04 – „Neposluhom jednog čovjeka“ (Rim 5,19)

Ovaj seminar je naslovljen „Naš bezgrešni ali suosjećajni Spasitelj“ i mi zajedno proučavamo svu dostatnost Riječi koja je postala tijelom (Iv 1,14), da bi mogao biti Zamjena i Uzor palom ljudskom rodu. Nama je potrebno i jedno i drugo. Potrebna nam je Zamjena koja će zadovoljiti savršeno mjerilo Božjeg zakona umjesto nas, a potreban nam je i Uzor, koji nam može pokazati kako pobijediti; Onaj koji suosjeća u našoj borbi, našim potrebama; Onaj koji je u svemu iskušan kao mi (Heb 4,15), koji je prošao ono kroz što mi moramo proći, da bismo bili svjesni kako je Njemu sve poznato i da nam svakodnevno može pomoći u našoj borbi. Imamo takvoga u Osobi Isusa Krista koji je savršeno bezgrešna Zamjena i savršeno suosjećajan Stariji brat.

(Od ovog trenutka počinje audio:) Raspravljali smo o tome kako postoje dva tabora što se tiče predmeta Kristove naravi. Svaki ima i te kako važnu istinu koju osjeća da mora objaviti i zastupati. Jedna strana je posebno zaokupljena priznanjem Krista u Njegovoj ljudskoj naravi kao našu bezgrešnu Zamjenu. Druga nastoji da Krista u Njegovoj ljudskoj naravi vidimo kao našeg suosjećajnog Starijeg brata i smatramo vjerodostojnim Uzorom. Oba ova mišljenja su dragocjene istine i trebamo ih kao takve naviještati. Ali tako naviještati da sačuvamo ravnotežu. I moramo ih naviještati tako da ne niječemo ili ne onemogućujemo suprotnu, uravnoteženu istinu.

Naš je posao da očuvamo ovu ravnotežu. A nama je kao narodu to teško išlo. Moja je molitva da se ujedinimo u razumijevanju Kristove naravi, da bismo jednoglasno zajedno naviještali isto evanđelje svijetu kojemu je ono tako potrebno (Otk 14,6), radosnu vijest da je Isus Krist oboje, istovremeno bezgrešna Zamjena i suosjećajni Stariji brat.

Želim u našem proučavanju pod naslovom „Neposluhom jednog čovjeka“ (Rim 5,19) s vama razmotriti još jedan važan element ovog predmeta. Ali prije no što bismo nastavili s proučavanjem Božje Riječi, moramo se ponovno spustiti na koljena i pozvati Božjeg Duha da bude s nama. Inače samo gubimo vrijeme. Kleknimo!

Bože Oče, molimo Te u Isusovo ime da pošalješ svojega Duha da bude s nama. (Iv 15,26.). Pozivamo se na Tvoje obećanje da gdje su dvoje ili troje okupljeni u Tvoje ime, i Ti si među njima (Mt 18,20) u osobi Tvojega Duha. Oče, molimo Te, dođi u našu sredinu. Pošalji nam i anđele, molimo Te, jake u sili (Ps 103,20), koji mogu odbiti sile zla (Put u bolji život, str. 157) koje bi nas htjele omesti u našem proučavanju da nas zbune. Oče, ne molimo samo da dođeš u našu sredinu među okupljene, nego da dođeš i u nas kao pojedince. Mi širom otvaramo vrata našeg tijela-hrama i molimo Te, uđi, Gospodine Isuse. (Otk 3,20). Uđi i zauzmi svoje mjesto u Svetinji nad svetinjama. (1 Kor 6,19; CC, str. 234). Potpuno zaposjedni najviše sposobnosti našeg uma. Oživi i osnaži nas, prosvijetli cijeli naš um, molimo Te, svojom predragom istinom. Duhom istine, Oče, pomozi nam da nazremo istinu kakva je u Isusu, da bi nas ona mogla osloboditi (Iv 8,32.36), da bismo mogli imati puno povjerenje u Njega, ne samo kao svoju bezgrešnu Zamjenu, veći i kao svojeg suosjećajnog Starijeg brata; da ga možemo uzvjerovati kao našu bezgrešnu Zamjenu za opravdanje i u Njemu mogli vidjeti svoj bezgrešni Uzor za posvećenje. O, Oče, pomozi nam da vidimo kako je svedostatni Krist i jedno i drugo za nas. Molimo to u Isusovo ime. Amen.

Braćo i sestre, ne želim našim proučavanje izazvati raspravu, a još manje želim nadijevati neka imena. Ali osjećam da je važno pozabaviti se nekim predmetima koji izazivaju raspravu kod razmatranja Kristove naravi. Dopustite da načinim uvod u ovo proučavanje.

Sve je veća skupina onih koji smatraju najvažnijom stvari da Krista priznamo kao naš Uzor. Postoji i skupina koja ozbiljno zastupa ideju da On u svojoj ljudskoj naravi može biti takav kakvi smo mi, a da ipak ne bude pod osudom. Oni koji zastupaju ovo stajalište tvrde da

po prirodi nismo grešnici; takvi postajemo samo kad voljno sagriješimo. Iz toga proizlazi da je Krist mogao uzeti istu narav koju mi imamo i dokle god nije voljno sagriješio, nije bio pod osudom kao grešnik. Naravno, sve to čine u nastojanju da ga učine našim suosjećajnim Starijim bratom, a istovremeno sačuvaju Njegovu osobnu bezgrešnost, tako da može biti naša bezgrešna Zamjena.

