!“ A on odgovara: „Evo me!“ (Redak 5.) Zatim Bog kaže: „Ne prilazi ovamo! Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo.“ Čitat ću sve vrijeme iz prijevoda Jeruzalemske Biblije. „Izuj obuću s nogu!“ – naslov je našeg prvog proučavanja u ovom nizu. Kad se Mojsije približio da vidi ovo čudo, naloženo mu je da skine svoju obuću. To je bio istočnjački običaj kojim se iskazivalo poštovanje, pobožnost i poniznost. Braćo i sestre, kad pristupamo proučavanju Utjelovljenoga, i mi moramo izuti svoju obuću.

(9’30”) Čitam iz Selected Messages, sv. 1, str. 244: „Ljudska narav Božjega Sina znači za nas sve.“ Uzimamo li za proučavanje sporedan predmet? Ne. Mi govorimo o nečemu što je za nas sve. „Ljudska narav Božjega Sina znači za nas sve. To je zlatni lanac koji naše duše povezuje s Kristom i preko Krista s Bogom. To treba biti predmet našeg proučavanja. Krist je bio istinski čovjek. Time što je postao čovjekom dao je dokaz svoje poniznosti. Ali On je bio i Bog u tijelu. (1 Tim 3,16.) Kad pristupamo ovom predmetu, bilo bi dobro da poslušamo riječi koje je Krist izgovorio Mojsiju kod gorućeg grma: ‘Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo.’ (Izl 3,5.) Ovom proučavanju trebamo pristupiti s poniznošću učenika, sa skrušenim srcem; a proučavanje Kristova utjelovljenja plodno je polje koje će nagraditi istraživača koji kopa duboko za skrivenom istinom.“ (1SM, str. 244.) Kraj citata. Kao što vidite, kada je Bog zapovijedio Mojsiju da izuje svoje sandale, naložio mu je da pristupi razmatranju tajanstvenog simbola, znamenu, Utjelovljenoga – Njega samoga, poniznim i skrušenim srcem, ispunjenim svetim i bogobojaznim strahopoštovanjem. Jedini način na koji je mogao shvatiti duhovno značenje onoga što je gledao, bio je da pristupi s takvim duhom. Braćo i sestre, ako je to za Mojsija bilo potrebno dok je gledao ono što je bilo samo simbol utjelovljenja, koliko je to potrebnije za nas koji gledamo na prauzor, na stvarno Utjelovljenoga. Samo onda kad pristupimo na ovaj način, možemo početi da shvaćamo tajnu gorućega grma. Bog u tijelu, ali tijelo koje ne izgara. Samo ako pristupamo u ovome duhu možemo razumjeti otajstvo pobožnosti. (1 Tim 3,16.) Naša molitva ovoga tjedna treba stalno biti: „Gospodine, izuvam svoju obuću. Odlučujem ostaviti po strani sve svjetovne misli koje tako lako zaokupe moju pozornost, i odlučujem svaku misao zarobiti u poslušnost Kristu. (2 Kor 10,5.) Odlučujem ukloniti sve tašte misli, svakog idola koji se postavlja protiv spoznaje Boga. Odlučujem bokove svoje pameti opasati Njime (1 Pt 1,13) i odlučujem svu svoju ljubav povezati s Njime, utjelovljenom Riječi, Bogom koji se očitovao u tijelu.“ Tek kad ovo učinimo, ponavljam, braćo moja i sestre, možemo imati Božjeg duha koji će djelovati u prilog nama i pomoći nam da razumijemo ovu tajnu pobožnosti.

(12’55”) Izraz „otajstvo pobožnosti“, u odnosu na utjelovljenje, nalazimo u 1. Timoteju 3,16. Usput rečeno, jeste li primijetili da se u Novom zavjetu mnogi ključni tekstovi nalaze u 3,16? I kao što je priznato, veliko je otajstvo pobožnosti.“ (Šarić.) Zapazimo kako je ova tajna pojašnjena u pojedinostima u onome što slijedi. I što se nalazi na samom vrhu popisa, što je najviše u ovoj tajni pobožnosti? „Onaj koji je očitovan u tijelu, opravdan je u Duhu, ukazao se anđelima, propovijedan je poganima; svijet u njega povjerova, uznesen je u slavi. I kao što je priznato, veliko je otajstvo pobožnosti.“ (Šarić.) U prijevodu Jeruzalemske Biblije čitamo: „Da, po sveopćem uvjerenju, veliko je Otajstvo pobožnosti.“ Nema potrebe da se sukobljavamo oko fraze „i kao što je priznato“ i drugačijeg prijevoda „da, po sveopćem uvjerenju“. Ako se budemo sukobljavali oko toga, onemogućit ćemo da s takvim duhom, takvim ponašanjem, uopće razumijemo tajnu pobožnosti.

(14’44”) U knjizi Sons and Daughters of God, str. 22 čitamo sljedeće: „Ovo je tajna pobožnosti: da je Krist uzeo ljudsku narav i životom poniženja uzdigao čovjeka do visine moralne vrijednosti kod Boga: da svoju usvojenu narav ponese do Božjeg prijestolja i tu predstavi svoju djecu Ocu, da im dodijeli čast koja nadmašuje čast koju je dodijelio anđelima – to je čudo nebeskog svemira, tajna u koju anđeli žele zaviriti. (1 Pt 1,12.) To je ljubav koja omekšava grešnikovo srce.“ Braćo i sestre, kako je velika ova tajna pobožnosti! U stvari moram osobno posvjedočiti da što više proučavam ovaj predmet, to dublje shvaćam kako doista malo razumijem ovu čudesnu tajnu. Uz to sam bolnije svjestan uskosti i nedostatnosti ljudske misli i riječi da shvate i izraze beskonačno duboku i prekrasnu istinu utjelovljenja. O kako se čovjek osjeća krotko kad sjedi do Isusovih nogu (Lk 8,35; 10,39; Isusov život, str. 264; Put u bolji život, str. 291.) i zna, premda vam govori kao malom djetetu, još ste uvijek svjesni da Njegove riječi ne možete potpuno shvatiti – ovu tajnu pobožnosti. A koja je najuzvišenija, najveća od svih tajni, navedena u tekstu koji smo upravo pročitali? Bog se očitovao u tijelu. Poslušajte (16’45”) Bible Commentary, sv. 6, str. 1082: „Kristovo utjelovljenje je tajna nad tajnama.“ Mi namjeravamo proučavati ovu tajnu nad tajnama.