Oni koji zastupaju gledište da Krist mora svojim rođenjem primiti sve što i mi, uključujući i naklonost prema zlu, da bi iskusio što znači biti iskušan u svemu kao mi. I stvarno, rečenica iz Hebrejima 4,15: „poput nas iskušavana svime“, veoma je dragocjena istina koju treba objaviti. Ali moramo biti veoma pažljivi da je ne objavimo na način koji ne pokazuje dosljednost s ostalim istinama. U tome je problem. Premda je ovog stajalište, koje sam upravo iznio, prikazano na način koji odgovara ljudskom shvaćanju, mi se ne možemo osloniti na ljudski razum da odredimo njegovu vjerodostojnost. Moramo ga ispitati, ali čime? Božjom Riječju. Što o tome kaže Gospod? Činjenica je da mnogo kaže. Razmotrimo pažljivo kako smo postali grešnici. Kako smo postali grešnici?

(8’57”) Otvorimo zajedno Rimljanima 5,19: „Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici …“ Kaže li Pismo da smo postali grešnici svojom neposlušnošću? Ono kaže da smo „neposluhom jednoga čovjeka“ postali grešnici. Braćo i sestre, jako je važno da razumijemo značenje posebnog glagola „postali“ grešnici. Neposluhom jednoga mnogi su postali grešnici. Ovu riječ na grčkome, „kathistemi“, ne smijemo uzeti u općem i širokom smislu u kojem ju koristimo. Ovo je poseban i veoma precizni glagol. U ovom tekstu u Poslanici Rimljanima Pavao ga koristi dvaput. Postoji druga polovica ovog teksta. Hvala Bogu za nju. „Tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.“ I ponovno imamo „kathistemi“. U Novom zavjetu ovaj glagol nalazimo ukupno 21 put. Njegov poseban, doslovni prijevod je „odrediti“ ili „zakonom odvojiti za određenu funkciju“.

Evo ukratko nekoliko primjera. Zapišite ih; možda nećete imati vremena da ih potražite. (11’10”) Matej 24,45: „…što ga gospodar postavi nad svojim ukućanima.“ „kathistemi“ – „zakonom odvojiti za određenu funkciju“. (11’25”) Matej 24,47: „…postavit će ga nad svim imanjem svojim.“ (11’32”) Luka 12,14: „…tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?“ „Kathistemi“ – „postaviti“. (11’42”) Djela 6,3: „De pronađite … sedam muževa … Njih ćemo postaviti nad ovom službom.“ Isti grčki glagol. (11’56”) Djela 7,10: „…postavi za upravitelja nad Egiptom.“ Jeste li shvatili kakav je to glagol? (12’07”) Tit 1,5: „…po gradovima postaviš starješine.“ „Kathistemi.“ (12’12”) Hebrejima 5,1: „Svaki veliki svećenik … za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu.“ I ovdje je isti glagol. (12’28”) Hebrejima 7,28: „Zakon doista postavi za velike svećenike ljude podložne slabosti.“ Vrlo dosljedno je ovaj glagol korišten u značenju odrediti ili zakonski odvojiti za određenu službu ili položaj.

S obzirom na način uporabe u ovom kontekstu, onaj koji postavlja ili određuje onaj je koji ima vlast da to učini. On je im položaj koji mu omogućuje da postavlja ili određuje. Tko nas je postavio ili zakonski odredio da budemo grešnici? Grešnici smo postali „neposluhom jednog čovjeka“. Tko je to učinio? Adam. Kakav je bio Adamov položaj na osnovu kojega je mogao da odredi, da zakonski odvoji čitavu rasu kao grešnike? Dva čimbenika dala su Adamu vlast da legalno učini, odredi, čitavu rasu za grešnike. Zapazite, dva čimbenika.

1. On je bio federalna glava ili legalni predstavnik cijele rase. (Patrijarsi, str. 28; Slični Isusu, str. 43.) Njegov položaj pred Bogom po zakonu zastupanja bio je da legalno odredi stanje čitave rase, jer  je ona u njemu bila zakonito zastupljena. O tome ćemo još govoriti. Ali zapazimo drugi čimbenik, položaj koji je Adamu dao vlast.

2. On je bio otac čitave rase. Njegovo prirodno stanje, odnosno stanje njegove fizičke, mentalne i duhovne prirode je, prema zakonu nasljeđa, određivalo genetičko nasljeđe cjelokupnog njegovog potomstva.

Pamtite li ova dva čimbenika? Broj 1: on je zakoniti predstavnik. Njegov pravni položaj pred Bogom, prema zakonu nasljeđa, određivao je zakoniti položaj cjelokupne rase. Broj 2: bio je otac cjelokupne rase. Time je njegovo prirodno stanje, prema zakonu nasljeđa, određivalo genetičko nasljeđe sveg njegovog potomstva.

Prema tome, ono što je Adam bio, pravno i genetski, određivalo je što je pravno i genetski bila cijela rasa, jer u njemu je cjelokupna rasa bila pravno i genetski određena. Svi smo mi bili u njemu, i sve što se dogodilo njemu u tom se smislu događalo nama, i to u vrlo stvarnom smislu. Pratite me!

Da razmotrimo prije svega pravni položaj. Adamov pravni položaj pred Bogom određivao je prema zakonu nasljeđa pravni položaj čitave rase. (16’17”) Čitam iz Manuscripta 126, 1901: „Od Adama se zahtijevalo da bude savršeno poslušan Bogu, ne samo zbog sebe, već i zbog svojega potomstva. Bog mu je obećao, ako prođe ispit kušnje pa i dalje ostane odan Stvoritelju tijekom velike kušnje kojoj će biti izložen, njegova poslušnost osigurat će mu Božje prihvaćanje i naklonost.“ Je li to bilo sve? Poslušajmo! „Tada će zauvijek biti potvrđen u svetosti i sreći, i ovi blagoslovi će se proširiti na sve njegovo potomstvo. Ali Adam nije položio ispit. Pošto se pobunio protiv Božjeg zakona, svi su njegovi potomci postali grešnici.“ (9MR, str. 229.) Zato što se pobunio protiv Božjeg zakona? Pošto se on, Adam, pobunio protiv Božjeg zakona, svi njegovi potomci – koji su to? To smo mi. Postali su grešnici. Doista: „Neposluhom jednoga čovjeka mnogi [su] postali grešnici.“

(17’42”) Ponovno čitamo: Letter 143, 1900. Nalazimo ga u Manuscript Release 347. Poslušajmo pažljivo ovdje upotrijebljenu riječ; ona je vrlo značajna. „Adam je bio neposlušan pa je grijeh prenio u nasljeđe svome potomstvu.“ (6MR 3.) On je bio neposlušan pa je to prenio u nasljeđe. Što znači ovaj glagol? Rječnik ga definira ovako: Prenijeti je pravni izraz. Prvo, znači prenijeti neotuđivo, zemlju na primjer, na neku osobu ili njezine potomke; ograničiti nasljedstvo nečega na određenu liniju nasljednika tako da se nikad ne može pravno prenijeti. Drugo, prouzročiti ili zahtijevati kako to posljedica zahtijeva. Što je Adam učinio? Adam je bio neposlušan pa je prenio grijeh na svoje potomstvo. Ovo ima dva značenja: prije svega pravno, jer je on bio zakonit predstavnik; ali i genetsko, jer je bio naš plemeniti otac.

(19’10”) Čitam iz Signs of the Times, 19. svibnja 1890: „Adam je sagriješio i djeca Adamova dijele njegovu krivicu i posljedice. …“ Je li to jasno? Braćo i sestre, ne usuđujem se o ovom predmetu govoriti svoje. Zato u ovom razmatranju tako pažljivo koristim Duh proroštva. Čitam ponovno: „Adam je sagriješio i djeca Adamova dijele njegovu krivicu i posljedice.“ Dijele li oni samo posljedice grijeha? Ne, što još dijele? Dijele njegovu krivicu.

(20’00”) Letter 8, 1895. Ponovno: „… djeca su od Adama naslijedila neposlušnost, krivicu i smrt.“ (13MR 14.) Što su naslijedili? Baštinili su neposlušnost, krivicu i smrt.

(20’22”) Ponovno: Bible Echoes, 16. srpnja 1894: „Adamov pad je bio strašan i posljedice njegovoga grijeha tako prepuna zla da je to teško iskazati riječima. Njegovom neposlušnošću božanskom zakonu svijet je bio izložen neredu i pobuni. Zbog svoje neposlušnosti čovjek je pod kaznom radi kršenja zakona, osuđen na smrt.“ (Citat na Internetu ST, 8. siječnja 1894.) Zbog svoje neposlušnosti Adam je pod kaznom radi kršenja zakona, osuđen na smrt.

(21’04”) Ponovno Manuscript 122, 1901: „Zbog  Adamove neposlušnosti svako ljudsko biće je prijestupnik zakona i prodano pod grijeh.“ (8MR 98.) Je li to jasno? Zašto smo prijestupnici zakona? Zbog naše neposlušnosti? Ne. Naša neposlušnost je posljedica toga što smo prijestupnici zakona zbog Adamove neposlušnosti. Mi ne postajemo grešnici zato što griješimo. Mi griješimo zato što smo grešnici zbog Adamova grijeha. „Neposluhom jednoga mnogi [su] postali grešnici.“ (Rim 5,19.) Tako su svi sagriješili. „Svi naime sagriješiše i lišeni su Božje slave.“ (Rim 3,23 – Šarić.) Ali zašto svi griješe? Zato što su svi po prirodi grešnici.

(22’17”) Očito je mislila na Rimljanima 7,14 kad je rekla: „Zbog Adamove neposlušnosti, svako ljudsko biće je prijestupnik zakona i prodano pod grijeh.“ (8MR 98.) Što kaže Pavao u Rimljanima 7,14? „Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh.“ U grčkom jeziku riječ „grijeh“ prati član, u smislu „prodano pod taj grijeh“. O kojemu je grijehu riječ? O Adamovom. O tome je Pavao raspravljao. Kao posljedica Adamove neposlušnosti, svako ljudsko biće je prijestupnik zakona i prodano pod grijeh.

Zapazimo! Mi smo prijestupnici zakona zbog Adamove, a ne svoje neposlušnosti. Mi smo neposlušni zato što smo po prirodi prijestupnici zakona.

Razmotrimo sada genetsku stranu. Pošto je Adam bio otac ljudskog roda, njegovo prirodno stanje, stanje njegove fizičke, mentalne i duhovne naravi trebalo je zakonom naslijeđa odrediti genetsku baštinu cijele rase. Prema tome, što god da se dogodilo njegovoj naravi u stvarnom smislu je ono što smo naslijedili jer smo genetski stvoreni u njemu, bili smo „u boku očevu“ (Heb 7,9.10). Jasno? Kad je on postao podložan smrtnosti, koliko je nas postalo podložno smrtnosti? Svi mi. Zašto? Jer smo svi genetski stvoreni u njemu. Kad je njegova narav postala sebična i izopačena, koliko je nas postalo po prirodi sebično i izopačeno? Svi mi, jer smo bili genetski stvoreni u njemu.

Kao što vidite, njemu je zakonom naslijeđa dana čudesna sposobnost rađanja. Kako? Na svoju sliku. (Post 5,3.) Bog mu je dao ovaj dar s nakanom da bude predivan blagoslov za njegovo potomstvo, jer je želio da njegovo potomstvo ima koristi od njegovog (Adamovog) stalnog razvoja i poboljšanja umnih, duhovnih i fizičkih sposobnosti. A taj je zakon dan ljudskom rodu da od naraštaja do naraštaja može stalno koristiti blagoslove prethodnih naraštaja, zahvaljujući poslušnosti Bogu. Ali strašno i tragično je što grijeh uzima Božje skupocjene darove, koje je namijenio zato da budu blagoslov za ljudski rod, izvrće ih i izopačuje pa ih pretvara u prokletstvo. Kad je Adam sagriješio, koliki je dio ljudskog roda Sotona uspio dobiti? Čitav ljudski rod; dobro je znao, ako dobije Adama, uspjet će dobiti čitav ljudski rod. Znao je da je Adam dobio od Boga sposobnost da rađa potomstvo na svoju sliku pa je ulog bio vrlo visok. Kako je bio oduševljen kad je oca ljudskog roda doveo do pada, jer je znao da u njemu ima čitavu rasu! Kakvu je pobjedu izvojevao kad je našeg zakonitog predstavnika uspio pridobiti na svoju stranu!