Znači li to, braćo i sestre, da se, pošto je takva tajna, ne trebamo njome baviti? Znači li to da je trebamo smatrati nedostižnom za nas, pa uopće ne pokušavati da je razumijemo? Ne, ne. Bible Commentary, sv. 5, str. 1129. Premda je ona rekla i ja citiram: „Kristovo utjelovljenje je bilo i zauvijek će ostati tajna“, ona nastavlja: „Objavljene stvari za nas su i našu djecu.“ (Pnz 29,28 – Šarić.) Da, tajna je, ali otkrivena tajna. A to što je otkrivena znači da je trebamo razumjeti. Kako je i gdje ova čudesna tajna otkrivena nama i našoj djeci? Prije svega, postupno u Božjoj Riječi od samog prvog obećanja (Post 3,15) i dalje, a na kraju u Riječi koja je postala tijelom (Iv 1,14) – ispunjenje svakog obećanja, utjelovljenog Njega samog, Isusa našega Gospodina. (18’27”) Bible Commentary, sv. 6, str. 1082: „Kristovo utjelovljene je tajna. Ujedinjenje božanskoga s ljudskim svakako je tajna, skrivena u Bogu, ‘otajstvo pred vjekovima i pred naraštajima skriveno’ (Kol 1,26). Jahve ju je držao u vječnoj šutnji i prvi put je otkrio u Edenu u proročanstvu o ženinu sjemenu koje će satrti glavu zmiji, a ona će ga raniti u petu. (Post 3,15.) Iznijeti svijetu ovu tajnu, o kojoj je Bog šutio u vječnim vremenima prije stvaranja svijeta, bio je dio onoga što je Krist trebao učiniti u zadaći koju se prihvatio kad je došao na ovu Zemlju. I ova čudesna tajna, Kristovo utjelovljenje i pomirenje koje je izvršio, mora biti objavljena svakom Adamovom sinu i kćeri.“

Tko je treba objaviti, braćo i sestre? Mi. A kako ćemo je objaviti ako je ne razumijemo? Ne možemo. Premda se radi o tajni, ona je otkrivena u proročanstvu i posebno u ispunjenju proročanstva – kako u obećanju tako i u ispunjenju obećanja u osobi Isusa Krista. To je otkriveno i to trebamo razumjeti – ne samo za sebe, već da zauzvrat pomognemo drugima da je razumiju i objave svakom Adamovom sinu i kćeri. Kako je možemo objaviti? Svojim riječima i životom možemo i moramo objaviti da se Božja tajna očitovala u tijelu. Braćo i sestre, kad postanemo dionici božanske naravi (2 Pt 1,4), mi ovu tajnu možemo objaviti u svome vlastitom životu, na vrlo stvaran način. Oni koji Njegovim Duhom, kroz proučavanje Njegove Riječi, napreduju intelektualno i eksperimentalno u spoznaji ove tajne; i upoznaju njezinu silu da preobrazi njihov karakter – to su oni koje Bog koristi da ovu tajnu objavi svijetu. Koliko je za nas onda važno da razumijemo, što bolje možemo sada, a još potpunije dok nastavimo napredovati i proučavati, tajnu utjelovljenja. Želimo li razumijeti ovu tajnu? (Amen.)

Slušajmo onda i budimo upozoreni, jer imamo dva neprijatelja koji će se usprotiviti našoj težnji za razumijevanjem ove tajne. Neprijatelj broj 1 je naše ja. Neprijatelj kojega se trebamo najviše bojati je u nama onaj stari čovjek, grešna narav. (21’44”) Čitam iz Manuscript 76, 1903: „Samo oni koji su potpuno lišeni sebe i sebičnosti i koji su postali dionicima božanske naravi, mogu uz pomoć svojih duhovnih sposobnosti razumjeti Božje putove i djelovanje. Oni koji ga ne poznaju, neće uspjeti naći Njegove putove.“ Tajna nad tajnama nepotrebno je tajanstvena za mnoge od nas zbog našega ja i sebičnosti, kojima sprečavamo Boga da osnaži naše duhovne i umne sposobnosti i osposobi nas da razumijemo ono što je otkriveno.

Drugi neprijatelj za kojega moramo znati da nam se protivi u našoj potrazi za spoznajom ove tajne je Sotona. (22’48”) Čitam iz Letter 280, 1904: „To je velika tajna, tajna koju nećemo sasvim i u potpunosti razumjeti u svoj njezinoj veličini sve dok otkupljeni ne budu preneseni na Nebo. Tada će se moći shvatiti snaga, veličina i učinkovitost Božjega dara za čovjeka. Ali namjera neprijatelja je prikazati taj dar tako tajnovitim da postane nevažan.“ Jeste li shvatili sliku? To je tajna, da. I uvijek će ostati tajna. Do kada je nećemo potpuno razumjeti? Do preobraženja. Ali braćo i sestre, to ne znači da je uopće ne možemo razumjeti prije tog trenutka. A jedan od razloga njezine tajanstvenosti je što neprijatelj nastoji da ovaj dar toliko mistificira, da postane nevažan. On zna, kao što vidite, više od bilo koga drugoga, moć ove dragocjene istine da nas oslobodi. I on je odlučan da nas spriječi u njenom razumijevanju. Ali kad se protiv Sotone –tog neprijatelja broj 2 – pozovemo na Kristovu krv i kad sebe smatramo raspetima s Kristom (Rim 6,11; Gal 2,20) – a neprijatelj broj 1 je naše ja – mi se možemo osloboditi od uplitanja i protivljenja kojima nas ova dvojica neprijatelja stalna napadaju.