(26’15”) Čitam iz Manuscript 20, 1898: „Bio je [Adam] opskrbljen svetom naravi, bezgrešan, čist, neokaljan; ali je pao zato što je slušao došaptavanja neprijatelja; i njegovo je potomstvo postalo izopačeno. ‘Neposluhom jednoga čovjeka mnogi [su] postali grešnici.’“ (8MR 39.) Jeste li zapazili kontekst u kojemu citira ovaj tekst? Pao je zato što je slušao prijedloge neprijatelja i njegovo potomstvo je postalo izopačeno. „Neposluhom jednoga čovjeka mnogi [su] postali grešnici.“

Njegovo potomstvo je postalo izopačeno. U čemu se sastojala ova izopačenost? To smo dotaknuli u jednome od naših ranijih proučavanja, ali ćemo ponoviti. (27’17”) U knjizi Heavenly Places, predviđenoj za jutarnje bogoslužje, str. 196, Ellen White definira izopačenost kao moralnu poremećenost. (HP, str. 196.) (27’32”) U knjizi Counsels on Stewardship, str. 24, imamo uvid u ono što je ova izopačenost. „Sebičnost je bit izopačenosti, a budući da su ljudska bića pokleknula pod njezinom silom, u današnjem je svijetu vidljivo suprotstavljanje Bogu.“ (CS, str. 24.) Što je izopačenost? Moralna poremećenost kojoj je bit sebičnost.

Kao što vidite, kad je čovjek imao u srce utisnut zakon ljubavi (Isusov život, str. 11.263.), on je sve njegove Bogom dane sposobnosti održavao u savršenom redu i skladu, ne samo u sebi samome, nego i u odnosu prema Bogu. Ali kada je u njegovom srcu sebičnost zauzela mjesto ljubavi (Put Kristu, str. 15), došlo je do strašnog kaosa i poremećaja svih njegovih sposobnosti. Čovjekova se narav izopačila. (2T, str. 61.)

Kada i gdje je ljudski rod pokleknuo pod silom sebičnosti i time se izopačio? U osobama svojih praroditelja u Edenskom vrtu. U Postanku 3 nalazimo opis ovog događaja. (28’48”) Čitam iz Manuscript 55, 1902: „[Sotona] je uspio u svom nastojanja da prevari naše praroditelje. Stvoren na Božju sliku, ljudski rod je izgubio svoju nevinost, postao prijestupnikom i kao nelojalan podanik počeo se kretati nizbrdo. … Umjesto da ostane pod Božjim utjecajem, da bi mogao odražavati moralnu sliku svojega Stvoritelja, čovjek se stavio pod vlast Sotonina utjecaja i tako postao sebičan. Tako je grijeh postao opće zlo. I to kakvo strašno zlo! Prihvaćajući Sotonine prijedloge, naši praroditelji otvorili su ustave zla u svijetu.“ (9MR 237.) Kako su to učinili? Unoseći sebičnost, ili bolje rečeno, dopuštajući Sotoni da unese sebičnost u ljudsku narav.

(29’52”) Odgoj, str. 204: „Sebičnost, korijen svakog zla.“ (19MR 93.) Kad je u narav čovjeka usađena sebičnost, on je otvorio ustave zlu koje je došlo na čitav ljudski rod. On je zakonom naslijeđa predao potomstvu ono što je poslije toga bilo sebično – u čemu? U njegovoj prirodi. Kad se Adam stavio pod Sotoninu vlast i u naravi postao sebičan, u tom trenutku je grijeh postao sveopće zlo, jer „svaki grijeh je sebičnost“. (30’40”) Ovo je citat iz Letter 165, 1901: „Svaki grijeh je sebičnost.“ (3MR 331.) A kad je Adam u svojoj prirodi postao sebičan, njegova je narav postala grešna i sve njegovo potomstvo je bilo osuđeno da u naravi postane grešno i sebično.

(30’59”) Čitamo iz knjige za jutarnje bogoslužje, The Upward Look, str. 183: “Ljudi i žene su ograničeni, pogrešivi i po naravi sebični.“ Kakvi su ljudi? Po naravi sebični. Zašto smo po naravi sebični? Jer su nas začeli oni koji su sebični, naši roditelji. A zašto su oni sebični? Jer su začeti po našim sebičnim djedovima. A zašto su oni sebični? I tako dok ne dođete unatrag do koga? Do Adama. Kad je Adam dopustio da u njegovu narav bude usađeno sjeme sebičnosti, time je odredio da se čitav ljudski rod rađa s ovim sjemenom u svojoj naravi.

(31’56”) Review and Herald, 16. travnja 1901: “Sotona je naveo Adama da sagriješi. Tako se u samome izvoru ljudska narav pokvarila.“ Nije čudo što čitamo da je čovjek po svojoj naravi iskvaren. „Sotona je naveo Adama da sagriješi. Tako se u samome izvoru ljudska narav pokvarila.“ 

„Neposluhom jednoga čovjeka mnogi [su] postali grešnici.“ (Rim 5,19.) Grešna narav ljudskog roda posljedica je prijestupa Božjeg zakona od Adama i Eve. Tako tvrdi nadahnuti tekst. Radi se o autoritetu većem od nas, braćo i sestre. Bolje je da prihvatimo ono što kaže. U stvari, čudim se kako možemo smisliti one različite teorije koje se jasno protive nadahnutoj Božjoj Riječi.

Je li ova grešnost naravi posljedica prijestupa Božjeg zakona od Adama i Eve pod osudom? Nesumnjivo jest. Poslušajte! (32’49”) Review and Herald, 17. rujna 1895: “Ljudska narav je izopačena.” Ovo smo jasno utvrdili, zar ne? Zašto? Kad je Adam dopustio da sebičnost zavlada njegovom naravi, ona ga je izopačila i time je sve njegovo potomstvo po naravi postalo izopačeno. Vratimo se na citat: “Ljudska narav je izopačena i sveti Bog ju je s pravom osudio.“ (RH, 17. rujna 1895.) Što je sveti Bog s pravom osudio? Izopačenu ljudsku narav. Braćo i sestre, onda smo zaključili, ako riječi znače ono što kazuju, da je pali čovjek grešan po naravi prije nego što je počinio grijeh. „Neposluhom jednoga čovjeka mnogi [su] postali grešnici.“ Pravno i genetski. “Ljudska narav je izopačena i sveti Bog ju je s pravom osudio.“

Slijedite me u ovom razmatranju. Poslušajte nadahnute izjave, jednu za drugom, i vidite da li vam se sve slažu:

(34’42”) Letter 165, 1901: „Svaka sebičnost je grijeh.“ (3MR 331.)

(34’49”) Youth’s Instructor, 9. prosinca 1897: “Božji zakon osuđuje svaku sebičnost.“

(34’57”) Testimonies, sv. 4, str. 496: „U ljudskom srcu prirodno vlada sebičnost.“ Kakva je ta sebičnost? Prirodna.

(35’11”) Bible Commentary, sv. 5, str. 1138: „Sebičnost koja prebiva u tjelesnom srcu, jača udovoljavanjem samome sebi.“ Vidite li što je rečeno? Mi možemo postati još sebičniji svojim vlastitim grijehom, sebičnim postupcima, zar ne? Ponavljam: „Sebičnost koja prebiva u tjelesnom srcu, jača udovoljavanjem samome sebi.“

(35’52”) Counsels on Stewardship, str. 24: “Sebičnost je suština izopačenosti.”

(35’59”) Amazing Grace, str 258: “Ne smijemo zaboraviti da su naša srca po prirodi izopačena.” Zašto? Sebičnost je suština izopačenosti, a u ljudskom srcu vlada prirodna sebičnost. Pratite ovo rezoniranje?

(36’19”) Zaključak. Review and Herald, 17. rujna 1895: “Ljudska narav je izopačena i sveti Bog ju je s pravom osudio.“ Zašto? Zato što je sebičnost grijeh i zato što se u tjelesnom srcu nalazi sebičnost. Zato je ona izopačena. Stoga je ljudska narav pod osudom. Je li to jasno?

Razlog zbog kojega to tako marljivo obrađujem je, braćo i sestre, zbog ovih dobronamjernih, ali pogrešnih pokušaja da se Krista proglasi našim suosjećajnim Starijim bratom, a i dalje sačuva Njegova bezgrešnost. Vjerujem da je Krist naš suosjećajni Stariji brat i vjerujem da postoji način da ga kao takvog stvarno cijenimo bez da učinimo korake koji će reći da ima grešnu narav. Ako je On sve što smo mi tjelesnim rođenjem, što je onda bio On u svojoj naravi? Kakva je bila Njegova narav? Bila je izopačena. Čemu bi onda bila izložena? Osudi zakona. Jesmo li spremni i voljni doći do takvog zaključka o našemu Gospodinu? Ako je On bio pod osudom, braćo i sestre, zbog nečega što je bio u sebi, bi li mogao otići na križ i biti osuđen za vaše i moje grijehe? Ne bi. Bio bi osuđen za vlastiti grijeh, grijeh naravi ako zbog ničega drugog, čak i da nikad nije počinio grijeh. Bio bi i dalje grešan po naravi i zbog toga pod osudom. Vidite li, braćo i sestre, da ne možemo tvrditi kako je mogao biti bezgrešan ako mu damo sve što mi imamo tjelesnim rođenjem i samo kažemo da je sačuvao svoju bezgrešnost zato što nikad nije počinio grijeha. Mi smo grešnici pod osudom prije nego što uopće počinimo grijeh. Nadam se da je to jasno.

(38’58”) Odgoj, str. 24. Kako se još Adamov prijestup odrazio na našu narav? Poslušajte! “Posljedica jedenja roda sa stabla poznavanja dobra i zla očituje se u životu svakog čovjeka. U njegovoj naravi postoji sklonost prema zlu, sila kojoj se čovjek bez pomoći ne može oduprijeti.“ Što je to u njegovoj naravi? Sklonost prema zlu, kojoj se čovjek bez pomoći ne može oduprijeti. I do čega to dovodi? Posljedica jedenja roda sa stabla poznavanja dobra i zla očituje se u životu svakog čovjeka.

(39’42”) Ponovno Bible Commentary, sv. 5, str. 1128: “Prvi je Adam bio stvoren kao čisto, bezgrešno biće bez ikakve mrlje grijeha na njemu. Bio je stvoren na Božju sliku. Mogao je pasti i pao je zbog prijestupa. Zbog njegova grijeha njegovo se potomstvo rađa s naslijeđenim sklonostima k neposluhu.“ Jeste li čuli ovo? O, postoji veoma, veoma važan problem koji ova fraza rješava, a o tome ćemo kasnije raspravljati. Ali dopustite da samo potaknem vaše razmišljanje o tome. Zbog grijeha njegovo se potomstvo rađalo s čime? Sa sklonostima prema neposlušnosti.

Ima onih koji smatraju da smo skloni neposlušnosti samo kad griješimo. Onda razvijemo tu sklonost, i to premda je jasno rečeno da Krist nije imao – što? – naše grešne sklonosti. (13MR, str. 18.) I onda to objašnjavaju jednostavno govoreći da Krist nije nikada sagriješio, i zato nije nikad razvio grešnu sklonost. Jedini je način na koji stječemo grešne sklonosti kad stvarno učinimo grijeh. Ali s obzirom na takvo rezoniranje, što to govori? Zbog grijeha njegovo [Adamovo] se potomstvo rađalo s naslijeđenim sklonostima prema neposlušnosti. Je li to nešto što smo razvili voljnim prijestupom? Naravno da nismo. Mi smo rođeni s njima čak i prije nego što počinimo ikakav grijeh. I one se razvijaju, tako kaže? Ne, one su naslijeđene. Mi smo rođeni s naslijeđenim sklonostima prema neposlušnosti. Mi ćemo to u tom kontekstu malo kasnije potpunije razmotriti, ako je Gospodnja volja i vrijeme dopusti. Ove zle sklonosti izopačile su sve sile naše naravi.