Kad smo se protiv Sotone pozvali na Kristovu krv, kad smo vjerom prihvaćajući Kristovo raspeće umrli sebi, što onda moramo učiniti? Moramo se spustiti na koljena i moliti za prosvjetljenje Svetoga Duha. Jer duhovno se može samo duhovno prosuđivati. (1 Kor 2,13.14.) (25’01”) Ili kako je to David rekao u Psalmu 36,10: „Tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo.“ O, kako je dragocjeno obećanje da će nam to svjetlo, obećano svjetlo Svetoga Duha, otkriti dubine Božje! (1 Kor 2,10.)

(25’31”) Ivan 14,26: „Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.“ O, hvalimo Boga za obećanje tako milostivog Branitelja!.

(26’22”) Komentirajući ovaj redak čitam iz Manuscript 124, 1903: Ona piše ovako: „Kad je na Pedesetnicu Sveti Duh sišao na učenike, oni su razumjeli istine što ih je Krist iznosio u svojim pričama. Učenje koje je za njih bilo tajna, postalo je jasno. Shvaćanje koje su primili izlijevanjem Duha učinilo je da su se postidjeli svojih maštovitih teorija. Njihove pretpostavke i tumačenja bila su ludost u usporedbi sa spoznajom nebeskih stvari koje su sada saznali. Nestalo je njihovih zbunjujućih ideja. Sada ih je vodio Duh i svjetlost je obasjala njihovo ranije zamračeno razumijevanje.“ O, braćo i sestre, kolika je naša potreba da takvo svjetlo zasvijetli u naše zamračeno razumijevanje! Rekao bih ponizno da postoje mnoge maštovite teorije, pretpostavke i tumačenja Kristove naravi, a ludost su. Da bismo vidjeli istinu kakva je u Isusu, moramo imati svjetlo Njegovog Duha koje će obasjati naše zamračeno razumijevanje.

Da, utjelovljenje je bilo i uvijek će biti tajna. Upravo zato što je ono duboka istina, a mi smo samo smrtna stvorenja s grijehom oštećenim umnim sposobnostima. Ali budimo uvjereni da su ono, što za nas čini utjelovljenje tajnom, samo neizbježni nedostaci i ograničenja naše ljudske naravi, a ne rezultat djelovanja bilo kojeg od dvojice neprijatelja, našega ja ili Sotone, i ne zbog propusta da povičemo radi potrebe za prosvjetljenjem Svetoga Duha. Ako ne budemo svjesni svoje potrebe za Božjim Duhom i ako ne molimo za ovu silu koja nam jedina može otkriti ono što je duhovno, nećemo moći razumjeti tajnu pobožnosti. Uz Njegovu pomoć, braćo i sestre, možemo i moramo razumjeti značajno, sve više i eksperimentalno tajnu pobožnosti, Boga koji se očitovao u tijelu. I ako nam Kristova ljudska narav išta znači, kako to kaže Gospodnja sluškinja, zar to ne bi trebao biti naš cilj?

(29’13”) Čitam iz Letter 69, 1897: „Želimo što je moguće bolje shvatiti pravu ljudsku narav našega Gospodina.“ Zašto je važno da shvatimo što je moguće bolje, ispravno, točno, stvarnu ljudsku narav našega Gospodina? Zašto moramo odlučiti da ćemo duboko kopati i marljivo proučavati ovaj predmet, pažljivo razmotriti svaku dragocjenu pojedinost koja nam je otkrivena? Zašto moramo tako ozbiljno nastojati da dobro razumijemo ovu istinu? Volio bih s vama razmotriti bar četiri razloga. Ima ih više, ali razmotrimo bar četiri njih. Zašto je tako važno marljivo i duboko proučavati ovu tajnu, kako to mislimo učiniti ovaj budući tjedan, ako je Božja volja?

(1) Moramo marljivo i duboko proučavati ovu tajnu zato što marljivo proučavanje Božje Riječi, posebno kad otkriva tajnu utjelovljenja, može ojačati um i oblikovati karakter snažnije od ičega drugog. (30’51”) Čitam iz Um, karakter i osobnost, str. 91:  „Kao odgojna snaga Biblija je bez premca. Ništa drugo neće tako dati snagu i kvalitetu sposobnostima koje su potrebne onima koji žele proučavati i shvatiti veličanstvene isitne objave. Um se postupno prilagođava predmetima kojima mu je omogućeno da se bavi. Ako je zauzet samo običnim, svakidašnjim predmetima, isključujući velike i uzvišene, um će zakržljati i izgubiti snagu. Ako od svojega uma ne tražimo borbu s teškim problemima ili napor da shvati važne istine, on će nakon izvjesnog vremena izgubiti sposobnost rasta.“ (5T, str. 24.) Braćo i sestre, sačuvaj Bože da naši umovi izgube sposobnost rasta! Ali izgubit će ako se ne uhvatimo u koštac s dubokim istinama Božje Riječi – ako ga ne napinjemo. A pitam vas, što je u Božjoj Riječi namijenjeno da napne umne i duhovne sposobnosti čovjekova uma? Tajna nad tajnama – Kristovo utjelovljenje.

(32’09”) Čitam iz Bible Commentary, sv. 7, str. 904: „Kad želimo proučavati neki teški problem, usmjerimo svoje umove na najčudesnije što se ikada dogodilo na Zemlji ili Nebu.“ Što je to? „Utjelovljenje Božjega Sina.“ To je najčudesnije. I to je najveća tajna, tajna nad tajnama. O kako je to smišljeno da napne svaku umnu i duhovnu sposobnost!

Međutim, problem je u tome što su mnogi od nas dopustili da postanu umno lijeni i nestrpljivi. Ako nešto ne možemo brzo i lako razumjeti, jednostavno odustajemo i smatramo da tome nismo dorasli. Kako često čujemo molbu: „Govori jednostavno! To je preteško, presloženo, suviše zahtijevno. Osim toga, za moje spasenje nije nužno da imam tako duboku spoznaju ovih stvari.“ Možda ne, braćo i sestre. Ali razmislite! Pomislite čega se lišavamo takvim stajalištem. Pomislite kakvoj se opasnosti izlažete da budemo prevareni nekim suptilnim izvrtanjem istine, koje zbog svojeg ograničenog razumijevanje nećemo prepoznati kao krivovjerje. Razmislite sa mnom! Prije svega, čega se lišavamo s takvim pristupom?

(34’07”) Čitam iz Review and Heralda, 3. prosinca 1889: „Sadašnja istina obuhvaća mnogo više toga nego što mnogi slute. Mnogi nisu naviknuli svoj um na proučavanje da bi shvatili duboke Božje istine, ali ako se želimo približiti Bogu i da se On približi nama, moramo nadvladati sebe, udobnost i lijene navike.“ Što moramo nadvladati ako se želimo približiti Bogu i da se On približi nama? „Lijene navike.“ Nastavljam s čitanjem: „Moramo zaposliti svoje umove do krajnjih granica ili nećemo steći duboko, bogato iskustvo koje nam je Bog voljan dati.“ Što moramo? Ako ne zaposlimo svoje umove do krajnjih granica, nećemo steći duboko, bogato iskustvo koje nam je Bog voljan dati. Možda mogu dopustiti da je moguće da upoznamo spasenje bez duboke spoznaje tajne nad tajnama. Ali opet, razmislite čega se sve time lišavamo. Onog dubokog, bogatog iskustva koje nam je Bog voljan dati. (35’40”) Čitam iz Bible Commentary, sv. 7, str. 904: „Proučavanje Kristova utjelovljenja plodno je polje koje će nagraditi istraživača koji kopa za skrivenom istinom.“ Ovo obećanje me oduševljava. Jesi li spreman, brate moj i sestro, da sljedećih tjedan dana kopaš duboko u rudniku istine? Ako si spreman i voljan i u Božjoj snazi, pridruži mi se u želji da razumiješ ovi tajnu nad tajnama, a On će nas bogato nagraditi za sav naš trud. Pred nama je uzbudljivo proučavanje.

Razmislite! (36’23”) Review and Herald, 3. prosinca 1889: „Božja Riječ je slična rudniku prepunom skupocjene rude i njezine istine bit će blago uma. ‘Svjetlost sviće pravedniku i radost čestitima u srcu.’ (Ps 97,11.) Bogatstva ovog rudnika svima su na raspolaganju; njegovo je blago neiscrpno. Skupocjeni dragulji istine kriju se ispod površine i svaki sat istraživanja bit će bogato nadoknađen.“ Ali gdje leže ovi dragulji, brate moj i sestro? Ispod površine, i ako želite doći do njih, što morate učiniti? Kopati. A to će možda zahtijevati malo krvi, znoja i suza. Ali poslušajte! Svaki sat istraživanja bit će bogato nadoknađen. Nastavljam čitati: „Napunite um načelima Kristova evanđelja, tragajte s neumornim trudom …“ – jeste li spremni na to? – „za skrivenim blagom Božje Riječi. Cijelo Nebo promatra da vidi što će čovjek učiniti s Jahvinim propisima i obećanjima.“ Jeste li svjesni da je mnoštvo svjedoka upravo sada upravilo pogled na nas i nastavit će nas promatrati tijekom ovog tjedna, kad imamo tako dragocjenu priliku da otkrijemo ove skupocjene dragulje i istinu? Braćo i sestre, s obzirom na ovu gomilu svjedoka, kopajmo duboko i uložimo ozbiljne napore da iskoristimo ovu dragocjenu prigodu.

Drugi nedostatak kojemu će nas izložiti lijeni um koji kaže: „Govori jednostavno!“ jest da se stavljamo u situaciju da budemo prevareni. Zašto? Jer s ograničenim razumijevanjem nećemo biti u stanju prepoznati i odbaciti podmuklo krivovjerje. Razmotrimo to pažljivo! Pitam vas, što nas osposobljava da prepoznamo krivovjerje? Poznavanje istine. Samo nas jasno, duboko i pravilno poznavanje ove istine može zaštititi – kao ništa drugo – od suptilnih krivovjerja vezanih uz ovaj predmet. Zabludu možemo prepoznati samo kad je usporedimo s istinom. Što je krivovjerje suptilnije, to preciznije i točnije mora biti naše razumijevanje istine da bismo ga mogli prepoznati. Razumijete? Prisiljeni smo, braćo i sestre, ovaj predmet mnogo preciznije shvatiti ovih dana nego ikad u prošlosti. Zašto? Jer ovih dana obiluje veoma suptilno iskrivljavanje ove istine. I mi je nećemo moći prepoznati ako nemamo pravi predmet s kojim je možemo usporediti.