(42’05”) Review and Herald, srpanj 1893. Žao mi je što ovdje nemam datuma. U srpnju 1893., negdje u tom mjesecu, rečeno je ovo: „Svaka ljudska sila se po prirodi u većoj ili manjoj mjeri protivi Bogu.“ (RH, 4. srpnja 1893.) Svaka ljudska sila se po čemu? Po prirodi … Što znači po prirodi. Nasljeđem. Svaka ljudska sila se po prirodi u većoj ili manjoj mjeri protivi Bogu. Koliko tih sila? Svaka ljudska sila. Ali možda je najporaznija posljedica Adamova grijeha po naše prirodno stanje i sile naše prirode bila ona koja se odrazila na čovjekovu volju, a koja je vladajuća sila u čovjekovoj naravi, sposobnost odlučivanja ili biranja. (Put Kristu, str. 48.) O, kako je tragično Adamov grijeh utjecao na nas u tom području!

{43’21”} Čitam iz Bible Commentary, sv. 1, str. 1083: “Pad naših praroditelja raskinuo je zlatni lanac bezuvjetne poslušnosti ljudske volje božanskoj. Poslušnost se više nije smatrala potpuno nužnom. Ljudski rod slijedio je svoju vlastitu maštu, pa je Gospodin zaključio da su misli stanovnika starog svijeta uvijek bile samo zle.“ (Post 6,5.) Kada je došlo do ovog kidanja savršenog sklada ljudske volje s Božjom voljom? Prigodom pada naših praroditelja. Pad naših praroditelja raskinuo je zlatni lanac bezuvjetne poslušnosti ljudske volje božanskoj.

Ne samo što su uništili ovaj savršen sklad, već su ostvarili drugi sklad ljudske volje – s kime? Sa Sotonom. Čitam iz Testimonies, sv. 5, str. 513-515: „… morate shvatiti da je vaša volja izvor svih vaših postupaka. Ta volja, tako važan čimbenik u čovjekovom karakteru, u trenutku pada u grijeh predaje se pod vlast Sotone. Od tog trenutka on neprestano djeluje na čovjeka da hoće i vrši ono što njemu odgovara, na čovjekovu najcrnju propast i nesreću.“ (5T, str. 515.) Kada je ona predana Sotoni? Prigodom pada u grijeh, braćo i sestre.

{44’59”} Zato čitamo u Review and Herald, 3. studenoga 1904: “Čovjek po svojoj naravi nije voljan da bude ono što Bog želi.“ Je li to jasno? Jesmo li spremni to reći Kristu? Takva buntovna volja, premda prirodna, pod osudom je zakona (NL, str. 25; Iv 1,29; Patrijarsi, str. 43; 1SM, str. 316.317.330.394; AUGleaner, 19. kolovoza 1903).

Poslušajte! {45’31”} Čitam iz Manuscript 72, 1901: “Dokle god zahtjevi svetoga zakona nisu primijenjeni kao pravilo života, pali čovjek nije mogao razumjeti svoju osobnu krivicu, niti  shvatiti svoje stanje osude i izgubljenosti. Isus je zakon primijenio izravno na dušu i pod njezinu vlast stavio čovjekovu volju, želje i djela. Trebamo nadvladati sva zla djela i sve misli i osjeća koje zakon osuđuje.“ (9MR 235.) Što je pod vlašću zakona? Volja. Pod čime je onda volja koja se po prirodi buni protiv Božjeg zakona? Pod osudom.

Kako to da smo smatrani odgovornima i osuđenima zbog volje koja je prodana, koju je Adam dao pod vlast Sotone? Kako to? Poslušajte! Sada smo odgovorni za svoju volju zbog moguće slobode koju možemo imati u trenutku kad prihvatimo cijenu koju je Krist platio da nas otkupi.

{47’12”} Čitam iz Messages to Young People, str. 154: „Ali ova nemjerljiva žrtva u kojoj je Bog dao Isusa, svojeg jedinorođenog Sina, da postane žrtva za grijeh, omogućuje mu da, ne kršeći nijedno načelo svoje vladavine, kaže: ‘Pokorite se meni; dajte mi svoju volju; odvojite je od vlasti Sotone i ja ću je preuzeti; onda mogu djelovati u vama tako da hoćete i vršite što je meni ugodno.’ Kad vam On podari Kristov um, vaša volja postaje kao Njegova, a vaš se karakter preobražava da bude sličan Kristovom karakteru.“ (MYP, str. 154.) Hvala Bogu za ovu radosnu vijest. Ali braćo i sestre, je li to prirodno moguće? Nije. Ovu volju treba otkupiti.

Pitam vas, ako je prirodno da je Krist imao volju koja je bila kao naša prodana u ropstvo, tko ju je onda mogao otkupiti? Nitko. Vidite li da se morao vrlo značajno i temeljito razlikovati u području vladajuće sile tjelesnog čovjeka? Vidite li to? Morao se razlikovati. Ima jedan vrlo značajan citat o toj razlici. Mi ćemo ga razmotriti kad budemo nastavili naše proučavanje.

Nema sumnje da je „nasljedstvo djece grijeh“. (48’52”) To piše u Child Guidance, str. 475: “Nasljedstvo djece je grijeh.“ (49’00”) Ili kako je to David rekao u Psalmu 51,7: „Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja.“ Zašto smo rođeni u bezakonju? Zašto smo rođeni u stanju grijeha? Jer smo začeti u grijehu. A pošto je to naše prirodno naslijeđe, što činimo? Što jedino možemo činiti do novorođenja? Možemo griješiti. (49’33”) Psalam 58,4: „Na krivu su putu bezbošci od krila majčina, na krivu su putu lašci od utrobe.“ Kako je po tom pitanju jasna Božja Riječ.

{49’48”} Čitamo, a vi roditelji zapamtite, Testimonies, sv. 3, str. 565: „Našoj mladeži su potrebne majke koje će ih od same kolijevke učiti da vladaju strastima, da se odupru apetitu i pobijede sebičnost.“ Od kada im trebamo pomoći da nadvladaju sebičnost? Od kolijevke. Zašto? Jer su je naslijedili kao prirodnu naklonost, to je razlog. Ne moraju je razvijati, zar ne, dragi roditelji? Koliko im je vremena potrebno da pokažu tu malu sebičnu narav? Oko dva dana? Nije potrebno dugo. Uvjeren sam da svaki roditelj koji je odgajao djecu poznaje prirodno nasljedstvo grijeha, ukoliko se sam nije prevario. Od kolijevke trebamo mi, roditelji, pomoći svojoj djeci da nadvladaju sebičnost. Mi ih trebamo od kolijevke do križa (Put u bolji život, str. 240; 2SM, str. 433.) voditi da dožive obraćenje. Ali to je vrijeme, između kolijevke i križa najranjivije, najsudbonosnije vrijeme za našu djecu. Tko je za njih odgovoran? Za to vrijeme smo mi odgovorni. Poslije križa ona će se sama boriti, ali prije križa se mi moramo boriti s njima.

Kako se borimo poslije križa? Poslušajte! (51’21”) U knjizi za jutarnje bogoslužje Moj život danas, str. 56: „Ako se budete borili protiv sebične ljudske naravi, stalno ćete napredovati u nastojanju da pobijedite naslijeđene i stečene sklonosti k zlu.“ Kako se borimo protiv sebične ljudske naravi? Savlađivanjem naslijeđenih i stečenih sklonosti zlu. Zato što je ljudska narav grešna. Riječ je o naslijeđenim i nejgovanim sklonostima prema zlu.

(51’59”) Ne čudi što u Bible Commentary, sv. 4, str. 1154 piše: “Bog mrzi naslijeđene i stečene sklonosti da se čini zlo.” Što Bog mrzi? Naslijeđene i stečene sklonosti da se čini zlo. Zašto ih Bog mrzi? Što Bog jedino mrzi? Samo grijeh. Zašto mrzi naslijeđene i stečene sklonosti da se čini zlo? Zato što su grijeh. Je li u Kristu bilo nešto što je Bog mrzio? Zar je bilo? Naslijeđene sklonosti da se čini zlo, nešto u Kristu što bi Bog mrzio? (Mt 3,17.) Ne prihvaćam to, braćo i sestre. On nije imao ovu sebičnu ljudsku narav koju mi imamo. Da je u Njemu bilo i trunke sebičnosti, sebičnosti u naravi, što bi On bio? Grešnik po prirodi, u potrebi za nekim spasiteljem. Pitam vas, tko bi onda bio Njegov Spasitelj?

Kako se dugo moramo boriti protiv ove sebične naravi, ovih naslijeđenih i stečenih sklonosti? (53’20”) Review and Herald, 29. studenoga 1887: „Od križa do krune treba obaviti ozbiljan posao. Moramo se boriti s urođenim grijehom; moramo se boriti s vanjskim zlom.“ Od kada do kada? Od križa do krune. Vodimo svoju djecu od kolijevke do križa i onda ih pustimo da se bore od križa do – čega? Do krune. Od križa do krune moramo obaviti ozbiljan posao; moramo se boriti s urođenim grijehom.

Uostalom, kako primamo krunu? Što je ta kruna? To je kruna besmrtnosti, nepropadljivosti, koju primamo u jednom trenutku, u treptaju oka (1 Kor 15,52.53). To je proslavljenost. Do trenutka proslavljenosti što imamo sa čime se moramo boriti – s urođenim grijehom. A kada to dolazi? Kad završi vrijeme milosti. Međutim, braćo i sestre, shvatimo da i nakon isteka vremena milosti mi smo još uvijek po naravi – što? Mi smo još uvijek grešnici. Međutim, možemo li po isteku vremena milosti griješiti? Ne, ne možemo. Moramo doći u stanje u kojemu smo, zahvaljujući Božjoj milosti, tako spretni borci s urođenim grijehom, da tog starog čovjeka (Rim 6,6; Kol 3,9) držimo pritisnuta o pod, i da bismo radije umrli nego svjesno prekršili Božji zakon. (5T, str. 53.) A mi možemo to ostvariti, braćo i sestre.

Međutim, kad to ostvarimo, čini li nas to bezgrešnima? Ne. Mnogi su u prošlosti došli u takvo stanje; bili su to ljudi koji bi prije umrli nego svjesno prekršili Božji zakon. Ali što su priznali? (55’11”) Djela, str. 353: „Priznali (su) grešnost svoje naravi.“ Radije bi umrli nego svjesno prekršili Božji zakon, a ipak su priznali grešnost svoje naravi. Je li Krist ikada morao tako što priznati? Kao što znate grijeh je nešto više nego samo sagriješiti. Budimo svjesni toga. Mi nismo pod osudom samo za zlo koje smo počinili, već zbog svoje sebične, grešne naravi. (1SM, str. 220.) To moramo priznati i za to dobiti oproštenje. Hvala Bogu, postoji mogućnost za to pomirenje. RH, 17. rujna 1895: „Ljudska je narav izopačena i sveti Bog je s pravom osuđuje. Ali grešniku koji se kaje omogućuje da vjerom u pomirenje koje je ostvario jedinorođeni Božji Sin, primi oproštenje grijeha, nađe opravdanje, bude usvojen u nebesku obitelj i postane baštinikom Božjeg kraljevstva. Do preobrazbe karaktera dolazi djelovanjem Svetoga Duha koji djeluje na čovjeka, usađujući u njega, sukladno njegovoj želji i pristanku da do toga dođe, novu narav. U duši se obnavlja Božja slika i on se iz dana u dan obnavlja i jača zahvaljujući milosti, te sve više osposobljava da savršeno odražava Kristov karakter u pravednosti i istinskoj svetosti.“