(40’23”) Čitam iz časopisa Bible Echo, 11. lipnja 1894: „Kad bi ljudi marljivije istraživali Pisma, manje bi bilo lažnih učenja i krivovjerja. Imamo zapisan test: ‘Tražite zakon [Toru] i objavu! Tko ne govori tako, njemu više nema zore.’ (Iz 8,20 – Šarić.)“ Pitam vas, zašto naa kao narod tako lako zanosi svaki vjetar nauka? (Ef 4,14.) Zato što naše sidro nije učvršćeno u Riječi. Mi nemamo duboko, ispravno, precizno razumijevanje istine. Pa kad zapuše vjetra nauka, mi nismo u stanju da ga prepoznamo ili da mu se opremo već nas on zanosi. Neka bi nam Bog pomogao u našoj potrazi za ispravnim razumijevanjem istine da bismo tako mogli otkriti sve đavolje suptilne krivotvorine! Braćo i sestre, ako će đavao nastojati da prevari, ako je moguće, same izabranike (Mt 24,24), mislite li da će se poslužiti nekom očitom zabludom? Svakako ne. Očita zabluda nikad ne funkcionira. Krivovjerje obično nije očita zabluda, jer kad bi to bilo, tko bi ga prihvatio, tko bi se dao prevariti?

Krivovjerje je obično neka istina dovedena u krajnost, promicana i nametana dok ne postane nerazmjerno važna tako da negira bitnu uravnotežujuću kontra-istinu. Molim vas, pratite me. Krivovjerje se razvija na sljedeći način. Isprva obično samo zanemaruje važnu uravnotežujuću istinu.  Onda za tu istinu kaže da je manje važna, da bi je na kraju zanijekalo. U tom trenutku to je potpuno samostalno krivovjerje. Ali od samog početka ono je išlo u tom smjeru zato što se nije davalo potrebnu težinu i naglasak jednako važnoj uravnotežujućoj istini.

Iznijet ću vam primjer u vezi s Kristovom naravi, koju ćemo proučavati. Neke od prvih hereza u Crkvi bavile su se Kristovom božanskom i ljudskom prirodom. Postojala je filozofska škola koja je naglašavala Njegovu božansku narav. Je li to istina? Svakako da je istina. Ali oni su je toliko naglašavali da su zanemarili uravnotežujuću istinu – Njegovu ljudsku narav. I kako su je nastavili naglašavati, na kraju su negirali Njegovu ljudsku prirodu. To je bilo očito krivovjerje. Ali od samog početka je bilo na to usmjereno. A onda kod ovih drugih, u drugom taboru – često se zbog protivljenja iskrivljavanju rađa još jedno iskrivljavanje. Sad su se oni pojavili i rekli: „Ne, On ima ljudsku narav.“ Je li to istina? Naravno da je istina – dragocjena istina – bitna istina. Ali oni su je tako jako naglašavali da su isprva zanemarili, onda umanjili i na kraju zanijekali Njegovu božansku narav. I onda imamo istinsko krivovjerje. Ali tome je sve vrijeme smjeralo. Razumijete o čemu govorim? Krivovjerje obično nije očita zabluda već nerazmjerno gurana, promicana i objavljivana istina, dok ne postane neuravnotežena tako da negira posebnu i veoma važnu uravnotežujuću istinu.

Da bismo u pogledu Kristove osobe ostali izvan heretičkog jarka na pravom i uskom putu, moramo jednako naglašavati dragocjenu istinu da je On imao potpuno božansku narav, da je bio potpuno Bog, i dragocjenu istinu, kontru, uravnotežujuću istinu, da je imao potpuno ljudsku narav i bio potpuno Čovjek. Samo ako ove dvije istine održavamo u stalnoj ravnoteži, moći ćemo se sačuvati od jarka krivovjerja.

Kao narod uglavnom smo u tom području očuvali ravnotežu. Ali da bismo je i dalje očuvali, moramo nastaviti da podjednako naglašavamo obje istine – Njegovu potpuno ljudsku i Njegovu potpuno božansku narav. Međutim, braćo i sestre, ovdje je nešto što ne smijemo propustiti. Među nama kao narodom postoji drugi problem. Što se tiče Njegove ljudske naravi postoje dvije dragocjene istine koje također treba sačuvati u ravnoteži. I u tome smo kao narod u opasnosti da izgubimo tu ravnoteži i da kliznemo u jarak krivovjerja. Mnogi od nas već su izgubili ravnotežu i kliznuli u jarak krivovjerja. Koje su to dvije dragocjene istine o Kristovoj ljudskoj naravi koje moramo sačuvati u savršenoj ravnoteži, da ne bismo pali u jarak krivovjerja?

Prva, dragocjena istina jest da je Krist u svojoj ljudskoj naravi bio naša bezgrešna Zamjena.

Druga dragocjena istina je, da je u svojoj ljudskoj naravi Krist bio naš suosjećajni Stariji brat i vjerodostojan Primjer.

Shvaćate li ove dvije istine? Obje su dragocjene i obje trebamo držati u ravnoteži. Broj 1: Krist je u svojoj ljudskoj naravi bio naša bezgrešna Zamjena. I broj 2: Krist je u svojoj ljudskoj naravi bio naš suosjećajni Stariji brat i vjerodostojan Primjer.