O, braćo i sestre, svjestan sam da sam vam iznio neke loše vijesti, ali u drugoj polovici ovog teksta je radosna vijest koju moramo objaviti. Možete li još izdržati? „Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.“ (Rim 5,19.) Hvala Bogu za ovaj dodatak! Međutim, mi nismo spremni za ovu radosnu vijest, dok ne vidimo kako smo loši. Dobro je samo toliko dobro koliko je zlo loše. Pokažite mi osobu koja ne prepoznaje svoju bespomoćnost, bespomoćno stanje stečeno tjelesnim rođenjem, a ja ću vam pokazati osobu koja ne cijeni prednost duhovnog novorođenja. Hvala Bogu za drugoga Adama!

Evo na kraju nekoliko radosnih vijesti. Iznijet ću ih. (56’49”) Poruka mladim kršćanima, str. 41: “Adam je pao pod vlast Sotone. On je donio u svijet grijeh, a kroz grijeh smrt. … Čovjek se prodao Sotoni, ali ga je Krist otkupio.” Hvala Bogu za to! Ali pitam vas, ako je Isus došao kao Onaj koji se prodao, tko je Njega otkupio? Razmislite o tome. To je naše stanje po prirodi, kad dolazimo na ovaj svijet mi smo prodani.

(57’27”) Signs of the Times, 19. svibnja 1890: „Adam je sagriješio i sinovi Adamovi dijele njegovu krivicu i njezine posljedice.“ Ovdje možemo stati, ali evo radosne vijesti. Poslušajte! „Ali Isus je ponio Adamovu krivicu i sva Adamova djeca koja se utječu Kristu, Drugom Adamu, mogu izbjeći kaznu zbog prijestupa.“ Kako vidite, braćo i sestre, tu je naše rješenje za problem urođenoga grijeha. Mi ga ne rješavamo krštenjem dojenčadi ili na neki drugi način. Mi ga rješavamo onim što je donijelo pomirenje. Ponovno čitam: „Adam je sagriješio i sinovi Adamovi dijele njegovu krivicu i njezine posljedice. Ali Isus je ponio Adamovu krivicu i sva Adamova djeca koja se utječu Kristu, Drugom Adamu, mogu izbjeći kaznu zbog prijestupa.“ A kad naša mala djeca nisu dovoljno svjesna da upoznaju i cijene prednost pomirenja, tko ga vjerom usvaja mjesto njih? Mi roditelji (2SAT 198.199.) zahvaljujući milostivoj ponudi pomirenja.

Ali opet vas moram pitati: Ako je Isus dijelio Adamovu krivicu i njezine posljedice na isti način kao mi ostali, tko ju je ponio za Njega? On ju je mogao ponijeti za nas, braćo i sestre, samo zato što je nije dijelio s nama. I ako mi, u nastojanju da ga učinimo suosjećajnim Uzorom, tvrdimo da ju je dijelio s nama, u situaciji smo da poništimo Njegovu snagu zamjene da je ponese umjesto nas. Je li to jasno? Da, On je naš suosjećajni Uzor. Hvala Bogu!  Ali ne činimo ga takvim da poništimo Njegovu sposobnost zamjene. Ne činimo to. Nama je potreban ovaj Spasitelj. Nemojmo ga pretvoriti u Osobu kojoj je potreban spasitelj. Nadam se da to nitko ovdje neće učiniti. Ali ponekad nesvjesno i nenamjerno kažemo nešto čime to upravo činimo. Ne shvaćamo što govorimo.

(59’49”) U knjizi Vjera kojom živim, str. 117, predviđenoj za jutarnje bogoslužje, ima još radosnih vijesti. „Na one koji [tako] prihvaćaju Krista, Bog ne gleda kao da su u Adamu, već kao da su u Isusu Kristu, kao sinove i kćeri Božje.“ Hvala Bogu za Drugoga Adama! Ali vas ponovno pitam: ako je Krist bio u Adamu kao što smo mi u Adamu, tko je bio Njegov Zastupnik, Njegov Posrednik; tko je bio Njegov Predstavnik na koga je mogao gledati kao nekoga drugog nego što je sam bio? On, Isus, Drugi je Adam. Njega ne predstavlja prvi Adam; On je Drugi Adam; nova federalna Glava i Otac novog duhovnog ljudskog roda. „Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi“ – oni koji su duhom rođeni – „postati pravednici.“ (Rim 5,19; Iv 3,3.) O, hvala Bogu za Drugoga Adama! Pomolimo se!

Oče na nebesima! Zahvaljujemo Ti što će, premda su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici, poslušnošću Jednoga mnogi postati pravednici. Gospodine, pomozi nam da shvatimo svoje prirodno stanje kao onih koji su neposluhom jednoga postali grešnici. Pomozi nam da shvatimo kako smo i svojim pravnim položajem kao i svojim moralnim stanjem postali grešnici. I Gospodine, zahvaljujemo Ti, kad shvatimo svoju potpunu bespomoćnost i bespomoćnost svojega stanja, da tada, i samo tada, budemo spremni u potpunosti prihvatiti i cijeniti nadu i pomoć koju imamo u Isusu Kristu. Gospodine, zahvaljujemo Ti što je On došao i postao jedan od nas da bi mogao istovremeno biti naša bezgrešna Zamjena i naš suosjećajni Stariji brat i Uzor. Hvala Ti što On može da bude oboje. Pomozi nam da bolje razumijemo i više cijenimo Utjelovljenoga dok nastavljamo s našim proučavanjima. To molimo u Isusovo ime. Amen.