Razmotrimo zajedno istinu da je Krist u svojoj ljudskoj naravi bio naša bezgrešna Zamjena. (48’07”) Otvorimo 1. Ivanovu 3,5: „I znate: on se očitova da odnese naše grijehe i grijeha nema u njemu.“ (Prema KJV.) Pažljivo razmotrimo ovaj tekst. „Očitova“ – kako se očitovao? „On, očitovan u tijelu.“ Već smo spomenuli ovaj tekst: 1. Timoteju 3,16. O čemu onda govorimo u ovom retku? Govorimo o Njegovoj ljudskoj naravi, to što je postao tijelom. „I Riječ tijelom postade.“ (Iv 1,14.) On se očitovao u tijelu. U redu. Znamo da se očitovao – zašto? Što je trebao učiniti u tijelu? Da oduzme grijeh svijeta (Iv 1,29) – da ponese naše grijehe (Heb 9,28). Da ponese naše grijehe na križ. Bi li to mogao da je sam imao kakav grijeh? (Ne.) On je mogao ponijeti naše grijehe samo ako je sam bio bezgrešan. Zato u nastavku teksta imamo napisano: „I grijeha nema u njemu.“ (1 Iv 3,5.) Samo zato, braćo i sestre, On može biti naša bezgrešna Zamjena. Ispravno? Da.

(50’02”) Drugi tekst. Hebrejima 7,26: „Takav nam Veliki svećenik i bijaše potreban – svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika.“ S obzirom na bezgrešnost, morao je biti odvojen od grešnika. U protivnom nas ne bi mogao predstavljati pred savršeno pravednim Bogom kao naš Veliki svećenik i pred Njega u našu korist iznijeti pravednost koja je u skladu sa savršenim mjerilom zakona. Bilo je od najveće važnosti da bude naša Zamjena u smrti; a da bi mogao imati zamjeničku pravednost u životu – kako bi u prilog nama mogao ponuditi svoj život i svoju smrt kao naš Veliki svećenik, za Njega je od najveće važnosti bilo da sam bude potpuno bezgrešan. Ovo je bitna istina o Njegovoj ljudskoj naravi.

A što je druga bitna istina o Njegovoj ljudskoj naravi? U svojoj ljudskoj naravi On je naš suosjećajni Stariji brat i vjerodostojan Primjer – Primjer koji smo pozvani da slijedimo, da oponašamo. I to je bitna istina koju trebamo sačuvati. (52’05”) Pogledajmo o tome Hebrejima 2,17.18: „Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći.“ I usko povezana je s ovom istinom, samo jedno poglavlje dalje (52’48”) u Hebrejima 4,15 – također bitna dragocjena istina: „Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom.“ Otvorimo Rimljanima 8,3: „Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio: poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela.“ Zbog grijeha On je osudio grijeh u tijelu. Dragocjena, jednako važna istina koju moramo sačuvati u pogledu Kristove ljudske naravi.

Ali, braćo i sestre, vidite li ovdje problem? Ove dvije istine moraju biti izjednačene da ne upadnemo u nevolju. I počujte me, ove dvije istine moraju biti naglašivane tako da se nikako ne negira, iskrivi ili umanji uravnotežujuća istina. Pratite me? Kad govorimo o Kristu da je naša bezgrešna Zamjena, kad ustrajemo na tome da u Njemu nije bilo grijeha, da je bio odvojen od grešnika, moramo paziti da to ne učinimo tako da On ne može biti naš suosjećajni Stariji brat i naš vjerodostojni Primjer, koji je u svemu iskušan kao što smo mi. Da je bio u obličju tijela grijehovnoga. Ako ovu istinu naglašavamo tako da bude nerazmjerna, ili ako je naglašavamo na taj način da niječemo istinu koju smo ranije spomenuli, u što upadamo? U krivovjerje. Ali poslušajte, ako naglašavamo ovu istinu, istinu koja kaže da je bio iskušan u svemu kao mi, onda je u svemu bio kao Njegova braća, onda je bio u obličju grijehovnoga tijela. Ako je nerazmjerno naglašavamo ili ako je naglašavamo na način koji onemogućava očuvanje one druge istine, u što smo onda upali? U krivovjerje. I brate moj, sestro moja, tu se kao narod nalazimo izloženi borbi. Jako nam je teško održati ravnotežu da se držimo uskog puta. (Rani spisi, str. 33.) Srce me boli jer su ova dva jarka podjednako opasna i đavlu je svejedno u kojemu se nalazimo.

Koji jarak prenaglašava ovu dragocjenu istinu o Kristovoj ljudskoj naravi? U koji nas jarak vodi? U antinomizam. Znate što je antinomizam? Jeftina milost, protivljenje zakonu, spašavanje bez vršenja ili poslušnosti zakonu. On u biti uči: „Krist je to učinio za nas. On je bio toliko drukčiji, toliko se razlikovao od nas da je to mogao samo On učiniti. Vi ste toliko drukčiji od Njega da to nikako ne možete učiniti, osim da ga prihvatite kao dar i da vas nije briga ni za što drugo. Vi ste spašeni.“

A ovo drugo prenaglašavanje? U koji jarak ono vodi? U legalizam. Znate li što on kaže? U biti najčešće kaže – i moram reći da oba krivovjerja jako pojednostavljujem – u biti on kaže: „Došao je da vam pokaže kako se to radi. On ni u čemu nema neke prednosti od vas. Bio je u svemu sličan vama. On je to učinio. Malo će vam pomoći, ali i vi to morate učiniti. I ako vaš izvještaj bude sličan Njegovom, ući ćete u Nebo.“ Što je to? To je pravednost po djelima. Ako uđem u Nebo zato što je moj izvještaj sličan Kristovom, ja se spašavam djelima zakona jer Krist je utjelovljeni zakon, zar ne? (5BC, str. 1173.) On je zakon koji se očitovao u ljudskome tijelu. Ako uđem u Nebo zahvaljujući sličnosti mojeg izvještaja s Njegovim, onda dolazim u Nebo zahvaljujući djelima. Je li to način na koji se svi spašavaju? Nikako ne.

Braćo i sestre, kako je silno važno da ispravno razumijemo ove istine i da se čuvamo od oba jarka. Jednog na jednoj, a drugog na drugoj strani. U svom primarnom naglašavanju tvrde da se Krist utjelovio da bude naša bezgrešna Zamjena. Je li to istina? Naravno da jeste. Ali to može prerasti u krivovjerje ako ga nerazmjerno naglašavamo ili ga naglašavamo na pogrešan način, tako da niječe drugu istinu. A to je najvažnija briga na drugoj strani: Krist se utjelovio da postane naš sažaljivi Stariji brat i naše vjerodostojan Primjer. Je li to istina? Naravno da jeste. Ali ako to nerazmjerno naglašavamo ili to naglašavamo na pogrešan način, tako da niječe drugu istinu, onda je to krivovjerje.

Postoje omiljeni citati Duha proroštva koje svaka od ovih dviju strana skuplja, zar ne? Sve one imaju svoje popise. I ako usporedite oba, dobiva se dojam da Ellen White protuslovi sama sebi. I ako pravilno izrezujete i lijepite, ovisno o vašoj predrasudi, možete od nje dobiti da je rekla što god želite čuti. Ona je toliko toga napisala da imate pred sobom jako puno posla ako tekst pravilno uređujete.

Hajde da pogledamo tipične tvrdnje one prve strane kojoj je prvenstveno stalo da se Krista prizna našom bezgrešnom Zamjenom. (1h 00’04”) Bible Commmentary, sv. 5, str. 1128: „Kristovo utjelovljenje je bilo i zauvijek će ostati tajna. Objavljene stvari za nas su i našu djecu. Ali upozoravamo svako ljudsko biće da Krista ne učini potpuno čovjekom kakvi smo mi, jer to ne može biti.“ Je li to istina? Naravno da je istina. Zašto On ne može biti u potpunosti čovjek kao što smo mi? Zato što mora biti naša bezgrešna Zamjena. I naravno, to je njihova najvažnija briga pa će uvijek ukazivati na ovakvu vrst izjave.

(1h 00’47”) Evo još jedne izjave koju će naglašavati. Manuscript 94, 1893: “Krist nije imao grešnu, iskvarenu nelojalnost koju mi imamo, jer onda ne bi mogao biti savršena žrtva.“ Je li to istina? Naravno da je istina. To je dragocjena istina. Nju treba sačuvati. Ali je ne treba održavati tako da stvorimo neravnotežu. On se trebao razlikovati od nas da bi bio naša Zamjena. Ali ako prenaglašavamo tu Njegovu razliku, onda prvo umanjujemo i na kraju negiramo vjerodostojnost Njegovog primjera. Vidite li u čemu je problem?

Ova strana obično će isticati još jednu tvrdnju (1h 1’46”) Signs of the Times, 9. lipnja 1898: „Mi ne bismo trebali dvojiti u vezi sa savršenom i bezgrešnom Kristovom naravi. Naša vjera mora biti razumna, gledajući na Isusa sa savršenim povjerenjem, s punom i potpunom vjerom u žrtvu pomirenja.“ Je li to istina? Jeste. Da bih mogao imati razumnu vjeru i gledati u Krista s potpunim povjerenjem, moram znati da je bio bezgrešan. Zato „ne bismo trebali dvojiti u vezi sa savršenom i bezgrešnom Kristovom naravi“. Samo u tom slučaju mogu imati čvrstu vjeru u Njega kao svoju Zamjenu. Je li to  točno? Jeste. Je li to važna istina? Jeste. Ali upast ćemo u nevolju ako to prenaglašavamo.

Prijeđimo sada na drugu stranu. Koje su njihove omiljene tvrdnje Duha proroštva – one uobičajene? A ima ih mnogo za obje strane. No razmotrimo sljedeće: (1h 02’55”) Isusov život, str. 246. Ova strana prvenstveno ističe utjelovljenog Krista kao naš Primjer. Čitam o Kristu koji je prikazan ljestvama u Jakovljevom snu (Post 28,12; Iv 1,50.51): „Da te ljestve samo za jednu prečku nisu dospjele dodirnuti zemlju, bili bismo izgubljeni. Međutim, Isus je sišao do nas tamo gdje smo se nalazili. On je uzeo našu prirodu i pobijedio, da bismo i mi, uzimajući Njegovu prirodu, mogli pobijediti. Postavljen ‘u obličju grešnog tijela’ (Rimljanima 8,3) živio je bezgrješnim životom.“ Kako je posatvljen? „U obličju grešnog tijela.“ Ovo je omiljeni tekst ove druge strane.

Evo još jedan kojeg ćete obično naći na popisu njihove zbirke. (1h 03’59”) Review and Herald, 13. veljače 1890: „Da nije imao ljudsku narav, ne bi mogao biti naš Primjer. Da nije bio sudionik naše naravi, ne bi mogao biti kušan kao čovjek.“ Istina? Svakako je istina. Važna da se naglasi? Svakako. Ali pazite! Ako je prenaglašavamo ili ako je naglašavamo na pogrešan način – razvijemo ovu istinu na pogrešan način, na način koji ovu istinu niječe ili čini nemogućom, onda smo upali u krivovjerje.

O braćo i sestre, neka bi nam Bog pomogao dok u sljedećih nekoliko dana proučavamo tražeći uski put (Mt 7,13.14) koji će nas sačuvati da ne upadnemo ni u jedan jarak. Đavlu je svejedno u kojem se jarku nalazite. A možda su neki od vas u jednome ili drugome jarku – ne znam. Kako je dragocjeno uravnoteženo razumijevanje ove istine kakva je u Isusu! Znate li za što zahvaljujem Bogu svakog dana? Za Duh proroštva. Gospodin ju je upotrijebio da nam pomogne sačuvati uravnoteženo razumijevanje istine. Ako uzmemo ono što je rekla u kontekstu i uzmemo sve što je kazala o nekom predmetu, ako izvadimo i izaberemo pa kopiramo i lijepimo tamo gdje želimo, ona nam ne može pomoći da budemo uravnoteženi. Ali ako ono što kaže uzmemo s kontekstom i sve što kaže o nekom predmetu, bit ćemo na dobrom putu. Braćo i sestre, zbog toga ću slobodno i često koristiti nadahnute spise iz pera Ellen White. Za to se neću ispričavati. Naravno, proučavat ćemo ono što Božja Riječ govori, ali si nećemo uskratiti prekrasne spoznaje koje nam Isus daje kroz pero Ellen White.

Često sam zavidio prednosti koju su učenici imali – znate kako je bilo teško razumjeti kad je Isus nešto rekao u javnosti, a oni su imali prednost da ga povuku u stranu i pitaju: „Što si mislio reći kad si kazao …?“ (Mt 13,36.) A ja sam pomislio: zar ne bi bilo lijepo da i ja to mogu učiniti? A onda sam iznenada shvatio: pa ja imam tu prednost. Na polici je u ovim knjigama. To je Isusovo svjedočanstvo. (Otk 12,17; 19,10.) I kad otvorim Božju Riječ i velim: Što si time mislio reći? mogu uzeti te knjige i povući se u stranu s Isusom i dopustiti mu da mi sve objasni. Slavimo Njegovo ime! Kakav blagoslov! Braćo i sestre, provest ćemo mnogo vremena s Riječju i Duhom proroštva tražeći uravnoteženo razumijevanje istine, koje će omogućiti da Krist bude naše bezgrešni ali i suosjećajni Spasitelj. Pomolimo se!

Oče koji jesi na nebesima, hvala Ti iz sveg srca za istinu kakva je u Isusu. Pomozi nam da je tražimo kao skupocjeno zrno bisera. (Mt 13,46.) Pomozi nam da žrtvujemo sve kako bismo do najkrajnjih granica koristili sve svoje umne i duhovne sposobnosti. Pomozi nam da kopamo duboko ne bismo li našli ovaj biser i prisvojili ga. Pomozi nam da upoznamo istinu, posebno dragocjenu istinu o utjelovljenju, ovu tajnu nad tajnama. Pomozi nam da je upoznamo s puninom naših sposobnosti, da bi nas ova istina mogla osloboditi, da bismo zahvaljujući njoj mogli biti dionici božanske naravi (2 Pt 1,4), da bismo zahvaljujući njoj mogli postati slični Kristu, Utjelovljenome, da se ne bi dogodilo da je uzalud živio i umro za nas. Ovo molimo u Njegovo ime. Amen.


 

😉

Back to top

Skica predavanja 1:

1. Moramo stalno moliti Boga za vodstvo: Duhovno treba duhovno prosuđivati. (1 Kor 2,13.14.)

2. Cilj cijelog seminara: „Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.“ (Iv 8,32.)

3. Ako želimo imati koristi i biti oslobođeni, od presudne je važnosti naš odnos: „Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo.“ (Izl 3,5.)

4. Ovaj predmet je središte našega života i spasenja: „Ljudska narav Božjega Sina znači za nas sve.“ (1SM, str. 244.)

5. Moramo shvatiti da ovu „tajnu nad tajnama“ (1 Tim 3,16) nikad nećemo potpuno razumjeti, ali smo pozvani da je proučavamo pošto Bog otkriva dovoljno da nas ona može promijeniti. „To je ljubav koja topi grešnikovo srce.“ (SD, str. 22.) „Ova prekrasna tajna, Kristovo utjelovljenje i otkupljenje, mora se objaviti svakom Adamovom sinu i kćeri.“ (6BC, str. 1082.)

6. Kako je možemo objaviti? Svojim riječima i životom možemo i moramo objaviti tajnu da se Bog očitovao u tijelu. Kad postanemo zajedničari božanske naravi (2 Pt 1,4), Bog nam želi dati iskustvenu spoznaju koju ljudi oko nas mogu vidjeti i koji se, promatrajući nas, mogu promijeniti i odlučiti prići Isusu i na kraju spasiti.

7. Dva neprijatelja našem napretku su: naše ja i Sotona.

8. Bog nam je obećao svojega Duha da ih svladamo: „Bili su vođeni Duhom i svjetlost je obasjala njihovo nekad zamračeno razumijevanje.“ (9MR, str. 123.)

9. Zašto moramo tako ozbiljno težiti za ispravnim poznavanjem ove istine? Razmotrimo najmanje četiri razloga:

a. Ona može snažnije od bilo čega osnažiti um i oblikovati karakter. „Ništa neće dati toliku snagu svim sposobnostima kao napor da razumijemo čudesne istine objave.“ (1MPC, str. 91.) „Proučavanje Kristova utjelovljenja plodno je polje koje će nagraditi istraživača koji kopa za onim što je skriveno.“ (7BC, str. 904.)

b. Kad se pojavi vjetar nauka, mi nismo u stanju da ga prepoznamo ili da mu se odupremo, pa nas on ponese. Đavao će, „bude li moguće, [zavesti] i izabrane“. (Mt 24,24.)

/Preostali razlozi nalaze se u sljedećoj temi./

10. Što je krivovjerje? Obično je to neka istina uzeta kao krajnost, promicana i poticana dok ne postane nerazmjerno važna tako da negira bitnu uravnotežujuću protuistinu.

11. Koje dvije dragocjene istine o Kristovoj ljudskoj naravi moramo držati u savršenoj ravnoteži da bismo se sačuvali od jarka krivovjerja? Prvo: Krist je u svojoj ljudskosti bio naša bezgrešna Zamjena. I drugo: Krist je u svojoj ljudskosti bio naš suosjećajni stariji Brat i istinski Primjer.

Back to top

0

Your Cart